Možemo birati. Ja biram za sebe i svoju djecu.Beti3 prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Možemo birati. Ja biram za sebe i svoju djecu.
Nego, nešto razmišljam o ovoj temi danas i primjećujem da smo sa nekih statusnih simbola otišli u neku drugu krajnost. Doduše, to je isključivo moj subjektivni dojam pa ostavljam otvorenu mogućnost da sam skroz u krivu.
Naime, nekako primjećujem da je ovdje (ne naravno kod svih) prilično deplasirano gledati neke "plitke" serije, slušati recimo cajke umjesto klasike (karikiram), čitati te famozne ljubiće umjesto vrhunske literature i svi se nešto opravdavamo kako mi to eto ne radimo pa smo valjda samim tim nešto bolji, pametniji...i ne mogu se ne zapitati da li time dajemo poruku djeci da su ovi "drugi" nužno lošiji jer eto dopuštaju da im ti prizemni sadržaji budu dijelom njihovih života.
Nije li to neka vrsta duhovnog elitizma? Da li bi bilo u redu nekoga vrijeđati na osnovu toga što eto gleda hr. sapunicu, a nije nikad npr. bio pogledati kazališnu predstavu? Znam da će svatko od nas ovdje osuditi svaki oblik nasilja, ali što bi napravili da vaše dijete kaže nekom drugom djetetu da je prizemno ili plitko zato što ono prati te nekakve sadržaje koje vi svojem eto ne dopuštate?
Evo, npr. ja osobno nikad nisam i nikad ne bih otišla u narodnjački klub slušati cajke i bilo bi mi strašno krivo da moja djeca ne slijede moj primjer, ali ne dajem li im ja onda zapravo poruku da su ovi drugi zapravo lošiji ili manje vrijedni od nas jer im je to omiljeni način zabave? To nikako ne bih htjela.
Eto, ja sam priznala da sam ove godine pratila BB i pritom stavila onaj srameći smajlić. I onda sama sebe pitam zašto bih se pobogu sramila nečega što u životu činim zbog nekog svog gušta, a pritom ne vrijeđam i ne ugrožavam nikog s tim. Ili se sramim reći da ću radije posegnuti za nekom beletristikom nego za knjigom vlastitog mi oca jer su mi njegove knjige uglavnom preteške i nisu mi nešto što se čita na dnevnoj bazi.
I na kraju, da li sve ove navedene suprotnosti isključuju jedne druge? Ne može li dijete pogledati i nekakvu sapunicu, a da pri tome ne zanemari i neke duge vrijednije stvari? I ne, ni sama ne pratim te famozne serije, ali ne vidim naprosto ni jedan razlog da bi mogle nanijeti toliku štetu pogleda li ih dijete jednom u 10 dana(naravno, ako to baš tako jarko želi
Za mene postoje vrijedne i bezvrijedne stvari i tako učim djecu. Učim ih da su sapunice i cajke bezvrijedne a ne ljudi koji ih gledaju. I ne razumijem što bi drugo trebalo? Relativistički odgoj? Anything goes? Kod mene ne.
Može se birati za sebe. Za djecu do određene godine. 12-13 otprilike. A poslije 16 uglavnom biraju sami. Glazbu, odjeću, vrstu štiva, društvo... Osim ako nisu u kućnom pritvoru.
Napravimo im gnijezdo i dajmo da širom rašire krila. To je moj stil.
Kojeg nikom ne namećem.
Bodulica, pa zasto elitisticki?
Moj tata je izlazio iz prostorije dok sam gledala Gilmorice. Njemu su bile nepodnosljive. Blago receno.
Ja sam se sprdala iz njegovog Chaka norisa (kako se pise?) i kung fu filmova.
Meni je sve sto spada u domenu kruha i igara bezveze u rukavicama tretirati.
Mm gleda filmove koji mene ne zanimaju, a dobar dio njih bih samo po kazni gledala. Njemu moj Poirot i Ponos i predrasude glupo za poluditi.
Mnogima je Starac i more najknjiga, mene fizicki i psihicki iscrpilo. Ali mi nije zao sto sam procitala :mazohist:
zlocin i kazna mi je , na zgrazanje mnogih, zakon knjiga, ali ju nikad ne bih citala malom djetetu. O tome se u temi radi. Da neke stvari nisu primjerene za malu djecu bez obzira koliko nama dobre bile.
Znaš li da je u nedjelju Emma?
carstvo onome tko mi objasni kako mogu snimiti!
aaaa ne znam ni ja snimati otkako su uveli digitalnu tv.
Kad je i na kojem programu? Joj mm ce poluditi lol
imali itko da objasni kako treba pristekati risiver, tv i dvd rekorder :nepismena:
Razumijem tvoj stav, ali se ne bih u potpunosti složila s njim. I meni su cajke i sapunice bezvrijedne, ali nekom drugom možda nisu. Valjda sam zaista relativista, ali mi u ušima uvijek zvoni ona "de gustibus non est disputandum". Pa čak i kad su djeca u pitanju. Iako, ponavljam, iznimno sam sretna što i moja djeca dijele samnom i svojim ocem nesklonost prema tim oblicima zabave.
I slažem se s Beti, kontrolirati ih možeš do nekih godina, a onda se samo možemo nadati da se neće obistiniti ona poznata poslovica o zabranjenom voću.
što ću, volim poslovice
Potpisujem sve, od ukusa do poante
Nemam pojma kako se snima s televizije.
I meni su Gimorice, s onim njihovim brzim pričanjem, naporne do bola.
Ma to su neka moja razmišljanja nakon onih epiteta poput plitkog i prizemnog.
Ovo što ti navodiš bi objasnila onom mojom omiljenom poslovicom iz prethodnog posta.
I naravno da postoje stvari koje nisu primjerene djeci, ali dozvoli mi mali odmak jer ja pišem iz cipela majke odrasle djece.
A i ne sjećam se da su im u to doba bili zabranjeni sadržaji koje smo gore navodili i smatram da nisu negativno utjecali na njihov razvoj i odrastanje.
Naravno, u tuđi odgoj se ne miješam.
A u svezi snimanja, baš neki dan govorim mm kako mi često pofale oni stari, dobri video uređaji na kojih si mogao lijepo programirati snimanje i gledati što i kad te volja. Imali smo mi i dvd snimač, ali nam nikako nije funkcionirao s ovim max tv-om. Sad smo na snimalici.
kad i na kojem programu je Emma? tražila sam, al nisam vidjela
na prvom, oko 15:30, u nedjelju
Ali, ovdje se ne radi o ukusima drugih ljudi - o tome uopće ne razmišljam na pojedinačnoj razini. Razmišljam o tome kakvi su trendovi, otprilike u smjeru naslova ovog topika - treba li se povinovati masovnom ukusu ili vlastitom razumu, odnosno razmišljanju. Kad govorimo o ukusu nema tu osude bilo koga zbog onog što sluša/gleda/čita ili ne. To je svačija privatna, stvar, ali to ne znači da ja ne smijem imati svoje mišljenje o vrijednosti/nevrijednosti tih sadržaja i iznositi to mišljenje.Razumijem tvoj stav, ali se ne bih u potpunosti složila s njim. I meni su cajke i sapunice bezvrijedne, ali nekom drugom možda nisu. Valjda sam zaista relativista, ali mi u ušima uvijek zvoni ona "de gustibus non est disputandum". Pa čak i kad su djeca u pitanju. Iako, ponavljam, iznimno sam sretna što i moja djeca dijele samnom i svojim ocem nesklonost prema tim oblicima zabave.
I slažem se s Beti, kontrolirati ih možeš do nekih godina, a onda se samo možemo nadati da se neće obistiniti ona poznata poslovica o zabranjenom voću.
što ću, volim poslovice
No za mene se ovdje radi prije svega o odgoju vlastite djece. Puno se toga nudi, a mi biramo i stvaramo vlastite vrijednosti u vlastitom domu i obitelji. Koliko možemo, stvaramo drugačije okruženje za svoju djecu od onoga koje možda prevladava u društvu. Odgoj djece je od samoga početka kombinacija njihova osamostaljivanja i nuđenja određenih vrijednosti. Najpometenija su po mome mišljenju ona djeca kojoj ništa nije ponuđeno, kojima ostaje da sami lutaju u relativizmu koji iz takvog načina odgoja slijedi. Ja idem drugim putem, nudim vrijednosti do kojih držim, a mojoj djeci je prepušteno da o tome i o drugim stvarima koje im se nude izvan kuće razmišljaju, važu i biraju. Oni cijelo vrijeme idu svojim putem, za sada uz roditelje koji im daju smjernice. Kada se budu na raznim razinama odvajali imat će ispred sebe svoj put, a iza sebe sve ono što su dobili od roditelja i ostalih koji sudjeluju u njihovom odgoju.
Bodulica, sigurna sam da nije nimalo slučajno da tvoje djeca dijele s tobom i TM sklonosti prema određenim vrstama zabave. Upravo to je odgoj. Glazba koja ih okružuje, emisije koje se gledaju ne gledaju, ono što se čita, o čemu se razgovara - to čini djetetovu svakodnevicu i odgaja ukus u njemu. Ovakav ili onakav.
Posljednje uređivanje od Zdenka2 : 15.10.2011. at 10:28
hvala, apri!
Opet nisam čitala sve postove (osim par posljednjih u kojima apsolutno potpisujem Zdenku)
čini se da je ova pojava sasvim normalna u društvu koje odobrava pojave kao što su zločesti komentari u medijima (pisanim, elektronskim...), tko se kako obukao, što je jeftino, što kome pristaje, što ne... kao da je bitno i za onoga tko nosi i za onoga tko čita...
samo emisija Red Carpet ima strašnu gledanost, mnogi se hrane takvim odvratnostima, što onda očekivati od djece
osim toga, koliko se djeci uopće ukazuje na važnost svih zanimanja - od smetlara do pekara, običnih radnika, majstora... mnogi ta zanimanja uzimaju zdravo za gotovo, a djecu tih jadnih potplaćenih radnika nazivaju sirotinjom jer se odjećom i ostalom opremom ne mogu mjeriti s drugima
koliko ljudi živi na dug samo da bi imali pune ormare odjeće, nekoliko cipela po sezoni vjerojatno tako odgajući djecu koja uopće nisu svjesna financijskog stanja niti na njega mogu utjecati - što očekivati od takve djece
samo se nadam da će ova djevojčica iz svega izaći jača bez nekih velikih trauma
ne znam o čemu točno govoriš, ali znam da sam s 8 godina znala što znači lezbijka, da smo pričali o seksu, tko se s kim (mo'š mislit), vrtjela sam medicinsku enciklopediju
u to doba nisam gledala nikakve serije, kad je išla Dinastija imala sam oko 10 godina, Santa Barbare se sjećam - kako su mi svi išli na živce kad su na to trčali, a kasnije sam i sama podlegla onoj Divljoj Ruži... užas, ali kod mene se to gledalo i što si mogao drugo raditi u to vrijeme nego buljiti i sad mi žao tog vremena, to svom djetetu nikada neću priuštiti pa makar morala maknuti TV iz kuće
a ti časopisi, to mi je isto fuj
neku večer upalila Tv zbog dnevnika (možda pogledamo jednom mjesečno, uglavnom čitamo vijesti na teletekstu) i poslije krenuo onaj Stipe u gostima, a mala se zagledala i ja odmah gasi
neki dan MM nešto zabedirao i puštao Bacha, a dijete će - baš mi se sviđa ova pjesma (za to vrijeme smo gulile krumpire za ručak), a inače odljepljuje na Rundeka, Iggy Popa, Tomu Bebića...
Bojim se da naš odgoj neće biti dovoljan, usmjeravanje na prave vrijednosti isto tako. Društvo je na čudnom nivou i kulturološki i sociološki, malo sam zbunjena. Pustiti je da vjeruje da rad, učenje, kultura, osobitost su vrijednosti koje će ti donijeti dobro, bez snalažljivosti, prilagodljivosti, povodljivosti, drzkosti koje su "vrijednosti" novog doba, ne znam koliko je pametno. Puštamo li djecu nespremnu za RL, pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu, da su male šanse da bude bolje za nekih 10-tak godina, nego što je sad?!
Snalaženje u svijetu u kojem živimo je apsolutno nužno. Moramo se snalaziti i sa zlom i sa zlima. Tome i učim djecu. Ali, prilagođavati se nečem lošem, povoditi se za time i poticati drskost, to ne. Mir u duši je jamstvo sreće, a ne uklapanje u maticu. Eris, mislim da je ipak mnogo bolji izbor ne bojati se, ostati vjeran sebi, jer ako se pustimo toj struji, voda će nas odnijet.
I ja mislim da je mir u duši i ostati vjeran sebi važnije nego uspjeti u društvu. A usprkos društvu i okolnostima pametan i vrijedan čovjek može sebi osigurati osnovnu egzistenciju bez "snalaženja" i priklanjanja lažnim ljudima i vrijednostima.
Nismo otok i mormo ploviti u moru drugih ljudi ali ne kud nas tko nosi nego sami odrediti smjer i način dolaska.
Znam Zdenka2, danas mi je dan bljak.
Uvijek sam se borila protiv matice, ne bojim se za sebe, snaći ću se ja već, nego me nešto u zadnje vrijeme strah za djecu, a gledanje sapunica ili slušanje narodnjaka su piece of cake, šta vidim da njih očekujem. Često se u posljednje vrijeme sjetim Krleže i Na rubu pameti. Užasno su jake struje oko moga brodića, a kormilari se samo dovikuju....
I mene je strah za djecu. Ali puno se više bojim mogućnosti da ih odnese struja nego da ostanu u manjini koja će ići svojim vlastitim putem.
mene je strah kad ovo pročitam.
zapravo, plaši me ta moćna struja ili velika većina, kako god - nisam imala utisak da je toliko jaka niti tolika! ono, bila "samnom" ili bez "mene".
tu dilemu ti je lako otkloniti. ako slušaš bacha dok guliš krumpire, onda nisi struja. ako gledaš ružu vjetrova dok guliš krumpire, onda si struja.
šala mala, samo sam htjela reći da se slažem s bodulicom
A kaj ak radiš oboje?Moja mama je uvijek navijala operu za kućanske poslove i ja imam tu naviku, samo više volim klasične balete, a peglam obavezno uz sapunice na egzotičnim jezicima jer me zabavlja slušati i pogađati koliko kužim taj jezik pa ili ako je baš sapunica jeziva onda neke znanstvene emisije o enzimima i kovinama pa kao učim. Inače bih se udarila peglom od dosade u glavu, a pravi film ne mogu pratiti
Kako poznato!
Ne izvlačite se
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom