Za mame nastavnice

[Aura]

Nadam se da tema spada ovdje, za početak.

Imam prvoškolku u školi u kojoj i sama radim(u predmetnoj nastavi). Nisam htjela utjecati na izbor učiteljice svom djetetu, u svemu se ponašam samo i isključivo kao mama. Uskoro se vraćam sa porodiljnog na posao i predavat ću strani jezik svom djetetu,koje naravno taj predmet obožava.

Zanima me mišljenje vas mama koje ste bile u istoj ili sličnoj situaciji. Kako ste razdvojile taj odnos mama - učiteljica, kako vas je dijete zvalo na satu,jeste li previše analizirale svoje ponašanje prema djetetu za vrijeme nastave,itd. Sve što kažete mi je dobro došlo.

Drugi problem je naravno učiteljica. Ja sad kroz svoje dijete imam prilike svakodnevno procjenjivati tuđi rad i postupanja s djecom. Nisam sigurna na koji način da se postavim prema kolegici koja je jako rezervirana kao kolegica, zapravo odradi onu dužnu dozu pristojnog komentara,jako je fina i pristojna, ali ja osjećam da je to samo priča.
Primjer sljedeći: Djecu zove po prezimenu( npr. Horvat nije donio 10kn za predstavu), ne uvijek ali uglavnom kad ju naljute i kad je nervozna (što je dosta često jer se radi o zahtjevnom razredu). Meni je taj vojnički stil jako impersonalan i hladan, ajde da se radi o srednjoj školi ili predmetnoj nastavi gdje imate stotine učenika sličnih imena...Znam dobro da iza njega stoji netrpeljivost prema (nekim) učenicima i nervoza, i kao mami muka mi je da dijete provodi pola dana u takvom okružju.

Još jedan primjer: Iz određenog razloga nije donijela 5kn za akciju Crvenog križa. Moju i još jednu učenicu danas ispred cijelog razreda prozvala po prezimenu i rekla da tako ni njima neće niko pomoći kad budu siromašne i u potrebi Na pitanje hoće li njihov razred sudjelovati u nekoj manifestaciji dobije odgovor:Što tebe to briga,o tome ćemo kad dodje vrijeme.
Jesam ja malo luda ili preosjetljiva, jer se radi o omom djetetu, ako mi se čini da je ovakav način ophođenja u razredu prvašića nedopustiv.

Kako biste se postavile prema ovakvim komentarima, da li reagirati,kako se nosite s kolegama koji su učitelji vašoj djeci? Znam da je pitanje nezahvalno, da su svi različiti, da ovisi o brdo faktora i da je posao jako stresan i često i nama odraslima pukne film i reagiramo kako znamo da ne bi trebali,jer smo ipak eto ljudi. ali mišljenja sam da postoji granica svega navedenog do koje naša ljudskost može biti tolerirana, sve iznad toga je čisti promašaj i gubitak samokontrole, koji je u radu s djecom nedopustiv.

[sorciere]

nisam mama nastavnica / učiteljica - no kao roditelj bih tražila da eventualne primjedbe kaže MENI, nikako mom djetetu pred cijelim razredom.

moje dijete je imalo sreću s učiteljicom (za bolju nisam čula!), i sve smo rješavali na roditeljskom, ili mimo njega. kolegijalnost ima granice, no prvenstveno si roditelj. tako ja to vidim .

[Vrijeska]

ja bih uvijek tražila da ne predajem razredu u kojem je moje dijete

[jedna zdenka]

Malo ti se čudim što nisi željela utjecati na izbor učiteljice jer ja želim birati čak i u školi u kojoj ne radim, a kamoli u školi u kojoj radim i u kojoj mi je savršeno poznato kako rade pojedine kolegice jer i ja predajem strani jezik i idem iz razreda u razred te mi je i više nego očito kolika je uloga učitelja u životu učenika i razreda. Zanimljivo je da "dobri" razredi ostaju "dobri" do kraja osnovne, i obrnuto i zato izbor učiteljice nikad ne bih prepustila slučaju.
Što se tiče predavanja djetetu, s tim ne bih imala problema u nižim razredima, ali bih u višim tražila kolegicu da ih preuzme.
U školi imamo nekoliko djece naših kolegica koje im se u razredu najnormalnije obraćaju se učiteljice, profesorice i sl. a na hodniku naravno s mama.

