Stranica 1 od 2 12 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 1 do 50 od 57

Tema: bojite li se uci u novu vezu, i sta kad ona neide onako kako bi vi zeljeli?

  1. #1

    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Postovi
    833

    Početno bojite li se uci u novu vezu, i sta kad ona neide onako kako bi vi zeljeli?

    u svjetlu nekih događaja u mom zivotu otvaram ovu temu...
    ja, kao i mnogi od vas vjerujem, u zivotu imam neku novu vezu... covjeka koji je mene i mog sina prihvatio i odluci da ce biti uz nas..
    medjutim, valjda kako to uvijek biva u zivotu, sve veze prolaze kroz cudne periode i raskide, dijelom zbog krivnje obje strane, dijelom zbog situacije koja je sama po sebi specificna, a znamo koliko je tesko prihvatiti neke stvari...
    moje pitanje nije kako uciniti da veza uspije, to je individualno i vrijedi za sve veze i jednoroditeljske i svakakve obitelji.. nego ono, koliko smo daleko spremni ici da ne ponovimo greške iz prošlosti i koliko smo spremni odtrpiti muke, a samo da se ne moramo suociti sa svojim djetetom i prolaziti onaj isti razgovor : mama i ________ vise nisu zajedno zato i zato., ali ja te i dalje volim...

    ja se toliko uzasava tog razgovora i situacije u kojoj smo bili da sada vise nisam sigurna dali ponekad ostajem u ovoj vezi samo kako se ne morala opet suociti sa gubitkom.
    ti strahovi koje imam znam da su vjerojatno svima u glavi.. mislim ono, jednom se moze zeznuti, rastati i reci da nije probem bio samo tebi.. ali kasnije, kad imas dijete.. ni raskidi vise nisu tako jednostavni.

    kako se vi nosite sa ovime?

  2. #2
    Superman avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    1,269

    Početno

    odgovor na 1. dio pitanja: da, bojim se! obzirom da u novu vezu nisam ulazila, 2. dio pitanja ne mogu komentirati... ali mogu ti reći da te potpuno razumijem i da se pitam isto.

  3. #3
    plashljivo_pile avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    558

    Početno

    ne bojim se, ali generalno gledano nisam neki ljubitelj veza (prebalava i presebična, uz to i nezaljubljive prirode ).

    naravno, kad imaš dijete moraš biti nešto izbirljivija i opreznija pri odabiru partnera, više vremena i truda utrošiti na kvalitetno upoznavanje prije no što to zaista dobije predznak ozbiljnog. čisto da ne dofuraš nekog manijaka ili jednostavno kretena doma, jel kad taj dio zadovoljiš, stvarno nema smisla da previše brineš o tome što ako... što ako te sutra zgazi kamion, to je još gore

    ostajanje u vezi u kojoj više ne želiš biti i koja te ne ispunjava zbog takvih strahova je, barem meni, potpuno neprihvatljiva opcija. zašto? više je razloga u pitanju. prvo, djetetu je potrebna zadovoljna i sretna majka, a to u takvim okolnostima teško da možeš biti. klinci itekako osjete da nešto ne štima, ma koliko se trudili to kamuflirati. promjene u ponašanju, raspoloženju, neverbalna komunikacija... osjeti se. drugo, što veza dulje i više trune, veće su šanse za dramatičniji prekid. što je prekid dramatičniji, logično, to je stresniji i za tebe i za dijete.

    najvažnije od svega je ne dramatizirati pred djetetom, bilo na način da se preuveličava nešto pozitivno ili na način da se preuveličava nešto negativno, jer tako dijete počne previše stvari uzimati k srcu.

    i ti i dijete ste jednako važni, što ujedno znači da se ne smiješ podređivati djetetu zbog njegovih prohtjeva, kao niti zapostavljati ga zbog svojih. kompromis ftw.

  4. #4
    Pcelica Mara avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2006
    Postovi
    3,285

    Početno

    samamama, začatali smo ti temu, a nitko ti ne daje nikakav odgovor

    Odgovor koji je ustvari jako teško dati.
    Ti si ta koja treba procijeniti kad je pravi trenutak za upoznavanje djeteta s novim partnerom.
    Ali, ni u kom slučaju ne bi trebala ostajati u vezi zbog djeteta. I sama znaš da dijete ne može biti raztlog za nastavak veze u kojoj ti nisi sretna.

    Ne govorim ti iz osobnog iskustva, ali imala sam prijateljice sa sličnim dilemama. Sasvim je normalno da te to brine.
    I govorim ti iz iskustva djeteta samohrane mame koja je nakon tatine smrti ponovo našla svoju ljubav, zbog čega smo i brat i ja bili sretni.
    A mama je već skoro 20 godina u sretnoj vezi s našim očuhom

  5. #5
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Voljela bih da se babyboys javi... Ima u pdf Priče s poroda dvije njene priče - prvi porod kao samohrana majka, a drugi... u tom postu je priča o dilemama koje su tema ovog topica i koje su u njenom slučaju imale sretan završetak.

    babyboys... reci im koju lijepu riječ...

