Vec je dvaput otisla kod njega i dvaput ju je vratio. Prvi put nakon 3 dana ( jer je dijete 3 dana plakalo i nije jelo), a drugi put nakon 4 sata (trebala je ostati kod njega vikend od petka do nedjelje, a nije izdrzala niti petak). Sad krivi mene i nju i prijeti - nju ne znam zasto, a za mene kaze da sam joj isprala mozak sto nije istina jer oko mene imam barem petero svjedoka koji me svakodnevno cuju kako joj o tati govorim samo pozitivno. Vec ga 4 dana ne zeli nazvati, a bogme ne zove ni on nju. Sto da radim? Da li je na meni ili na njemu? Sa malenom otvorim razgovor o tome svaki dan, ali ona ne zeli niti cuti. Rekla mi je da je vec dovoljno velika da zna gdje zeli, a gdje ne zeli biti i da ona ne zeli kod tate . Samo da napomenem da se sa njom ne moze dogovarati, dakle sve ono 'porazgovaraj sa njime' pada u vodu.