Nizak AMH, visok FSH, smanjena ovarijska rezerva: iskustva, protokoli, rezultati...

[zongoloni]

Pozdrav,

da ne ponavljam dijagnozu i protokole, sve sam napisala u detalje na temi o dijagnozama:

http://forum.roda.hr/threads/13967-S...=1#post2825489

Ukratko, 32 god, endometrioza + visok FSH i nizak AMH (1.5 pmol). Imam pitanje za vas u sličnoj situaciji, kada su vam doktori počeli predlagati postupak sa doniranom jajnom stanicom? Ja znam da je moja dijagnoza prilično ozbiljna, ali do sada smo uvijek dobili jajnu stanicu i za sada sam imala 2 ET-a, sutra očekujem treći. Problem je što se uvijek radi o samo jednoj jajnoj stanici.

[Kaae]

Pozdrav,

da ne ponavljam dijagnozu i protokole, sve sam napisala u detalje na temi o dijagnozama:

http://forum.roda.hr/threads/13967-S...=1#post2825489

Ukratko, 32 god, endometrioza + visok FSH i nizak AMH (1.5 pmol). Imam pitanje za vas u sličnoj situaciji, kada su vam doktori počeli predlagati postupak sa doniranom jajnom stanicom? Ja znam da je moja dijagnoza prilično ozbiljna, ali do sada smo uvijek dobili jajnu stanicu i za sada sam imala 2 ET-a, sutra očekujem treći. Problem je što se uvijek radi o samo jednoj jajnoj stanici.

Nama odmah, na prvim konzultacijama nakon sto su stigli moji rezultati (AMH 1.86 pmol/l, FSH 9.2, godina 34 u tom trenutku, a kod muza, u to doba, 29 godina, smanjen broj plivaca, plus jos nesto, zaboravila sam vise jer je bilo prije 4 godine). S obzirom na njegove probleme genetske prirode (moguce nepoznate mutacije) i na losu kombinaciju problema s obje strane (moja niska rezerva i doktorova pretpostavka da sam automatski low responder, njegovi jadni plivaci), predlozena je donacija embrija, cak ne ni jajne stanice. Ono sto mi je govorilo u prilog, prema doktoru jedino, bili su antralni folikuli kojih sam, u jednom jedinom odradjenom mjerenju, imala dovoljno - zaboravila sam broj, ali bilo je zadovoljavajuce na oba jajnika.

Nakon poduzeg razmisljanja, odlucili smo u potpunosti protiv te opcije -- u slucaju da nista drugo ne upali, bili bismo isli na usvajanje, iz prilicno jednostavnog razloga: planirali smo igrati na sigurno, iliti barem sigurnije. (U SAD-u smo pa je rijec o astronomskim iznosima za IVF, a sanse su nam bile, prema doktorovim pretpostavkama, otprilike ravne nuli.)

Doktor nam je 'dao' sest mjeseci kucne radinosti, a onda je bilo u planu pokusati inseminaciju s punom stimulacijom, za probu (tek toliko da testira mene kao ocekivanog low respondera), a nakon toga, ako uopce odreagiram, bili bismo isli na IVF, iako je on posve vjerovao da nam je jedina sansa donacija (embrija).

Na kraju nikad nisam saznala jesam li low responder ili ne. Usprkos nikakvim prognozama, ostvarila sam dvije trudnoce iz kucne radinosti, bez ikakvih lijekova, suplemenata... icega. Druga trudnoca cak i uz full-time dojenje. Tako da, iz vlastitog iskustva, dakle nikakve statistike, s obzirom da mi je n=1, moje brojke nisu znacile ama bas nista.

Mislim da bih na tvom mjestu potrazila drugo misljenje, a onda slusala lijecnike.