  6. #6

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    3,004

    Početno

    Ignorirat ću ovu raspravu o braku... Pa ,eto, rastala sam se jer je bilo strašno u svakom pogledu, mislim moj prvi brak. I naravno da je bilo teško donijeti takvu odluku i nanijeti veliku bol mom sinčiću koji je rekao da ga je srce zaboljelo kad sam mu rekla da mama i tata više neće živjeti skupa. Ali ta ga je disfunkcionalna obitelj bolila i dok smo bili zajedno. I mislila sam da ću zauvijek ostati sama, ali nekako je nenadano u moj život ušao moj sadašnji muž. I od samog je početka poštovao činjenicu da imam sina i da je on prvi u mom životu. Ne znam, valjda na prvom dejtu mi je rekao da je normalno da mi je sin prije i iznad svega i da bi volio da mi i naša djeca tako budu. I kad je netko tako normalan, lako je upustii se u vezu. Danas sno u braku i imamo troje djece. I sin iz prvog braka normalno viđa svog oca, ali mm ako ga netko pita koliko djece ima, odgovara troje. Zna on da on nije biološki otac troje djece, ali je u svakom drugom pogledu. I to je lako reći kad smo svi bogati, uspješni izdravi, ali on to misli i kad nismo. Bitno je da svi u obitelji dobro funkcioniraju.

  7. #7

    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Postovi
    833

    Početno

    casa... ohrabrujuca prica u svako slucaju.. stvarno se nadam da ce i moja prica imati takav zavrsetak. znam da je covjeku potrebno strasno puno strpljenja i svega ostalog da bi prihvatio tuđe dijete... a to znam jer sam bila i u obrnutoj situaciji nego sto sam sada ( doduse kada sam bila puno mlađa i prije nego sam imala svoje dijete ) i nisam se mogla naviknuti na tu ideju i prihvatiti tuđe dijete... imala sam potrebu da se borim za pažnju partnera i na kraju sam u tome ajmo reci i uspjela. ne sluzi mi bas na čast, znam.. ali barem se mogu staviti i u tu situaciju. Tesko mi je vjerovati da ce moj partner prihvatiti moje dijete kao svoje i osjecam da nemam pravo da ga uopce na to tjeram ( valjda poucena svojim sebičnim iskustvom ).
    Ali uvijek se nekako bojis, kasnije puno teze prihvacas prekid kao opciju., ja se ne zelim niti zamisljati da prekidam vezu vise ikad.. stvarno bi moralo biti jako ružno da se odlucim na prekid., previse me valjda strah prolaziti kroz sve to ponovno

  8. #8
    SunčicaVŽ avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2008
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    649

    Početno

    Citiraj samamama prvotno napisa Vidi poruku
    Tesko mi je vjerovati da ce moj partner prihvatiti moje dijete kao svoje i osjecam da nemam pravo da ga uopce na to tjeram ( valjda poucena svojim sebičnim iskustvom ).
    E vidiš...ovako sam i ja razmišljala - i bilo je pogrešno- jer onda imaš raskol u obitelji ili ste svi ko da ste biološki roditelji svoj djeci ili ne štima Moj drugi muž nikad nije znao kako s mojim klincima iz prvog braka, a oni nisu toliko otvoreni da skaču na njega sami od sebe. Kad je sve puklo ( razlog prekida nema veze s djecom) onda je on meni predbacio da sam ja njima trebala izgraditi odnos...kako? da ih natjeram da se vole? Da im govorim kako da se igraju ili druže? Mislim da tvom partneru mora biti spontano i normalno biti s tvojim djetetom...i ako to tražiš od njega, nisi sebična.

  9. #9
    SunčicaVŽ avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2008
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    649

    Početno

    On topic....opekla sam se jednom, opekla sam se drugi put...mislim da mi je dosta
    Razlog oba puta- kad nije išlo kako treba, gurala sam probleme pod tepih nadajući se da će biti bolje, ono što sam vidla da ne štima samo sam sakrila zavjesom i okrenula se onom što mi je bilo ok. Nisam slušala intuiciju i sama sam si kriva za pogrešan odabir. Ako ne štima, bolje se maknuti svatko na svoju stranu.

  10. #10

    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Postovi
    833

    Početno

    jao sunčice.. toga se i ja bojim, jednom se mozes oporaviti, ali dva puta je vjerujem puno teze..
    moj sin je stvarno fantasticno prihvatio mog sadasnjeg partnera, govori mu da ga voli, zeli biti sa njim, a i prtner sa njim također. Njihov odnos je u vrlo kratko vremena postao stvarno kao iz nekog filma, skoro predobro da bi bilo istinito., ali obzirom da mali ima tek 4 godine ne vidim razlog da glumi svoje osjecaje, a ne vidim ni da bi to bio u stanju tako mali.
    Dakle nisu oni problem, dapace, oni su se stvarno dobro slozili.. ma u principu nema problema niti u vezi, ali eto.. nasla sam se bila u nekoj situaciji da smo se posvadili i sigurna sam da nema tog djeteta između nas i njihovog odnosa da bi mu vjerojatno polila stvari benzinom i izbacila ga naglavačke... Moja dilema je kasnije proizasla iz toga, kolicine stvari koju smo spremni potrpiti u iducoj vezi ili braku. Gotovo sam sigurna da je prag toleracije znatno veći nego u prvom braku, valjda zato jer znas sto te ceka ako se odlucis na prekid. Prije sam govorila, pa dobro; ako ne ide, ne ide., rastati se i ok. Sada vise ne mislim tako, uopce.....

  11. #11
    SunčicaVŽ avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2008
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    649

    Početno

    Samamama super mi je čuti da se njih dvojica vole A ovo drugo totalno kužim, drugi put je definitvno veći prag tolenrancije, ali ja sam zbog toga upala u zamku I definitivno drugi put rastava mi je bila zadnja opcija....
    Teško je znati..mislim da bi iz tog razloga druga veza prije braka trebala trajati dulje, više godina, da bi trebali početi živjeti skupa i vidjeti da li to funkcionira...sve sam to i ja znala prije drugog braka, ali moj (ne) suđeni nikako se nije htio preselit k meni...i tu sam pogriješila...poslije je bilo kasno.

  12. #12

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    nl
    Postovi
    3,371

    Početno

    Citiraj SunčicaVŽ prvotno napisa Vidi poruku
    On topic....opekla sam se jednom, opekla sam se drugi put...mislim da mi je dosta
    Razlog oba puta- kad nije išlo kako treba, gurala sam probleme pod tepih nadajući se da će biti bolje, ono što sam vidla da ne štima samo sam sakrila zavjesom i okrenula se onom što mi je bilo ok. Nisam slušala intuiciju i sama sam si kriva za pogrešan odabir. Ako ne štima, bolje se maknuti svatko na svoju stranu.
    a da pokusas cijelu pricu sagledati sa druge strane

    prezivila si 2 raspada i sad znas da mozes preziviti sve i svasta pa sad mozes otvorenije i sa manje straha u novu vezu? po logici sto te ne ubije to te ojaca....

    meni je na kraju svih tih gadosti kad se sve raspalo bilo bitno da sam ja dala najvise sto sam mogla, da sam sama sa sobom cista. sto je radila druga strana ide njemu na dusu

  13. #13

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    3,004

    Početno

    Slažem se sa straycat. Bilo mi je strašno teško odlučit se za rastavu, i bilo mi je teško nakon nje. Ali meni je uistinu ta rastava bila i olakšanje, i definitivno mi je najteže bilo u tom braku. A kad sam to preživjela, čvrsto sam odlučila da neću doputiti da jedno takvo negativno iskustvo oboji cijeli moj život. Nisam se planirala ponovno udavati, ali sam bila sigurna da će moj život dalje teći onako kako ja želim, barem u onom dijelu koji sama mogu kontrolirati. Ja više ne pristajem na polovična rješenja, i mnogo sam manje sklona kompromisima u kojima pati moja ličnost. Možda sam sebična, ali ja sad mnogo bolje poznajem sebe i ne želim se više gubiti za stvari koje tga po meni nisu vrijedne. Meni je danas drago da sam prošla takav brak, jer znam da mi je baš zbog toga sada ovako dobro s mojim sadašnjim mužem. Naučila sam na težak način da čovjek treba jasno reći što želi, a što ne. I to cijenim i kod svog muža. Ne mislimo o svemu isto, ali se o onim važnim stvarima slažemo. Ono o čemu se ne slažemo ne stavljamo pod tepih, nego o tome pričamo. Uglavnom, moj je prag tolerancije sada mnogo niži, jer ne želim ponovno prolazit rastavu. I što se djece tiče, ja znam da bih da mm ima djecu od prije prihvatila tu djecu kao svoju. Možete mi reći da je lako govoriti teoretski, ali ja to za sebe jednostavno znam. Volim djecu općenito, mislim da nas obogaćuju i uče životu. I to se osjeća u odnosu, nekako mm zna da bi i ja njegovu djecu voljela kao i on mog sina. Postoji neka ravnoteža odnosa, nekako stvari se vraćaju. Jedan propali brak je na kraju ako čovjek želi živjet dalje velika prilika za upoznati sebe, za naučit otpustit svoje i tuđe grijehe, za shvatiti kako život funkcionira, za sve ono što u svakoj sljedećoj vezi treba znati. Tako bar ja gledam na to...

  14. #14
    SunčicaVŽ avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2008
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    649

    Početno

    Drago mi je jako casa...i jako dobro poznam sve sojećaje koje opisuješ. I meni je bilo lakše i prvi i drugi put jer sam konačno imala/imam normalan život. Moja je greška kad se zaljubim, izgubim svoje ja
    U cijelom svom životu sam upoznala/zaljubila se u jednu osobu pored koje sam se osjećala potpuna, ali nažalost nije bio slobodan On je bio "taj", rekla bih bez pretjerivanja - moja srodna duša, nisu nam trebale riječi da bi znali o čemu onaj drugi razmišlja, ali nažalost nismo mogli biti više od prijatelja...i prošlo je puno godina otad i kad se sretnemo sve je isto...i to me muči jer tražila sam nekog s kim ću se razumijeti na isti način, a mislim da takvog nikad neću više naći...i nakon ova dva promašaja, mislim da mi je vrijeme da prihvatim da dalje idem sama jer sve što sam dosad u životu postigla, napravila sam sama..nikad nisam imala pomoć od muža, barem ne onakvu kakva mi je trebala. Tako da, idem dalje živjeti punim plućima za sebe i svoju prekrasnu dječicu

  15. #15
    Ripcord avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,160

    Početno

    Iako se nisam rastala i stariji sin mi nije nikad živio s tatom, bila sam u ozbiljnoj vezi par godina dok je bio mali i on je prihvaćao mojeg dečka kao tatu. Nismo živjeli zajedno, ali smo puno bili skupa svi troje, i kad smo prekinuli - mali je to dosta teško podnio. Tad sam odlučila da će sljedećeg upoznati tek kad bude to bilo to!

    Mm-a je upoznao kao 'maminog prijatelja' (jer ipak moraš vidjet kako obje strane dišu kad su skupa, kako će dijete prihvatiti tog muškarca, a i kakav će muškarac biti s djetetom) i dugo sam ograničavala druženja (tu i tamo tek kino i eventualno odlazak u šetnju, u park...), s tim da smo se mm i ja totalno navikli da pred malim glumimo frendove (sva sreća pa imam i inače dosta muških frendova). Kad je mm počeo sve češće pitati kad ću reći malom da smo nas dvoje par (bili smo već dvije godine zajedno), mali je sam izvalio da bi bilo dobro da mm i ja budemo skupa jer da se ja njemu očito sviđam, a i da misli da je on meni 'okey'. Na moj upit kako se njemu sviđa, odgovorio je da mu je dobar i da se dobro penje po drveću (s tim ga je kupio).

    I kad sam mu rekla da smo prohodali i opet me stalno bilo frka i nisam se nikako mogla opustiti i dalje da se recimo primim s mm-om za ruke pred malim, da se zagrlimo, poljubimo, ostala mi je ona njegova tuga pred očima, nakon mojeg prijašnjeg prekida. Mm-u sam pak od početka jasno dala do znanja da nema šanse da počnemo živjet zajedno dok se ne zaručimo/vjenčamo, prvenstveno jer sam željela malog uvesti u neki taj drugi način života tek kad stvar bude 'krajnje ozbiljna'.

    Kad smo se zaručili, mali je bio u sedmom nebu (kad je objavio u razredu, svi su pljeskali i skandirali od sreće ), i unatoč mojim strahovima koji su sve do početka zajedničkog života ipak bili prisutni, super se sve posložilo. Mm-u svaka čast na strpljenju, a mojem malom princu na otvorenosti.

    Tako da i dalje mislim da treba paziti i ne srljati s upoznavanjima i prevelikom opuštenosti pred djetetom, ali i ne zatvarati ga pred činjenicom da mamin život ide dalje. A ide li dalje u željenom smjeru, to svatko mora vidjeti sam za sebe.

  16. #16
    SunčicaVŽ avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2008
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    649

    Početno

    Bravo Ripcord Baš lijepo iskustvo , bila si prizemna cijelo vrijeme...to meni fali...ja poletim kad se zaljubim i onda tresnem na zemlju . Moji su mi klinci bili najbolji, iznenadili su me kad sam se najmanje nadala. Jako sam se bojala kako će ih pogoditi ovaj moj drugi prekid, ali me moj mudrica nasmijao do suza.
    Njegovo prvo pitanje je bilo "Mama, budeš se ti opet oženila?", ja sam ostala u šoku i pitala ga zašto - "Ja bi htio da si nađeš novog muža!"
    A navečer kad smo bili u krevetu nastavak . " Mama, budeš nam ti rodila još kojeg bracu ili seku!" opet ja pitam zašto? pa ima vas troje pa to je dosta, a on meni " Ma nije dosta, meni je lijepo da nas je puno, ja bi da nam ti rodiš još nekog! "
    Uglavnom - to mi je pokazalo da nije smak svijeta, koliko god da se meni tako činilo

  17. #17

    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Postovi
    833

    Početno

    mene je moj mali poceo isto napadati sa tim pitanjima da bi on bracu ili seku ( iako mislim da u biti ne kuzi uopce sta bi on to htio.. ) Ali opet, ljep je to šut u dupe ( da se tako izrazim ) kad ti dijete kaze da zeli neki promjenu.. mozda cak bude i veliko ohrabrenje u donosenju nekih odluka. Moram priznati da meni drugo dijete nije bilo ni na kraj pameti, a sada sam vec na pola-pola sto se toga tice. Uvijek sam mislila da cu imati vise djece i stvarno sam to htjela, ali u svjetlu svog prijanjeg iskustva promjenila sam svoje zelje iz korjena.. Nevjerojatno koliko puta u zivotu moramo Redefinirati svoje stavove i zelje..

  18. #18
    Superman avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    1,269

    Početno

    Citiraj samamama prvotno napisa Vidi poruku
    Uvijek sam mislila da cu imati vise djece i stvarno sam to htjela, ali u svjetlu svog prijanjeg iskustva promjenila sam svoje zelje iz korjena..
    i ja isto ovako.

  19. #19
    SunčicaVŽ avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2008
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    649

    Početno

    Joj...moje želje se nisu promijenille kad bi konačnojednomusvomživotu bila s osobom u koju sam sigurna i s kojom znam da ću ostati do starosti, imala bi još djece

  20. #20

    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Postovi
    833

    Početno

    da.. samo kad nikako nema tih garancija.. i ja bi rado neki carobni znak da je to ovaj puta to!
    kad se sjetim kako sam u prvi brak uletila bez da smo zivjeli skupa tjedan dana, ostala trudna istog trena.. a sad vazem sve moguce i nemoguce situacije koje se mogu desiti u narednih 10 godina.

    moj sadasnji decko mi cesto zna prigovoriti kako ce on platiti za sve moje bivse decke i mog bivseg muza.. a sta ces.. to valjda tako mora biti.

    jutros mi je mali opet rekao da je tuzan sto moj decko nije sa nama ( radi preko tjedna vani ) i da on voli kad je sa nama. Nakon svih losih iskustava, to mi je tako tesko za povjerovati, uvijek mi se cini predobro da bi bilo istinito. A fakat je da imam hiper senzibilno dijete koje zudi za paznjom i ljubavi, a moj decko se stvarno trudi sa njim provesti vrijeme kad god moze

  21. #21
    litala avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    5,858

    Početno

    Citiraj samamama prvotno napisa Vidi poruku

    moj sadasnji decko mi cesto zna prigovoriti kako ce on platiti za sve moje bivse decke i mog bivseg muza.. a sta ces.. to valjda tako mora biti.
    ako ti je stalo do njega, do vase veze - potrudi se to tako ne mora biti. jako je tesko biti u toj poziciji. teskoj i nepravednoj...

