tempo života

[rahela]

dakle, kopiram cijeli Anemonin post s teme o "bakama"

I sad bih ja opet pitala: da li vam ima smisla takav ubrzani život?
Bila sam otvorila tu temu negdje jednom na filozofskom, pa nekolicini ljudi nije bilo jasno o kakvoj užurbanosti govorim.
Eto takvoj, večina nas ima cijeli tjedan isplaniran s kompletnim obavezama nakon posla.
Meni je to koma - puno.
Nisam sretna s takvim načinom života.
Prvo posao do 17, a dalje tempo 100 na sat do spavanja.

Na sreću, trenutno je moj život organiziran drugačije (govorim o radnom vremenu), ali MM - ov nije i to opet ne štima, opet nismo svi zajedno.
I dijete je još malo pa nema nekih obaveza. Sad smo uveli ponedjeljkom i petkom sport, ali na sreću u školi preko ceste, tako da nemamo gubitka vremena.
Dva dana za redom se poklopilo da smo se nakon ručka u 16.30 pokupili iz kuće (dijete i ja), uzeli vodu i banane, pokupili susjedu s djetetom i šetali, klafrali, družili se do 20.30. Meni je to život kakav bih htjela. Ok, ne svaki dan, ali da su takvi dani svaki tjedan a ne kad se poklope sve moguće sile i planete.

Malo je izvan teme, može se prebaciti i na drugu temu, ali stvarno me zanima da li ste sretne takvim tempom života, da li mislite da ima mjesta promjenama, da li su vam potrebne promjene?

Možete me i zanemariti

.

i nastavljam dalje
koliko obaveza imaju vaša djeca osim škole/vrtića u smislu slobodnih van školskih aktivnosti
i koliko vremena "potrošite" na razvažanje, čekanje...
što radi drugo dijete koje ne ide na aktivnost (čuva ga drugi roditelj/baka/susjeda...?)

[spajalica]

preselila van grada, dakle putujem svaki dan na posao 24 km i s polsa nesto vise.
djeca idu u vrtic u stari kvart, MM ih vozi ja skupljam

do sad su u vrticu imali aktivnosti, pa nije bilo razvazanja. sad na zalost dio tih aktivnosti je otpao zbog neke uredbe iz Ministarstva.

moj prosjecni dan izgleda ovako:
dizanje u 6.00 izlazak iz kuce u 6.30
radim od 7.30, na putovanje izgubim manje ako krenem ranije, pa visak vremena potrosim na caj i dorucak na poslu.
radim do 15.30
po klince sam u 16.00 i krecemo doma, di stizemo oko 16.30 ili najkasnije oko 17.00

ovako stavljno zvuci idealno, ali, ovaj tjedan radim izmedju 10 i 11 sati. jucer sam bila kod zubara u 19.30, klince je cuvala teta igralica u stanu koji imamo u gradu. po njih sam dosla oko 20.30 i krenuli smo doma.
danas: opet cu na poslu biti do 17.30 i zurim kod ginekologa u 19.00, ali prije moram doma, da se bar otusiram, sto je normalno valjda.
opet sam van kuce cca 12-13- sati.
klince kupi teta igralica, jer ja sam dulje na poslu, a BC ima roditeljski bez djece na koji ce ici MM.

dakle postoji idealna varijanta, ali kako BC smrca, a uskoro ce vrticki virusi napasti, zelim zavrsiti posao, da me ne ceka da se vratims bolovanja.
i na srecu moji to na poslu vide, vide da radim iako ne moram, i mislim da to cijene.
moj posao nije da ce propasti svijet ako ga ne napravim, ali ................
sve u svemu ako stavim an papir kako bi mi zivot izgledao ako bi gledala samo sebe i svoju djecu idila.
ali u realnom zivotu nije. trenutno ne pucam, to mi je normalno, uvijek mi je bilo.
i da za kraj nemam pomoc nikoga sem sto platim tetu igralicu

[AndrejaMa]

Dižemo se u 6, odlazimo od kuće 7.
U međuvremenu obavim dio kućanskih poslova (tip stavim veš sušiti ili prati i sl...)
Doručak je postao obavezan za mene (vidi potpis), a dječaci kako koji dan.
Putujemo do vrtića 28 km, još dodatnih 5 do posla.
Ponekad sa dva auta, ponekad sa jednim, ovisi o obavezama MMa i mene.
Radim od 8-8:30 do 16-16:30.
Kući stižemo oko 17:30. Tri dana u tjednu imamo TeakWanDo već u 18:00, tako da vozim ga (par min od kuće), obično se sa P. poigramo na igralištu za to vrijeme (45 min) ili se vratim kući pristaviti/završiti ručak/večeru. Vraćamo se kući oko 19. Večera, igra, spremanje, klinci su u krevetu do 20:30.
Mene čeka spremanje, pranje, kuhanje jela za drugi dan, ...
Ovih mjeseci idem spavati oko 22-23, prije kad nisam bila trudna još i kasnije.
Ostale vanredne tjedne obveze (roditeljski, rođendani, šoping i sl) uguramo negdje ili ne idemo na sport.
U dane kad spotra nema više se igramo i družimo, manje "radimo".

Meni čak niti tjedan nije tako stravičan (možeš misliti), ali činjenica da smo ove godine bili tri vikenda kod kuće je stavrno žalosna.
Pomoć baki jednoj, pomoć baki drugoj, obaveza u mom rodnom kraju, obaveza u kraju MMa, radovi na kući ovakvi, onakvi, gorice,.....
Pucam po šavovima, ali se i krpam. Žalim se, ali guram.

[Mima]

Eto i ja mislim da pucam po šavovima, ali kad pročitam npr. gornji post onda mi je ipak jasno da je točna dijagnoza da sam lijena i neorganizirana.

[ani4]

Ja sam doma, zadnjih par godina ne radim, a tako ce biti i narednih 4.
Ima dana kada ide sve laganini, ali i kada je totalna ludnica.
Uglavnom imam razradenu sprancu po kojoj ideme i pokusavamo je se drzati, jer bi inace bilo cisto rasulo.
Dan je uglavnom manje vise isti.
Dizanje 7.10
Spremanje za skolu, odlazak u vrtic
Odlazak na plac, ducan, pekaru,...
Svakodnevni kucanski poslovi; peglanje, pranje, sauganje i sva ostala kucna veselja
U 12 dolazi prvi doma iz skole; daj mu jesti, pogledaj sta su radili u skoli, pisanje zadace
Kuhanje rucka
U 13 dolazi drugi, oko 14 treci
Rucak
u 16 po malu u vrtic
Stariji idu sami na treninge, dok najmladi ima svaki dan plivanje.
Odlazak na trening od 16.30 do 18.45, tad smo doma
Mala ima dva puta tjedno ritmiku od 17-18, tada uskace brat ili vodi mladeg na plivanje
Navecer vidi jesu napisali zadace, spremili knjige za sutra, daj im veceru, nateraj ih da se svi okupaju i spreme za spavanje.
U 22 gasenje svijetla.

Izmedu toga utrpamo odlazak u park, ako je lijepo vrijeme setamo se dok je mladi na plivanju ili je stariji brat odvede u parkic ispred zgrade.
Svako malo se zalomi nekakav logopeg, ortoped, zubar, dermatolog, sportski pregled, tri puta mjescno informacije, pripreme u crkvi za pricest i krizmu, sad i ja trudnicke preglede,...
Ja zbilja ne znak kako bi sve stigla da radim i najiskrenije se divim majkama koje sve uspjevaju. Normalno, i mm puno pomaze i uskace u brizu/razvazanju dijece kad god stigne, ali ima takav posao gdje ne mogu redoviti racunati da ce nesto stici napraviti.

Ali takav je zivot i klinci su valjda vec od malena naviknuti da stalno negdje zurimo i jurimo, pa i njima to postane normalno.
Ne svida mi se sve to, ali ne vidim kako bi mogla nesto promjeniti.

[čokolada]

Uvijek je dobro čitati ovakve teme jer odmah osvijestim koliko mi je zapravo - dobro. Loše mi je jedino kad su djeca bolesna jer mi cijela dnevna konstrukcija pada u vodu.

[Shiny]

Ja se divim vama koji još i kuhate?! MM jede na poslu, stariji jede u vrtiću, mali cica, ja nešto nabrzaka šalabrcnem...kada dođu svi doma jedu se samo jednostavna jela...MM dođe kasno pa eventualno pojede sendvič a Jan neku voćku, isto sendvič, neke žitarice s mlijekom...

[la_mama]

ako su zdravi, imamo skroz miran tempo, bez žurbe. posao i vrtić su nam jako blizu stana, na 10tak minuta lagane šetnje.

ustajemo se svi skupa između 7-7:20h ujutro, djeca idu spavati oko 21h navečer.

stignemo stvarno sve napraviti - i poigrati se nakon posla u parku, obaviti kućanske dužnosti u razumno vrijeme. stariji ide na sportsku radionicu u sklopu vrtićkog radnog vremena, tako da ne gubimo popodneva, ona su naša.

i to sve bez da sjednemo u auto. njega koristimo samo kada idemo kod bake, a i to ćemo, nadam se, promijeniti jednog lijepog dana, pa se uputiti vlakom.

mislim da sam jednom već napisala na forumu - možda čudno, ali selidba u zagreb (trešnjevka) nam je značajno uštedila i vrijeme i živce koje smo ostavili tamo negdje na slavonskoj aveniji.

slika će se sigurno promijeniti kada stariji krene u školu, i na aktivnosti koje će i njemu i nama uzimati popodneva. eto, za sada uživamo

[AndrejaMa]

što se kuhanja tiče, ako kuham taj dan, to bude isto nešto brzinski, tipa tjestenina sa nekim umakom ili meso i riža.
ALi kako smo često kod baka vikendima, a bake imaju predivne vrtove, uvijek se ponese svježeg povrća od čega se isto može ili brzinski nešto napraviti ili pak se navečer skuha varivo (što moji obožavaju) za drugi dan.
Ponekad se varivo kuha u većoj količini i smrzne.
A sada da se pohvalim ..... obavezno se kroz tjedan napravi neki brzi ili jednostavniji kolač, a i kruh pečemo u pekaču.....

[rahela]

i mi sve stižemo, ali da je naporno, ponekad stvarno zna biti
s tim da ove godine još Roko nije ni krenuo na neku aktivnost, ali u planu je taekwon do
mi ustajemo (mm i ja) u 5.45, djecu budimo malo iza 6
ponedjeljkom, utorkom i srijedom ih MM vozi u školu i vrtić (14km) - kreću od doma u 6.45
ja imam doma slobodno prijepodne za divne kućanske poslove ili nekad čak i kavicu (ako imam s kim)
MM skuplja klince u 15h i idu doma, pa su uglavnom na dvorištu ili po kući ako je ružno vrijeme
ja dolazim doma oko 19.30
četvrtak i petak radim ujutro, pa ja vozim K. u vrtić (u 7h), a MM R. u školu (u 6.45. da bi stigao na vrijeme za doručak u školi)
radim do 14h, pa ih ja skupljam odmah nakon posla, oko 14.15-14.30
doma smo oko 15h i ta dva dana mi je super
svaka 3. subota mi je radna i s.anje je ako se poklopi da je i MMu ista subota radna (onda kombiniramo sa bakama ili šogoricama, ovisno tko je slobodan)
Roko bi trebao krenuti na taj taekwondo pon, sri i pet 19-20h, i to nam je blizu doma, ali ne toliko blizu da možemo bez auta (mi ne možemo ni do dućana po kruh i mlijeko bez auta ), tako da će MM morati voditi njega na taekwondo i Korinu vući sa sobom, pa ga ja mogu ova 2 dana čekati i voziti doma
ali, to samo spremanje njih dvoje u auto, vezanje, vožnja 3km, pa vraćanje doma, pa opet po njega s njom (ako se tako potrefi) je kuku lele
na stranu to što me najviše muče školski praznici i to što još nisam našla čuvalicu

[rahela]

zaboravila sam dodati, moje radno vrijeme je od 12-19 pon, uto i srijeda, a 8-14 četvrtak i petak
ako je kolegica tu, onda ako baš moram, mogu otići ranije, ali ako nje nema, ja ne mogu staviti ključ u vrata, moram biti tu
sreća, pa MM ima vrlo klizno radno vrijeme, ali onda se to itekako osjeti na plaći, jer je plaćen na proviziju

[zvjerka]

Ja se dižem u 5.15.
Oblačenje, brzinsko pospremanje u 6 odlazak na posao.
MM budi se u 6.30. tad budi vrtićarca. U 7.00 odlaze i bude školarca.
Školarac se sam sprema i odlazi u školu.
Ja radim do 15.00.
Doalzim kući u 16.00 sati. pa u vrtić.
Školarac dolazi sam oko 13.00.
MM dolazi oko 17.00 sati ako nije zaglavio na terenu.
Uobičajni kućanski poslovi ako ne idemo nekud.
21 sat odlazak na spavanje djeca, a ja peglanje ili kuhanje ručka za sutra.
To je uobičajan dan.
Kad je MM na putu onda se se vrtićarac budi u 5.45 da bude do pol 7 u vrtiću.
Tada ja kasnim pol sata do sat na posao (jel, vrtić radi tek od pol 7) i to manjak odrađujem, ili kad napinim 8 sati pišem 1 dan g.o.
I tak svaki dan......

[Deaedi]

Dizem se u 6:00.
Pristavljam rucak, spremam sebe za posao.
7:00 Stavljam dorucak na stol, budim curu.
7:20 Pomazem joj da se obuce, podsjecam sta treba obaviti u kupaoni. Ukoliko se decko probudio, u sve to ubacujem jos i presvacenje i hranjenje malog.
Cijelo vrijeme jos i kuham, jednom rukom, a drugom obavljam sve ostalo.
Oko 7:30 dolazi baka, a ja vodim curu u skolu.
Ostavljam je u skoli, od cc 8-8:10 obavljam brzinski plac/ducan.
Dolazim na posao oko 9:00.
Radim do 17:00. Dolazim doma, između 17:30-18:00h.
3x tjedno ima cura sport, od 19-20:30, razvažamo ja ili MM.
Popodne kućanski poslovi, koliko uspijem uz njih dvoje, igranje, spremanje vecere, hranjenje.

Cura zaspi oko 22h, decko oko 23h. Onda peglam, napravim po kuci one poslove koje nisam stigla uz njih dvoje. Idem spavati oko ponoci ili kasnije, oko 1h. Iduci dan dizanje opet u 6h i sve ispcetka.

Vikendi su za vece kucanske poslove, odlazak u kino, izlete.

Tempo mi je dakle pred tjedna takav da sam okupirana od 6-24h, u idealnim okolnostima. Preko vikenda donekle imam malo vremena, mozda predahem, pola sata, sat.

TV gledam samo dok peglam ili hranim malog.

[anima]

Meni bi sve bilo super da ne moram gubiti energiju i vrijeme na ove svakodnevne kućanske poslove. Da radim, dođem kući na gotovs, popijem kavu i posvetim se svojoj djeci. Da si bar to moglu platit...ali nemrem i patim se ko sav drugi svijet. Sad kad imam bebu jasličara, ne mrem ni spremat, ni kuhat, ni prat, nišššš i jedva čekam da to prođe. Pretpostavljam da je sve lakše kad su djeca veća. Nekad se molim da mi padnu neke pare s neba

[tanja_b]

Uvijek je dobro čitati ovakve teme jer odmah osvijestim koliko mi je zapravo - dobro.

Neću se ni ja žaliti.
Ni dosad nam tempo nije bio nešto luđački, a bit će još i opušteniji jer upravo ostajem bez posla

[Maruška]

U odnosu na sve gore napisano, i nama je stvarno laganini...

[ani4]

Ma je, lakse je malo kad se djeca veca, barem nemas onaj posao oblacenja, pranja, razvazanja,... a i pomognu malo po kuci. Al opet, tu su druge stvari; natjeraj ih da uce i pisu zadace, jesu procitali lektiru i napravili plakat i sl. Tu fizicki nemas toliko posla, ali ti znaju ispiti zivce do zadnje kapljice...

[rahela]

Ma je, lakse je malo kad se djeca veca, barem nemas onaj posao oblacenja, pranja, razvazanja,... a i pomognu malo po kuci. Al opet, tu su druge stvari; natjeraj ih da uce i pisu zadace, jesu procitali lektiru i napravili plakat i sl. Tu fizicki nemas toliko posla, ali ti znaju ispiti zivce do zadnje kapljice...

ja baš imam kombinaciju
sreća pa je prvi razred, pa još ni nema za učiti, ali svaki dan barem pogledamo šta je bilo i malo vježbamo pikaranje

[Nena-Jabuka]

Ne znam dal' da kremen opisivati svoje dane, bit ćete prezavidne koliko sam savršena

Imam dva mala školca, jednog predškolca, za svakog školskog trening 3 puta tjedno, kuću u izgradnji (čitaj - majstori svako malo), svekrvu na terapiji za karcinom, mamu i rodbinu predaleko da bi išta mogli priskočiti, prevelik kredit da bih platila ikakvu pomoćnicu, svaki dan kuham navečer u 11 ili ujutro u 7 prije posla da ima šta jesti ovo dijete što dolazi u podne kući jer više nema boravka u školi. Muž dolazi s posla oko 6 navečer, potpuno neupotrebljiv.

I tako...bilo je nemoguće pa sam odlučila raditi na pola radnog vremena jer s mojom vrstom posla jedva da sam viđala djecu. To je malo spasilo situaciju, kad mi istekne to pravo, bit će opako. Zasad imam samo kronični gastritis, užasne alergije i još pokoju kroničnu bolest.
Sve u svemu, nije loše.

[icyoh]

Mi smo se ove godine prvi put u dosadašnji (pre)brz životni ritam dodali i dječje aktivnoste i moram priznati da sam već luda (a traje tek mjesec dana).
Obojica idu na eng, svaki po jedan dan u tjednu. Veći je krenuo na plivanje 3x tjedno. Srećom, to neće trajati cijelu godinu jer sam već izbezumljena (a žao mi je otkazati jer je on presretan, a bar se tih sat vremena posvetim samo njemu, bez ičega drugog). Muž ima 2x tjedno trening i jednu utakmicu. Ja sam stalno na poslu. Čistilica nam je otkazala, ne stižem pronaći drugu. Prošli tjedan mi se pokvarila veš mašina dok sam bila na putu, muž nije reagirao i kupaona nam sada liči (i miriše) na groblje prljavog veša.
Grozim se same pomisli da će kad malo poodrastu obojica htjeti na (različite) sportske aktivnosti i (različit) strani jezik.

U biti, ja sam došla samo kukati, nemam ništa pametnog za reći.

[Nena-Jabuka]

U biti, ja sam došla samo kukati, nemam ništa pametnog za reći.

ma to samo tako izgleda na ovakvim temama.

nismo mi nesretne žene , to je tak, lud život, a mi plivamo kako znamo i umijemo

[babyboys]

radim od 9-17 ali, od doma idemo u 7.15, 7.20, jer T ide u školu u naš stari kvart iz n razloga o kojima sam već pisala, pa neću opet. do škole imamo 10 km, iliti 20-ak min vožnje, u špici, mm radi od 8.30-16.30, a počesto do kad treba, takav mu je posao. poslije škole T ide kod moje mame, ruča i radi zadaću, sestra ide po J u vrtić. ja dođem poslije posla, oko 17.30 sam tamo. utorkom, srijedom i petkom T ima trening u španskom, od 20 po do... doma te dane nismo prije 21.15-30. na brzinu pojedu većeru i spreme se za krevet.
sad dok je lijepo vrijeme koristimo, pa smo po vani, ja i J skupa, T sam sa svojim društvom (ipak je on veliko dijete).

kupovine svih vrsta, od špeceraja do cipekla obavljam u pauzi na poslu, nonstop su oko mene nekakve vrećice u uredu.
doktore, banke sve ostale vanredne aktivnosti obavljam u radnom vremenu, iznimno neposredno nakon. naime, živimo na kraju grada doslovno, ja ne vozim i gradskim prijevozom nikako mi nema smisla ići doma, pa nazad u grad, pogotovo ne vući njih, a ne mogu ih ni ostaviti doma jer tamo nemam nikoga tko bi bipo s njima.

novost nam je ove godine da mm studira, ponedjeljkom i srijedom ima predavanja od 17 do 22 , a subotom vježbe od 08 - 20 , znači ne vidimo se čitav dan.
život nam je uglavnom podređen njegovom faksu i t portu, sve ostalo je u drugom planu. ove jeseni i J kreće na sport, ali u ranijim terminima, pa će i to trebati ukalkulirati u raspored. dok čekam T , J je sa mnom jer nemam kod s njim bauljamo po parkovima, pijemo "kavu" ili smo u nekoj od knjižnica, ali kada zahladi, moja sestra će biti s njim kod nas doma.

strašno me sve ovo frustrira, užno malo vremena prvodimo svi zajedno, ali ne vidim načina kako da to promjenim. raditi moram, mm studira iz puke potrebe, djetetu ne mogu ukinuti sport i stalno se vrtimo u začaranom krugu.

zato se nadam da će ovaj vikend biti manje ružan nego ga najavljuju, pa da odemo na neki izlet nas četvero (praznik je, nema faksa, jeeee)

[AndrejaMa]

ma to samo tako izgleda na ovakvim temama.

nismo mi nesretne žene , to je tak, lud život, a mi plivamo kako znamo i umijemo

mislim da nas je više takvih,
došle smo samo kukati, možda nam bude lakše...

[maxi]

ja slično kao većina gore, dizanje u 6, kuhanje jednom a oblačenje drugom rukom
+ ubacim 2xtjedno plac, najčešće oko 7 ujutro, onda taj dan pokušam baš ne kuhati pa cure nahrani moja mama
spašava me bicikl kojim obavim plac i idem na i s posla, jurim i samo se nadam da ne opadnem!
odluka da se živi u centru ima mana (nemam drveće, nemam vrt pa moram djecu voditi u park i sl) ali ima više prednosti-sve je blizu, možeš birati na koji plac/dućan ići, pa još i ako radiš tu negdje kao ja.............najgore bi mi bilo vozikati se na posao i razvoziti djecu po aktivostima i boraviti puno u autu! ovako idu na engleski/glazbeni/ritmiku kako koje godine ali samo na ono štoejeu max 2 tramvajske stanice od kuće
sušilica me doslovno spašava, obična jeftina s odvodom van pa ne troši puno...topli veš samo spremim u ormare!
još da nađem pouzdanu tetu za peglanje mm-ovih košulja bila bih na konju!
sad mi je đir svaki vikend hodat po šumama jer se nadišemo smoga čim izađemo iz kuće, a dobro je i za guzove, moje umjesto teretane

[Felix]

kad citam ovaj topic, opet skuzim koliko mi je dobro u zivotu. je, umorna sam, zivcana, neispavana i posljedicno anoreksicna, ali to je vise od moje neorganiziranosti i juniorkinog nespavanja po noci, nego sto stvarno imam puno posla. mm je stalno po putovanjima, a kad je doma dolazi u 18-19 h, tako da sam cesto sama s njima i najvise mi fali taj neki 'pravi' obiteljski zivot, oboje roditelja doma. jedino kad je netko bolestan bude bas gadno. jos ako sam sama s njima, luda sam.

kao sto kaze la_mama, osnovna prednost nam je sto zivimo na 10-20 min pjesice od oba dva posla i 2 min pjesice od vrtica. osnovna skola ce isto biti na 5 min, cak nema ni prometnica izmedju. ducan, vocarna, igraliste, sve je ispred nosa. sportske aktivnosti u sklopu vrtica. auto uzimam samo kad vodim sina na plivanje. kad prestanes gubiti sat-dva dnevno na sjedenje u autu, otvori se cijeli novi svijet, zato sam presretna sto smo se preselili.

[babyboys]

. kad prestanes gubiti sat-dva dnevno na sjedenje u autu, otvori se cijeli novi svijet, zato sam presretna sto smo se preselili.

ja čeznem za ovime...

zaboravila sam na ono gore dodati da čistim, peglam i družim se s mužem dok djeca spavaju - od 22 na dalje. kuhm sporadično, nekad za dva-tri dana unaprijed, a nekad jedemo samo brzinski, kao recimo, čitav ovaj tjedan. ni to me ne veseli.

[Bubilo Bubich]

Uh, htjela sam nabrajati, ali sve ste već nabrojile. Ja jedino ne kuham u 6 ujutro nego u 11 navečer, ali dođe na isto.

Nego, iako znam podosta ljudi koji tako žive i žongliraju, istovremeno ih znam i puno koji tako ne žive i nekako se uvijek nađem u situaciji da se nekome moram opravdavati i objašnjavati: gle ja stvarno ne stignem frizeru/pedikeru/pokupiti tu paučinu/zasaditi bosiljak na balkonu... ne, bake ne mogu, da radim do 17h i idem javnim prijevozom doma, da - moram (i želim) nešto skuhati i oprati pelene. I da želim se od 18 do 21 h igrati s djetetom koje ne vidim cijeli dan (a ne tada čistiti).

Ono, često mi ljudi koji ili nemaju djecu, ili imaju bake (miješam staru i novu temu ), ili imaju skroz nekakvo drukčije radno vrijeme (npr. u školi) dođu doma pa mi nabrajaju kako oni poznaju neke ljude koji imaju djecu i sve stignu, ili im je sve čisto, ili idu frizeru. Dođe mi tada da nekoga opalim po sred face. Nisam neorganizirana, nego sam krepana!

Btw, ovaj tjedan sam na bolovanju jer odrađujemo "jasličku" upalu uha, a:
- i nama je mašina krepala, imam jednu mašinu mokrog, poluopranog šarenog veša kojeg ne stignem oprati na ruke i ižmikati, a već se lagano osjeti miris vlage
- imam dvije kante prljavih platnenih pelena, imamo proljev od klavocina
- u utorak mi je pokipilo mlijeko dok sam mu ispuhivala nos na usisavač, onda sam morala nešto podgrijavati pa se to zapeklo; još nisam obrisala, samo obilazim oko toga
- u kuhinjom ormariću lete moljci, zaljepila sam onu naljepnicu iz reklame, ali mislim da će tu još biti borbe

Ima neko broj od onih iz odreda za čistoću?

[ana.m]

Ja bih za početak samo referirala se na to kaj je Anemona pitala...Da li nma takav život ima smisla? A kaj da radim, da dam otkaz i preselim u šumu gdje neću morati plaćati kredit za stan i režije, a jeli bumo plpdpve prirode...? Hm...da

A sada kako izgleda moj dan...Tek 4. dan radim pa smo još u povojima, ali evo r4ecimo kako je otprilike izgledao ovaj tjedna kad je MM od utorka na putu..


6:15 dizanje, polako se spremam, našminkam, eventualno skuham kavu..
6:30 pudim dvoje starijih, pomognem eventualno u oblačenju, ostalo si srede sami, doručak nula bodova, nema šanse da to stighnemo...
6:45 budim Elu ako se sama ne probudi, malo joj dam cicu, spremim nju.
7:10 izalazmo iz stana i idemo pješke do škole gdje ostavim Janka, produžimo do vrtića gdje ostavim cure i vraćam se na bus (da, sve to do tada obavim pješke po kvartu)
7:45 sam na stanici
7:50 dolazi bus
8:15 sam na poslu
16:15 sam s posla
16:20 sjedam u bus
16:40 sam pred školom po Janka, i kad njega skupim idemo po cure i onda kako koji dan...

Kad bu muž doma on ih ksupi jer radi kraće i bliže od mene, ali i dalje ih ujutro vodim ja jer uon već u 7 mora biti na poslu.
I onda kad je on doma, dopelja ih doma, ja dođem doma ravno s posla oko 16:45.
E sada razrađujem strategiju ručka. Imam u planu kuhati navečer za drugi dan, tako da kada dođemo doma, samo pdgrijemo i jedemo odmahg, jer ja ne mogu bez kuhanog. A i bez obzira što ostatakj familije jede u školi, vrtiću na poslu...oko 17h su opet gladni i nemremo svaki dan jesti sendviče i gluposti.

Nakon obroka, igram se s djecom, pijem kavu s mužem i tako se odmaramo do nekih 20h kada polako klince počinjemo spremati na spavanje, da bi do 21h bili u krevetu. Meni je naravno ovo vrijeme za obitelj premalo, ne znma kako bih uklopila bilo kakvu aktivnost u sve ovo. Čak smo imali priliki za jedan super aranžman ritmike za Ivu, ali počinje u pol 5 i nema šanse da stigne na to, pa smo odustali.... Nekako mi je draže da to vrijeme provode s nama jer se ionako premalo vidimo. Kućne poslove preko tjedna obavim samo ono što se stvarno mora. Pranje suđa, eventulano jednom usisavanje, spremanje kreveta i nereda nakon igre. Jučer sam recimo peglala nekih pola sata da mi se ne stvori prevelika hrpa.
Kućne poslove ionako obavljam u letu, kako kaj vidim da treba tako čistim, kontinuirano da nema cijelodnevnog mučenja. Vikendi su laganini, za druženje s djecom, odlazak negdje (kino, roštilj, kakav rođendan), subotom malo bolje pospremim i perem veš (koji nisam oprala preko tjedna).

[ana.m]

p.s. nisam napisala za popodnevnu smjenu, ali toga će biti puno manje..
Frizer je jedino kaj posjećčujem i evo baš sam se jučer šišnula na brzaka (ono, bez pranja kose) prije nego smo došli doma, dakle bila sam sa svih troje kod frizera u 19h....

[spajalica]

ana a ti nemas baku

[pikula]

[QUOTE=Bubilo Bubich;1977691Ono, često mi ljudi koji ili nemaju djecu, ili imaju bake (miješam staru i novu temu ), ili imaju skroz nekakvo drukčije radno vrijeme (npr. u školi) dođu doma pa mi nabrajaju kako oni poznaju neke ljude koji imaju djecu i sve stignu, ili im je sve čisto, ili idu frizeru. Dođe mi tada da nekoga opalim po sred face. Nisam neorganizirana, nego sam krepana!
[/QUOTE]
E te koji znaju kako bi se neki trebali bolje organizirati isto jako volim, kao i ti . Naravno uvijek se radi o tome da je njihova situacija diametralno suprotna i ta situacija ima sigurno i neki svoj bug, ali o tome, naravno, ne pričaju. Moj posao je takav da kad radim ne stignem ništa, zato duže periode ne radim ili radim nešto deseto, jer nije do organizacije nego do prirode posla, a moja obitelj sa svojim specifičnostima tako ne može dugoročno funkcionirati. Ok sad može malo lakše kad su veći (i manje osjetljivi), ali opet ne mogu zamisliti da radim punim tempom godinama i vidim si djecu na maturanom plesu. E sad ko me šljivi kad sam si sama birala zanimanje. Sad mogu trčat za poslom ili doma štrikat, pa radim oboje periodički, naizmjence. Da vidim tog koji bi mene organizirao.

[davorka]

Evo i mog dana:

-6 ili 6.15 ustajanje i kuhanje ručka za stariju djecu (ponekad skuham navečer i ujutro samo prilog)
-usporedo s tim sređujem sebe, oblačenje, šminkanje i ostalo
7-buđenje djece, nekad dvoje, nekad svih jer iako imaju suprotan turnus Oliver ima treninge ujutro kad je u školi popodne
pripremanje doručka klincima, savjeti vezano uz odjeću, podsjećanje da ne zaborave jaknu/opremu za tjelesni/whatever
-7.30 izlaz iz kuće i odvoženje u školu i vrtić (jer su u istom smjeru, inače bi veliki mogli ići pješice)
-8 na poslu sam (radim blizu pa stignem za 15 min autom)
-16 izlazim s posla i idem po malog u vrtić (prije su mi to obavljale bake)
-16.30 doma smo

Moja djeca imaju treninge svaki dan.Stariji ponedjeljkom ima synthesizer, ali u svojoj školi. Jedan trenira judo već 7 godina, drugi judo 5 godina i nogomet više od godinu dana. Treninzi su nam blizu kuće, sad u rujnu su išli zajedno s biciklima i vraćali se, sad kad je već hladnije i mrak navečer vozim ih, obično ja u 18.45 (trening je u 19h) u 20.30 muž ide po njih. Muž do tada radi, dođe on kući i ranije, ali to nije tako često. Za nogomet se dogovaramo jer je termin kad radim pa mi uskoče frendovi čije dijete ide, ponekad djedovi. U to sve još ukomponiram odlazak u park s najmlađim, vidim se sa sestrom i ponekim frendicama pa zajedno odemo s djecom nekuda ili dođu k nama, kupovine ako trebam obavljam uglavnom s njima ili s ovim malenim jer stariji već mogu ostati sami doma, ili vikendom dok najmanji spava pa odem sama u neki shopping. Plac jednom ili dva puta tjedno, velike nabavke u Metrou muž obavlja jednom mjesečno. Vikendom dječje utakmice, natjecanja, rođendani, druženje s prijateljima i obitelji, rolanje, bicikli, ponekad planinarenje, uglavnom rezervirano za nas. Praznog hoda, jako, jako malo. Ali, ne žalim se i ne frustrira me to. Bitno mi je da su mi djeca zdrava i sretna. Samostalni su što se tiče škole tako da tu ponekad uskočim i pomognem, uglavnom ih nešto ispitam ili objasnim ako nekome nije nešto jasno. I što veli Felix, lakše mi je utoliko što su mi sve aktivnosti u kvartu tako da ne gubim vrijeme i ne živciram se u autu.

[davorka]

U brzini zaboravila:

Ponedjeljkom mi dođe gospođa koja mi posprema i pegla, s tim da ja u tjednu peglam barem jednom ili dvaput jer imam tone veša, usisavam kad stignem i vidim da je prljavo. Navečer nikad ne legnem prije ponoći jer dok oni svi legnu i najmlađi zaspe već bude 22, 22.30 tada sređujem kuhinju, uključujem perilicu, pospremam igračke od najmlađeg, slažem veš sa sušila itd.

[seni]

tanja zao mi je.

[rahela]

vidim da je i drugima kao i nama, nekima i gore
ja imama dvoje male djece, dakle, jedno od godinu i pol, drugo od 7
da li stvari budu lakše za organizirati kad klinci narastu? kad mogu sami odlaziti na treninge i aktivnosti?
mi živimo na takvom mjestu gdje su nam sva događanja van ruke, tako da kad Roko i naraste (za 5g npr.) i dalje će ga vjerojatno trebati voziti

i da, MM stvarno ima plan odseliti u Liku, ali ja uz sve ove obaveze i ovakav ritam života ipak još uvijek nisam na čisto što je bolje za nas (a prvenstveno za djecu)
da li je važnije da ide na engleski/takwondo/plivanje... ili da smo svi puuuuuuno više zajedno

[Cubana]

MM stvarno ima plan odseliti u Liku, ali ja uz sve ove obaveze i ovakav ritam života ipak još uvijek nisam na čisto što je bolje za nas (a prvenstveno za djecu)
da li je važnije da ide na engleski/takwondo/plivanje... ili da smo svi puuuuuuno više zajedno

Ja bih rekla da je umjerenost rješenje.
Sto će reci, ni sva sila aktivnosti, ni osamljivanje a la Grizli Adams.

[ani4]

Mm zadnje vrijeme stalno spominje da cemo se odseliti u Zanzibar i da ce nam tamo biti super... Ali ono za ozbiljno.

[kata.klik]

ah, ja sam svatila, da zbog neopranog suđa i ne ispeglanog veša neće propast svijet, ali da mi je svaka sekunda provedena sa djetetom u parku neprocjenjiva....
a kako nam teče dan...buđenje oko šest, priprema doručka i kavice i mlijeko za kikača, a onda buđenje ostatka ekipe....van iz stana smo oko 7 i 10...onda malecki vrtić mi posao....najkasnije do 16:30 smo svi doma...nešto pojedemo i idemo van...parkić, društvo šetnja...shoping kad je hladno i pada kiša, ili ako je baš nešto hitno, za speceraj internet dušu dao....

sad smo malo u presingu jer smo u kupnji stana pa nam to oduzima malo vrijeme, ali i tu je internet dušu dao...sve se prek njega može...

[kudri]

najžalosnije mi je da se sa prijateljima iz istog kvarta, 10minuta pehaka, koji isto imaju malog sina (2.g.), uspijemo vidjeti jednom u dva tjedna mooožda!

frendicu koja je u istoj zgradi isto ne stignem posjetiti, osim ako mi nešto sufali iz frižidera ili njoj, pa odtrčimo jedna drugoj...

svoje cure koje nisu ni udane (u biti, jedna je od nedavno i ima malog bebača), nemaju muževe, djecu...nisam vidjela mjesec dana!!!

maštam o landranju po gradu i bezbrižnom ispijanju kavice nakon posla na cvjetnom, ali ne stignem!!! svaki dan nešto drugo - zubar, ginekolog, pa neki majstor, pa nešt pedeseto, pa danas kad sam mislila - idem, zove muž da je mala povraćala cijeli dan u vrtić...ahjojjjj

a i sexati se ne stignemo!! eno ga, spava pokraj na kauču, a ja tipkam, umjesto da naskočim hihiiii

[Sirius Black]

Meni je dan prilično lagan jer sam doma, i stvarno mi nije jasno kak netko može spavati cca. 6 sati dnevno i normalno funkcionirati.

Ja se budim oko 7:00 kad se muž sprema za posao. Otprilike u to vrijeme dolazi baka da ne budem sama doma s djecom. Baka čuva malu, ja napravim papicu, nahranim je i onda ide na kahlicu. Baka ju čuva, za to vrijeme se starija probudi, malo se poigramo, pomognem joj da se obuče itd. Svi skupa doručkujemo oko 8:30. Oko 9:30 baka ide s curama u šetnju, u dućan ili na igralište. Ja za to vrijeme skuham ručak, odradim jedan sat vježbi ili peglam veš. Ponekad uspijem i nešto počistiti. Poslije ručka, mala ide spavati a ja se sa starijom igram nešto u tišini, npr. crtamo, radimo ukrase od kolaža, učimo engleski, igramo se svašta itd. Ili ona si ona pušta pjesmice na engleskom na kompjuteru, a ja štrikam. Muž dolazi doma oko 15:45, i onda baka ide doma, a mi se popodne igramo doma ili odemo do druge bake (koja radi do 16:00) kad je lijepo vrijeme pa se cure mogu igrati vani na dvoruštu, a ja vježbati.
Dva put tjedno me muž popodne vozi na dodatne vježbe, onda su cure kod bake. Navečer , obje već spavaju najkasnije u 9:00 sati. Ja idem spavati najkasnije u 12:00, ali mi je onda 7 sati premalo pa me drugi dan muči ravnoteža.
Uglavnom, život bez prevelikog stresa

[Anemona]

Ja bih za početak samo referirala se na to kaj je Anemona pitala...Da li nma takav život ima smisla? A kaj da radim, da dam otkaz i preselim u šumu gdje neću morati plaćati kredit za stan i režije, a jeli bumo plpdpve prirode...? Hm...da

Ne znam, ako misliš da budete sretniji, pokušaj.

Znam da su nekome to glupa pitanje jer nema rješenja, ali ja stvarno ponekad imam dojam kao da se netko gadno našalio.
Život koji se sastoji od cjelodnevne jurnjave, viđanja djece na 2 sata, ne viđanja muža, prijatelja, obitelji, samo čisti rad da se otplati stan, auto, hrana,... i puno logistike meni nije život.
Onda se pitam kad će se dogoditi taj "život"? U mirovini? Što ako ćemo tada biti bolesni ili mrtvi?

Imam dojam kao da je stvarni život na nekakvom čekanju "samo" dok riješimo ovo, pa ono, pa nešto deseto i tako u nedogled.

Ok mi je kad postoji plan (ili nada) sad odradimo ko luđaci par godina, pa smo "na konju", jer ne bude više kredita ili nečeg drugog, dalje možemo "lagano".
Što ako nema plana/nade?

Kad nastupa točka kad je previše, kad se radi preokret? Nakon moždanog udara, ili neke druge bolesti "stresa"?

Ponavljam, možete i zanemariti, ako vas nerviram.

Ne živim pod staklenim zvonom ili u oblacima, nego ne želim prihvatiti neslanu šalu koju mi je netko servirao. Idem s Rozom u separaciju.

[Cubana]

Kod nas nije baš dramatično. Starija ide samo na jednu vanvrtičku aktivnost, a mlađi je još premali. Ta njena aktivnost meni znači 2x tjedno po 45 min dodatnog vremena za sebe, čitanje, obavljanje nekih stvari...
Nadam se kad mlađi naraste da će se njegova aktivnost (bude li je bilo) odvijati u našem selu, pa nećemo morati nigdje ići.

[AndrejaMa]

Ne znam, ako misliš da budete sretniji, pokušaj.

Znam da su nekome to glupa pitanje jer nema rješenja, ali ja stvarno ponekad imam dojam kao da se netko gadno našalio.
Život koji se sastoji od cjelodnevne jurnjave, viđanja djece na 2 sata, ne viđanja muža, prijatelja, obitelji, samo čisti rad da se otplati stan, auto, hrana,... i puno logistike meni nije život.
Onda se pitam kad će se dogoditi taj "život"? U mirovini? Što ako ćemo tada biti bolesni ili mrtvi?

Imam dojam kao da je stvarni život na nekakvom čekanju "samo" dok riješimo ovo, pa ono, pa nešto deseto i tako u nedogled.

Ok mi je kad postoji plan (ili nada) sad odradimo ko luđaci par godina, pa smo "na konju", jer ne bude više kredita ili nečeg drugog, dalje možemo "lagano".
Što ako nema plana/nade?

Kad nastupa točka kad je previše, kad se radi preokret? Nakon moždanog udara, ili neke druge bolesti "stresa"?

Ponavljam, možete i zanemariti, ako vas nerviram.

Ne živim pod staklenim zvonom ili u oblacima, nego ne želim prihvatiti neslanu šalu koju mi je netko servirao. Idem s Rozom u separaciju.

U potpunosti tražim odgovore na ovo!
Pa ako ih netko zna,....

Ne znam kad je previše i kad nastupi preokret. ALi iz iskustva svojih bližnjih, obično preokret nastupi upravo u trenutku bolesti, ali tada se opet boriš sa drugim stvarima. I najviše žališ. Žališ za vremenom kada si trčao za "krivim" stvarima. Ali si trčao. I da ponovo živiš, opet bi za istim trčao. Primjer mojih roditelja. I kad se tata razbolio i umro, mama je rekla da će sada drugačije. ALi nije. I dalje stalno trči za "krivim" stavrima, ali one se njoj čine ispravne u ovom trenutku. To je valjda naš začarani krug. Rijetki su oni koji mogu na vrijeme i s mjerom napraviti preokret.

Već sam u nekoliko situacija u životu rekla: kad ovo prođe, idemo drugačije.
I znate što se dogodilo?
Po glavi me opalila neočekivana, teška ili zahtjevna situacija.
I opet ništa od promjene.
Ili bolje rečeno - promjena se desila, ali ne u željenom smjeru.

Možda je sve neslana šala, ali ona je na žalost naš život.
A ja ću se teško promjeniti i teško da ću promjeniti svoje životne stavove.

[Angie75]

Taman sam došla kukati, a onda vidjela tanjin post i pregrizla jezik.

[Peterlin]

Da, teško je sve to uravnotežiti...

Čovjek trči za nekim stvarima, uspije ih uloviti, a onda nema vremena koristiti. To se meni dogodilo s vikendicom (i još mi se događa). Volimo tamo biti, ali dogodi se da prođe 3 tjedna, a mi nismo stigli tamo ni primirisati jer nam je pregust raspored. Stoji i čeka bolja vremena, valjda penziju ako bude zdravlja i prilike, tko zna. To je samo primjer koji mi je prvi pao na pamet. Susjedi s grunta se čude kako nismo češće tamo, ali ne ide...

Prioriteti su jasni - posao i klinci, pa onda stariji članovi obitelji, pa kućanski poslovi, pa tek onda na duuugačkom štapu mi i naše potrebe.

Ipak, ja sam prije par godina shvatila da nema kruha od toga ako ne budem tu i tamo punila baterije, pa sam našla vrijeme za neke stvari do kojih mi je jako stalo.

Daleko od toga da sam zadovoljna, ali što je - tu je. Gledam ove postove i mislim si kak mi je zapravo dobro, sada. Bilo je teže dok su klinci bili mali puzavci, pa smo svejedno preživjeli. Šlihtaš se prema prilici. Mijenjala sam ja i posao jer nisam mogla izdržati tempo i uvijek govorim da mi je to bila najpametnija odluka, ali da se potreba ponovi, danas su takva vremena da se vjerojatno ne bih usudila ništa eksperimentirati. Ne znam...

Uostalom, vjerujem da bi bilo dosadno da je sve "po špagi". Osvjedočila sam se kako nam je dosadno kad pošaljemo djecu na tjedan dana k baki i dedi - dva - tri dana samo spavamo, a onda nam postane prazno i dosadno jer nema klinaca, mm i ja se samo gledamo jer smo podešeni na to da s njima provodimo veliki dio vremena. Odemo van jednu večer, obavimo veliki shopping drugu večer a onda ko 2 telca samo buljimo u tv (što ne radimo kad su djeca doma jer ne stignemo).

[babyboys]

peterlin, što će vam televizor

[Peterlin]

peterlin, što će vam televizor

Pa tv i dođe na red nakon 3 dana, kad se umorimo od slobodnih aktivnosti... To sam i napisala!
Ipak sam ja blizu pedesete i nemam više toliko energije, he he he...

[zvjerka]

Meni je TV sredstvo za uspavljivanje. Kad sjednem, legnem uz TV, bez obzira na doba dana i noći zaspim.

[BHany]

Ujutro se ustajem 5.30 ili 5.45 (ovisi trebam li što opeglati ili ne i jesam li pripremila užine za taj dan). Kuham si kavu koju pijem usput dok se spremam. Oko 6.20 ili 6.25 budim curku. Oblači se, pere zube. Češljam je i nešto upletem za slučaj da ima tjelesni (a ima 4x tjedno) nekad upali marama ili traka, ali to baš nije efikasno jer se kosa izvuče pa ide u oči - inače ima jako gustu kosu do stražnjice…na svoje inzistiranje i veliku želju).

6.45 krećemo svi zajedno iz kuće…curu vozimo u školu, a mi na posao.
Između 15 i 15.15 mi uobičajno završava radno vrijeme. Kupimo curku iz boravka. Osim utorkom i četvrtkom kada je od 15 do 16 h engleski. Onda idemo doma i jedno od nas se u 16 h vraća po nju.
Poslijepodne:
Utorak: H. ima ples i mažoretkinje od 17.30 – 19.30.
Srijeda: 17 – 18 h pripremna glazbena škola
Petak: ples i mažoretkinje od 17.30 – 19.30.
Ponedjeljak i četvrtak su nam za sad slobodni…iako ja upravo te dane imam jazz dance …ali nikako da uspijem redovno krenuti i stalno odgađam, a H. se mažoretkinje trebaju premjestiti sa petka na četvrtak, tako da bi aktivnost imala četvrtkom od 18.45 – 19.45 i petkom od 18.30 – 19.30
Tada će nam slobodan ostati samo ponedjeljak.
Inače u ove slobodne dane obično dođe netko od curkinih prijateljica na igru ili nju vozimo nekamo – to joj je jako važno i onda i ja želim da se barem u te dane bez aktivnosti slobodno izigra. A nekad u te dane obavljamo i posjete. Kada tome pridodamo odlaske u nabavku, liječničke preglede, povremeno duže ostajanje na poslu i povremene poslovne sastanke, u popodnevnim satima i sl…

Svemu tome treba pridodati traumu pisanja zadaće i učenja s prvašićkom (a evo sada i s drugašićkom) koja je kronična sporica i odugovlačiteljica pa moji živci to teško podnose…činjenicu da nešto što bi mogla napraviti u pola sata traje dva sata, uz stalno nagovaranje…

Što se tiče vikenda, jako smo često na putu…svaki drugi do svaki treći jer obilazimo moje roditelje koji žive u drugom gradu (a moramo često jer su bolesni i treba im pomoć). Tako da je meni i slobodan vikend čisti dobitak. U te pak 'slobodne' vikende obavljamo preostale obiteljske posjete i obveze, obilazimo drugu baku i dedu koji žive u našem gradu, odrađujemo rođendane i ostale 'prijateljske' obaveze, obavljamo veće čišćenje kuće, imamo kćerine nastupe, pišemo/čitamo lektire…

Što se tiče čišćenja, nastojim svaki dan preletjeti (usisavač, krpa i kupaonica – wc i umivaonik) ostalo subotom. Kuhano imamo svaki dan, ali ne kuham svaki dan…Snalazim se tako da vikendom skuham i za ponedjeljak. Kad god kuham nešto što podnosi takav tretman, zamrznem pa izvadim u nuždi. Kad kuham varivo, obavezno je za dva dana itd…Inače kuham navečer. Tada i stavljam/skidam veš, peglam za sutra (to nekad i ujutro)…

Sve u svemu, umorna se srušim u krevet navečer…rijetko, nažalost prije 11/pola12.

Još do prije koju godinu imala sam snage spavati po 5 sati i funkcionirati : Mislim da me sad stiglo…i jednostavno ne mogu više…Nisam suvisla nakon 11 navečer.

I nisam zadovoljna jer mi se cijeli dan svodi na trčanje. Sanjam o slobodnom vikendu u kojem ne moram nekud trčati…sanjam o pijenju kave u svojoj dnevnoj sobi u miru barem sat vremena. Sanjam o tome da pogledam neki film (a da se ta opcija ne nudi u 11 navečer kad mogu jedino zaspati). Sanjam o popodnevu u kojem ćemo se nas troje izležavati u miru i nećemo 'imati još 15 min' prije nego ubacimo u petu jer moramo to i to…i, naravno, već kasnimo. Da, i onaj jazz dance…

[BHany]

Da i još me nešto zanima…
Nije ovo lamentacija o tome da je nekad bilo bolje, samo pitanje kakav je vaš osjećaj.

Ja se sjećam svog djetinjstva, ali se ne sjećam stresa i trke…I ne sjećam se da je moja mama stalno trčala. A ni mi nismo imali pomoć bake, mama je svaki dan kuhala. Ja sam išla na engleski, gimnastiku, vjeronauk…sve u suprotnu smjenu…Bilo je i hrpa slobodnih aktivnosti: na engleski i na gimnastiku su me vozili, navečer me obavezno čekali jer smo se doselili u novu ulicu u kojoj nije bilo rasvjeti i druge djece…Tata je često putovao.
A nama je susjeda skoro svako popodne dolazila na kavu...
I ja i danas pamtim miris kolača ili pudinga subotom popodne i sjećam se tih popodneva kao beskrajno dokoličarskih …bar za mene…možda bi ih mama i tata drukčije opisali…


Naime, što želim reći...da usprkos obvazama koje su u mojoj obitelji bile dosta zahtjevne i prije 30 godina...nekako se često pitam zašto je njihov (mojih roditelja) tempo života bio smireniji...