da li treba uciti decu da vrate udarac

[ivana zg]

-kod moje male ih je 28 u grupi..rijetko kad teta može vidjeti da se tuku i zadražiti da se ovaj ispriča..

-.nije mi smetalo ako se klinke nekad povuku za kosu, ali kad ju dječak od 3g koji trenira karate bez ikakvog povoda udari šakama u trbuh i nogom u glavu a teta ne vidi ili ga brani-šta na to reć
mala mi je piškila noću u gaće, danima bila razdražljiva,plakala za svaku sitnicu, vrištala u snu- a nije htjela reć što se događa-dok joj nisam našla masnicu iza uha od udarca nogom koji ju je mogao usmrtiti

-mislite li da će takva dijeca agresivna već u vrtiću, biti bolja u kad krenu u školu-ja mislim da ne samo će nastavit po starom dok ne nalete na nekog jačeg od sebe
-uzrok takvog ponašanja sigurno postoji ali u trenutku kada sam spoznala da mi je dijete od njegovog udarca moglo ostati na mjestu mrtvo-nije me zanimao
- tuče se jer želi nanjeti bol i već sada uživa kad nekom nanosi bol- tuče druge jer ne podnose kada plaču
- mojoj maloj je rečeno da zove teteu svaki put, ali ona sad u tome pretjeruje, pa ju zove za svaku sitnicu, a djeca obožavaju kad ona tako regira pa ih to motivira da ju još jače udaraju, i provociraju-da bi plačući zvala tetu
-što je poduzeto u vezi agresivca-ništa? rečeno mi je da je bolje da moja mala ide psihologu nego on-

- kad ih je za vrijeme blagdanskog dežuratva čuvala druga teta- malom je stalno govorila-udarišli tu i tu curicu još jednom reću joj da ti vrati i 10 puta ga je upozorila i fakat ga je ima stalno na oku- nije ga htijela poniziti ili izdvojiti, da se osjeća posramljeno već mu dati do znanja da takvo ponašanje neće dopustiti i da će mali snositi "posljedice" za takvo ponašanje, a ne da će on "biti šef" grupe-već ona teata
- uglavnom teta je rekla njegovom ocu kako se mali ponaša- jedno ga vrijeme nakon toga nije bilo u vrtiću- a kasnije kad je došao mir...teta iz njihove domicilne grupe roditeljima nikad nije ukazala na ponašanjem njihovog dijeteta

- mala mi danas ne ide u vrtić-jučer nije prvi put u životu htjela ostat u vrtiću,ali mislila sam da je to samo faza pa sam ju ostavila a ona se od straha i plaća ispovraćala-kaže teta da s hodnika nije htijela ući unutra
-nakon samo 2 dan oduševljenja odjednom plaće i povraća, i naravno da ponukana iskustvom opet mislim da se nešto događa

-imaju novu tetu jer im je njohova otišla, i opet će za mjesec dana dobiti novu-koma

- ima par roditelja čija su dijeca agresiva i oni su sami tražili da psihologica dođe u grupu, ali roditelji glavnog agresivca ne fermaju-a teta je prema njemu med


Uglavnom ujna MM mi kaže da u njihovom vrtiću postoje brat i sestra koja su agresivni ali nisu zajedno u grupi- ova agresivna djevojčica ima skupinu "bandu" svojih curica koju pozove u kut sobe, odabere žrtvu, i onda je tuku (tad su imali 4,5g) bez ikakvog povoda -tukle su MM sestričnu ali i druge...tete jednostavno nisu mogle vjerovati kad su shvatile nakon dugo vremena što se događa-nažalost tome nisu mogle stati u kraj...ta curica je ovaj tjedan krenula u školu-mislite li da to neće raditi i tamo?

[eris]

Mislim da bi tema trebala pričati i o djeci zlastvljačima, ali jedan aspekt toga da se braniš jeste što te neko napada. a napadači sve česći i gori. I Ivana-zg, mislim da nastavak ponašanja slijedi i u školi, doduše može da se razvije ili drži pod kontrolom, ovisi od sredine. Roditelji te djece očigledno su zakazali.

[ivana zg]

da jesu zakazali, mada iskreno znam da ima slučajeva gdje roditelji uočavaju problem, priznaju ga, ne dižu dijete u zvijezde veću su realni jer znaju da im se tako ponašanje dijeteta jedan dan kad poraste može obiti o glavu- traže pomoć- mada ju rijetko nalaze, a sami se teško ili nikako nose s tim.....takvima svaka čast-bar se trude i ne stavljaju probleme pod tepih-takvo djete već ima predispoziciju da možda jednog dana preraste takvo ponašanje

[adria]

mislm da je bespredmetno uopce pričati o tome da su agresivna djeca produkt agresvnih roditelja...
ja sam rodila dvoje koij su dijametralno suprotni po karakternim osobinama..
stariji dječak- plavooko,plavokoso umilno i njezno stvorenje koje nikad u zivotu nije imao ni kao beba fazu da bi digao ruku na mene a kamoli na bilo koga drugoga.
bez obzira sto nije bio nasilan učila sam ga da se nije lijepo tuči i zaista nikad mu nije palo napamet agresijom pistupati drugima...
uvijek je bio dosta viši od vršnjaka pa ga uglavnom nitko nije dirao ali se uskoro pojavio problem u našoj užoj obitelji...
dakle,dečkić njegove dobi uredno ga je mlatio doslovno dok se ovaj moj sklanjao i sve pokusavao riješti razgovorima...
trajalo je to godinama dok mu nije pukao film pa mu je pošteno vratio...kako je veći i jači ne moram ni spominjati da mu vise nikad nije palo na pamet tući ga...

13 i pol godina kasnije rodila sam crnokosu,crnooku tasmanijsku neman(zaista joj je to nadiimak kod nas doma :D) koja je toliko dominantna da sam sve živce potrosila da je usmjerim na pravi put...
naravno da joj nisam dozvoilla da okolo mlati tuđu djecu...
stajala sam nad njom ko kobac i uporno ponavljala kako je to ruzno i kako se to nesmije i pazila...
da,imala je poriv udariti,ugristi,počupati ali ja se prema tome nisam postavilana je takva i sto ja tu mogu!
ne dozvoljavam joj da tuče,grize i čupa tuđu djecu i sasvim mi je uredu ako joj drugo dijete vrati ako je ona prva počela!naravno da ce joj vratiti!
pomalo,s vremenom sam uspjela naučti je da je ružno tući se,čupati i gristi!
nismo mali puno incidenata s djecom vani jer sam bas jako pazila da do toga ne dođe..
desilo se nekoliko puta i onda sam ju odmah uzela za ruku i udaljila s igrališta!
danas nakon puno truda ona vise ne tuče djecu osim ako je netko prvi ne udari!onda vrati i to je nisam nikad trebala učiti...
i dalje je dominantna,predvodnik i šefica to joj je pak karakterna crta od koje ne mozemo pobjeci ali nema udaranja druge djece!
inače,imali smo period u životu kad je moj vec veliki tinejđer vikao :mamaaaa,L. me tučee!on 15,ona 1 i pol godinu!
dakle, po meni nema veze s odgojem jer smo ih odgajali isto,vec s karakterom

[rena7]

Hm... dvosjekli mač, da li vratiti udarac ili ne? Onako na prvu bi rekla- da, odmah. A onda, pametniji popušta, treba ignorirati. A onda- dobar i lud su braća.... ne znam. Moj je više mudrica, verbalno rješava stvari, u sukobu za igračke, uvijek nudi drugu u zamjenu ili sebi nalazi drugu zanimaciju. Nisam primjetila da je sklon udaranju, zaista nisam. Dva puta je lupio bratića i za to je bio sankcioniran sjedanjem na trosjedu u trajanju od par minuta. Shvatio je poruku, jer ne udara ga više. No tu je neki drugi problem- dijete osjeti energiju odraslih (ne bi u detalje) i samo je htio privući pažnju na sebe. Ja to znam, ali svejedno je bio kažnjen zbog udaranja. Primarni problem u ovom odnosu nema veze sa udaranjem i rješavamo ga na drugi način.

Na neka bezazlena koškanja ne bi obraćala pažnju, ali na sustavno maltretiranje- kmh khm khm... prvo bi trebala umiriti sebe, pa tek onda razgovarati sa djetetom. Ali da, u principu sam za to- vratiti udarac. Ne prvi, ne slučajni, ali ako je udaranje namjerno i kontinuirano- brani se.

[eris]

MM je rekao jednom povodm mog gore opisanog slučaja: Da si u lošem braku 8 godina, razveo bi se, ne bi trpio poniženja i batine, a ne da moje dijete u učionici ima patnju svaki dan. I to je realnost. Učim ih ljepoti življenja, brizi o starima, da šire vidike, da pokažu šta osjećaju, da se ne boje, i onda treba neko da sav moj trud sruši u par sekundi.

[hipernova]

eris, došlo mi je da plačem čitajući tvoj post, a mogu misliti kako je vama bilo a pogotovo malenoj. trebali ste odmah sa tužbom i Socijalnom službom zaprijetiti na početku. moj nećak sada ima 18 godina i upisao je fax. cijelu srednju školu on je bio maltretirano dijete sa strane četiri-pet dečkiju iz razreda. njegova mama nema s kim nije u školi razgovarala, od razrednika, psihologa, roditelja...ali nije postigla ništa. žalosno ali istinito. došlo je do toga da je malog morala voditi privatnom psihologu jer nije znala što bi.

e sad, ja imam dvojicu sinova, predškolaca i učim ih da NIKAD ne vraćaju ako ih netko udari, jednostavno jer znam kakav su temperament i da nijma ne bi bilo uopće problem udariti.
ponekad ta impulzivnija djeca budu izazvana od ovih "dobrica" i teško je roditeljima prosuditi i arbitrirati na ispravan način.
S druge strane pokušavam jačati svojoj djeci samopouzdanje na drugi način i prikazujem im te situacije (kao što je netko gore već napisao) da se maknu od te djece, ako se ponovi nek kažu tetama ali nek ne tuku.
Jer ja znam za svoje da će se oni znati i te kako obraniti ako dođe do sličnih NedajBože situacija kao u postu gore

[kajka1]

zaista nemam reci za tvoj post, eris. samo mislim da niste smeli pustiti toliko dugo da traje jer je moglo da ostavi trajne posledice na vasu devojcicu. Na mogu da shvatim direktora skole i profesorke da su to dopustali. Uvek u svim skolama imas po jedno takvo problematicno dete pa sam tako i ja imala u mojoj skoli. Ali se odlicno secam da je bio pod nadzorom i ucitelja i pedagoga i da nije imao manevarski prostor da se tako ponasa. Strasno. Da ti neko maltretira dete i da niko ne moze to da razresi.

[alga]

da li treba uciti decu da vrate ukoliko ih neko dete prvo udari?

ne.

[jennifer_gentle]

Ako ga budem trebala učiti da vrati, odnosno ako mu ne dođe spontano, svakako ću ga probati naučiti.
Ali to treba biti zadnja metoda, ako ništa drugo ne djeluje, niti odmicanje, govorenje teti i sl.
Mi smo nedavno krenuli u vrtić, i tu je bio jedan dečko koji je non stop maltretirao sve oko sebe. Došao bi tući jednog starijeg dečka,
ova bi se odmaknuo, govorio mu da prestane, na kraju mu i oduzeo štap s kojim ga je ovaj mlatio, ali ništa nije funkcioniralo dok ga jednostavno nije klepio.
Nažalost, zakon šake je ponekad jedini jezik koji nasilnicu razumiju.

I mislim da nikako nije isto vratiti udarac, kao i udariti iz čistog mira. U prvom slučaju riječ je o samoobrani, u drugom o nasilju.

A ja svakako ne mislim izigravati Gandhija preko leđa svog djeteta.

[Lutka]

nisam čitala sve vaše postove i ni sama ne znam kako djetetu objasnit udarce i tuču. ne znam. NE ZNAM, al vidim da ćemo morat naći način i to očito što prije. imao je nepune dvije godine kad sam ga odvela u jednu igraonicu gdje su se odjednom oko nas stvorila dva malca i vikala: ja ga tuči, ja ga tuči, pokazivajući na mog klinju. to se desilo bez ikakavog razloga i povoda, osim što više nisu bili sami. kad sam im rekla da se djeca ne smiju tuči i da moraju biti dobri jer je on još mali, jedna od njihovih mama mi je rekla: "aaa, pa i moj ima malo više od dvi (godine)" potpuno zanemarivši onaj dio o tuči i što sam ja uopće htjela reći. pokupili smo se i otišli a ja se uvijek iznova čudim količinom agresije koju vidim kod zbilja male djece i potpunim prihvaćanjem njihovih roditelja kako je to ok. isto se odnosi i na količine beštimji (ilitiga psovki) kod klinica, ali to je za drugi topik. nedavno smo bili na plaži i J. se savim lijepo igrao sa jednim četverogodišnjakom, koji ga je u jednom trenu jako odgurnuo i udario rukom jer mu J. nije htio dati svoju kanticu. I normalno, dijete mi se prepalo i došlo do mene da ga pomazim, dok je mama tog nasilnika odvela u more bez puno objašnjavanja kako to nije lijepo niti ga je dovela da se ispriča. ma užas. i što bih trebala objasniti svom djetetu, kakvo je to ponašanje? kakvo nam je društvo? djetetu od dvi ipo godine... da ga dam na karate sa četiri?

[Trina]

Djecu treba od početka učiti da se moraju braniti kad ih netko udari. Netko tebe šakom, ti njega opali još jače. I nema tu puno psihologije ni mudrosti, onaj koji se ne nauči obraniti taj će biti mlakonja koji će primati po sebi uvijek. Ja sam bila drugačijeg stava dok mi je sin bio mlađi ali sam promijenila mišljenje kad je jadničak poslušao mene u situacijama di malim nasilnicima nije bilo do jednake psihologije. Sad je priča drugačije, iako nikad nije i neće biti dijete koje šakama rješava probleme (ide u 5. razred) ali potući će se kad treba. Mušku djecu ipak treba odgajati malo drugačije od djevojčica i sve one priče o jednakosti, nenasilju, blagosti i razgovorima su pale u vodu nekoliko puta tijekom odrastanja mog sina. Slažem se da je refleksna radnja djeteta da se obrani ili ne ali dijete koje nije naučeno na udarce i takvu vrstu odnosa, kojem se od rođenja tupi da tuča nije OK, će biti zbunjeno i neće se znati postaviti. Mlađeg sina od početka učim da vrati istom mjerom. I da vidiš kako lakše dolazi do položaja u društvu, odnosno u toj muškoj nekakvoj hijerarhiji, nikad ne prolaze dobro oni koji se povlače. A neke stvari se nikad u čovječanstvu neće promijeniti-od muških se traži hrabrost, snaga i odvažnost a kod žena nešto sasvim drugo.

[Bubica]

ja imam sina od 11 godina i uopće ne kužim ovu briju: vrati duplo jače inače će biti papak..., zna se potući kada treba...pa dijete mi još niti jednom nije došlo doma i reklo da se potukao?! Naravno da je bilo svađa i trzavica, bilo je i situacija kada ga je jedan klinac uzeo baš na zubali sve se to rješavalo u hodu, odmah smo uključili i učiteljicu, pa neće se valjda valjat u blatu i rješavat probleme u životu.

[pomikaki]

eris, meni je mučno u želucu nakon čitanja tvog posta.
sve je to lijepo i naravno da ću učiti svoje dijete, ako te netko udari pokušaj riješiti mirnim putem, reci odraslima, vikni ne
ali ako je maltretiranje ozbiljno, itekako ću joj reći da udari - i to što jače može
jer sam i sama bila u takvim situacijama, i znam da to pali, trpjela sam svašta ali jednom kad sam bila pritisnuta uza zid razvalila sam šakom napadača u lice i da vidite kako je prestao, skupa sa svojim pomoćnicima, smrdljivim kukavicama
žao mi je što to nisam radila puno češće, vjerujte, a nije meni bilo najgore, bilo je i puno gorih zlostavljanja
odrasli nisu prisutni cijelo vrijeme, i nikako ne bih htjela da mi dijete duže vremena mora trpjeti takvo zlostavljanje

da je haharica onda bih više pazila da zaštitim drugu djecu od nje bude li potrebno
ali nije, vrlo je mirno, plašljivo dijete i mislim da će vrlo vjerojatno biti takvih situacija

[Svimbalo]

eris, meni je mučno u želucu nakon čitanja tvog posta.
sve je to lijepo i naravno da ću učiti svoje dijete, ako te netko udari pokušaj riješiti mirnim putem, reci odraslima, vikni ne
ali ako je maltretiranje ozbiljno, itekako ću joj reći da udari - i to što jače može

odrasli nisu prisutni cijelo vrijeme, i nikako ne bih htjela da mi dijete duže vremena mora trpjeti takvo zlostavljanje

Upravo tako.

[Zdenka2]

Ja učim djecu da ne uzvraćaju batinama. Mogu pokušat riješiti stvar verbalno, ignorirati ili se obratiti odrasloj osobi. Ako se uzvrati batinama krug se ne zatvara. Uzvraćanje istom mjerom samo produžuje i pogoršava stvar. U slučajevima da se radi o kontinuiranom zlostavljanju, tu su odrasli da to rješavaju. Ne govorim, napamet, imam iskustvo sustavnog zlostavljanja mog djeteta. Ja sam to riješila, a dijete sam upućivala da to drugo dijete izbjegava i ignorira njegovo ponašanje. I to je upalilo.

Taj problem ima još jednu dimenziju. Često se takvi sukobi događaju u školi i oko škole. Recimo, da dijete na zlostavljanje uzvrati batinama, škola će ga proglasit izazivačem nereda, tučarošem, istim kao i onaj koji ga zlostavlja, divljakom, nepristojnim, neodgojenim itd. itd. Pogotovo ako je dječak, jer se djevojčicama fizički obračuni u puno većoj mjeri toleriraju. I pogotovo ako se ustanovi da su ga roditelji poučili da vraća udarce.

[Nena-Jabuka]

sve je to lijepo i naravno da ću učiti svoje dijete, ako te netko udari pokušaj riješiti mirnim putem, reci odraslima, vikni ne
ali ako je maltretiranje ozbiljno, itekako ću joj reći da udari - i to što jače može
.....
da je haharica onda bih više pazila da zaštitim drugu djecu od nje bude li potrebno
ali nije, vrlo je mirno, plašljivo dijete i mislim da će vrlo vjerojatno biti takvih situacija

slažem se s ovim, i sa svim ostalim u tvom postu, s tom razlikom da smo MM i ja od početka suglasni - ako te tko udari, uzvraćaj odmah, nikakve cile-mile, nikakvi pregovori, tužakanja. Nemam ja vremena ni volje svoje dijete voditi kod psihologa zbog tuđih pogrešaka u odgoju i dječjeg nasilništva.

Moram naglasiti i bitnu stvar - puno je teže roditeljima dječaka, oni su stalno u izazovima, ja imam izuzetno mirne curice koje ne upadaju ni u kakve konflikte, ali od starta znaju naš stav da kao takve, miroljubive, ne smiju niti u začecima dozvoliti da se bilo tko na njima "trenira", inače će nastradati.

Od kad su se rodile, sve provode u razgovorima i "pregovorima", i toga im ne fali, a mi smo skužili da se nečiji agresivni pokušaji moraju sasjeći odamh, u korijenu, inače se upleteš u paukovu mrežu.

(ovo što sam napisala, još nisu imale priliku testirati, srećom), nadam se ni da neće

[flopica]

ja učim da pokušava riješiti probleme na miroljubiv način.
da predloži tom djetetu da se lijepo druže, da razgovaraju o tome kako riješiti problem, da se izjasni kako se nju ne smije tući.
da će u slučaju da ne prestane, reći roditeljima, učiteljici.

ukoliko nasilnik ponovi radnju i uzme je na pik- ima se braniti kako zna
jučer su imali neku zadaću u kojoj je postavljeno pitanje što ne voliš raditi - ona je napisala- Tući se
malo moje nježno

inače, vezano za temu , kad sam bila klinka jedan me susjed moje dobi inače divljak, toliko znao gnjaviti i napadati da sam stalno dolazila kući
uplakana. mama je stalno ponavljala da se maknem, da ga ignoriram, blablabla. tata mi je rekao da drugi put uzmem kamen i gađam. da ne smijem bježati od takvih.
ja poslušala, srećom prošlo bez većih posljedica, ali više nikad u mene nije ni pogledao, a kamoli me dotakao.
sad, da li je opravdan ovakav savjet, ne znam ali djelotvoran se pokazao, mada sam osobno protiv vraćanja udaraca i nastavljanja i produbljivanja takvog ponašanja. sve to u praksi.
da mi netko dijete sustavno maltretira i da ima od ikog ikakve traume- mislim da bi pokušala na lijepo, a ako ne bi upalilo vjerojatno bi cnn izvještavao

[pomikaki]

inače, vezano za temu , kad sam bila klinka jedan me susjed moje dobi inače divljak, toliko znao gnjaviti i napadati da sam stalno dolazila kući
uplakana. mama je stalno ponavljala da se maknem, da ga ignoriram, blablabla. tata mi je rekao da drugi put uzmem kamen i gađam. da ne smijem bježati od takvih.
ja poslušala, srećom prošlo bez većih posljedica, ali više nikad u mene nije ni pogledao, a kamoli me dotakao.
sad, da li je opravdan ovakav savjet, ne znam ali djelotvoran se pokazao, mada sam osobno protiv vraćanja udaraca i nastavljanja i produbljivanja takvog ponašanja. sve to u praksi.
da mi netko dijete sustavno maltretira i da ima od ikog ikakve traume- mislim da bi pokušala na lijepo, a ako ne bi upalilo vjerojatno bi cnn izvještavao

evo baš tako,
slažem se da bi u idealnom slučaju roditelji i odgajatelji morali rješavati slučajeve nasilja među djecom
bilo bi krasno da je idealno, ali jbg kad nije - baš mi je pričala susjeda kako su njenu curu maltretirali u vrtiću gdje mi sad mala ide i kako je teta samo pokušavala zataškati stvar
također je krug morao biti prekinut uzvraćanjem nasilja
U mom slučaju, jedini krug koji sam prekinula je kad sam uzvratila žestokim udarcem
nisam bila proglašena izazivačem nereda (@Zdenka) premda sam odmah sve ispričala školskom pedagogu, niti se taj kojem sam odvalila vilicu ikome žalio, stvar je jednostavno tu stala
ostali krugovi nasilja su trajali dok nismo odrasli, a ja sam cijelo djetinjstvo zaobilazila i izbjegavala jedan lijepi broj problematične djece

bude li trebalo, naravno, prvo ću pokušati ljepo, s roditeljima i nastavnicima, ali ne bih da se to predugo razvlači

i mislim da prečesto očekujemo od djece da se ponašaju kao odrasli, a oni to nisu

Recimo, Zdenka, ti govoriš o ozbiljnom nasilju a ja više o mnogo malih slučajeva koji se ponavljaju svakodnevno i koje većinom nisi ni mogao nekom prijaviti ali brate skupi se toga previše kad samo uzmičeš
sjećam se samo jednog slučaja kad sam ozbiljno tražila od mame da ode do susjeda i razgovara s njima jer su me njihova djeca počela ozbiljnije maltretirati, mama nije htjela, bilo joj je valjda neugodno, to se malo primirilo kad je nekim većim dečkima na autobusnoj stanici dodijalo to gledati svaki dan pa su namlatili zlostavljače onako pro bono
što sam bila sretna taj dan, još se toga sjećam

[Zdenka2]

Moj prvi razlog zbog kojeg učim djecu ne vraćaju udarce jest taj što mislim da je tučnjava loša i ne rješava stvari i ne želim da se tako ponašaju. To ne znači da oni nekoga ne klepnu, a da ja za to ne znam. Međutim, kad baš počne ovakvo proganjanje o kakvom govori eris i kakvo se u blažoj mjeri dogodilo mom djetetu, stvarno mislim da nije za dijete da to rješava i da to može postati opasno. Tu su roditelji da to riješe i da se tako postave da škola/drugi roditelj mora reagirati, a ne moliti i čekati da djeca izađu iz škole.

Druga stvar je u tome što škola ne tolerira tučnjavu bez obzira na to tko je započeo i onda žrtva često ispadne krivac, jer je recimo glasnija i rječitija od zlostavljača. Tvoj primjer, pomikaki, svjedoči o onome što sam spomenula, a to je da je škola u takvim slučajevima tolerantnija prema curama. Cura može udarit nekog, bacit ga na pod, izgazit ga, svi će se samo nasmiješit kako je ona ratoborna i kako se ne da, a da dečko to napravi, odmah bi bio kod psihologa i sastavio bi se službeni zapisnik o nasilju.

[pomikaki]

Tvoj primjer, pomikaki, svjedoči o onome što sam spomenula, a to je da je škola u takvim slučajevima tolerantnija prema curama. Cura može udarit nekog, bacit ga na pod, izgazit ga, svi će se samo nasmiješit kako je ona ratoborna i kako se ne da, a da dečko to napravi, odmah bi bio kod psihologa i sastavio bi se službeni zapisnik o nasilju.

Ne bih rekla da je tako - nisam bila sumnjiva jer sam bila poznata kao izuzetno mirno dijete. A usput budi rečeno, kod pedagoga sam se otišla pohvaliti kako sam ga dobro zveknula, nisam se žalila niti rekla o kome je riječ.
S druge strane, imali smo i dosta problematičnih cura, i to fizički nasilnih. S dečkima sam imala povremene okršaje, ali baš uporni fizički zlostavljači kod mene su bile češće cure.

Ja bih rado da se mogu složiti s tvojom prvom rečenicom, da tučnjava ne rješava ništa... ali rješava, jednostavno zbilja rješava
trebalo bi vježbati kod kuće neko oštro suprotstavljanje a bez fizičkog kontakta
ali ne bih baš učila dijete da uzmiče - jer to baš dovodi do razvoja djeteta u idealnu žrtvu

[Zdenka2]

Ne znam, možda moje mišljenje ne vrijedi za sve situacije. Ali, svoju djecu tako učim. I nisu žrtve, znaju se postavit.

[jennifer_gentle]

Pa nisu sva djeca ista i ne vrijedi isto za sve.
Osim toga, vjerujem da će neka djeca vjerojatnije postati žrtve od nekih drugih. Ona koja se ne znaju postaviti. Vjerojatno neka djeca koja možda i nisu fizički jača i nisu inače nasilna odbijaju nasilnike jer imaju taj neki gard.

[zeljka231]

Potaknuta ovom temom, a nažalost i sve većim nasiljem i vrijeđanjem u školi, posudila sam ovu knjigu: Scott Cooper: Braniti se riječima, kako poučiti djecu umijeću verbalne samoobrane. Nisam je još pročitala, ali nadam se da će biti od pomoći...

[cvijeta73]

ne treba brkati ovdje, kako je već bilo rečeno, dvije stvari. uvodno pitanje je postavila mama malenog, vrtićkog djeteta, a ne mama čije dijete zlostavljaju nasilnici u školi.
kad je riječ o ovome drugome, to je veliki problem, i tu falabogu nemam iskustva, niti vlastitog, niti svoje djece. kako bi ga riješili da do njega dođe, ne znam, ne isključujem ni pomikakin način, iako mi se čini opasan. tu bih ja dala savjet da procijeni, pa ako je mrga, ako ih je više, nek bježi, ako je neki sitni mali bully, nek se brani. ja ne bih znala, nisam o tome razmišljala, to je savjet od mm-a iz vlastitog, "uličnog" iskustva.

a kad je riječ o uvodnom pitanju, apsolutno sam protiv da se tako uči dijete, a to što će neko dijete i vratiti "udarac", ne smatram tragedijom. i to im je škola. M instinktivno diže ruku, nogu, od kad je imala 8 mjeseci. nije to od nikoga vidjela, to joj je u karakteru J nikad na nikoga nije digao ruku. jednom se potukao do sad, i to s najboljim prijateljem. a u vrtiću, parku, je znao dobiti od ove djece kao M i nikad im nije vraćao, ma da smo ga i učili da vrati, on vjerojatno ne bi jer jednostavno nije takav. al sve je to bilo bezazleno, jedini ozbiljniji incident koji je imao kad ga je jedan mali jako ugrizao, i od njega se poslije sklanjao ko vrag od tamjana.
al i ona je jako brzo naučila da nije isplativo fizički rješavati vrtićke sukobe. a kod nje bi bilo čini mi se, vrlo kontraproduktivno, učiti ju da vrati ako ju netko klepi. vrlo kontraproduktivno.

[jennifer_gentle]

zašto misliš da u vrtiću nema bullya? pročitaj iskustvo ivanezg, a i ja sam svašta na svoje oči vidjela na adaptaciji

[SaraRi]

Djecu treba od početka učiti da se moraju braniti kad ih netko udari. Netko tebe šakom, ti njega opali još jače. I nema tu puno psihologije ni mudrosti, onaj koji se ne nauči obraniti taj će biti mlakonja koji će primati po sebi uvijek. Ja sam bila drugačijeg stava dok mi je sin bio mlađi ali sam promijenila mišljenje kad je jadničak poslušao mene u situacijama di malim nasilnicima nije bilo do jednake psihologije. Sad je priča drugačije, iako nikad nije i neće biti dijete koje šakama rješava probleme (ide u 5. razred) ali potući će se kad treba. Mušku djecu ipak treba odgajati malo drugačije od djevojčica i sve one priče o jednakosti, nenasilju, blagosti i razgovorima su pale u vodu nekoliko puta tijekom odrastanja mog sina. Slažem se da je refleksna radnja djeteta da se obrani ili ne ali dijete koje nije naučeno na udarce i takvu vrstu odnosa, kojem se od rođenja tupi da tuča nije OK, će biti zbunjeno i neće se znati postaviti. Mlađeg sina od početka učim da vrati istom mjerom. I da vidiš kako lakše dolazi do položaja u društvu, odnosno u toj muškoj nekakvoj hijerarhiji, nikad ne prolaze dobro oni koji se povlače. A neke stvari se nikad u čovječanstvu neće promijeniti-od muških se traži hrabrost, snaga i odvažnost a kod žena nešto sasvim drugo.

Potpis!

[trampolina]

nemam pojma.

podvojena sam ličnost u vezi ove teme, ima dobrih razloga i za i protiv. do sad sam uspješno izbjegavala to "vrati/ne vrati", unatoč politici vrtića.

mislim da prije svega treba pomoći djetetu da izgradi dobar gard i samopouzdanje; ako toga nema sigurno mu neće pomoći to što će vratiti udarac.

[Bubica]

ja imam i vrlo pozitivna iskustva sa skolom, klinac se u nekoliko navrata nasao u situacijama u kojima su druga djeca bila agresivna prema njemu. Nikad nisam rekla da vrati (npr. stariji klinac mu je neko vrijeme u prolazu ružno dobacivao, na kraju mu je bacio torbu s prvog kata jer moj verbalno sigurno nije ostao dužan) ali kada sam skuzila da neka ponašanja postaju redovitija uviojek sam o tome razgovarala s učiteljicom na informacijama i ona je reagirala, probleme smo tako uspjele riješiti u startu. S obzirom da su se problemi događali u školi, osim što sam puno razgovarala sa svojim djetetom jasno sam i učiteljici dala do znanja da očekujem da škola rješavca probleme koji se u školi događaju, pa neću ja po selu loviti dijete koji provocira B u školi. I, mogu reći, da je učiteljica odlično reagirala u navedenim situacijama.

[vertex]

zašto misliš da u vrtiću nema bullya? pročitaj iskustvo ivanezg, a i ja sam svašta na svoje oči vidjela na adaptaciji

Iskustvo ivanezg meni govori da ta teta jako loše radi svoj posao, što se vidi i iz toga da je druga teta imala sasvim drugačije rezultate. Također, to je tipičan primjer gdje odgajatelj prebacuje odgovornost na roditelja i očekuje da roditelj pomoću nekakvog daljinskog upravljača valjda, rješava situacije u vrtiću.
Tete moje djece su imale u grupi i agresivnu djecu, i teške roditelje, ali nikada nisu dozvolile da to ovlada atmosferom u grupi. Milijun stvari za koje sam čula kako se u drugim vrtićima "ne mogu" iz raznih razloga, kod njih su normalne. I u 9 godina koliko su mi djeca tamo išla, s najrazličitijim strukturama grupe (a djeca od 3 do 7) uvijek su znale održati dobru atmosferu i raditi na dobrobit sve djece. Ne zato što su čarobnice, nego zato što su stručne, stalno se unaprijeđuju i smatraju da odgoj djece dok su u vrtiću JEST njihov posao.

[krojachica]

Treba uzeti u obzir da postoje djeca koja se jednostavno ne mogu braniti,
ne mislim tu isključivo na djecu sa poteškoćama u razvoju (ali i njih) nego na sitniju djecu
kojoj ti možeš samo učiniti veću štetu ako mu kažeš da vrati nekome to je duplo ili 3 puta
teži i veći od njega.
Slijedeći navedeno, svako od naše djece (koliko god veliko ili malo bilo)
može naići na duplo veću "bitangu", koja mu itekako može nauditi ako mu se proba suprotstaviti.
Dakle, moja bi strategija uvijek bila: trči, viči, prijavljuj, žali se (i dijete i roditelji) učiteljici, ravnateljici,
pedagogu i sl.

[josipal]

ja sam (bila) apsolutno protiv vracanja: zlo se ne vraca zlim

dok moja kcer nije naisla na zlostavljaca: svaki dan ju nesto boli
i onda otkrijemo da je ona "vreca za boksanje" jednog djecaka
razgovori nisu pomogli a psihologica ju je okarakterizirala kao predobru (mi smo ispali losi roditelji) pa se evo vec tri godine borimo svaki put s novim izljevom bijesa jednog malisana a ciji roditelji tvrde da se tako muskarac (da MUSKARAC od 5 godina) treba ponasati prema zenskama
Strasno

[josipal]

a da: prijavljivanje tetama malo vrijedi jer eto on je zlocest: onda mu se ugadja i svi mu se sklanjaju...
a za nagradu mu se daju slatkisi (da ga se umiri) ili ga se posalje u drugu grupu


i sta sad moja kcer misli: najbolje je biti bitanga jer gle kako dobro prodjes

[pomikaki]

josipal

kako bi ga riješili da do njega dođe, ne znam, ne isključujem ni pomikakin način, iako mi se čini opasan.

pomikakin način
pa ja cijelo vrijeme govorim samo to da taj način treba biti dozvoljen kao krajnji izlaz

naravno da se slažem da bi to morali rješavati odrasli - premda često ne rješavaju, i da bi se djecu trebalo naučiti verablnoj samoobrani (čitala sam onu knjigu S. Coopera, čini mi se jako dobra, i to ću koristiti kad dođe vrijeme), i pogotovo se slažem s trampolinom - djeca moraju imati stav, samopouzdanje, pa vjerojatno ni neće doći u priliku da postanu žrtve pravog bullinga

ali iz mojih usta, bar za ovo dijete, neće izaći "nikad ne vraćaj udarac, radije uzmakni"
ja sam se previše izmicala - nije dobro
za sad je ne učim da vraća udarac, nego da vikne odlučno ne
ali to je u kontekstu svađica sa sestričnom, gdje nažalost vidim da se moje dijete ne zna braniti, ali nije ništa strašno, to su normalni dječji sukobi

[pomikaki]

Treba uzeti u obzir da postoje djeca koja se jednostavno ne mogu braniti,
ne mislim tu isključivo na djecu sa poteškoćama u razvoju (ali i njih) nego na sitniju djecu
kojoj ti možeš samo učiniti veću štetu ako mu kažeš da vrati nekome to je duplo ili 3 puta
teži i veći od njega.
Slijedeći navedeno, svako od naše djece (koliko god veliko ili malo bilo)
može naići na duplo veću "bitangu", koja mu itekako može nauditi ako mu se proba suprotstaviti.
Dakle, moja bi strategija uvijek bila: trči, viči, prijavljuj, žali se (i dijete i roditelji) učiteljici, ravnateljici,
pedagogu i sl.

recimo, taj put kad sam uzvratila udarac bila je situacija da je dečko koji me napadao bio veći i jači, i uz sebe imao još dvojicu, ali meni je jednostavno taj čas postalo svejedno, nakon što sam udarila u glavi mi je bilo samo - sad sam gotova. Ali su uzmakli odmah, sva trojica.
Može ispasti i drugačije, naravno. To je bila više neka školska čarka, ne pravo nasilje, a i toga ima.
I moja je strategija viči, prijavljuj, ali i suprotstavi se ako nema izlaza, brani se, budi jak/a, samouvjeren/a, ne dozvoli nikom da te tuče.

[mlukacin]

Mi upravo živimo takve trenutke... Kod srednje curke u vrtiću je dečko koji je do neki dan bio super, odjednom je počeo tući sve oko sebe uključujući i tete i djecu iz drugih grupa... Roditelji ofkors nijekaju problem i prave se englezi....
Ja sam svoje uvijek učila da se ne tuku, čak to ne rade niti međusobno... rade, al jako jako rijetko...
To maltretiranje je išlo toliko daleko da je kćer dogovorila sa sinom starijim godinu dana da će on doći u njihovo dvorište i srediti malog koji ju tuče, onda se sin dogovorio s dečkima iz svoje grupe da ga skupa srede.... i kaj sad? Dobro da su mi se klinci "hvalili" naumom pa smo to sasjekli u korijenu...
Problem i dalje stoji, ne riješava se ništa... Tete lude, klinci ludi, roditelji flegmatični....
U jednu ruku sam bila ponosna na sina što ima potrebu zaštiti sestru ali čemu sve to? To su djeca od 4 i 5 godina!!! Što će biti za koju godinu?

Smatram da jedino u takvim situacijama treba namlatiti roditelje i to pošteno....

[pomikaki]

To maltretiranje je išlo toliko daleko da je kćer dogovorila sa sinom starijim godinu dana da će on doći u njihovo dvorište i srediti malog koji ju tuče, onda se sin dogovorio s dečkima iz svoje grupe da ga skupa srede.... i kaj sad? Dobro da su mi se klinci "hvalili" naumom pa smo to sasjekli u korijenu...

evo, recite da je nepedagoški ali ja bih se na tvom mjestu pravila luda i pustila ih
tako je bio riješen problem susjedine male koju sam gore spomenula
kad se pokušalo sve po ps-u i nije bilo rezultata, nakon prvog idućeg incidenta je godinu dana stariji brat pritisnuo napadača i to je bio kraj priče
da, nije u redu, ali roditelji problematičnog djeteta nisu reagirali, tete u vrtiću zataškavale problem, a mala je svaki dan dolazila plačući doma - dokle bi se trebalo čekati?
da se meni danas vratiti u te dane, sa svima bih se tukla

[Bubica]

ali, sto bi iz tog postupka naucio mlukacinin sin? bi li bilo tako slatko i kada bi u OS sakupio ekipu da pretuku nekoga tko im se zamjerio? ili u srednjoj?

kada govorite o indolentnosti roditelja, ja često ne vjerujem niti u onu tetinu - mi tu nista ne mozemo. B je u jaslicama bio usao u fazu griženja druge djece, bio je niti 2 godine star. Doma to nije radio, nas nije grizao. Nije to radio u situacijama u kojina je bio ljut vec vise kada je bio razigran, iz neke dragosti u kojoj si nije mogao postaviti granicu. Teta nas je uvijek izvjestavala, govorila kako je B "opet ostavio satić" toj i toj curici. KOliko god ja doma s njime pricala o tome, ja nisam nikada prisustvovala situaciji u kojoj je on ugrizao dijete, u toj dobi on je za minutu zaboravio ono sto sam ja njemu pricala...
Ponovilo se to nekoliko puta, tj. sve donde dok ja teti jasno nisam dala do znanja da je ona ta koja mora reagirati isti cas kada on ugrize drugo dijete, neka ga izdvoji, stavi u mirni kutak, neka prestane ugriz zvati "satićem" jer on to nije, to je ugriz i to boli drugo dijete! I, stvar se smirila, cim je teta zauzela odlucniji stav!

