Razmišljam od subote da li napisati nešto ili ne.... znam da će možda oko ovoga biti rasprave, netko će me i popljuvati, ali ja ću ipak reći.

Prvi put sam bila na Rodinoj rasprodaji. Iznenadila me gužva, ali nisam baš ni očekivala da će biti manje ljudi. Prije svega SVAKA pohvala Rodi i dragim curama koje su se trudile, danima se brinule da sve bude super, složeno, pregledno, da trudnice imaju prednost ( samo jedan prijedlog, trebalo bi na plakatu na kojem piše koliko je ulaznica napisati da trudnice imaju prednost, da se oni koji su na redu ne bune kako se ide preko reda, već da to i sami mogu pročitati)... Nemam riječi kojima bi vam se zahvalila na vašem vremenu i trudu.

Ali sada dolazi onaj ALI... neciviliziranost pojedinaca je bila skrivena dok smo još svi vani čekali u redu, ali kada sam ušla napokon na rasprodaju vidjela sam da su pojedine žene ostavile ljudskost, kulturu i sve ono što ide uz odraslu i civiliziranu osobu ispred ulaza u paviljon i postale žene iz pećine koje se bore kao lavice za svoju mladunčad. Ali žene... Svi smo mi došli iz nekog razloga tamo... netko jer nije zaposlen, netko jer ima malu ili ne dobiva plaću, netko iz znatiželje, ma nije ni bitno zašto... ali svi iz istog razloga...idemo vidjeti možemo li naći koju lijepu krpicu za malo kuna za naše klince ili rođake. Nisam znala da određene žene imaju već dobro razrađenu taktiku... ona, mama i sestra u punom naletu sa štanda trpaju robicu koja im dođe pod ruku... doslovno sve što na prvu izgleda super i onda lijepo sa tri vrećice toliko pune da pucaju, sjednu u neki kutak i razvrstavaju si - Ovo je dobro, ovakvo nešto već imamo, ovo nam super ide uz onu košulju i sl. E sad ne bi to bio problem da nije bilo najmanje 5 takvih koje sam ja vidjela da su na takav način kupovale. Ja sam ušla samo pola sata nakon što je rasprodaja počela, ali u tom trenutku niti jedna stvar veličine 80 i 86 za dečka nije bila na štandu. NITI JEDNA. Obišla sam krug jer sam mislila da sam fulala i da ima još negdje te veličine, ali ne... Vratim se ponovno do štanda i tek tada sam skužila te pametnjakovićke koje sa strane razvrstavaju robicu iz svojih vrećica. Stajala sam kraj štanda 1,5 h i čekala što će one odbaciti. Našla sam 8 super stvari i ja sam prezadovoljna. Ali sam ogorčena ovakvim načinom kupovanja. Zar je moguće da u tebi ne proradi niti jedan osjećaj kada vidiš trudnicu koja stoji pored tebe i čeka da se ti odlučiš? Znala sam da tu vrijedi pravilo - tko prvi njegova djevojka? Ali ovo je ispod svakog nivoa. Da su barem riješile tu robicu koju su već tako pokupile u roku cca 20 min, ne! One su uredno čavrljale o tome gdje su bile vani, što će za ručak, mjerile i zamjenjivale robu, a ja sam čekala. Imala sam potrebu reagirati, ali nisam. Jer mislim da se ne bi mogla zaustaviti, a nije bilo ni mjesto ni vrijeme da nekome čitam lekcije o bontonu, a time bi se samo spustila na njihov nivo. Čekala sam punih 20 min da se odluči između smeđeg i plavog kompletića i na kraju sam odustala jer mi je para krenula na uši i rekla sama sebi... Nisam ništa očekivala, a imam nekoliko lijepih stvari koje moj miš može i u vrtić nositi i ja sam sretna. Ostavila sam ih da razvrstavaju svoj plijen s nadom da će ono što one ne budu htjela ipak netko drugi kupiti i možda biti sretan kao i ja. Jedino se pitam što bi bilo kada bi svi mi koji smo bili tamo u subotu na slijedećoj rasprodaji primjenili njihovu taktiku kupovanja?

Znam da su cure iz Rode trudile se koliko su mogle, slagale robicu koju su žene ostavljale na podu iako je njima pala, da su pokušavale u tom kaosu koji je napravljen ponovno napraviti reda među brojevima da nama koji kupujemo bude lakše za snaći se i da me netko krivo ne shvati, u niti jednom trenutku nisam pomislila kako je netko od njih kriv što to ne vidi ili ne reagira na njih. Mene samo zanima da li je dozvoljen takav način kupovine na rasprodaji? Jer po meni trebalo bi ih kazniti i to da im se sva robica koje su uzele uzme i da moraju napustiti rasprodaju. Znam, znam, ima onih koje se neće složiti sa mnom oko ovoga. Koje će reći zašto se i ja nisam snašla, tko mi je kriv i sl. Ne očekujem da tamo treba biti netko tko će silom otimati tim ženama robu i izbacivati ih van, ma mislim da ne očekujem ništa, samo sam se izjadala i nadam se da će možda, ali samo možda neka od tih osoba pročitati ovo pa da će joj proraditi onaj kliker u glavi koji je ostavila na ulazu u paviljon i postala ratnik koji mora osvojiti vreću najbolje robe.