 |
|||
ma ne može se matematika naučiti
mogu te neke stvari jkoje su na nivou nepravilnih glagola, nešto što ide napamet.
ali, sa prvim problemskim zadatkom, sve pada u vodu.
netko nikada neće naučiti koliko je petar imao jabuka ako je kupio 16, pojeo 2, ivanu dao 7, a onda mu marko oteo još 4.
a da ne pričamo o onim zadacima kada je tata tri puta stariji do sina, a dva puta mlađi od djeda, i koliko sva trojica zajedno imaju godina.
Vjeruju roditelji u zapadnoj kulturi.apricot prvotno napisa
Roditelji u Kini i na Istoku općenito smatraju da su uspjeh i postignuća njihovih potomaka u matematici rezultat vježbe i rada.
Naravno istočnjacima bolje ide matematika.
može se navježbati
do određene granice
možda ne za 5 u višim razredima i u srednjoj
ali uz trud za solidnu ocjenu može
može se donekle naučiti i crtati
postoje šablone kako crtati čovjeka, kako konja....
ja, koja sam totalni antitalent za crtanje naučit ću gledajući šablonu kako nacrtati čovjeka koji stoji
neće to baš bit lijepo, ali će bit prepoznatljivo
ali ako budem morala sama stavit tog istog čovjeka u pokret sigurno neću znati
a matematikom, ako naučiš pravila, formule, ipak možeš dosta dobro baratati
u bas svemu se moze biti bolji ako se ulozi trud..sama sam imala sto razlicitih tipova ucenika..ok, neki jesu nadareniji ali opet i oni ako ne uce doma opet nece napredovati koliko bi mogli..talent je 10%, ostalo je marljivost i upornost..
medjutim razina osnovne skole o kojoj pricamo nije razina akademskog slikarstva, to je osnovno crtanje koje se da vjezbanjem poboljsati..i u principu ucenici ne crtaju na slijepo, imaju neku temu (uglavnom izlozenu ispred njih) i rade u nekoj od slikarskih/ crtackih tehnika ili plasticno oblikuju
meni je izgledalo jednostavno pofarbati kucu pa opet kad sam farbala vidjela sam da to nije bas tako..medjutim da farbam svaki tjedan ufurala bi se..i nikad ne znas u cemu sve mozes biti dobar..kad uzmete u obzir obicno kuhanje tocno skuzite koliko ste bolje u kuhanju istih stvari u odnosu na prije godinu dana, to se zove konstantna vjezba
eto drago mi je da sam ovo pročitala, jer oduvijek sam smatrala da sam imala lošu nastavu likovnog tijekom osnove škole. jest, nisam talentirana, ali ono što sam naučila crtati znam i danas, no smatram da sam puno više toga mogla naučiti. rijetko kad nam je nastavnica pokazivala što se i kako crta, uvijek je to bilo nekakvo zadavanje tehnike i teme. žao mi je što nismo imali i nekakva modeliranja jer danas npr. uopće ne znam ukrasiti tortuma kad ti pokaze netko tko zna crtati, slikati, modelirati vidis da tu ima dosta toga i u vjezbi..portret mozes lako dobro naslikati matematickim odmjeravanjem uz pomoc olovke..sjenčanje se isto uči kao i slikanje dijelova tijela..uvjerena sam da skoro svako dijete vjezbom moze doci do petice iz likovnog..to su osnovne stvari..
pjevanje je vec stvar sluha mada ljudi koji to rade kaze da se i tu moze dosta napredovati cak i ako si iznimno netalentiranbude fina, al ružna brate....jednom sam se zaintačila i išla napraviti tortu u obliku bubamare pa su me svi ismijali i rekli da izgleda ko napušena bubamara
intonacija se uglavnom može popraviti no ne u osnovnoj školi na glazbenom, to mora biti nekakav drugačiji rad i drugačiji sistem.
Ja sam popravila pjevanje na folkloru. Dvaput tjedno, zadnjih nekoliko minuta sata. To mi je pjevanje bilo noćna mora, a uveli su ga u jednom trenutku pa je plesni ansambl trebao i pjevati. Ja odlično plešem i imam odličan ritam, ali intonacija mi je jadna. Osim toga, samo smo jedna odlična pjevačica i ja mogle pjevati treći glas, pa sam kao bila i važna. Ajme majko. Jadna ja i jadna ona sa mnom.
Ali poanta je da mi je to popravilo pjevanje.
Ja sam kod svoje djece primijetila izuzetno poboljšanje intonacije. Sin ima prilično dobar sluh, koji se jako razvio u glazbenom vrtiću Elly Bašić koji je pohađao od 5. do 7. godine - slušali su glazbu, pjevali i učili ritam pomoću muzičkih štapića. Nakon toga je već imao odličnu intonaciju, koja se još dalje razvila u OŠ i GŠ.
Kći baš nema sluha - prije škole praktički nije mogla otpjevati nijednu pjesmicu, ali sada, nakon četiri godine glazbenog u školi, sve je bliže pravoj intonaciji.
Sve stvari napreduju vježbanjem, uz dobar pristup i metode učitelja.
Slučajno sam naletjela na ovaj forum...ono što sam pročitala natjeralo me da se registriram....ne mogu vjerovati, sve mi liči na gomilu frustriranih i nerealnih roditelja!
Dakle...djeca bi iz glazbene kulture trebala slušati a ne pjevati????? Što bi to bilo primjereno za slušanje tijekom cijele godine, kako bi se uopće tako mali mogli i koncentrirati na slušanje...da uče o velikim glazbenicima haha što im oni znače u toj dobi?
Likovni...OMG nisu svi za sve...to je istina koju morate prihvatiti, po toj logici i onaj tko ne zna čitati a trudi se treba imati dobru ocjenu.....zbilja?
Svaki predmet je priča za sebe i ne bi se ni trebao ocjenjivati po sistemu...ima sve 5 pa neka onda bude i LK i GK...to je tako sebično.
Što je s djecom koja su na odgojnim područjima bolja....ne zaslužuju li oni da se njihovo umijeće vrednuje na odgovarajući način?
Sorry, draga, ja ne kužim što si htjela reći.
Moja djeca su pri kraju osnovne glazbene škole, ne zanemarujem značaj tih predmeta ni u osnovnoj, ali bratemili ne možeš to usporediti s ocjenama iz matematike i materinjeg jezika. Ne možeš. Pa da se postaviš na glavu. I mislim da se učenicima čini velika usluga što se ocjene iz onoga što se nekad nazivalo "odgoj" (tjelesni, glazbeni, likovni) uzimaju u obzir pri izračunu prosječnog uspjeha na isti način kao i matematika i hrvatski. To je šansa da se istaknu i oni kojima ne ide matematika, fizika i slično.
I budi bez brige, iz matematike se isto tako trud uzima u obzir.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom