 |
|||
ma daj, onda sam ja trebala tuziti uciteljicu kada je B uzela yu-gi-o karteno@ prvotno napisa
ja stalno u ovoj raspravi imam osjećaj da se potenciraju izdvojeni, sporadični negativni slučajevi... Mi stvarno nismo bajan kvart ali u našoj skoli se nitko ne žali na ovakav način na djecu. I, ne mora se djetetu uzimati mobitel na prvu da bi se jasno dalo do znanja da mobiteli nisu prihvatljivi u razredu.
priča s oduzimanjem mobitela i kaznenim zakonom nije uopće rijetkost u SŠ (i starijim razredima OŠ).
meni je inače prijetila kaznenim zakonom jedna mama jer sam njenoj kćeri (privremeno) oduzela narukvicu s poprilično oštrim šiljcima (s namjerom da ju vratim majci tj da ju ona ne nosi u školi) koja bi se lako mogla okarakterizirati kao hladno oružje.
majka inače nije nimalo ekstremna žena, nema problematične životne stavove ili ponašanje, dapače vrlo simpatična i draga...
i slažem se s tobom nije potrebno oduzimati mobitele -da bi se ukazalo na neprihvatljivost zvonjave pod satom.
Kad smo kod mobitela, na prvom roditeljskom sastanku, naša je učiteljica rekla da djeca slobodno sa sobom imaju mobitele ako roditelji smatraju da je to potrebno, ali i da im mobitel ne služi kao igra pod nastavom več isključivo za komuniciranje s roditeljima ili nekome tko se brine o njemu da ga pokupi iz škole ili slično!
Naglašavam ne za igranje nego za potrebe roditelja i komunikaciju s njima van nastave!
Samo da kratko zahvalim noi na odgovoru, da ne kaže da sam nepristojna (nemam kad dulje).
E ovo mi je super. Slijedeći puta kada mi pauk digne auto ( kao zadnji puta kada me nije bilo niti 5 min jer sam samo skočila u apoteku vidjeti je li stigao lijek koji trebam, a ako se dobro sjećam iz auto-škole imam pravo ako treba stati i pored ceste na 5 min bez ikakvih sankcija), tužiti ću Holding za protupravno oduzimanje imovine.evo iz kaznenog zakona:
Oduzimanje tuđe pokretne stvari
Članak 221.
(1) Tko drugome protupravno oduzme tuđu pokretnu stvar da bi je držao u svom posjedu bez cilja njenog prisvajanja,
kaznit će se novčanom kaznom do stopedeset dnevnih dohodaka ili kaznom zatvora do šest mjeseci.
i još o tome: http://www.forum.hr/showthread.php?t=203243
Ako dijete tim mobitelom odvlači pozornost drugih s nastave, jer mob usred sata zvoni, po mojem je najbolje da ga učiteljica jednostavno zaplijeni ( naravno prvi puta može dijete jednostavno opomenuti ali i razgovarati s roditeljima) i vrati na kraju nastave uz napomenu da će sljedeći puta mobitel predati isključivo roditeljima. Pa nekog reda mora biti. Inaće će se dogoditi to da djeca na satu početi razgovarati na mobitel, igrati se i slično jer će skužiti da nema nikakvih sankcija jer učitelji ne smiju ništa poduzeti. Ma kakvi su to danas zakoni?
Kako tumačiš ovu neprimjerenu reakciju majke? I neočekivanu, obzirom na sliku koju si imala o njoj.
Zašto je žena tako reagirala?
roditelji obično reagiraju onako kako misle da je najbolje u datom trenutku. i žena je tada pomislila da je napad najbolja obrana.
Danas apsolutno ništa nije kao 81. Cijeli sistem vrijednosti i prioriteta se promjenio tako da se to ne može posmatrati ovako paralelno. Meni jeste smješno, s obzirom da je namjera bila da bude smješno, a ne da se o tome filozofora. Tekst je tipa onog da smo mi vozili bicikle bez ikakve zaštite i preživjeli, sa lomovima udova i modricama, ali sasvim uredu dok danas djeca ne mogu da vrte pedale od silnih štitnika. I naše su pretke jele zvijeri, a mi sad nešto slično tim zvjerima držimo kao ljubimce. Valjda svijet ide naprijed ... u nekom smjeru.
kako je to bilo u hrvatskoj tih godina - evo jedan zgodan članak.
na žalost, u članku se ne spominje školstvo. ali se ovdje na forumu može
diskutirati o konkretnim posljedicama
nevezano za članak - imam dojam da je školstvo bilo kvalitetnije i da su kriteriji za određenu ocjenu bili veći.
ne mogu se oteti neugodnom utisku ovogodišnjih upisa u srednje škole gdje su zagrebačke gimnazije
preplavili odlikaši. ne s prosjekom 4.5 ili 4.6, nego 5.0, što me oblilo hladnim znojem.
jer se za taj prosjek u moje doba (OŠ 70tih) trebalo itekako preznojiti.
odlikaša s prosjekom 5.0 bilo je malo, možda jedan u razredu, jedva dva.
ali nikako toliko da bi mogli napuniti cijele razrede u jednoj generaciji.
kriteriji na fakultetu ? zadaci koje su generacije 90tih imali na ispitima
danas leže u ladicama asistenata. njima uglavnom utjeruju strah novim generacijama.
nije bilo odlikaša 5.0. možda jedan ili dvoje u cijeloj generaciji (ili dvije), i takvi bi uglavnom dobili rektorovu nagradu.
sada nam u firmu hrpimice dolaze studenti s tim prosjekom, s istih tih fakulteta
koji su prije 20tak godina nemilice bacali studente i jedva dijelili dvojke.
te me stvari u našem školstvu me zbunjuju i ljute, jer mi nije jasno kome su u krajnjem cilju svi ti superodlikaši ?
čije to statistike moraju biti zadovoljene ?
Ja sam se u srednju školu upisivala 1983, upisala sam se u MIOC, i tada su u školu primljeni samo učenici sa prosjekom 5.0 i oni koji su imali jednu četvorku, ali nije smjela biti iz predmeta koji su se bodovali. Tako da ta poplava odlikaša nipošto nije od jučer, i nipošto nije bila nepoznata u školi osamdesetih. Koji godinu kasnije je uveden prijemni ispit za srednje škole i to je očito jedino pravedno rješenje za upis u srednje škole.
Moto naše škole je :
Škola i roditelji zajedno u formiranju učenika koji ne mora biti odličan đak, ali može postati odličan čovjek!
ok za mioc, ali što je s ostalim srednjim školama u to doba, da li su one mogle napuniti kapacitete isključivo s 5.0 odlikašima ?
govorim o ovoj godini gdje su odlikaši s prosjekom 5.0 iz 7. i 8. razreda preplavili koliko zagrebačkih gimnazija, 5 ? možda i više ?
i nije bilo šanse da netko ma i s jednom četvorkom upadne u prvi razred srednje škole.
inače, srednju sam upisivala u splitu, 1988. uzimao se u obzir prosjek iz osnovne škole, i pisao se prijemni ispit.
time su i odlikaši (4.5-4.9), kao i vrlo dobri đaci također imali prilike upasti u neke "jače" škole.
ocjena je jedan od pokazatelja, ali nije uvijek mjerilo znanja.
Nije me bilo par dana, pa samo da brzinski nadoknadim odgovore koje sam ostala dužna.
Ina33, ne, nisam čitala knjigu, ovo su samo moje opservacije, rezultat promatranja. Ako mi tako dobro ide, možda bih i ja mogla objaviti svoju knjigu? Cijenjene ponude na pp.
Puno ti hvala na sažetku, tako sam nekako i pretpostavila.
Zdenka, oprosti, sad mi je neugodno, ali zaista mi nije bila namjera biti indiskretna.No, da... Da se odmaknem od vašeg slučaja, govorim načelno; po mom mišljenju, problemi tijekom odmora i izvanškolskih aktivnosti, ukoliko im je korijen u razredu, trebali bi biti rješavani i u razredu, a u njihovom rješavanju trebala bi se angažirati i učiteljica. Inače ispada da je disciplina tijekom nastave jedino što je bitno, a sve drugo, uključujući i međuljudske odnose i mogući bullying, smatra se sporednim. Prepuštanje rješavanja takvih problema roditeljima bez ikakve savjetodavne uloge educiranog osoblja koje poznaje djecu i njihovu interakciju ne čini mi se nimalo pametnim.
Cvijeta, usporedba razreda s ponašanjem u gostima ne drži vodu iz više razloga. Najprije, goste filtriraš već unaprijed (uglavnom zoveš djecu s kojom se tvoja djeca druže, što otprilike podrazumijeva sličnost njihovih karaktera, interesa, obiteljskog i odgojnog backgrounda i tako dalje, da ne nabrajam), a zatim, ukoliko se netko pokaže tvrdoglavim u nepoštivanju tebe kao domaćice jednostavno ga možeš prestati pozivati, što u razredu nije slučaj; ta su djeca dio zajednice određeni broj godina i moraju naučiti funkcionirati tako da svatko zadržava svoju slobodu do granice na kojoj počinje sloboda drugih. To je teško i osjetljivo (čak i mnogim odraslima) i ako u tome nema podrške roditelja, rekla bih da je i nemoguće. Odnosno, mislim da utjecaj učitelja nije toliko jak da bi mogao poništiti utjecaj roditelja.
No@, napisala si
i upravo to je ono što i ja cijelo vrijeme pričam, odnosno, to je ono što vidim oko sebe.što je djetetovo ponašanje neprihvatljivije roditeljska agresivnost i postavljanje prema školi na stražnje noge je izrazitije
Naravno da nema garancije da i moja djeca neće napraviti neku glupost, ali ne vidim ni sebe ni mm-a kako učiteljici objašnjavamo da je kul da naša djeca mlate ili grizu drugu djecu ili da ih ne smije stišavati, jer je važnije da njihov temperament ima slobodu neometanog izražavanja, nego da prestalih dvadeset i nešto učenika u razredu ima mir na nastavi. (Malo karikiram, ali samo maaaalo.)
Krumpirić, naravno da smo savršeni, pa kakvi bismo bili?
Ne znam za sve škole, ja sam se bila prijavila još u JEzičnu i tamo su kriteriji bili samo malo niži. A moj razred u MIOC-u je bio jako loš, bila je u njemu masa djece kojoj tu zaista nije bilo mjesto i potpuno je nejasno kako su uspjeli biti tako super odlični u osnovnoj školi (mnogi npr. uopće nisu završili nikakav faks). Tako da je poplave odlikaša i tada bilo, samo u nešto manjoj mjeri. Jasna stvar da se tome može stati na kraj samo uvođenjem prijemnog ili "male mature" jer današnja situacija stvarno nema nikakvog smisla.
Ja sam išla u Jezičnu tek koju godinu nakon tebe i čini mi se da je srednja škola bila i te kakav filter za dalje. Pad razreda, prebacivanje u drugu (lakšu) školu, izuzetno ozbiljno shvaćanje neopravdanih sati... To je sve bilo normalno i uobičajeno. U mom je razredu samo troje bilo oslobođeno mature, kriteriji su bili vrlo visoki. Kad sam došla na faks, shvatila sam da mi iz Jezične sa svojim ne tako savršenim ocjenama po pitanju znanja možemo biti profesori većini superodlikaša iz slabijih škola.
u načelu se slažem, samo moj slučaj nije takav.
odnosno, doma mi dolaze djeca iz kvarta - svakakva.
ovo boldano - naravno da je tako. vraćam se na svoj primjer, možda nije najsretniji, no.... ta djeca kad izađu iz mog stana, ponašaju se i dalje ovako i onako. nisam ih ja preodgojila.
nije mi ni cilj preodgojit ih. prvenstveni cilj mi je održati disciplinu u mom stanu.
a ono što vjerujem, i što u više navrata ponavljam na ovom forumu - vjerujem da svi mi utječemo na djecu koju susrećemo, možda malo, mrvicu, ali nema veze. to što ja ne dozvoljavam psovanje u mojoj kući ne znači da neće za 5 minuta u parku psovati ko najgori kočijaši.
ali kad im izleti kod mene se - posrame. i isto bi mi lakše bilo ne dozvoliti te horde da mi hodaju po stanu nego vikati i upozoravati ih što se smije što ne smije.
dakle, ne može škola poništiti utjecaj roditelja. ali škola može, škola mora održati disciplinu potrebnu da sva djeca normalno funkcioniraju. i ne dozvoliti da se događaju takve stvari.
ako to ne uspiju - sanja, oni su nesposobni nositi se s par malih divljaka koji sve zahebavaju u zdrav mozak jer se ne žele obući u 5 minuta. zajedno s njihovim roditeljima koji razvijaju potencijale i kreativnost svoje djece. što bi bilo da su npr agresivni, zlostavljači? da se nešto desi, koga bi tužila? školu ili njihove roditelje?
čega se škola plaši? tužbi? ko i ovo s mobitelima, koji roditelj će tužiti učiteljicu da je oduzela djetetu mobitel? jel se to ikada desilo? a da nije ostalo na prijetnjama? a i to nije baš svakodnevno, uvjerena sam. našima bez problema uzimaju mobitele, karte i sl. puno djece ima mobitele, i zaborave ih isključiti jer ne misle. a s deset godina već možeš od njih zahtjevati da na to misle. i neke posljedice to ne razmišljanje - mora imati. ali nećeš radi toga što je nekome na satu zazvonio mobitel kriviti globalizaciju, potrošačko društvo i knjige o odgoju.
ja mislim da vi morate, bez zadrške, zahtjevati da škola to riješi. nek zaposle dodatnu učiteljicu, ako ne mogu ovako. jer kako si i sama rekla, roditelje i njihov način odgoja - ne možeš niti ti, niti škola promijeniti.
Kad sve izanaliziram do posljednje mrvice, ne čini mi se da se škola plaši ili da je nesposobna, nego jednostavno nepripremljena za takve slučajeve.
Ne znam kako bih ti objasnila... Povući ću paralelu koja nema veze s obrazovanjem, ali mislim da je odgovarajuća. Prije par godina je u medijima bila priča o nekom iz ex-Yu (iz Bosne, čini mi se) koji je u Švicarskoj sagradio kuću bez dozvole. Kad je pokušao uvesti komunalije, otkrili su da za kuću nema nijedan jedini papir, a nisu mu je mogli srušiti, jer u svojim zakonima uopće nisu imali čak ni teorijsku mogućnost da netko izvede takvo što.
Tako ti je otprilike i u našoj školi. Nema pravila ni smjernice što u takvom slučaju jer se do sad, jednostavno rečeno, još nikad nije javio u ovakvom obliku. Ako se sličan slučaj ponovi za godinu-dvije, vjerujem da će reakcije biti drugačije.
Inače, Fiona mi kaže da ove godine više nije onako loše kao prošle. E sad... Jesu li djeca veća i zrelija, jesu li roditelji mnogo ozbiljnije shvatili upozorenje o padu razreda i neupisivanju u gimnaziju, je li program socijalnog učenja već počeo davati rezultate (iako je tek na početku), to ne znam. Vidjet ćemo kako će biti dalje, pozorno pratim.
Što kažete na ovo:
http://www.vecernji.hr/vijesti/uceni...-clanak-330558
Totalno mi je neprimjereno, doduše, da je od strane novinarki apostrofiran učenik i njegova obitelj, a ne ravnatelj škole.
Naime, nastava je trajala do 15. lipnja. Učenik je 13. lipnja imao 5 jedinica, a s 3 se pada razred.
Na popravni ispit učenik može biti upućen ako je imao najviše 2 negativne ocjene.
Nemam ništ pametno za reći... Bojim se da će ovoga biti sve više. Slika društva, kao i sve ostalo.
Evo i članak iz Novog lista. Meni nije neprimjereno da je roditelj prvi na udaru, mislim da je njegova odgovornost tu najveća.
"Ništa nova, ništa nova......".
Jutros sam se svađala sa mužem zbog ovog članka. Meni je postupak roditelja OK, moj muž je na strani profesora. Ja smatram da svaki čovjek zaslužuje drugu šansu. A naročito tako mlad, kao taj učenik 4. razreda.
On je sada spreman učiti. Želi pokazati da mu mogu vjerovati. Meni je nepedagoški kažnjavati ga iako se želi popraviti. Lani nije mogao ili htio, ali nema veze. Sad hoće. Jer on je mogao i 4. razred položiti privatno. Ali, želi se truditi i završiti redovno. Potpuno sam na strani učenika i mislim da su profesori u krivu.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 27.09.2011. at 15:59
beti, ja mislim da nisi u pravu.
jer ovo je - prevara.
a na prevaru doći do nečega, na tako lak način, to po meni stvara nove bahate horvatinčiće.
sve mogu radi starog, stari će me izvući, novac će me izvući iz g*vana, sad ovih, poslije ko zna kojih.
nije ni prvi ni zadnji koji ponavlja razred. sve još stigne u životu, i učiti i pokazati i sve. to mu je druga šansa.
nije to nikakva tragedija.
malo se zaigrao i sad snosi posljedice - takav je život.
da sam roditelj tog djeteta, sve u meni bi se protivilo da postupim na ovaj način. i mislim da niti ne bi. želi se truditi da završi redovno? moš mislit, neda mu se nikamo iz rijeke, tu je ekipa.
ništa ne bih rekla da su ga prebacili u zagreb i 4. razred. ali nakon dva mjeseca tražiti opet upis u gimnaziju (inače, moja škola
možda griješim, ne znam situaciju, ali po svemu mi se čini da ipak ne (npr. hvalio se kako će ipak proći razred).
na kraju krajeva, žao mi je malog jer su ga starci bez potrebe obilježili.
ono što ne podržavam je ovaj tihi bojkot profesora. to mi se čini too much.
potpisujem cvijetu!
iako mene je više zgrozio postupak rukovodstva privatne škole u zagrebu. pokušaj roditelja i mladića da zaobiđu sustav, pa a.p.p. iako moralno neprihvatljiv, ljudski gledano je donekle razumljiv.
ali bezsramni pristanak ravnatelja privatne škole na takve aranžmane je za svaku osudu. zaista se nikako ne mogu dosjetiti nekog prihvatljivog razloga da se učenik upiše u školu 2 dana prije kraja nastave...
Godina dana u životu mladog dečka ti nije dovoljno prihvatljiv argument? Meni je.
I sustav treba zaobilaziti. Zašto da budemo ukalupljeni. Sustav! Uf.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 27.09.2011. at 19:02
Pokušavam nekako uhvatiti kut iz kojeg ti gledaš na ovaj problem i shvatiti, ali mi nikako ne ide.... Laž , prevaru, korupciju ne mogu prihvatiti kao način borbe protiv rigidnosti sustava.
Roditelji su ovom mladiću uskratili šansu novog početka, zapravo mogućnost da preuzme odgovornost za vlastiti život. O njegovom samopoštovanju bolje je i ne pisati...
Sve dok se to vlastitom djetetu ne dogodi. To ti je taj kut gledanja.
(I ne radi se ovdje o mome djetetu, ali svako zaslužuje da proba opet. Pa opet, ako treba.)