[pomikaki]

ali, sto bi iz tog postupka naucio mlukacinin sin? bi li bilo tako slatko i kada bi u OS sakupio ekipu da pretuku nekoga tko im se zamjerio? ili u srednjoj?

pa evo recimo da bi bilo u redu reći mu da nije baš primjereno da grupa pretuče jednoga. Ali kad su se već okupili, zašto ne bi otišli do njega i jasno mu dali do znanja da mu neće dozvoliti takvo ponašanje?

Pa evo zamislimo odrasle ljude. Ako te netko pretuče u kafiću, zvat ćeš policiju. To je jasno. Ali ako sjediš u kafiću s društvom i dolazi neki lokalni frajer koji te maltretira na način koji će policija proglasiti nevrijednim njihove intervencije - recimo da ti dijeli čvrge svakih pet minuta, nagurava te u prolazu, ulije ti piće u hlače... ne bi li bilo normalno da se suprotstaviš, i da tvoje društvo stane uz tebe? Onaj koji u tom trenutku počne izmicati, prijetiti da će zvati policiju, taj više ne može u taj kafić, jer je nasilniku jasno da policija neće doći i da je žrtva preslaba da se suprotstavi.
A dijete o kojem je riječ svaki dan mora u taj vrtić, tamo provodi veći dio dana uz stalno izmicanje i ponižavanje, nitko tu ne može ništa učiniti - svima su vezane ruke, osim nasilnom djetetu kojem nitko ništa ne može?

Pa što iz toga naša djeca uče?


Dakle da ponovimo: mlukacin je razgovarala s tetama koje su nemoćne, roditelji se prave englezi, jedno dijete maltretira druge kojima je zabranjeno da se suprotstave.

Ja bih pokušala sljedeće: išla bih sama razgovarati s djetetom, i to prilično oštro, pred roditeljima a možda i nasamo (tuđe dijete vrtićke dobi ne bih tukla ali bih mu zaprijetila). Svoje dijete bih poučila kako da se suprotstavi, prije svega verbalno, ali u ovoj fazi bih itekako dozvolila vraćanje udarca. Potraje li, vježbala bih s njom udaranje u kauč. I ako ima starijeg brata, itekako bih mu dala zeleno svjetlo da brani sestru.

[pomikaki]

Još sam razmišljala - što bi naučila mlukacinina djeca ako bi njen sin uzeo stvar u svoje ruke. Pa vjerojatno ono što sam i ja naučila kad sam se konačno suprotstavila - agresivci su zapravo kukavice i u 99% slučajeva odmah će podvući rep. Nasilje ne treba tolerirati - ako te netko napada suprotstavi se podignute glave, bolje se jednom potući nego godinama živjeti u strahu. A ako vidiš da netko tuče slabijeg od sebe, zaustavi ga, jer to nije u redu.
Ja nisam postala agresivna nakon tog jednog udarca, zapravo sam jako mirna, pa i flegmatična osoba. Niti dečki koji su me jednom uzeli u obranu nisu naučili da se stvari rješavaju šakama - i dalje su bili isti kao prije, normalni dečki. Ali maltretiranje je prestalo.

[Bubica]

agresivci su zapravo kukavice i u 99% slučajeva odmah će podvući rep.

Ja radim profesionalno s agresivcima (istina odraslima) i na ovu kartu nikada ne bi igrala.

[pomikaki]

oprosti, ali u tome i jest stvar, djeca i odrasli nisu isto a mi se uporno ponašamo kao da jesu.

Odrasli agresivci su oni za koje zovemo policiju.
Djeca agresivci su u velikoj većini slučajeva ekvivalent onom tipu iz kafića kojeg sam opisala gore - i ako im se odlučno suprotstaviš, pogotovo ako vide da imaš društvo koje će ti pomoći, ostavit će te na miru. I u velikoj većini slučajeva kad odrastu prestaju biti agresivci. To su dječje huncutarije, koje itekako mogu boljeti ako su stalno usmjerene na isto dijete. A bit će usmjerene na ono dijete koje se ne suprotstavlja. I što se duže izmičeš, biti će sve gore i gore, a uvijek na onoj finoj granici da se da interpretirati kao nebitan slučaj, dječja svađa, i nastavnici će rijetko nešto poduzeti dok se nešto ozbiljno ne dogodi. Odnosno dok ne bude vrijeme za policiju.
Pa ako želite čekati da se nešto ozbiljno dogodi...

[Bubica]

Opet ponavljam, nisu jedine dvije opcije: uzmaknuti ili fizički napasti, postoji niz nijansi između toga koje su puno konstruktivnije. A način na koji nauče rješavati probleme u djetinjstvu nemalom broju ljudi ostaje za cijeli život.

btw. ovaj tvoj lik iz kafića:

recimo da ti dijeli čvrge svakih pet minuta, nagurava te u prolazu, ulije ti piće u hlače...

ima ozbiljnih psihičkih poteškoća kada se usuđuje i jest teški agresivac. Moje je iskustvo da na ovakva ponašanja policija izlazi bez dileme. Ili, najčešće nitko niti ne zove policiju negosam rješava problem, fizički, pa policija dođe kada se pojave teške tjelesne ozljede kod sudionika tuče.

[pikula]

Ja bih pokušala sljedeće: išla bih sama razgovarati s djetetom, i to prilično oštro, pred roditeljima a možda i nasamo (tuđe dijete vrtićke dobi ne bih tukla ali bih mu zaprijetila).

Mislim ovo je totalno nprekoračenje ovlasti. Ne mogu to zamisliti kao korisno ni u kojem smislu. PA to je malac koji se može samo nasmrt prepast nepoznate tete koja mu prijeti i počet pišat u krevet npr, a to što teta ne riješava na vrijeme i adekvatno situacije u grupi se neće time uopće promijeniti. Mislim jasam šaltala dijete iz jednog vrtića u drugi. U jednom je bilo tučanjve, ozljeda, svega, u drugom vrtiću ni blizu. Glavna razlika - tete upozoravaju djecu na početku bilo kojeg neprihvatljivog ponašanja na dobno adekvatan način, uvjek su tu, prisutne, prate i ako ne reagiraju na prvu, znaju što se točno događa i djeca nisu prepuštena sama sebi, ako treba razgovaraju s roditeljima, ali 99% siutacija rješavaju odmah na licu mjesta mirno i dosljedno. A u prvom vrtiću se djeca igrala, čeličila i riješavala sama sve i što sama naučila - samo "ko je jači taj kvači". Djecu treba odgajati, a to se ne radi batinama ni prjetnjama. Ako nam dijete nije na sigurnom u vrtiću i ako to ne možemo postići razgovorom s tetama treba se boriti na višoj instanci ili promijeniti vrtić.

