ja sam svojedobno čitala te knjige
historic romance, a pogotovo regency era historic romance je specifičan žanr, zatvoren u kutiju više klase (isključivo plemstva, s povremenim izletima u buržoaziju) engleskog društva na početku 19-og stoljeća
moj laički dojam je da se radi o eskapističkom lakom štivu, koje nije uvijek nužno loše (if you set the bar low)
Svi ti romani zapravo pokušavaju biti erotskije verzije Jane Austen - što meni iskreno zvuči odlično
pa kada počnemo čitati knjige (ili gledati seriju) s tim na umu, onda je sve nekako lakše probavljivo
ti romani imaju svoju formu i svoje klišeje
obavezno mora biti prezgodni plemić (što višeg ranga, to bolje, a iznad vojvode su samo prinčevi ili kraljevi)
ako nije plemić, mora biti jako bogat - bogatstvo je imperativ jer se bogatstvom otklanjaju svi svakodnevni egzistencijalni problemi
mora biti visok i zgodan - mala nesavršenstva su dopuštena, ali ono tipa ožiljak iz borbe po kojem će ona kliznuti prstom i on će osjetiti trnce po cijelom tijelu
mora imati traumatično djetinstvo, nedavnu traumu ili neki drugi razlog zašto je emotivno nedostupan - tu traumu će ona svojom ljubavlju (i seksom) izliječiti
protagonist nikad nije veseo, on 90% vremena provodi "brooding over a glass of scotch/whiskey"
ali onda upoznaje nju koja postaje svjetlo njegova života, usprkos svom opiranju - nije ljubav pura, što bi se reklo
ona je naravno nevina djevica iz bogate obitelji (ako nisu bogati, mora biti osiromašeno plemstvo)
ona je lijepa, ali nikad nije prelijepa, te žene su češće fizički nesavršene nego protagonisti
kao što protagonist stječe karakter svojom traumom, ona stječe karakter nekim hobijem kojeg jako voli: čitanje knjiga, slikanje, glazba, a ako je osobito ekstravagantna onda se gura tamo gdje ženama nije mjesto (u tom društvu), kao npr zna pucati iz puške ili je ponekad skandalozno protiv braka
ponekad se pojavi neka "usidjelica" od 28 godina - to je isto karakter
ono što daje Jane Austen sparkle tim knjigama su dijalozi, tj flert riječima koji zaista zna biti čaroban, dovitljiv i duhovit (a Julia Quinn koja je te romane napisala je prilično vješta u tom dijelu) - i to je onaj dio koji meni iskreno u seriji nedostaje (na osnovu par ep)
ostalo je poznato - isprva se ne simpatiziraju, čak se i malo svađaju, život ih neprestano spaja na najčudnije načine, između njih se javlja prvo snažna fizička privlačnost a zatim i osjećaji, fizička privlačnost se ne može samo tako uprazniti jer su oni ipak plemstvo a mlade djevice moraju takve ostati do braka, pa to dovodi do još veće napetosti, koja kulminira u fantastičnom mind-blowing (najčešće bračnom, al iznimke se događaju) seksu
nakon još nekih peripetija će si priznat ljubav i živjeti sretno do kraja života
ono što je meni prečudno za vidjeti je taj diversity u seriji, crnce kao članove visokog društva
isprva mi se učinilo kao pokušaj političke korektnosti, ali kad sam malo razmislila, koga briga, taj žanr je ionako kao bajka, ne teži povijesnoj točnosti
u tom kontekstu, kad već revizioniziraju povijest, trebali su ozakoniti i gej brakove, to bi mi bilo zanimljivo za vidjeti
al duke of Hastings je bombon samo takav
katalogiziram ga u istu kategoriju s Rafaelom iz JtV i Henry Cavillom
Bubilo Bubich prvotno napisa
Baš sam došla to napisati! Završila ju danas i bila mi je fenomenalna. Ako ima još nekih koje su u duši i srcu romantične 16-godišnjakinje, bila vam je fora Bridget Jones, al ne baš skroz na skroz tako “jadnjikava” junakinja, onda je ovo serija za vas. Fora likovi, realne obiteljske situacije i odnosi, nije blesavo, a ni američki umjetno/naporno
.
Odgovori s citatom
Pogledam
e, to je meni muško.