  22. #22
    eris avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    Doboj
    Postovi
    859

    Početno

    Samamama, sve to jeste neizvjesnost. Sigurnosti nema, sad znaš kako boli pa te još jače plaši to što bi moglo da dođe. Ja tako razmišljam nakon smrti svojih roditelja, o tome kako će doći dan da mi umre još neko moj, i kako boli .Ta užasna bol. A onda otresem glavom, pa ko Scarlet u Prohujalo s vihorom kažem sama sebi:" O tome ću misliti sutra". Grehota je da nam divni dani naše sadašnjice prolaze u strahovima, pa čak i onda kada ne postoji realna opasnost za to. Vjerovatnoća za zlo je uvijek prisutna. Ali i vjerovatnoća za sreću je uvijek tu. Mislim da se u tom slučaju vrijedi kockati, samo oprezno sa ulozima. Vrijeme je da počnemo gledati svakodnevne stvari kao naše životne uspjehe(pa i razvod od lošeg muža, odlazak vas troje u kkino, otkačenu foru koju tvoj malac izvali, plavo nebo koje te usrećuje, dobra maskara koju si sebi danas jupila, petica tvog sina ....)

  23. #23
    babyboys avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Lokacija
    zg,podsused
    Postovi
    4,221

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    Voljela bih da se babyboys javi... Ima u pdf Priče s poroda dvije njene priče - prvi porod kao samohrana majka, a drugi... u tom postu je priča o dilemama koje su tema ovog topica i koje su u njenom slučaju imale sretan završetak.

    babyboys... reci im koju lijepu riječ...
    evo me

    ja sam svoje u biti ispričala u toj priči...
    ono što mogu reći je da svatko sam mora znati procjeniti osobu s kojom je u vezi. a za to treba vremena. budite u vezi vas dvoje, bez djeteta. naravno da tvoj partner mora biti svjestan da si ti prije svega majka i da to dijete ima prednost u tvom srcu pred bilo kime. i mora se moći nositi s tim. ako ne može, nije vrijedan truda. ako može, kreni dalje korak po korak. kada ti stekneš duboko povjerenje u tog čovjeka , i tvoje dijete će moći na zdravijim temeljima graditi svoj odnos s njim i stavove o vašoj vezi. u mojoj vezi, ja sam bila ta koja je diktirala ritam, on se prilagodio. i s vremenom sam se ja opuštala i puštala njega u svijet u kojem sam živjela sa svojim djetetom. i bila sigurna da ne griješim.

    ne znam koliko ti je dijete staro, moj T je bio mali, imao je godinu i pol kad smo se ja i mm upoznali, njih dvojica su imali prvi kontakt kada sam ja osjetila da je vrijeme, on je došao rano ujutro da T zajedno odvedemo u vrtić. pa smo otišli za par dana na sladoled i u park. polako. pa ga je čuvao dok sam ja bila na ispitu. uskoro je on s nama provodio svaki trenutak i njih dvojica su izgradila svoj svijet.
    mm i ja smo skupa 8 godina i jako smo sretni, a i naša djeca. jer ja osjećam da je T zaista naše dijete, bez obzira na biologiju.

    ali to je put za koji treba hrabrosti, snage i puno strpljenja i trpljenja i ljubavi , sa svih strana.

    a ja ti želim svu sreću na tom putu, jer imaš pravo biti sretna.

  24. #24

    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Postovi
    833

    Početno

    babyboys, hvala

    moj klinac ima 4 godine. dovoljno je velik da razumije, a dovoljno mali da prihvati promjene ja i BM smo se rastali kada je on imao 6 mjeseci tako se niti ne sjeca da smo mi ikad zivjeli zajedno, mislim da je to svakako olkasavajuca okolonost, kada djeca to sve pregrme dok nisu ni svjesna nicega.
    Vidjeti cemo kako ce ici., iako dobar savijet ovo da gradimo nas dvoje vezu bez djeteta. Mislim da sam ja malo previse upala u cijelo to kolo djece, kako , zasto i sta ce biti, a mozda pre malo posvecujem paznju tome kako nas dvoje funkcionira zajedno BEZ djece. U biti, mislim da sam ovog trena prvi put u biti i pomislila na tako nesto! Toliko sam se zapetljala u njihov odnos i odnos mog decka prema mom sinu, da sam mozda zanemarila moj odnos prema decku i obrnuto.. svakako tema za razmisljanje!

  25. #25
    Superman avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    1,269

    Početno

    Citiraj babyboys prvotno napisa Vidi poruku
    budite u vezi vas dvoje, bez djeteta.
    e ovaj dio mi nije jasan, majka sam dvogodišnjaka koji zahtijeva moju punu pozornost i pažnju. uopće ne znam kako bih s nekim počela graditi ikakav odnos, ako u taj odnos nije uključeno i moje dijete?

  26. #26

    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Postovi
    833

    Početno

    superman, e vidis ovo je i meni totalna novost! ali u biti, shvacam tocno sto je babyboys htjela reci. Nisam ni ja nikada prije o tome razmisljala, ali da... to je ono o cemu se treba voditi puno racuna, a mi samohrane mame to tako cesto stavimo po strani. U zelji da djecu stavimo ispred svega, cesto sebe stavimo sa strane, a to nije dobro

  27. #27
    Layla avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    347

    Početno

    Da se nadovežem na temu koja je otvorena, a tiče se "novih veza", odnosno, druge šanse..
    Zanima me, kako se vama blisku ljudi (npr. mama, tata, sestre, braća..) ponašaju kad čuju da planirate/imate/želite vezu?
    Kod mene su svi malo previše zaštitnički nastrojeni i ponekad mislim da nemaju osnove, a s druge ih strane razumijem.