[Zdenka2]

Nikada ne bih išla razgovarati s tuđim djetetom nasamo, a pogotovo ne bih prijetila i žestoko bih reagirala kada bi netko to učinio mom djetetu. Viđala sam takve obračune odraslih osoba s djetetom uz prijetnje i uskraćivanje riječi djetetu. Vrlo često se tu radilo o nepotpunim informacijama i iskrivljenoj perspektivi roditelja u kojoj su uvijek tuđa djeca kriva. U našoj školi je jedan pokušaj obračunavanja završio tako da je jednom tati ruka poletjela prema "krivcu" (nije se radilo o tučnjavi nego o nekom rivalstvu između djece). Bilo je jako čupavo za tatu. Takve stvari trebaju rješavati roditelji s učiteljima i stručnom službom škole.

[mlukacin]

Ja i dalje stojim kod onog da dijete nije krivo i da treba namlatit roditelje...
Nažalost radila sam u privatnoj školi, nagledala se svašta.... Nažalost su najproblematičniji i oni s kvazi dijagnozama bili upravo oni čiji su roditelji strava i uzas... ako su ih uopće viđali, ne želim ni reći koliki su djedovi i bake dolazili na informacije i roditeljske... al ok, bila je to specifična škola

[mlukacin]

Sad me to vratilo na priču JJ i malog Luke, JJ je pohađao školu u kojoj sam radila....
Dakle, nakon onog što je učinio, bio u zatvoru, pustili ga iz zatvora, mi ga ispisali iz škole, upisao se u neku drugu privatnu, pod nadzorom socijalne sluzbe.... opet je uz blagoslov divnih roditelja bio vani sa 16 godina do 2 u noći usred tjedan i s ekipom opet istukao nekog klinca radi ne sjećam se više čega!!

Roditelji su krivi i točka.

Žao mi je djece, poput tog našeg klinca iz vrtića, koji je sad izopćen, s kojim se nitko neće igrati... On samo želi nešto reći, a nitko ga ne sluša, ne pita, ne čuje... A on ne zna kako reći. Ne vjerujem da je agresivan sam od sebe, jer nije bio takav. Postoji uzrok. Nažalost uvijek je tako, okrenite se oko sebe. Svi mi znamo nekoga tko je takav... dovoljno je tek površno poznavati roditelje da znaš o čemu se radi.

Napomena, ne pirčam o fazama koje gotovo sva djeca prolaze.... Jer sa 4 godine nema faze intenzivne agresije...

[pomikaki]

Jesu, roditelji su krivi i s tim se potpuno slažem.
Slažem se i da je razgovor nasamo s tuđim djetetom prekoračenje ovlasti.
I nikako se ne bih htjela tući ni s roditeljima ni s njihovom djecom.
I ne osuđujem zapravo tu djecu, kao što ne osuđujem ni onu koja su nekad mene tukla ili verbalno maltretirala - zanimljivo je vidjeti kakvi su ljudi postali, ima ih sasvim normalnih ljudi kojima je jako drago kad se sretnemo a ima i onih kojima se na licu stalno vidi tuga, pa i nekih za koje sam čula da su negdje na odvikavanju od droge i nikad ih više nisam vidjela... neki su samo bili življa djeca, a neki su jadni imali više problema od mene.

Ali moje iskustvo je da ti nitko zapravo ne pomaže dok se situacija ne izmakne potpuno kontroli. U najvećem dijelu slučajeva se ni ne izmakne - samo kroz cijelo školovanje uvijek jedna te ista djeca hodaju pognute glave i izbjegavaju drugu djecu.
Sad ćete mi odgovoriti da su to bila druga vremena - a zašto onda nitko ne pomogne mlukacininoj kćeri? I svoj ostaloj djeci čiji se roditelji žale na nasilje ovdje po forumu?

Da, ja bih prekoračila ovlasti kad bih zaustavila dijete koje je pretuklo moje i rekla mu da ne želim da se to više ponovi - a ono ima odriješene ruke da ponovo pretuče moje dijete? I njegovim se roditeljima neće baš ništa dogoditi ako odbiju surađivati?

Hajde, pojasnite mi to.

S kafićima baš i nemam puno iskustva, bubice vjerujem da znaš više od mene, ali nekako ne mogu povjerovati da bi policija izašla na teren kad bih nazvala i rekla da sjedim u kafiću i netko mi dijeli čvrge. Zbilja misliš da bi došli?

A ja eto mislim da ne bi. Čak ako bi možda po propisima trebali, ja mislim da bi se u praksi samo nasmijali. Kao što često ženama koje se žale na nasilje kažu da su vjerojatno provocirale.
I mislim da ako djetetu zabranim da se brani, da ću je staviti u ulogu tog jadnika koji sjedi i prima čvrge jer se ne zna suprotstaviti - a čak ni ne može promijeniti kafić, nego ponižavanje trpi svaki dan godinama.

[pomikaki]

Opet ponavljam, nisu jedine dvije opcije: uzmaknuti ili fizički napasti, postoji niz nijansi između toga koje su puno konstruktivnije. A način na koji nauče rješavati probleme u djetinjstvu nemalom broju ljudi ostaje za cijeli život.

i opet ponavljam da ja to znam, i da ću bude li trebalo prvo isprobati sve konstruktivne varijante, boriti se na višoj instanci, ali ako ne pomogne zdrav razum i iskustvo mi govori da se problem ne treba ignorirati niti pustiti da traje.

Premještaj u drugu školu - o tome se već puno puta raspravljalo - neće uvijek pomoći ni djetetu koje je žrtva, koje se mora ponovo snaći u novoj sredini, i može ponovo naletjeti na agresivca - jer su najčešće ista djeca žrtve, a u mom konkretnom slučaju to bi značilo i dodatnu vožnju automobilom i nemogućnost korištenja javnog prijevoza. A dijete koje je agresivno ostaje u svom ambijentu i tamo traži nove žrtve

[pikula]

Slažem samo,ja mislim da ne premještaš dijete na prvi mig, nego ako riješavanje problema u konkretnom vrtiću ne miče s mjesta svim konstruktivnim i prihvatljivim sredstvima, tada ga zapravo ne mičeš od nasilnika nego od ljudi koji ne rade svoj posao jer ne znaju, ne mogu, nije važno. Dakle ja ne bih micala dijete zbog komocije ili nekog hira, ali ako dijete nije na sigurnom bolje da ide tamo gdje netko radi bolje svoj posao u svakom smislu jer to je najčešće povezano. To može biti i samo promjena grupe ili objekta,ne radi se uvijek o nekim velikim preseljenjima. i koliko vidim mnogi roditleji to rade - jednostavno se vidi da roditleji svjesno počnu izbjegavati upis u neku grupu, objek, premještaju se itd. i tek onda zapravo nadređeni počnu reagirati - kad npr odjednom svi krenu u englesku grupu nakon promjene tete, a prošle godine ih je bilo 15. i to je neki građanski neposluh kakav, takav