[Matilda]

Pretpostavljam da nisi mogla izbjeći da dijete ide u drugu školu ili pak da ide u razred u kojem ne predaješ.

Ako se može izbjeći, ne bih nikome preporučila da dijete ide u razred ili u školu u kojem roditelj predaje.
Imala sam djecu svojih kolegica, svojih prijatelja, iskustva su različita, i dobra i loša. Ali kriterije nisam mijenjala jer je to protivno mom stavu.
I sad sam razrednica djetetu prijatelja, u školi sam prof., izvan škole sam teta M.

Što se tiče učiteljice tvog djeteta, iskreno bih joj rekla da me smeta to oslovljavanje prezimenom. Pa ipak su to djeca 1.r.
I prozivanje tko je platio, tko nije... mogla je napisati u informativku, reći ti na hodniku, na info.
Reci joj što misliš da nije dobro, tako bi reagirao svaki roditelj, ne treba te sputavati to što ste kolegice.
Pokušaj joj to reći npr. Mislim da bi djeca bila veselija da im se obraćate imenom ili Ako je došlo do kakvog nesporazuma, obavijestite me u informativci ili na info.

Roditelji često nastupe negativno i onda nastane prepucavanje.

[Matilda]

Da dodam jedan primjer odnosa učiteljica i učiteljica-roditelj.

Učiteljica me oslovljava s kolegice. Na kraju sam rekla da mi ovdje nismo kolegice, ja sam ovdje roditelj. Onda sam bila mama. Mama vidite ocjene, mama dijete nije napisalo zadaću. Pa sam rekla da nisam ni mama.

[rosa]

Imam par primjera u zbornici gdje kolegica i kolege predaju svojim sinovima. S obzirom da specifičnost situacije (srednja škola u manjem mjestu, samo jedan profesor predaje neke stručne predmete),nisu mogli izbjeći da budu profesori i svojoj djeci.
I to je grozno.I za te profesore, no mislim da je toj djeci još i gore.

Požalili su što djecu ipak nisu upisali u 30km udaljene druge srednje škole.

Osobno,tu varijantu bih izbjegla radi svog djeteta.

I da, slažem se s jednom zdenkom: nije mi baš jasno zašto nisi htjela utjecati na izbor učiteljice za svoje dijete,pogotovo jer si to mogla bez problema?

[Aura]

Hvala vam svima na odgovorima. Da ,morat ću se ipak nekako postaviti, ići linijom manjeg otpora nema smisla.
Kolegica ima preko 30god.iskustva, kod ravnatelja slovi kao jedna od najboljih, principijelna i radišna. Nisam imala neki izbor jer ima jos samo dvije kolegice,jedna je jos starija i za nju su mi kolegice rekle da nikako u njen razred a druga učiteljica ima razred boravka, a to nam ne odgovara iz više razloga. Druge škole nema. Inače, učiteljice koje dogodine dobivaju prvašiće su sve sjajne, ali razloga za čekanje nismo imali, jedino da smo ga izmislili. Dakle, što je tu je.

Moj problem je zapravo ta nezgodna situacija u kojoj ću se pretpostavljam naći,ako joj prigovorim za način kako postupa s učenicima a duplo manje imam iskustva. Iz naših površnih kontakata gotovo sam sigurna da će se uvrijediti a to će se ,opet sam gotovo sigurna, odraziti na njen odnos prema mom djetetu.

Matilda,u pravu si, stvarno situacije poput ove treba izbjeći,jer i da je sve idealno od djeteta,do razreda i učiteljice, i male neugodnosti lako poremete sve te odnose.

[Bodulica]

Meni je mama predavala u prva 2 raz. srednje škole. Nije bilo alternative jer je jedina ona predavala taj predmet, a druga škola mi nije bila opcija.
U našem slučaju nije bilo nekih problema, čak sam ja "lošije" prolazila u odnosu na razredne kolege.
Naime, moj se je test odmah ispravljao pred čitavim razredom dok je ostale nosila kući na ispravljanje gdje sam ja ne tako rijetko intervenirala. Ako je nekom prijetila loša ocjena samo bi napisali ponovno za pozitivnu i ja bih onda radila zamjene testova. Naravno, radilo se je o baš kritičnim situacijama, ali svejedno sam zbog toga bila omiljena kod mnogih.
S druge strane, ja sam za svoju ocjenu ipak trebala učiti.
Mama, koliko ja znam, nije nikad ništa skužila, a sad je kasno da joj priznajem svoje grijehe (prije 2 dana je bilo točno 18 god. da nažalost nije više s nama)
Inače, moja sestra ima iskustvo gdje su joj oba naša roditelja predavala u višim raz. OŠ, ali i to je tada bila jedina opcija jer smo u to vrijeme živjeli u malom mjestu s jednom školom. Kako joj je bilo, iskreno se ne sjećam (starija je 8 god. od mene), ali znam da joj je jedan od tih predmeta današnji životni poziv, pa valjda ima i roditeljskog ( u ovom slučaju očevog) upliva u njezinim kasnijim opredjeljenjima.
Danas moja kćer pohađa istu školu u kojoj radi moja sestra, ali joj ne predaje, čak nisu ni ista smjena i moram reći da mi je to ipak najdraža opcija.

[eris]

Mama mi je predavala, oslovljavala sam je sa profesorice. Bila je strožija prilikom ocjenjivanja, čak je znala, prilikom usmenog ocjenjivanja, zamoliti nekog iz razloga, da mi postavi pitanje ili lekciju koju trebm odgovarati. To je, na sreću bolo 1 godinu(mama je predavala logiku), nemam traume, ona je strašno voljela svoj poziv, tako da sam je potpuno podržavala.
Što se tiče izbora učitelja, i ja sam sa prvom kćeri ostavila taj izbor školi, iako sam radila tamo, i dobila je dobrog učitelja. Kći je uvijek žalila što nije imala učiteljicu, pogotovo jer je njen učitelj bio starog kova pred prenziju, ali sam skroz zadovoljna njom kao učenicom, odgovornost, sposobnost da sama uči, istražuje, snalazi se, su super osobine koje je njen učitelj stalno poticao. Možda je bio malo skloniji prema muškima, ali opet, svako ima nešto svoje, tako da ja predlažem da se usmjeriš na ono što ta učiteljica radi dobro, pokušaš promijeniti što ti se ne sviđa kod nje, a i dalje nastaviš sa dosljednim odgojem svoga djeteta.
Lako je odgajati dijete kada ono samo ili uglavnom ovisi o roditeljima. Problemi nastaju onda kada sredina i škola počinju sa sudjelovanjem u njegovu odgoju, naročito ako se on kosi sa roditeljskim. Ne kažu džaba : Mala djeca mala briga, velika djeca velika briga!

[Marna]

Svakako bih birala školu ili barem smjenu u kojoj ne predajem.
Vjerujem da je i za dijete i za roditelja, bez obzira bila razredna ili predmetna nastava - uvijek prisutna doza napetosti - jer razred je svojevrsna porota koja svjesno/nesvjesno uspoređuje/ocjenjuje odnos profesorice koja predaje/ocjenjuje svoga sina/kći.

Može se biti objektivan kod ocjenjivanja na temelju npr. testa, ali kod usmenog odgovora, uvijek se preispituješ kako si ocjenio svoje dijete. Je li preblago? Kako reagiraju drugi učenici?

Možda griješim, ne predajem više, srećom, u drugim sam vodama.
Evo, kako pišu druge forumašice kolegice, ima i loših i dobrih iskustava.
Ponekad, kako pišete, nije bilo druge mogućnosti/izbora, pa su djeci predavali roditelji.

Žao mi je, Aura, zbog tvog iskustva, odnosno odnosa učiteljice prema tvom djetetu i nadam se da ćeš razgovarati s kolegicom (ili već jesi).
Nakon 30 godina staža, vjerujem da je ta učiteljica jedna jako, jako umorna žena i vjerujem da ni njoj nije lako.