Epidemija popustljivog odgoja

[Noa]

Nisu više mali, prvašići su. Ne možemo i dalje opravdavati to što ne slušaju. Ne dajte djetetu da preuzme kontrolu, borite se i budite uporni. Ne odustajte! Makar se činilo uzaludno i beskorisno - nije i mora dati rezultate...zanimljivo da nas nitko ne uči kako dalje nakon šta dijete preraste pelene i prestane dojiti a do tada dobijamo milijun brošura, savjeta, članaka ... svakako borim se sa svojim 6-godišnjakom i vidim da nema naprijed ako se jako ne potrudim usmjeriti ga jer je jako zahtjevan. Tužna sam kad udari drugo dijete . Ne znam dal ću odraditi svoj najvažniji posao dobro i radi toga sam depresivna . Ali on je moj i smišan je, pametan, ma predivan. . Nadam se da ću uspjeti, trudit ću se svim silama ... . Podrška svim roditeljima koja imaju zahtjevnu djecu

[pikula]

Čim ti je toliko stalo znači da budeš.

[Peterlin]

Odavno više ne brojim koliko puta ponavljam neke stvari koje su mi bitne. I vidim da ću i dalje morati, ali ne odustajem.

Meni je dodatni problem u tome što mi je stariji sin lako odgojivo dijete, ali mlađi.... svojeglav i vrlo odlučan u nekim stvarima. To je teško privest pameti bez slamanja osobnosti (što bih svakako htjela izbjeći) pa me jako iscrpljuje. Dugoročno gledano, takvo dijete ima dobru perspektivu u životu jer se od malena trudi i zna izboriti za sebe, ali treba ga naučiti kako da to radi bez gaženja po tuđim prstima i sa zadovoljavanjem minimalnih očekivanja okoline.

[laumi]

ja sam se sa svojim danas 5,5-godišnjakom "borila" dobre 3 godine bez ikakvih rezultata
frustracija (moja) je bila golema i pitala sam se hoće li to dijete ikad slušati
ali bila sam uporna u razgovoru s njim (kojeg je u pravilu odbijao) i ukazivanju na njegovo loše ponašanje, trudila se probuditi empatiju u njemu

i onda, nakon neke 3 godine, kao da se desio neki klik u njegovoj glavi
postao je poslušan i nježan prema drugima

da ne bi sve zvučalo ovako idealno, još uvijek ima svojih mušica, što je skroz normalno za dijete njegove dobi, ali sad stvarno odmah posluša (uz gunđanje) i reagira na razgovor

[laumi]

Peterlin, moja najstarija je kao tvoj mlađi. potpisujem ovo što si rekla, od moje želje da izbjegnemo slamanje osobnosti (iako mislim da tu nema straha za nju, mala je tvrd orah i često težak zalogaj za mene) pa do iscrpljenosti vezano uz to.

dvoje mlađih su lako odgojiva djeca, naročito u usporedbi s njom pa s njima nekako imam i više elana što se tiče odgoja

ovo s najstarjom je ponekad kao Sizifov posao
ide na bolje, ali sporo, presporo
da se razumijemo, na van je ona dobro odgojeno dijete, poštuje autoritete (u školi i na treninzima) i tu nema nikakvih problema
problem imamo mi s njom u obitelji
no, nadam se da će i tu biti bolje, uz puno razgovora i dosljednosti

[Stijena]

hvala na podršci

[eris]

Joj laumi što mi je to poznato, ja se uzdam u "pubertet" ali oduvijek je bila takva, sa strane poštuje autoritete, kući zna biti nepodnošljiva, svojeglava a sada bome, i bezobrazna. Užasavam se ponekad naših razgovora, vidim ja da se ona povrati, ali kroz dan, dva opet neki hir. Osobena i samoživa do bola, konformista kojeg sada puca tinejdžerska ljenost i oholost. Baš nam je gadno! Jel imao neko nešto slično sa tinejdžerima?

[laumi]

moja je oduvijek teže odgojiva, a totalno se povampirila kad je krenula u školu
rekli su mi da je to predpubertet
a ovo sad je već, valjda, pravi pubertet

ne znam, ne znam... za sve ja imam razumijevanja, puno pričam s njom, trudim se ne prodikovati, trudim se razumijeti i pustim je da se izdivlja (uz napomenu, naravno, da to nije prihvatljivo ponašanje)
al da će me za*ebavati u zdrav mozak, e, to neće
imam i ja neka prava

[Peterlin]

Peterlin, moja najstarija je kao tvoj mlađi. potpisujem ovo što si rekla, od moje želje da izbjegnemo slamanje osobnosti (iako mislim da tu nema straha za nju, mala je tvrd orah i često težak zalogaj za mene) pa do iscrpljenosti vezano uz to.

dvoje mlađih su lako odgojiva djeca, naročito u usporedbi s njom pa s njima nekako imam i više elana što se tiče odgoja

ovo s najstarjom je ponekad kao Sizifov posao
ide na bolje, ali sporo, presporo
da se razumijemo, na van je ona dobro odgojeno dijete, poštuje autoritete (u školi i na treninzima) i tu nema nikakvih problema
problem imamo mi s njom u obitelji
no, nadam se da će i tu biti bolje, uz puno razgovora i dosljednosti

Ista stvar, moj mlađi uglavnom rogove, kandže i bodlje ima doma - valjda vježba na nama koji smo mu najbliži. Sad je u 4. razredu i polako ide na bolje... Granice vježba doma.

[laumi]

eto, dobro je znati da i drugi imaju slične probleme

[Peterlin]

Čim dijete nema problema sa autoritetima izvan doma, vjerujem da smo ipak na dobrom putu...

[laumi]

nadam se da jesmo

samo što je užasno frustrirajuće kad za svaku sitnicu treba ponavljati do unedogled
ili dreknuti

mi imamo bolja i lošija razdoblja
trenutno smo u boljem. to ne znači da je sve super, nego da me ne boli grlo od vikanja

a tako ne volim vikati. ja bih sve onako mirno i skulirano, samo što ona rijetko na to reagira.

[ana.m]

Jas se osjećam kao pokvarena ploča! I jako sam .
Ne znam griješim li ja ili je on takav i možeš ga fučkati.
Utjeha mi je jedino što je dobar frend i što se ne tuče i što nije prgav....
ALI...

Evo recimo jučer..
Janko kaj je bilo u školi?
Učili smo slovo S. (p.s. zna sva slova i zna čitati)
I kaj još ste radili?
Ništa!
Kako ništa, jeste imali matematiku?
Ne!
Kaj ste imali?
Vjeronauuuuuuuuk, pčelicuuuuuu...
Janko pčelica nije predmet nego uđbenik iz HRV. Kaj ste imali poslije hrvtaskog?
Zbirku zadataka!
???? Janko koji ste predmet imali poslije hrv?
Pa zbirku zadataka!!
Janko, to nije predmet, to je zbirka zadataka iz kojeg predmeta?
Pa onog s likovima?
S kojim likovima? Filmskim ili crtanim?
Ma znaaaaš, oniiiiim?
Ne janko, ne znam kojim, pojasni mi!
Ma one crte, znaš. ono.....aaaaa, matematika!
Ok, kaj ste još imali?
Vjeronauk!
I kaj ste učili?
Ma pjevali smo neku glupu pjesmicu.
Kak ide pjesmica? I nije glupa samo zato što se tebi ne sviđa, ne možeš se tako razgovarati.
Ma jo, neću, glupa jeeeee!
JANKO!!
Dobroooooooo! "Kako je nastala zemlja gdje živimo, kako su nastale planine, lalalatralala..." Ne znam dalje (MM u pozadini umire od smjeha, samo kaj ne eksplodira, ali onak po tiho da ga mali ne čuje ali ga ja vidim....)
Ok, Janko kaj ste još učili?
Glazbeni smo imali, neku pjesmicu smo učili...Znaš ONU!!
Janko ne, ne znam koju onu, ja ne idem u školu i ne znam o kojoj se pjesmici se radi, kako ide pjesmica?
A ne znaaaaaaaam!
Znaš li ikoju pjesmicu koju ste učili u ovih mjesec dana?
A ne znaaaaam.
JANKO????!!!!!

To je samo KAP u moru...ne znam više što i kako!?

[Manuela.]

Čim dijete nema problema sa autoritetima izvan doma, vjerujem da smo ipak na dobrom putu...

s ovim se u potpunosti slažem!
Moja će sad 7 godina, krenula je u 1 razred!
Ima strašno jaku osobnost!
Tvrd je orah, ali van doma nema boljeg i poslušnijeg djeteta od nje!
Ponekad zna ustrajati u svojim naumima i mišljenjenjima, ali to je ona......
takva je , i čim van doma nemamo problema ja sam zadovoljna!
Doma je valjda takva jer je jedinica pa ipak koristi priliku, no uz dobar razgovor i bez tenzija i vikanja i te gluposti što nas doma muče polako rješavamo!
samo treba puuuno živaca!

[pikula]

pa možda se opire takvom ispitivanju jer je veliki dečko,. Mene je moj sinek podučio da ga pitam kako je njemu bilo u školi,a za ostao nek si prelistam knjige i informativku Osim toga često nam klinic sami žele ispirčati puno toga što se dogodilo taj dan, ali u neko trenutku kad nama ne odgovara, ok ne možemo isti tren, ali ipak treba stavitit u glavi zabilješku da razgovor krene od toga što malca veseli/muči/zanima, a ne općenito. Koliko god da su pametni, u razgovoru im je u toj dobi jako teško istovremeno sređivati dojmove i nabrajati činjenice i pogađati što nas zapravo konkretno zanima

[ms. ivy]

potpis na pikulu. isljedničko ispitivanje im teško pada, pogotovo kad su umorni od škole i žele misliti na nešto drugo. ako vidim da nije raspoložen za razgovor o školi, kažem: ok, sad ti se ne da, pričat ćemo kad budeš htio.

počnemo pričati o drugim temama i uskoro čujem njegove dojmove iz škole, pa ga pitam kako se osjećao, što mu se dogodilo lijepo/ružno a onda mogu pitati i poneko konkretno pitanje o gradivu.

ni malac vrtićarac ne voli da ga ispitujem, s njim treba polako da doznam neku bitnu informaciju.

[vertex]

Uh, Ana, ovakvom ispitivanju bi se i ja opirala.
Nema šanse da bi ijedan od mojih sinova tako o školi razgovarao u prvom razredu, a ni puno druge djece koju poznajem.
Obično im se razveže jezik nekako spontano tokom dana, pa onda s nekog događaja koji prepričavaju svratimo malo na razgovor i o radu u školi.
Sa starijim mogu i direktno, ipak je on već ozbiljan momak (ali isto nije da mu se uvijek da).

[Stijena]

Čim dijete nema problema sa autoritetima izvan doma, vjerujem da smo ipak na dobrom putu...

da, ali to ukazuje da je evidentno problem u roditelju/roditeljima jer ako je vani sve OK (a falabogu je, bar tamo), onda mu doma očito nedostaje autoriteta, čvrstoće, granica...whatever...
bar je tako kod nas i ja mislim da sam na dobrom putu već samim time što što sam toga bolno svjesna
moj izgovor je da kad popodne/navečer dođem mrrrrrrrtva umorna doma ne da mi se svađati za svaku sitnicu, a sve se uvijek mora zakomplicirati u tom smjeru ako želim obraniti granicu koju sam postavila i onda idem linijom manjeg otpora iz jednostavnog razloga što nemam više psihofizičke energije braniti nikakve granice i onda popuštam radi "mira u kući"....i tu nastaje problem
popustiš li jedanput - popustio si za čitav život
bar je tako s mojim djetetom
za sad samo s jednim
ali drugi je kopirka, pa to uskoro očekujem puta 2, iako se zdušno borim da s njim ne činim iste greške
daj zamisli da mi uspijeva
kod njega se jedino mogu osloniti na njegov nešto blaži karakter

[marta]

Stijena nisi u pravu.
Meni se čini da djeca koja postuju "vanjske" autoritete, a kod kuće rade frku zapravo jako dobro shvaćaju sto im govorimo, ali istovremeno preispituju i opipavaju granice.

[laumi]

Stijena, slažem se, problem vjerojatno je i u roditeljima
kod mene nije problem nedoslijednost, nego to što još uvijek nisam našla najbolji način da se nosim sa svojom kćeri
taj način pali kod sina i mlađe kćeri, kod starije očito ne, to jest ne uvijek

a možda i je način ok jer ona mene sluša i na kraju napravi što sam tražila od nje (npr. da raskrči nered u svojoj sobi, da se otušira ili da napiše zadaću), ali to većinom ne može proći bez njezinog protestiranja i moje dreke ili prijetnje kaznom
i to je ono što me muči

inače imamo skroz dobar odnos, puno pričamo, povjerva mi se, voli se maziti sa mnom...
samo se vječito zbog nečega buni ili pokušava eskivirati svoje dužnosti

[marta]

I ta obrana granica pod svaku cijenu mi je u rangu krizarskog pohoda - puno mrtvih nizasto.

[vertex]

Slažem se s martom, ali ima nešto i u onome što Stijena piše. Oni doma isprobavaju jer im je tu domaći teren, ali nije svejedno kako se mi prema tome odnosimo. Ono što mi radimo će ipak moderirati i to kućno ponašanje. Meni je tu najvažnije što vidim da što bolje plivamo doma, to nam je ljepše - jednostavno brojimo više lijepih trenutaka, a manje ratnih. I to mi je isto važno, pored toga što mi je najbitnije da smo generalno na dobrom putu.

[Stijena]

Stijena nisi u pravu.
Meni se čini da djeca koja postuju "vanjske" autoritete, a kod kuće rade frku zapravo jako dobro shvaćaju sto im govorimo, ali istovremeno preispituju i opipavaju granice.

ma uopće ne kažem da ne shvaćaju
moj shvaća i predobro
ali upravo to - preispituje i ispipava kad god stigne i to je iscrpljujuće do bola!

[vertex]

I ta obrana granica pod svaku cijenu mi je u rangu krizarskog pohoda - puno mrtvih nizasto.

Misliš na obranu s naše strane, ili s njihove?

[Stijena]

ja jako dobro znam kako se ophoditi s njim i na koji način treba pristupiti da bi se postigao dogovor
ali nemam svaki put za to vremena, živaca, volje, energije.....nastavi niz...
i to me iscrpljuje i onda napravim ono što nikako ne bih smjela
i dovodim sebe i naš odnos u problem
i svjesna sam toga
i nastojim to zdušno ne raditi jer on je dijete kojem je granica prijeko potrebna i kod njega je obraniti je pitanje opstanka
kod mlađeg nije i kod njega je ne branim pod svaku cijenu
svaka akcija traži svoju reakciju

[marta]

Vertex, slažem se s tobom da treba teznju prebaciti na ugdno provedeno vrijeme, na lijepe trenutke, a ne na borbu da granica bude tamo gdje smo ju mi stavili. Pa nismo na istočnom frontu.
Moj A svaki dan cacka po granicama. Pa nek cacka, dok ne gazi moje osobne granice (ili mladje brace) neću vadit mac.

[eris]

Ja ponekad stičem dojam da je moja kći strašno hladna prema nama, njenin ukućanima. Prema svima je topla, mila, ok. A što si joj bliži po rodoslovlju ona je sve hladnija. Zaista sam u velikoj dilemi kako dalje, sjećam se i ja svog odrastanja, i nisam bila baš easy slučaj, ali kasnije je ispalo sve ok.
Jedino se uzdam u nešto slično kao što reče Peterlin, da tamo gdje roditelji pričaju, trude se, prispituju svoje metode,poboljšavaju svoj odnos i skrbe za svoju djecu, sigurno jednog dana mora imati dobro za ishod.

[vertex]

Vertex, slažem se s tobom da treba teznju prebaciti na ugdno provedeno vrijeme, na lijepe trenutke, a ne na borbu da granica bude tamo gdje smo ju mi stavili. Pa nismo na istočnom frontu.
Moj A svaki dan cacka po granicama. Pa nek cacka, dok ne gazi moje osobne granice (ili mladje brace) neću vadit mac.

Sve se razumijemo.

[Stijena]

Moj A svaki dan cacka po granicama. Pa nek cacka, dok ne gazi moje osobne granice (ili mladje brace) neću vadit mac.

e ovo je ključno
svatko ima te neke osobne granice drugačije postavljene, ali moj stariji moju često prelazi (govorimo o osnovnim životnim potrebama tipa spavanje, hranjenje, osobna higijena....) i to je ono pitanje opstanka koje sam spominjala
ako osjećam da (pre)često zadire u taj moj tzv. osobni integritet, onda je moram čuvati životom...inače mi nema života...

[amadea]

Kod nas je slično kao kod Laumi i Peterlin. Granice se ispituju kod kuće, dok je u školi sve u redu. I ja se nadam da smo na dobrom putu.
Da se mogu vratiti u vrijeme kad je moj školarac imao dvije-tri godine, na neka od njegovih tisuću "zašto?" odgovorila bih sa "zato što ja tako kažem!". Uvijek sam sve objašnjavala jer mislim da dijete ne mora biti bezpogovorno poslušno, nego da je bolje da razumije zašto su neki postupci poželjni, a neki zabranjeni. No njegova upornost, znatiželja i uvjerenost da može sve razumjeti prilično su me iscrpili. Ne volim se vaditi na predpubertet, ali i on je tu.

O tome kako je bilo u školi razgovaramo pregledavajući bilježnice i pripremajući se za sljedeći dan. Mislim da je učenicima nižih razreda, posebno prvašićima, prilično apstraktno i teško prisjetiti se kojim redom su imali predmete.

[Peterlin]

I ta obrana granica pod svaku cijenu mi je u rangu krizarskog pohoda - puno mrtvih nizasto.

S jedne strane da, s druge ne...

Ne mogu desetogodišnjaku dozvoliti da ne piše zadaće i da provodi duge sate vani u igranju s društvom (čitaj-skitanje). Granice su takve kakve jesu, ja ih smatram minimalnim, a moj sin maksimalnim pa se natežemo... Nije tak strašno, ali me razmazilo starije dijete s kojim se uvijek bilo sve lako dogovoriti (i danas je).

[marta]

Peterlin, nisam mislila na takve stvari.

[seni]

ja mislim da su granice idividualne i da takve trebaju biti.
mislim da je poanta da dijete bude svjesno da one postoje - granice drugih ljudi, da ih osjeti, dozivi emocionalkno i racionalno, te da je to iskustvo s jedne strane neprocjenjivo u smislu da dijete nauci stvoriti svoje vlastite granice, a s druge strane takode neprocjenjivo da uopce mozes egzistirati u drustvenom kontekstu, gdje se raznorazne granice dodiruju, preklapaju, nadopunjuju, ali i sukobljavaju.
da li su te granice pisanje zadace ili nesto drugo, koliko su elasticne, a koliko krute, treba svaki roditelj/obitelj ponaosob odluciti.

[Peterlin]

Ja ratujem samo oko stvari koje su mi stvarno bitne. Za ostalo sam se odavno prestala uzrujavati, a nije ni vrijedno spomena.

(da jasno specificiram - ne da mi se ratovati oko nepospremljenog radnog stola, magarećih ušiju, prljavog tanjura na stolu i slično, čak ni oko gledanja televizije i boravka na računalu - u to upirem prstom kad stignem, ali nije mi životno važno niti sam stalno uz klince da mogu stražariti...)

[yasmin]

ana.m. iz perspektive nekog tko radi s prvašićima a i doma ima dijete tog uzrasta (iako još nije školarac) meni rekacija tvog djteta uopće nije čudna niti bi se trebala brinuti

[cvijeta73]

zamisli da dođeš doma umorna s posla, a neko te krene ispitivat do u detalje šta si sve radio cijeli dan

[pomikaki]

ana, meni se isto čini da si totalno pretjerala s tim ispitivanjem
klinci zaista ne mogu tako dobro rekonstruirati prošlost kako bi mi htjeli
pa moja se ne sjeća ni je li odspavala prijepodne
koliko ja vidim on ti odgovara zaista najbolje što može a ti se još živciraš i pritišćeš ga, pa on počne izvrdavati jer mu je naporan taj razgovor.
Pa imaju valjda neki raspored sati iz kojeg možeš doznati jesu li imali matematiku nakon hrvatskog?

[tanja_b]

Što se tiče razgovora s prvašićem o školi, nama zasad to dobro funkcionira (još ga drži početni entuzijazam), a pritom se držim nekih pravila:
-NIKAD ne pitam "Kako je bilo u školi" (zabranjeno pitanje )
-ako baš želim znati što su učili, krećem s pitanjima iz hrvatskog i matematike, naprosto zato jer znam da svaki dan imaju hrvatski i skoro svaki dan matematiku, pa je vjerojatnije da ću dobiti odgovor
-znam koji predmeti su mu zanimljiviji (npr. glazbeni), pa ga pitam da mi priča o njima
-trudim se samoj sebi osvijestiti da on mora biti odgovoran za svoju školu, pa ne inzistiram na detaljima, ako je nešto zaboravio ili nije napravio, mora se sam potruditi oko toga (famozne zadaće iz engleskog koje nosi doma jer ih u boravku ne rade/ne stignu)
-kad nosi torbu doma (a nosi je često i usred tjedna, tako mu se hoće), onda ga pitam smijem li pogledati knjige, u pravilu uvijek smijem, i tako odmah vidim i što su radili, i kako je on to napravio, i saznam je li zadovoljan (najvažnije)

Što ne znači da nećemo u budućnosti imati nekih drugih problema u komunikaciji, ali onda ćemo ih rješavati kad naiđu.

[cvijeta73]

sad kad ovo kažeš, ja svoje, nekako valjda radi navike i odgoja svaki dan pitam što su jeli. a nije da me čak nešto posebno ni zanima. i svaki dan dobijem odgovor - paštu i juhu. ona se fakat ne sjeća što su jeli taj dan. al ja i dalje pitam

[Manuela.]

Ana m. i ja sam ti tako....
Meni je normalno da svoju kčer po povratku iz škole doma, pitam što su radili u školi, da sam uvijek tu negdje blizu dok piše zadaću....
Otvoreno razgovaramo o prijateljima, što je rekla učiteljica, kako je tko reagirao u kom momentu.....
Pokušavam joj biti bliska, ne raditi neke tajne da bi se bojala nešto mi reći pa kad i nebude sve ok....
Želim uspostaviti jednu dobru i kvalitetnu vezu koju ćemo imat i kasnije, .....
Nadam se da ću uspjeti

[eris]

Moja cura je uvijek rado prepričavala šta je bilo u školi, pa i dan danas, dok muški tako isto kaže da se ne sjeća, ili da nema nišra zadaće, sve je bilo ok, neke generalne i ne uvijek tačne odgovore. Ali primjećujem kod njega napredak, kada se vrati sa igre, uhvati ga nemir, pa ako ga priupitam, kaže ima zadaću iz engleskog, ili mora nacrtati nešto, tako da iako umoran, ipak vodi računa.

[ana.m]

Sad ja ispadam vještia i oštrokonđa....
Stvano mislite da dijete ne bi doma smjela ili trebala pitati kako je bilo u školu i što su radili??
Ok, ako ovaj način nije dobar (to mogu prihvatiti) kakv bi bio...Jer ne razgovor o tome mi se ne čini ok i nekak...Milsim, on ej u boravku, knjige ne nosi doma, kak da ja znam kaj oni uče ako ga ne pitam.
Čisto usporedbe radi, kad je neka majmunarija u pitanju sve zna ispričati. Ili imaju jednog malog problematičnog i nedavno je neku pjesmicu izvalio, a ovaj moj porvi dan znao napamet...
Kako to zna, a niti jednu pjesmicu iz glazbenog ne zna.
I kako da nauči da zbirka zadataka nije predmet..Kako ako ne razgovaram s njim i ne pitam ga. Da ga prepustim samog sebi i čekam da vidim kaj bude nastalo od njega?
Prosvjetlite me...

[Anemona]

ana.m, moje mišljenje je dok on stvara otpor, način nije dobar. Jel tako?
Opet nisi saznala skoro ništa, a dobila si dijete kojeg mama nervira suvišnim pitanjima i ljutu sebe jer dijete ne odgovara kako treba.
Ne, ne treba ga prepustiti samom sebi, nego pronači način koji će za vas funkcionirati.
Osobno ga ne bih "rešetala" odmah nakon škole, osim ako sam pokaže inicijativu, nego kroz dan povremeno nešto pitala, dok sam ne krene razvezati priču.

[meda]

ana, ok je da ga pitas, al ne na taj inkvizicijski i optuzujuci nacin.

ako on deset puta kaze za predmet zbirka zadataka, ti deset puta na to odgovoris: aha, mislis matematika?

pjesma mu je glupa. stvarno? a o cemu je?
moras stvoriti opustenu atmosferu.

i ne traziti detaljni izvjestaj, jer njima je to bilo ujutro, a do veceri je vec to lanjski snijeg. osim toga, ako je dijete vec u boravku i ne nosi knjige, zadacu pise u boravku, i onda se jos doma mora skolom baviti, meni se to cini previse za tak malo dijete. to je prvi razred, a ne fakultet. knjige se mogu pregledati preko vikenda i tako se moze biti u toku sa svime.

ovo nije nagovaranje, ni savjet nego moje videnje stvari.

[Anemona]

meda je lijepo sažela. Znači opušteno. Ja npr. ne bih pitala da li ste imali glazbeni? Što ste radili?, nego bih pitala da li ste učili kakvu lijepu pjesmicu, jel bilo zabavno?

[cvijeta73]

ovo nije nagovaranje, ni savjet nego moje videnje stvari.

i moje
za vikend pregledaj knjige, napišite zadaću, a preko tjedna (dok ne treba) nek popodna budu school-free

[Manuela.]

Ništ se ne brina draga ana, ja isto ko što sam već rekla volim znati što se događa i po mom je sasvim ok da se dijete ispita i objasni mu što je što ako nezna!
Bolje znati sve nego poslije žalit zašto nisi znala jer nisi pitala, a klinac nije imao potrebe sam reći!
jel tako?

[Anemona]

Ništ se ne brina draga ana, ja isto ko što sam već rekla volim znati što se događa i po mom je sasvim ok da se dijete ispita i objasni mu što je što ako nezna!
Bolje znati sve nego poslije žalit zašto nisi znala jer nisi pitala, a klinac nije imao potrebe sam reći!
jel tako?

Ovo je sasvim ok, ali si smetnula jednu važnu stvar aninom djetetu ne odgovara takav način ispitivanje, nego je njime stvorila otpor i na kraju nije saznala ništa.

[Manuela.]

Možda dijete nema takav stav da mora izlagati sve što je radio, jer prije nije bilo toga....
Ima bezbroj mogučnosti i razloga, al po mom roditelj MORA znati SVE što dijete radi, i stvoriti takav odnos da će on s vremenom sam ispričat mami što se događalo....

[čokolada]

Pitanje koje se ne smije postaviti glasi: kaj je danas bilo u školi?

Možeš početi tako da se nadovežeš na jučerašnji razgovor (i to ne odmah dok srče juhu)
- I jel se Pero opet glupirao ko jučer? Što mu je rekla učiteljca?
- Ima li netko u razredu tko ti je baš simpa? A tko te baš nervira? Zašto?
- Jel bio neki grozan ručak ili si sve smazao?
- Što ti je danas bilo onako baš - najbolje/najgore u školi? Dok ste jurili pod odmorom? S kim si jurio? (pa se nadovežeš u smjeru u kojem krene priča...)

I onda mic po mic dođete do Pčelice (ne popravljaj ga stalno, zna on da je to dio HJ), pa pitaš:
- je li Marko konačno uspio pisati od crte do crte, a kako je tebi išlo? Stvarno? Bravo, baš se radujem da si uspio!
- je li ti bilo dosadno ponovo pisati cijeli red slova J? Da, to je baš nekad dosadno, ali služi tome da počneš pisati skroz bez razmišljanja i jako brzo......
itd, itd, itd