zahvala Roda savjetima, knjižici i forumu

[mayato]

Eto, kao što i sam naslov govori ovim putem se želim zahvaliti svim Roda savjetnicima, knjižici koju sam dobila u Vinogradskoj kada sam rodila i djelatnicama na SOS telefonu.
Naime, dok sam bila trudna jedna od želja, osim da mi dijete bude živo, zdravo i normalni i da ja ostanem takva, bila je i da dojim. Pošto sam sama nedojeno dijete imala sam enormnu želju da uspijem u pothvatu zvanom dojenje.
Porod je bio lagan i gotovo bezbolan, koliko to može biti, a odmah nakon stavila sam bebu na prsa, međutim nije bilo podoja. Odnijeli su bebu u sobu jer u Vinogradskoj nema rooming-in-a i nahranili je na bočicu. Svaki put kada bi je donijeli, ona bi spavala, a meni su se dojke počele opasno puniti mlijekom. Jednom sam ju uspjela staviti na prsa, ali katastrofa, bradavice su bile toliko uvučene da jednostavno nije mogla primiti dojku. Poslala sam mamu po silikonske šeširiće, kroz njih je uspjela malo popapati, ali lijeva je dojka već bila pod upalom. Dobivši knjižicu RODA - IZ RODINA KLJUNA - uspjela sam nešto malo pročitati, koliko je to moguće u rodilištu kada loviš svaki trenutak za spavanje.
Došavši doma nastavila sam s uporabom šeširića taj jedan dan dok nije došla patronažna i pokazala mi položaj "pod rukom" pa smo za dan-dva odbacili šeširiće i uspjeli dojiti bez njih, hvala Bogu. Do tada se upala već razmahala na toj lijevoj dojci. Temperatura, malaksalost, bolovi. Knjižicu u ruke i sve sam odgovore tamo pronašla. Kupus na dojku, masaža maslinovim uljem, puno tekućine i odmora...
I to smo preživjeli.
Onda su nastupile ragade, i to 2 puta,krvave krastice na bradavicama,ljudi moji plakala sam od bolova i dojila, uporno...sve samo zahvaljujući poticaju iz knjige i sa foruma...
Onda sam jedan dan obukla grudnjak i otišla u šetnju...opet mi se lijeva dojka upalila, valjda zbog pritisnutosti, ja nisam razmišljala o tome da trebaju dojke bili slobodne,a ne stisnute i opet upala, samo ovaj put nisam prošla bez antibiotika.
Koliko sam samo suza prolila, ali knjiga IZ RODINA KLJUNA je uvijek bila uz mene.
Nakon duuuuga 3 mjeseca i 2 upala, 2 ragade i 2 zastoja mlijeka konačno se dojenje stabiliziralo.
Sada imamo 8 mjeseci, dojimo kao da smo rođene s im znanjem i uživam u toj neopisivoj povezanosti i emocionalonoj bliskosti sa svojom curicom. Bože, kad me gleda u oči to je najdivnije iskustvo u životu.
I to sve zahvaljujući vama cure i mojoj upornosti da slijedim vaše savjete.
Nedavno je moja kolegica rodila, ali knjižicu nije dobila. Dojila je mjesec dana i odustala, nije čula ni za skokove u razvoju ni za dojenje na zahtjev ni za ništa, a ono što sam joj ja pričala preko telefona jednostavno nije upila, pod pritiskom okoline koja je također neinformirana prestala je dojiti
Sada je žalosna jer je konačno otišla na internet i uvjerila se u istinitost mojih savjeta.
Voljela bih kada bi se sve žene probudila i konačno izbacile floskule o dojenju i gladnoj djeci i kako "cica nije za igranje" i tako to...
Žene su neinformirane i ne znaju da je dojenej škola koju treba naučiti.
Puno, puno vam hvala na svemu.
Pozdrav od mene i moje zdrave, sretne i vesele bebe...

[mayato]

joj, još samo da se nadovežem - također imam jeako male dojke, veličina košarica 75A, tako da razbijem još jednu predrasudu kako žene s malim dojkama nemaju mlijeka...čista i notorna glupost

[Sumskovoce]

mayato prekrasna priča - svaka ti čast na upornosti! Sad bi ti mogla drugim novopečenim dojiljama prenositi znanje i ohrabrenje!

[sss]

Mayato, bravo za tebe!
A ovo o veličini košarica: slažem se, ja sam s istom veličinom (kad ne dojim, skoro sam ravna) imala skoro dovoljno mlijeka za blizance, malo smo ih dohranjivali, a trećeg sam dojila 13 mjeseci, nije popio ni kap adaptiranog. Jedina nam je mana da ćemo malo teže dojiti ležeći na leđima, a beba kraj nas leži (neke i to mogu), ja sam uvijek dojila sjedećki.

[anchie76]

mayato, svaka čast na upornosti

[mayato]

Mayato, bravo za tebe!
A ovo o veličini košarica: slažem se, ja sam s istom veličinom (kad ne dojim, skoro sam ravna) imala skoro dovoljno mlijeka za blizance, malo smo ih dohranjivali, a trećeg sam dojila 13 mjeseci, nije popio ni kap adaptiranog. Jedina nam je mana da ćemo malo teže dojiti ležeći na leđima, a beba kraj nas leži (neke i to mogu), ja sam uvijek dojila sjedećki.

...počela sam ju dojiti u ležećem položaju tek sa njenih 6 mj., kad je već svjesna cice, a do tada samo na sjedećki i po noći sam se stalno dizala za podoj...baš zbog "veličine" grudi, fakat je nepraktično, na ležećki se skroz "izdaskam"

[ivarica]

mayato, hvala na ovom postu
uz tvoju dozvolu bi ga kopirala i prilozila uz neke natjecaje, kad nam trebaju iskustva korisnica
ako si za, molila bi da mi privatnom porukom posaljes ime i prezime

[Linda]

Bravo za vas, prekrasna priča.. hvala ti što si je podijelila s nama

[apricot]

[kljucic]

[tomita]

mayato ovakve poruke daju mi snagu (a vjerujem i ostalim savjetnicama) da ustrajem u ovome što radim!
hvala ti!

[slavonka2]

Nikada u životu nisam vidjela dijete koje doji.... Možda je to nekima čudno, ali to je na žalost moja stvarnost. Sestra mi ima troje djece, a vidjela sam samo očajne pokušaje nervozne mame i gladne bebe dok je okolina navijala za bočicu. Svi pokušaji dojenja su tu i stali.
Jedino što sam do svoje trudnoće saznala bilo je - dojenje nije prekrasno, bolno je i užasno naporno, dojena djeca su stalno gladna i ništa ne spavaju po noći, daj mu bocu pa ćeš vidjeti kako cijelu noć šuti, žene s malim grudima ne mogu dojiti, lakše je smiksati bocu nego dati cicu, žene koje doje smiju samo na lešo jesti krumpir i pileće meso... ma mislim da se ni ne mogu sjetiti svega.
Ja sam već polako počela vjerovati da neću dojiti, ali put borbe protiv nepolodnosti me doveo do Rode, a kada sam napokon ostala trudna samo sam se preselila na druge teme. MM koji me podržao u ideji da idemo u Rodinu malu školu dojenja je u svemu tome bio najveći stup koji me je bodrio i hrabrio kada je bilo najteže. Sve što sam dobila u Rodi čitala sam mjesecima, gledala Mliječnu stazu, prostudirala svoje cice kao da ih tek sada vidim i rekla - ja ću dojiti svoje dijete. Rođenjem naš malac nije bio zainteresiran za prvi podoj, a samo mogu zahvaliti sesti Zili koja je sjedila pored nas punih 15 min dok cika napokon nije bila u ustima. Od tada do danas kada brojimo skoro 16 mjeseci naš je anđel takav cicoljubac da ne znam šta bi mi bez te cike.
Bilo je tu ragrada, imali smo 2x soor kada sam mislila da će mi cika otpasti od bolova, bilo je suza i mišljenja kako dojenje stvarno nije lijepo... i kada sam rekla danas idem kupiti bocu (jer niti jednu prije nisam kupila) MM je rekao, ajde još danas, sutra ja kupim, ujutro bi ja rekla - ajde još danas pa ćemo vidjeti. I tako su uz knjigu Iz rodina kljuna prolazili dani, popravili smo položaj i zarasle su ragrade, Za prvi skok u razvoju sam bila spremna kao pred ispit. Cicali smo dva dana skoro cijelo vrijeme i onda se količina mlijeka povećala. I danas čuvam knjigu, iako su izlizane stranice i ja imam iskustva, nikada ne znam što mi se od onih blesavih ideja okoline može potkrasti pa da posumnjam u sebe, u svoje cice i prirodu koja je zapravo sve savršeno napravila samo mi toga nismo svjesni. Dojenje je najljepša stvar ne svijetu. Kada dođem kući s posla a moj mi se sin zatrči u zagrljaj. Kada mu se okice sjaje i lice ozari od topline moga mlijeka. Kada mu osmijeh ne silazi s lica i kada klima glavom (ne, ne) jer ga pitam - jel dosta te cike? Sada više osim ugode dok dojim ništa ne osjetim. A to mi je kao majci najveći poklon, dati mu nešto što ga toliko raduje, smiruje, povezuje sa mnom, nešto što je zdravo (do danas nije popio niti jedne tablete) i nešto što ne košta niti jedne kune već samo 10 minuta mog vremena koje bi potrošila na gledanje televizora.
I onako me s čuđenjem pitaju - pa ti još dojiš? Šta ne prekineš to, pa ima već godinu dana? Ja s takvim ponosom kažem da dojim, i ne mislim prestati dok sam to mali ne odluči. Jer da je kravlje mlijeko tako dobro za malu djecu onda niti jedna druga životinja sisavac koja ima mladunčad ne bi imala svoje mlijeko već bi svi pili kravlje.
Ponosna sam na sebe jer sam vjerovala kada su mi u Rodi rekli da nema niti jednog razloga zašto ne bi mogla dojiti, osim lude glave koja je bila puna svega... samo ne istine o dojenju.
Hvala Rodi i Rodinim savjetnicama na vremenu i trudu koje su provele tješeći me, davajući mi informacije kada sam bila panična i izgubljena, kada mi je bilo najteže. Hvala vam cure od srca jer je moje dijete dojeno samo i jedino zahvaljujući vama.

HVALA VAM NA SVEMU.

[Indi]

[apricot]

o, kako lijepo...

i posebno ono "dan po dan"

[tomita]

slavonka2 hvala ti

[Linda]

bravo za tebe i tvog muža
uživajte još dugo, dugo..

[mayato]

Podizem malo jer sam skuzila da sam tocno prije 2 godine napisala uvodni pist. Mi smo se “odjavile“ sa 22mj.,ali iskustvo što se “dojenje“ zove živi u našim sjecanjima kao nešto istinsko i predivno.
Još jednom hvala!