I ovdje nije bila ni laž, ni korupcija, ni prijevara. Oni su pošteno platili cijenu razreda, dečko je vjerojatno naučio što treba, bar za dva, a duljina trajanja razreda za srednjoškolce ( to je po zakonu odrasla osoba, nije obavezna škola) može biti kako škola odredi. Pogledaj u zakon.
Naravno bilo bi bolje da je redovno učio i izvršavao obaveze, ali nikad ne znaš što će ti vlastito dijete prirediti, dok to ne doživiš. I kako će to prevladati i postati opet primjeran učenik, samo ako roditelj pruži ruku. Nikad ne reci nikad, kad si roditelj.
Potpisujem cvijetu, svaku riječ uključujući i ono "moja škola"
Znam da ne možeš biti siguran što hoćeš ili nećeš napraviti dok se nešto ne desi, ali nadam se da ja to ne bih nikad napravila svom djetetu jer to meni nije pružanje ruke. Ta godina života za 10 godina ništa neće značiti, poruka koju je dobio od roditelja vjerojatno ostaje za život. A to što je nešto legalno ne znači da je i moralno.
i ja smatram da roditelj nije dobro postupio iz istih razloga kao i cvijeta. ako se učenik htio popraviti mogao je svo gradivo savladati zadnji mjesec, nekako bi naučio za 2. no roditelji su ili saznali zadnji čas ili im se ovo činilo lakše, možda su mu u toj privatnoj školi progledali kroz prste....tko zna. ja sam uvijek za pružanje šanse djeci i uvijek, ali baš uvijek pazim da nagradim i najmanji pomak prema boljem no nekima jednostavno treba postaviti oštre rezove jer jedino tako mogu naučiti biti odgovorni i snositi posljedice svojih postupaka. govorim i iz vlastitog učeničkog iskustva i iskustva rada s djecom. pouka koju je izvukao ovakvim činom jest jedino ta da se sve može "riješiti" pa i zaobilaznim putevima i da za nerad i neodgovornost nema sankcija niti posljedica. no možda ga sad ova medijska hajka ipak malo upozori i opameti....na žalost. bolje za njega da do ovog nije došlo.
Meni se na prvome mjestu postavlja pitanje gdje su ti roditelji bili dok je sin nizao jedinice. Problem je trebalo rješavati dok je nastajao i na mjestu na kojem je nastajao - potaknuti sina na učenje, nadzirati ga, razgovarati s predmetnim nastavnicima. To bi značilo odgajati dijete da bude odgovorno.
Rješenje koje su ovi roditelji izabrali nije dobro - iz njega se da očitati općeprošireni stav da se sve može riješiti novcem i da će mama i tata sve pokriti. Rezultat je da taj učenik nije sam svojim radom i zalaganjem riješio svoj problem i da su roditelji pokazali prijezir prema školi, profesorima i učenicima. I još su pritom negativno obilježili svoje dijete.
Postupak privatne škole koja je upisala učenika na samom kraju školske godine je potpuno pedagoški i moralno neprihvatljiv. Novac je otvorio ta vrata i to baca jako loše svjetlo na tu školu.
Potpisujem oba Zdenkina posta
a ubilo bi te da mene potpišeš na ovoj temi, ha?Potpisujem oba Zdenkina posta
šala, i ja se slažem sa zdenkom i s no@ kad kaže da je postupak ravnatelja ipak za najveću osudu.
i opet se vraćamo na moje
roditelji su vaki i naki, al kao i u sanjinom, puno blažem slučaju, škola je ta koja određuje pravila. nisi učio sinko moj - ponavljaj razred. roditelji te neće naučiti da svako ponašanje nosi određene posljedice, ok, al mi ćemo pokušati.
ja se stvarno mogu zamisliti u situaciji da mi dijete ima 5 jedinica na kraju školske godine, nije mi to sad nešto što sam sigurna da se neće desiti. i pružila bih mu svu potporu i ruku i sve, al ovo nema šanse.
beti, pa zamisli ovo drugo dijete koje isto pada razred. šta će mu se ovaj u facu smijati?
ne znam, u mojoj generaciji nitko nije pao razred, al ih je bilo dosta na rubu, pa su povuci potegni nekako uspjeli ispraviti. al da nisu - pali bi razred.
balarosa, zeznula sam - nije to moja škola, moja škola je druga smjena u istoj zgradi - gimnazija andrije mohorovičića
Tja, svaki zakonit postupak nije uvijek i moralan.
U ovom slučaju roditelj se već našao na "tankom ledu" jer na prvom linku piše da njegovog sina sad ne želi upisati ni jedna riječka škola.
S druge strane, razumijem i ravnateljicu riječke škole koja mu je dala ispisnicu pred kraj škg, misleći da se tako na jednostavan način riješila problematičnog učenika.
Što se tiče privatne gimnazije, njihov interes je drugačiji nego kod javnih škola.
I da, ni meni nije jasno gdje su bili roditelji koji su dozvolili da se dijete nađe u toj situaciji. Bavili se biznisom i imali pametnijeg posla... No, sad kad su se pokazale ne baš ugodne posljedice svi su drugi krivi.
Kažem ja, bit će toga sve više... Ovo bi sad trebao biti presedan za Prosvjetnu inspekciju što i kako u takvom slučaju (kao iz onog otrcanog vica o našem čovjeku koji je bez dozvole sagradio kuću u Švedskoj, pa nisu znali što s njim, jer drugima tamo tako nešto uopće ne bi palo na pamet...)
Točno.
No, isto tako moram reći da ova vratolomija nije ništa ni novo ni neviđeno. U mojoj bivšoj školi (jednoj od najboljih u Zg) loši učenici su ili padali razred ili bi, uz obećanje da će se ispisati i prijeći u lošiju školu, "ispod pulta" dobili dvojke i prošli razred, u zamjenu za odlazak iz škole. Tada još nije bilo privatnih gimnazija, dakle, sve je to bilo dogovoreno između javnih, državnih škola.
Sličnu stvar naveliko rade studenti-bolonjci, koji upišu studij na nekom renomiranom sveučilištu, a kad na red dođu teški predmeti kod zahtjevnih profesora, pod krinkom studentske mobilnosti i razmjene znanja odlaze na semestar-dva na druga, inferiornija sveučilišta, gdje polažu ispite koja na svome matičnom sveučilištu vjerojatno ne bi uspjeli položiti. Na kraju dobivaju, naravno, diplomu izvrsnog sveučilišta (jer ne gleda se samo što si diplomirao, nego i gdje).
Po mom mišljenju, to je svakako prijevara; no, zakonski gledano sve je čisto i kako uostalom napraviti razliku između savjesnog studenta koji želi provesti nekoliko semestara u inozemstvu od truta koji koristi programe studentske razmjene kako bi što lakše proklizao kroz studij?
na zalost je na njemackom. ali jako interesantno:
http://www.brandeins.de/aktuelle-aus...ieger-ist.html
Moramo održati tradicijua ubilo bi te da mene potpišeš na ovoj temi, ha?
I u mojoj srednjoj školi (MIOC) je ovo bio običaj, učenici kojima je prijetio pad razreda bili bi "zamoljeni" da se ispišu i odu u neku drugu školu (a još bi im ravnatelj škole pomogao oko upisa u drugu srednju školu). Sa mnom je u prvi srednje išao dečko koji je to odbio pa je pao razred i bio je pravi fenomen jer se tako nešto u MIOC-u nije događalo. Pa i Ivana Simić Bodrožić opisuje ovakvu situaciju u Hotelu Zagorje (ONA je zamoljena da se ispiše iz škole).
ostala sam duzna odgovore vertex, cvijeti i ms.ivy, pa sad uskacem.
tu se potpuno slazem s vama. moj ap je u pocetku bio naprosto instiktivan. mada sam procitala dosta knjiga germanskih autora na tom tragu. oni su mi bili na neki nacin samo potvrda. sersa sam zapravo procitala vise iz znatizelje (curka visa nije bila beba), te su mi njemci zbog svog europskog, dubljeg pristupa bolje sjeli.
medutim ono sto ja zelim reci, jest da je problem u stopljenosti (zdenka je sobro opisala), koja se naziva povezanoscu, ato nije.
Hvala ti na linku, Seni, upravo sam pročitala tekst i odličan je. Prepoznala sam i jednu našu situaciju.
ja se sjećam jednog ovakvog slucaja iz doba mog skolovanja (ne znam je li to bilo pravilo za sve koji su trebali pasti razred), u ovom slucaju cak smo i mi, vrsnjaci te djevojke doživljavali to kao vođenje brige o toj curi koja stvarno nije imala kapaciteta za školu u kojoj se našla. Prelaskom u značajnije lakšu kolu stvari su došle na svoje mjesto a ona nije izgubila godinu kolovanja.loši učenici su ili padali razred ili bi, uz obećanje da će se ispisati i prijeći u lošiju školu, "ispod pulta" dobili dvojke i prošli razred, u zamjenu za odlazak iz škole.
Primjer iz novina mi je grozan, aiko, zanima me, kako to "sve škole u Rijeci" odbijaju njegov upis, na osnovu čega, ako on u konačnici ima legalno položen razred?
Dobar!
Ali ima tih zapažanja još - čekaj malo da se sjetim literature na hrvatskom.... Berry Brazelton: Vaše dijete od 3. godine do škole
U toj knjizi sam prvi put našla uputu da dijete ne treba tapšati po ramenu za prosječan uspjeh jer će steći krivu sliku o sebi i o svijetu (baš ovako kako je opisano u članku s linka) i to je istina. Stati na loptu, reći ISKRENO djetetu kakva je njegova izvedba i slično. To pomaže. Zaista.
S druge strane, mislim da onaj riječki dečko nije bio podložan pretjeranom tapšanju, on je jednostavno iz sredine gdje živi stav da lova otvara sva vrata. Na njega nitko nije obratio pažnju kad mu je trebala pomoć.
Odličan članak, sve to ide u istom smjeru s ovom "mojom" knjigom.
"Wer hielte es aus, den eigenen Nachwuchs unglücklich zu sehen, selbst für einige Momente nur, und sich dies als nötig für das mentale Immunsystem schönzureden? Haben wir uns nicht gerade mühsam von der Schwarzen Pädagogik verabschiedet? "
U vrlo slobodnom prijevodu - "Tko još može izdržati gledati svoje vlastito potomstvo nesretno, pa čak i na trenutak, i tješiti se da je to potrebno za njegov mentalni imunosustav? Zar se nismo tek nedavno i s teškom mukom oprostili od "crne" pedagogije?"
Govori o današnjem pretjerivanju u zaštiti djece... na tragu opisnih ocjena u školi, svi koji sudjeluju su "pobjednici"... i pritom paradoks od relativno dosta žestoke konkurencije u svijetu rada, a alati za nošenje s tim izostaju. Govori o koncentraciji na sebe, o tome da upravo takav "svak je pobjednik"-na-djecu-totalno-orijentiran-superzaštitnički odgoj stvara nezadovoljnu djecu i odrasle, nesposobne da se nose sa svijetom, pogotovo poslovnim, di je konkurencija žešća nego ikad, kao i da se nose sa samima sobom, uz poruku (kako ja to čitam) da nije rješenje bijeg u neke niše - "posebne vrste odgoja", "život u obitelji itd.", jer kad-tad se moraš interfejsat sa svijetom.
Pritom, mind you, ovo piše mama u godinama kojoj je i samoj teško prolazit re-adaptaciju u vrtiću, tako da... mislim.. to je i samokritika i prepoznavanje simptoma
Posljednje uređivanje od ina33 : 30.09.2011. at 14:57
I govori o tome kako takva djeca izrastaju u neosjetljive odrasle, koji nemaju sućut prema drugima, i koji su na princ/eza tripu.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom