Ifigenija prvotno napisa
Ja ulažem znatne napore da stvorim sistem koji će me rasteretiti od uopće razmišljanja o tim poslovima. Flylady je donekle okej, ali za mene duboko fiksirajućeg kontemplativca kojem je nužno da uroni u stvarnost na dugo sistem tog letanja ne radi. A opet se mora letati.
Trenutno primjenjujem jedan svoj pabirčeni sistem i čini mi se da sam na rubu otkrića. Imam kartončiće u bojama za razne vrste poslova - svakodnevne, tjedne, povremene, i držim ih sa štipaljčicom skupa. Svako jutro uzmem ove dnevne, odaberem tjedne iz ponuđenih, povremene, mjesečne, itd, pišem na poseban kartončić neke ekstra poslove koji nisu rutinski, a u tom planerčiću su i druge obaveze - koje nisu kućanske, lista koga da nazovem, lista za kupnju, i što već trebam raditi za posao i tako dalje.
I tako listam, i prilagođavam svom vremenu i razini energije što mogu napraviti.
Mene to rasterećuje, i imam si dozvolu stavit za sutra ono što nisam danas, dodat još poslova iz one hrpe, vratit na hrpu ako nešto neću i tako.
Klasične liste su mi bile problem jer ne mogu s tim prioritetima i rasporedima hodat kroz dan - uvijek nešto razori sistem.
Ovo je combat varijanta - nema toga što može pomutiti papiriće sa štipaljčicama. Sto put ih presložim, pregledam, stavim na kraj obavljene i nemam onaj ružan osjećaj kao s onim listama 1. 2. 3.... ili još gore - kad mi je sve u glavi što moram.
ovako selektivno gledam. fiksne stvari pišem u kalendar koji onda pregledavam i prepišem na papirić ako nešto treba za drugi dan imat u vidu.
Ne gledam što bi se sve moglo u kući, i što treba, nego gledam samo u papiriće koje sam svjesno odabrala, vodeći se svojom savjesti i nagonom za samoodržanjem. I časna riječ - ništa me ne smeta jel ovakvo il onakvo - jer znam da sam intelektualno i emotivno pošteno procijenila koliko dan ima sati, koliko imam fiksnih obaveza, koliko imam neodgodivog i hitnog - pa što stane, jako je dobro stalo, a što ne uopće ne primijetim.
Ima li još netko koji pouzdan sistem.