  28. #28

    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Postovi
    833

    Početno

    hej layla..
    moji su na moju prvu vezu nakon braka gledali prilicno suzdrzano i u biti nisu prihvatili tu moju vezu skoro 2 godine. sa njim se prvih godinu dana nisu htjeli niti pozdraviti, prava katastrofa... ne znam dali je to njihovo ponasanje razlog nasem kasnijem prekidu ili je razlog to sto ipak to nije bilo to, tesko je o razlozima sad. Ali je cinjenica da nisu bili zadovoljni i da su stalno nesto prigovarali.
    Kada su culi da smo prekinuli nakon dvije godine, izgledali su kao da im je drago.. no medjutim, kako je vrijeme prolazilo valjda su i oni shvatili da bas i nije tako dobra ideja da ostanem sama.
    Moju iducu ( sadasnju vezu ) su prihvatili na pocetku ful suzdrzano, rekli su u startu da ne zele nikakav kontakt, da ne zele pricu, ne zele nista.. ali eto, vidi cuda, nakon par mjeseci su se ful otvorili ( barem mama ), dok je moj tata jos uvijek fuuuul suzdrzan, iako razgovaraju. Mama je valjda shvatila da je bolje za svih nas ( i za mog sina ) da ima nekog muskog u svom zivotu i vidjela je da se oni odlicno slazu pa je i onda i decka prihvatila objerucke. Cak mi je rekla da misli da bi bilo super da se mi ozenimo ?!
    Po mom iskustvu, kljuc je kako dijete prihvati tog nekog, ako nasi bliznji vide da ga je dijete zavolilo i da je on prema njemu pažljiv i oni ce njega puno brze i bolje prihvatiti.

  29. #29

    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Postovi
    833

    Početno

    a i da.. jos nesto sto je u nasem slucaju dosta problematicno. mi svi zivimo u istoj kuci ( a tako cesto pozelim da je to drugacije ), tako da je taj njihov odnos i kako se postave prema mojoj vezi , koliko god to meni tesko pada, ipak vrlo bitan

  30. #30
    babyboys avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Lokacija
    zg,podsused
    Postovi
    4,221

    Početno

    superman, ja sam svjesna koliko je teško odvojiti sebe od djeteta, mislim psihički, ono, funkcionirati kao jedinka, jedna jedina, bez dodataka, pogotovo kada si ti tom djetetu sve što ima.
    ali ako želiš ostvariti vezu sa muškarcem koja će potrajati i koja će biti zdrava, moraš ju ostvariti TI. kao žena koja je zgodna, draga šarmantna, samostalna i samosvjesna. i na kraju mama.
    jer ako ti ne izgradiš čvrst odnos s njim, neće moći niti njih dvojica. djeca jako dobro percipiraju ponašanje i osjećaje svojih roditelja i vode se za tim.

    znam da se čini vrlo jednostavno kad ja to ovako napišem, ali ja sam beskrajno svjesna koliko je teško. ali vrijedi.

  31. #31
    plashljivo_pile avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    558

    Početno

    Citiraj Layla prvotno napisa Vidi poruku
    Da se nadovežem na temu koja je otvorena, a tiče se "novih veza", odnosno, druge šanse..
    Zanima me, kako se vama blisku ljudi (npr. mama, tata, sestre, braća..) ponašaju kad čuju da planirate/imate/želite vezu?
    Kod mene su svi malo previše zaštitnički nastrojeni i ponekad mislim da nemaju osnove, a s druge ih strane razumijem.
    ama baš nikako. moja veza - moja stvar, stoga nikog posebno ne obavještavam, ali se niti ne skrivam. tako da na kraju najčešće nitko ni ne skuži.
    one sheme idem si furat dečka doma ili ići kod njegovih su mi oduvijek bile odbojne i izbjegavam ih otkad znam za sebe. no dobro, kod mene je to vjerojatno tako dijelom i zato što nikad ne gledam na budućnost veze. sad mi je dobro i to je to. kad prestane biti dobro - gotovo.

  32. #32
    Layla avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    347

    Početno

    Citiraj plashljivo_pile prvotno napisa Vidi poruku
    ama baš nikako. moja veza - moja stvar, stoga nikog posebno ne obavještavam, ali se niti ne skrivam. tako da na kraju najčešće nitko ni ne skuži.
    one sheme idem si furat dečka doma ili ići kod njegovih su mi oduvijek bile odbojne i izbjegavam ih otkad znam za sebe. no dobro, kod mene je to vjerojatno tako dijelom i zato što nikad ne gledam na budućnost veze. sad mi je dobro i to je to. kad prestane biti dobro - gotovo.
    Ok, ali moja bivša veza je itekako postala njihova stvar, jer sam se nakon svega vratila doma. Znači, pravila se mijenjaju. Govorim o tome da su oni prilagodili svoj način života prema meni i mom djetetu, pa se tako osjećam jako zahvalna i u budućim vezama želim podršku obitelji. Mislim da drugi povratak doma ne bi preživjela, psihički, a nekako imam feeling da oni odmah osuđuju na propast moje pokušaje.
    Doduše, nije još prošlo godinu dana od razvoda. Živim u sredini gdje se na te stvari "gleda". Pa okolina tako to i doživljava. A opet, ne živim radi njih, a ne želim biti sama, želim novog muškarca.
    Uostalom, našla sam si novog muškarca, i kao tinejdžeri se skrivamo. Smiješno, a opet niti ja nisam ta koja dovodi dečke doma, pa mislim da je ipak bolje - polako...

  33. #33
    babyboys avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Lokacija
    zg,podsused
    Postovi
    4,221

    Početno

    layla, oni mogu iznijeti svoje mišljenje, ali moraju poštovati tvoje odluke. osluškuj svoje srce, svoje dijete, ali i tog muškarca i korak po korak prema sreći. to je proces koji traži puno snage i hrabrosti , nikada ne završava, ali vrijedi.

  34. #34
    Layla avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    347

    Početno

    Babyboys, kratko, ali mudro..imaš pravo...sve to iziskuje jako puno truda, ali isplati se definitivno..

  35. #35

    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Lokacija
    Zagreb- Velika Gorica
    Postovi
    261

    Početno

    drege moje, citajuci vase komentare i dileme uvelike sem prepoznala sebe...
    imam sina od 4 godine, od samog sam starta samohrana mama , otac mog sina vidja djete , cujemo se cesto. sin i tata se ciju gotovo svakodnevno, vidjaju se povremeno... no dobro da ne duljim...
    prosle sam godine upoznala covjeka koji je u vrlo slicnoj situaciji kao i ja... samohrani tata djevojcice (bivsa je otisla dok je malema bila jos jako mala), odma smo masli zajednicke teme i nekako smo suosjecali jedan s drugim... poceli smo se druzit i vidjet se s decom... prije svega druzenja su pocela radi njih i ali kroz sve te susrete smo se i mi pomalo zblizili... dva smo se mjeseca vidjali po parkovima. na djecjim igralistima i iskljucivo u drustvu djece... moj sin je njega zavolio i bio je vrlo sretan kad bi spomenula da se idemo nac s njima ...i on se prema mom sinu ponasao isto kao i prema svojoj kceri... ja sam se prema njegovoj djevojcici odnosila također kao prema svom djetetu...( malena je nesto suzdrzanija ali sam primjetila da se s vremenom i ona oslobodila)... kazem vidjeli smo se svakodnevno i bilo nam je zabavno pogotovo klincima...nakon tih dva mjeseca dogovorili smo konacno izlazak samo nas dvoje... mog sina pricuvala je moja mama a njegova je bila kod svoje mame... i tako malo po malo pocela je ozbiljnija veza medju nama... upoznala sam njegove mamu ,tatu, sestrau , sogora, necaka... i on je upozno moje... bio je necakkinjama na rodjendanu samnom...mojaj je mama komentirala da sam si konacno pronasla nekog "normalnog" ...
    dogodilo se da sam dobila posao u smjenama i vidjali smo se samo vikendima i to na sat dva... i dalje smo se culi svakodnevno ...(posto zivimo svaki sa svojim roditeljima i djecom naravno) nismo bili u prilici provodit vrijeme na samo a u zimskim smo mejsecima vidjali se rijetko i najcesce kod njega...sve je izgledalo sasvim o.k. dok se se jednostavno on nije presto javljat... zvala sam ga jos neko vrijeme pokusavala saznat razlog i dogovori s njim razgovor ali nista... od tada je proslo 6 mjeseci... on se nije vise javio a moj sin je nakon kratkog vremena presto pitati za njega...srela sam ga jednom na >Bundeku s malom i ostatkom familije ... ali se ostao drzat ukoceno i u najmanju ruku koda smo poznanici...po meni ponio se vrlo djetinajsto i neozbiljno... ocekivala sam vise dogovornosti od njega

    nagovaraju me svi da probam nac nekog novog ali jednostavno me strah da se ne ponovi ista prica ... koliko mi fali muskarac u zivotu nit imam prilike nekog upoznat niti imam snage i volje pokusavat ponovo i prilagodjavat se i ucit se na nekog novog... a u ostalom ne zelim ni sebe ni malog dovest u situaciju da ponovo patimo i prolazimo bolne traume prekida...

  36. #36

    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Postovi
    833

    Početno

    vendela.. izgleda da se prestao javljati iz nekog razloga, mozda mu je netko rekao nesto ili je cuo nesto sto je mozda pogresno shvatio. mozda je sada vec kasno za zvati ga i traziti objasnjenje, jer je proslo vec vise mjeseci, ali ja osobno nebi mogla izdrzati i nazvala bi ga da mi kaze sto se desilo, jer nesto se svakako desilo. ljudi ne nestaju iz zivota samo tako bez razloga.

  37. #37
    Superman avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    1,269

    Početno

    samamama, a što je sa tvojom vezom, radi koje si pokrenula ovaj topic? jeste li još uvijek zajedno?

  38. #38

    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Postovi
    833

    Početno

    jesmo, zajedno smo
    ja sam u sebi prelomila neke stvari i odlucila da cu pustiti kocnicu koliko god mogu. I moram priznati da se poboljsanje vidjelo odmah. Sva moja sumnjicavost koju sam nosila u sebi, kao i strahovi uzimali su danak na mojoj sadasnjoj vezi, ja sam stalno zapitkivala i provjeravala, a njemu je to ( a kome nebi ) smetalo. Zakljucila sam da ja ipak jesam spremna puno toga istrpiti i promjeniti na sebi kako bi napravila da ova veza uspije. Sigurna sam da to prije nebi napravila i da bi na prvu svadju otisla i nebi se vise okrenula za sobom-, ali valjda sam odgovorila na svoje pitanje iz prvog posta: ja jesam spremna na puno, puno kompromisa sada. Ne samo zato jer se bojim suociti sa svojim djetetom nego sto mi je napokon postalo jasno da cu ako nastavim udovoljavati svojoj naravi, vjerojatno starost docekati sama, a to mi se ne svidja nikako.
    Inace, njih dvoje ( sin i decko, aka buduci muz valjda ) funkcioniraju odlicno. Sin se prijateljima hvali da mu je to tata ( nikako po mojem ili bilo cijem naputku ili zelji ) i strasno se vezao za njega. A i on njega gleda kao svojeg, vise puta je rekao da mu je to sin...
    ne znam sto ce biti niti kako ce to zavrsiti, ali ocjenjujem da ako ne riskiram niti necu nikada imati ono sto zelim. Nadam se najboljem, a pripremam se i na najgore, valjda tako to ide u zivotu.

  39. #39
    Superman avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    1,269

    Početno

    samamama, drago mi je zbog tebe... voljela bih kad bi se i meni posrećilo da pronađem nekog takvog.

  40. #40
    babyboys avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Lokacija
    zg,podsused
    Postovi
    4,221

    Početno

    samamama, jako , jako mi je drago, čuvaj to što imaš i uživajte zajedno

    superman, nebo strpljive voli

  41. #41

    Datum pristupanja
    Jun 2011
    Postovi
    2

    Početno

    strpljen - spasen

    sve pre ili kasnije dodje na svoje mesto...

  42. #42

    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Postovi
    833

    Početno

    da ne otvaram novu temu, ali da svejedno podijelim ovo sa vama.

    jucer je moj sin rekao mom decku (koji je btw poceo zivjeti sa nama sluzbeno prije 2, 3 mjeseca) da je njegov tata umro ( ne znam od kuda mu takvo objasnjenje ) i dali bi on sada bio njegov tata .

    Prvo sam ostala u šoku kada sam to cula, samo zato jer mi je ruzno zvucalo da mu je tata umro ( sto nije istina, naravno ), ali opet.. valjda si je dijete to tako objasnilo obzirom da sa tatom nema nikakav kontkat mjesecima i onda ga vidi na par sati, pa mjesecima opet nista..

    Sjecam se kada sam citala ovdje takve price, o klincima koji su vase partnere tako najednom pitali: dali bi mi ti bio tata? nisam mogla ni zamisliti da bi se meni tako nesto moglo desiti....

  43. #43
    Superman avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    1,269

    Početno

    a kako je na to pitanje odgovorio mamin "dečko"?

  44. #44

    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Postovi
    833

    Početno

    prvo mu je objasnio da njegov tata nije umro, samo ga trenutno nema.

    a rekao je da ce vrlo rado biti njegov tata

    ne mogu reci da je bas doslo iz vedrog neba, jer smo vec u nekoliko navrata culi od djece u vrticu kako im sin govori da mu je moj decko tata...

  45. #45
    Superman avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    1,269

    Početno

    bravo za maminog "dečka"! drago mi je zbog vas svih, jer držim da je u datim okolnostima ovo ipak najljepši mogući scenarij...

  46. #46

    Datum pristupanja
    Oct 2011
    Postovi
    60

    Početno

    drago mi je da postoje ovakvi slucajevi jer nam vracaju nadu u zivot. nadam se da cete znati cijeniti drugu sansu i ne vracati se vise u prošlost, jer nije ni bitna. samo naprijed i sretno

  47. #47
    Layla avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    347

    Početno

    Moram reći da se slično dogodilo i meni. Nakon godinu dana nejavljanja i neviđanja s ocem, moje dijete rezolutno tvrdi da nema tatu..čak sam mu neki dan sa priličnom nesigurnošću u glasu rekla "Imaš tatu, ali..." I onda su krenula standardna objašnjavanja. No, u njegovom svijetu, on nema tatu, jer nije prisutan u njegovom životu. A bajke nemaju ovakvu tematiku...

    Htjedoh pitati vas, mame, koje ste sad u nekim novim vezama...jeste li u svojim novim partnerima tražile nekog tko vama paše ili ste više bile orijentirane na one karakteristike koje muškarca čine dobrim ocem? Meni se čini da se ja priklanjam ovom drugom...je li to krivo? Reakcije mojih prijatelja na tu temu su svakakve, no, oni koji su roditelji, ne vide u tome ništa loše..što vi kažete?

  48. #48
    babyboys avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Lokacija
    zg,podsused
    Postovi
    4,221

    Početno

    nije to krivo, ali niakko ne smije biti jedini kriterij. tvoje dijete je centar tvog svijeta, ali da bi bilo sretno, ti moraš biti sretna. ne zadovoljavajuće sretna, skoro sretna ili što ja znam, već istinski i potpono sretna žena. oni osjete svaku frustraciju, svaku neiskrenost, i koliko god ćeš se truditi sakriti, on ćče osjetiti da nešto ne valja.

    ljubav se ne traži, ona se događa, često kad ju najmanje očekuješ, a onaj tko će voljeti tebe i tvoje dijete, potrudit će se da bude i dobar "tata", sigurna sam.

  49. #49
    Layla avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    347

    Početno

    Ne govorim o tome da je to jedini kriterij, ali je to jedan od kriterija. Ljubav se događa? Znam. Dogodila mi se, pa sam se potpuno prevarila u procjeni, da, floskula da srce ne bira pokazala se realnošću, ali je za mene bila pogubna. Nažalost, mislim da još uvijek nisam prihvatila da se to dogodilo meni. Nitko budući ne bi trebao osjetiti tragove prošlosti na meni. Mislim da je s djecom lako-oni brzo zavole i njih je lako voljeti, no meni je teško opet nekome vjerovati, budući da sam sad malo čvršće na zemlji, nego u oblacima...

  50. #50
    babyboys avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Lokacija
    zg,podsused
    Postovi
    4,221

    Početno

    nakon jednog tako velikog rzočaranja sasvim je normalno da se bojiš upuštati u novo iskustvo. daj si vremena.
    prošlost nikada nećeš moći izbrisati, ali kako će vrijeme prolaziti, lakše ćeš živjeti s njom kao nečim što se dogodilo, ostalo iza tebe i učinilo te jačom, samosvjesnijom ženom koja stoji čvrsto na zemlji.

Stranica 1 od 2 12 PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •