može
potpisujem, kad smo birali psa uvjet je bio da se ne linja i zaista nemam problem s dlakama u stanu jer naš pas ide svaka 2-3 mj na trimanje da ima lijepu frizuru, da bude čist, uredan i miristan (btw ide frizeru jednaka često kao i mi). Nitko mi nikad nije došao u stan i rekao da se osjeti po mirisu da je pas tu. Moj tata recimo živi po načelu da je životinji mjesto vani i ja sam odrasla uz takvu tezu, kako sam već pisala, tako da psa ne vodim kod mojih kad idemo u posjet jer poštujem njihov dom i tatino razmišljanje, a s druge str oni najnormalnije prihvaćaju našeg psa u našem domu kad dolaze kod nas u posjet, maze ga, igraju se - dakle prihvaćaju to stvorenje kao dio naše obitelji.Nema se tu puno za raspravljati ima nas koji volimo životinje i spremni smo s njima dijeliti toplinu doma, ima nas koji volimo životinje ali smatramo da im je mjesto vani i uopće ne smatram da se takvi ljudi manje brinu za svoje ljubimce ili ih manje vole-to je jednostavno stvar kako ste si zamislili suživot sa kućnim ljubimcem, kakva je pasmina jer nisu sve pasmine za držanje unutra i koliko vam se to stvorenje zavuklo pod kožu da bi mu dopustili neke stvari...meni je isto tako bilo neshvatljivo da kod nekoga pas živi u stanu, da putuje s psom, da je pas gdje je malo dijete i td sve dok nisam kupila psa i došla do suprotne spoznaje.
osim ovog što si navela, mislim i da psu treba ljubav i pažnja.
Osim toga treba mu i da ima svoju ulogu u obiteljskom životu, da se osjeća korisnim. Mislim da se najsretniji osjećaju radni psi (ako se njihovi gazde prema njima ponašaju kako treba). U zamjenu za to su jako dobre šetnje koje pas doživljava kao obilazak teritorija, tu se on osjeća kao dio tima sa svojim gazdom.
Hijerarhija je potrebna, ali ne samo onakva kakva nama odgovara. Hijerarhija nije samo zabraniti psu da spava na krevetu i slično, pravi gazda treba se brinuti i za potrebe onih koji su mu podređeni. Kako fizičke, tako i psihičke. Moj pas također ne smije na krevet, premda je naučen na to od početka bojim se da do danas to nije prihvatio kao normalno ne ide na krevet ali ipak cvili za nama kad legnemo.
ovo ni ja ne volim, kad ljudi uzmu psa plemenite pasmine da se pokazuju
meni su isto prekrasni šarplaninci, njufaundlenci i slično, ali znam da im ne mogu pružiti dovoljno
osim toga prezirem običaj uzgajanja rasnih životinja
pa uzimam životinje kojima mogu pomoći
istina je da moj pas nema idealne uvjete, prije svega jer nismo dovoljno kod kuće
ali nisam platila da ga proizvedu za moju zabavu, uzela sam ga da ne završi na gorem mjestu
i kad god je to moguće, ide svuda s nama
je li član obitelji ili ljubimac, to nisam definirala
recimo da je sve u jednom
usput rečeno ovo je jedna strašna zabluda koju su nam uvalile monoteističke civilizacije
da je čovjek bitniji od životinje ili biljke
stvoren na sliku božju i slično...
zvuči logično jedino ako je božanski naum da budemo sredstvo uništenja života na Zemlji
ako je tako, onda smo na dobrom putu
samo, čovjek se mora zapitati kakav je to bog
ja ipak radije vjerujem da radimo protiv božje volje
i da bismo trebali puno, puno više cijeniti njegova djela
sva
a ne samo sebe
(ovo iz usta jednog ne-baš-vjernika...)
Posljednje uređivanje od pomikaki : 08.12.2011. at 09:11
čuj, mnogima se podrazumijeva, ali mnogima ipak ne - ili ne znaju koliko pažnje može tražiti pas, pa onda životinje završavaju u azilima ili na ulici.
Zato napominjem, budući da je ovo baš tema za one neodlučne.
Mačka je uvijek bolja opcija za nekog tko nema tako puno vremena - samostalnije su, dresura nije potrebna jer će ona ionako naučiti samo što nju bude volja , ne pate toliko za svojim vlasnicima.
Ali i to je odgovornost, da kasnije ne bude onog "jednostavno nije išlo..."
Loša strana je što ih je teže voditi na put. Dlaka naravno uvijek ima, a njih je teže naučiti gdje smiju ili ne smiju. I nisam baš zagovornik držanja mačaka u stanu da ne može prošetati vani, premda ih mnogi tako drže (možda jedino mogu opravdati ako se radi o udomljavanju za dobrobit mačke, a ne vlasnika).
Mi smo prije dvije godine nabavili hrčke. S time da ja nisam bila nešto zainteresirana no MM ju je bezrezervno podržao
I mogu reći da su hrčci super kućni ljubimci. Curka uživa i zarazila je pola prijateljica s tim pa je u kvart stiglo još hrčaka.
Ne zahtjevaju puno brige, MM ih jednom tjedno presvuče, a sve ostalo se svede na igru s njima.
uh
s ovim se ne mogu složiti
ne da mi se u dubine
smatram da je svaki čovjek daleko bitniji neg ikakva životinja il biljka
druga stvar je kad se to zloputrebljava
kad bi svi bili jednaki, onda se ne bi trebali zamarat kog prvpg spašavat, kućnog ljubimca il dite il staru babu koja može sutra umrt...
što se tiče mirisa il smrada
moji klinci se znaju poigrat s jednim mladim psom. mislim da mu nema 6mj. uredan.
točno osjetim po njima, robi..kad su se igrali s psom... takvu robu bacam na pranje.
dok se sjećam jednog psa kojeg je imala baka, i vanjski i kućni, nije ima tarj miris/smrad.
stvarno mi je bzvz sjeć svaku riječ koja sadrži "pas smrdi"..
što ja znam zaš se neki "čuje", neki ne... iako su uredno držani..
pa čak nekad manje smrdi onaj vanjski...
svak ima svoj miris/smrad. a čisto sumnjam da se živina tušira svaki dan il stavlja deziće...
eto, ja znam kad su moji bili u doticaju s tim psom - smrde nakon njega po psu
Vrijeska, ako ti zbilja ne želiš ljubimca nemoj ga uzeti. To ne bi bilo dobro ni za vas ni za ljubimca.
Ja sam se odupirala dok su djeca bila mala, jer sam imala previše posla i nisam htjela prihvaćati još jednu veliku obavezu uza sve to. Kad su ponarasli i kad se obim fizičkog posla oko njih bitno smanjio, uzeli smo mačku, ali ne samo zbog dječje nego i zbog naše želje. Bit će uskoro tri godine da je imamo - ona mi je svakodnevno i veliko veselje; jedini miran član kućanstva. Uredna je, zdrava, čista, umiljata, zanimljiva, privržena, ne grebe nas i ne grize i uopće ne smrdi. Problem dlaka se javlja u toplije doba godine, a onda to rješavamo češljanjem Furminatorom jednom tjedno. Jedini pravi problem je što s njom preko ljeta, jer se ona ne da van, ni pod koju cijenu. Uvijek moramo organizirati nekog tko će joj davati hranu i vodu i čistiti WC dok nas nema. Ali, dok je prijatelja i to se da riješiti, a cijelu godinu uživamo u njezinom dragom društvu.
Mislim da je prednost uzeti čistokrvnu mačku, jer u većini njezinih osobina znaš što dobivaš.
Osobno ne bih nikad platila cistokrvnu macku, prvenstveno zato sto ima toliko napustenih kojima, takodjer, treba dom bolji od privremenog kaveza. A i nije mi dovoljna garancija to sto je zivotinja, na papiru, umiljata ili na tockice. Takvo je barem moje iskustvo s cistokrvnim ljubimcima, nasuprot onima nadjenim na cesti (svi moji su bili s ceste, osim kornjaca koje sam nabavila u pet shopu).
Razmisljala sam u pocetku o pustanju macke van, ali konacna odluka je bila - ne. Iako smo u slijepoj ulici kojom uglavnom voze samo susjedi, ispod naseg brijega je brza cesta, plus sto u gradu ima rakuna, oposuma, a povremeno i kojota. A onda i macaka lutalica koje bez problema mogu prenositi bolescuge. Ne znam, zapravo, kako je kod nas, ali ovdje ima i podosta macje leukemije koja se lako prenosi, a ja ne zelim cijepiti protiv toga jer su nuspojave, izgleda, ceste i gadne. K tome jos nemam ni antitijela na toksoplazmozu pa mi se ni s tim ne da gnjaviti.
Maca na raspolaganju ima oko 300 kvadrata prostora i vise-manje sve joj je dozvoljeno. Potrebu za penjanjem zadovoljava na tzv. macjem drvetu pa fino uziva gledajuci nas s visoka. Povremeno, kad bas jako gnjavi, izadje malo van, ali na uzici. Fino, po americki i iskljucivo oko kuce. Onda pozdere malo trave pa imam posla s ciscenjem.
mi smo udomljavali i kupovali
razne životinje.. pse, mačke, papige (nađena među zgradama, sva očerupana, al najbolje papiga do sada lol)
imali smo i hrčke, ribice, kornjače, vjeverice...
ajme, nema što nema
sanjam o kućici na selu
tam bi imali i psa i mačku i svaš neš lol
sijamska mačka mi je baš lijepa
kartuzijanksa??? pojma nemam
baš ću proguglat
imali smo vulgaris domaće
hvala
I moj glas ide za udomljavanje nasuprot kupovini životinja. Ne bih sada nadugo i naširoko o razlozima, ali u našem slučaju se pokazao kao dobar odabir.
Imam udomljene macu i psa i nikakvih većih ili manjih obaveza i problema nemamo od onih koji imaju čistokrvne životinje. Da se razumijemo, obožavam ja i ove s pedigreom, ali mi je srce govorilo da sam potrebnija ovima sa manjom šansom za normalan život.
Moj uvjet za držanje ljubimaca u stanu je bio da se dadu sterilizirati, odnosno kastrirati i to smo učinili čim su dosegli spolnu zrelost. S jedne strane smo dobili puno privrženije životinje nego što bi bile bez ovog zahvata, a s druge strane preveniramo dolazak na svijet još životinja koje se zaista teško udomljavaju.
Pas je totalno ovisan o nama i taj ne mrda nikuda bez nas, a maca povremeno prošeta oko terase (na prizemlju smo) i uredno se vraća doma. Pokušali smo je ne puštati uopće vani, ali ova je bila tako nesretna da smo popustili. Naravno, oboje su cijepljenji, tretiramo ih protiv parazita svaka 3 mj. te protiv buha i ostalih nametnika po potrebi.
Furminator je također često u pogonu, ali svejedno je svakodnevno usisavanje neophodno. Sada doduše manje nego u određenim periodima kad je linjanje pojačano. Kupamo ih u specijalnim biljnim šamponima, ali ne prečesto jer to nije dobro za njihovu kožu i dlaku.
Što se tiče smrada, sve vam je to stvar navike. Inače, postoje stvarno pasmine kod kojih je taj miris jače izražen, ali ja kod svojih neki specijalni neugodni miris ne osijećam. Može biti da smo totalno navikli, ali nam i gosti koji sami nemaju ljubimce u stanu govore da se ništa ne čuje. Više mi neugodno odišu domovi nekih drugih ljudi bez životinja, a recimo se u tom domu puši ili su im higijenske navike možda manjkave. Isto tako, poznam puno više ljudi nego životinja kraj kojih mi nije baš ugodno boraviti i udisati razne miomirise.
Potpisujem. Mi smo našu kujicu udomili iz azila prije 3 godine i upravo je takva - sretna što više nije na ulici. Kad je doma sama (dok mi radimo) spava i jede znamo jer smo je snimali ). Kad dođemo se malo mazi, malo se poigra pa opet spava. Ali opet psi su kao i ljudi - svaki je svoja osoba. Mi smo imali sreće. Ali ono što treba naglasiti - neljubiteljice kućnih ljubimaca 8kao što naslov govori) neka ih nikako ni ne uzimaju niti radi dijeteta niti radi nikoga!!! Mali stan, životinje nisu za stan, smrdi mi itd su sve zapravo dovoljni izgovori kojim sve kažete sami sebi!To je velika odgovornost i živo biće s kojim se nije nabacivati svaka dva tjedna. Tko ne želi životinju neka je niti ne nabavlja. Mi eto sad čekamo bebu i kolegica me pita kad se mislim riješiti one svoje đukele. Ja je pitam da zašto bi je se rješavala, a ona me u čudu pogleda i kaže - kaj te nije strah da će se beba otrovati??Kaj mislite tko je koga u većem čudu gledao? Otrovati? Od čega pobogu? To je pas kojem se nakon svake šetnje peru noge, čim se zmaže hranom briše se čuba vlažnim maramicama i spava s nama u krevetu, a bolesna nikada bila!
I još jedna stvar - KUNIĆI nisu dobri kućni ljubimci za malu djecu jer su prenježni a dijete nečesto zna biti grubo (makar i od dragosti) i na žalost ozljediti ga. Znam nekoliko slučajeva. I kad mi onda dođe netko i kaže kak je imao zeca i da je dobro proživio svoj život koji je najviše tri godine, kosa mi se digne na glavi. Moj zec je doživio preko 7 godina jer smo ga pazili, vodili veterinaru i imao je potpunu slobodu kretanja te također spavao s nama u krevetu.
Nisu životinje za svakoga i ne treba nasijesti na ničije nagovaranje ako ste toga svijesni. Ako imeta samo jedan razlog zašto ne bi - nije za vas i donjeli ste mudru odluku.
Je i naša je takva, sivo-plava, sa zlatnim očima. Naša je ženkica i nije proždrljiva, pa nije tako velika, ali su mi djeca bila ponosna kad su uvidjeli "da je veća od nekih pasa", lol.
Inače sam razmišljala o Vrijeskinoj situaciji - mislim da se mnogi ljudi uvale u probleme jer žele ugoditi djeci, pa dovedu ljubimca kojeg zapravo ne žele. Djeca se sa životinjom samo igraju i to kad njima paše, a pravi vlasnik je odrasla osoba. Životinja treba njegu, brigu i ljubav odrasle osobe. To je živo, jede, pije, kaki, piški, razbolijeva se, gubi dlaku, mijenja raspoloženja, ne stoji gdje je staviš, ponekad radi štetu. Živjeti sa životinjom je prekrasno, ali to treba voljeti. Tko doista ne voli životinju, samo će stvoriti probleme i sebi i životinji.
pas je pun glista jer nije odgovarajuce tretiran otprilike kaznila si psa (bice copora) izbacivanjem iz istog (jer mu je obitelj pseudo copor) i time ga kaznila zbog svojeg vlastitog nemara
s obzirom sto pises i kako opisujes svoje vidjenje zivotinja stvarno mu je bolje sto dalje od vas bez obzira na zimu i da nije normalno da pas zivi odvojen od copora
zivotinje jesu briga i informirajte se prije nego sto u trenu inspiracije nabavite nesto. to nije igracka nego imate posla sa zivim bicem koje stvarno ovisi o vama
(sad me ovo sve skupa inspiriralo da pisem o sterilizaciji i kastraciji koja u hr jos nije zazivila pa ljudi kaznjavaju zenke koje se spare i cesto ih skotne odvezu daleko od kuce i tamo izbace da ih se kazni za nemoral a postoji i postava koja ubija tek rodjene zivotinje bacanjem tek okocenih u kojekakve rijeke i potoke)
nažalost, zmajice, razmišljaš u krivom smjeru
ljudima je - baš svima - urođeno da prvo spašavaju pripadnika svoje vrste a ne ljubimca - protiv toga se ne bunim (to je prirodno i tako bi ostalo i kad bismo bili npr. budisti)
ali im ova tvoja premisa najčešće služi kao opravdanje za mučenje životinja za svoju korist, za eksploatiranje prirode na način da ni za iduću generaciju možda neće biti dovoljno
stavila bih ti neke linkove, ali ne mogu, prestrašni su (a stavila bih samo one "blaže" - one najstrašnije ne bih mogla ni sama otvoriti)
što se smrada tiče - moj pas se "čuje" recimo kad se ustane nakon što je neko vrijeme spavao sklupčan, pa se zagrije - ali nije mi to neugodan smrad
uostalom, više smrdi kad uđem za mm-om u wc
pa ih neću zbog toga izbaciti kuće
što se tiče uzgoja - pokušat ću se suzdržati da ne pišem ponovo ispočetka o tome
biram uvijek udomljavanje, tu ću da skratim priču potpisati Bodulicu
Da se razumijemo, obožavam ja i ove s pedigreom, ali mi je srce govorilo da sam potrebnija ovima sa manjom šansom za normalan život.
Ovo boldano uopce nije istina
Osoba koja je spremna izbaciti skotnu kuju iz kuce zato sto se eto "sparila bez njegovog blagoslova, sram ju bilo" ne bi sterilizirao doticnu cak ni kada bi to bilo obavezno.
Nemara prema zivotinjama ima svuda u svijetu, pa cak i u tvojoj tako hvaljenoj zemlji i nije u redu da ovako generaliziras
veliki potpis na ZdenkuInače sam razmišljala o Vrijeskinoj situaciji - mislim da se mnogi ljudi uvale u probleme jer žele ugoditi djeci, pa dovedu ljubimca kojeg zapravo ne žele. Djeca se sa životinjom samo igraju i to kad njima paše, a pravi vlasnik je odrasla osoba. Životinja treba njegu, brigu i ljubav odrasle osobe. To je živo, jede, pije, kaki, piški, razbolijeva se, gubi dlaku, mijenja raspoloženja, ne stoji gdje je staviš, ponekad radi štetu. Živjeti sa životinjom je prekrasno, ali to treba voljeti. Tko doista ne voli životinju, samo će stvoriti probleme i sebi i životinji.
mi imamo macu koja je nas pronasla, nije bila uopce u planu kao novi clan obitelji
ustvari, niti jedna zivotinja (nova - jer imamo zamorca - na kojem sam naucila ovu gore citiranu istinu) nije bila planirana, cak sam djeci rekla da mogu imati zivotinju tek kad ce zivjeti u svom stanu, i nek zaborave na nove kucne ljubimce
iznenadila sam sebe, jer sam se uvijek dozivljavala vise kao "dog person", medjutim pronalazim se apsolutno kao "cat person"
maca je u kuci, ali ide i van (u prizemlju smo), sama je nekoliko sati dnevno (dok je S. u skoli), i to vrijeme uglavnom provede spavajuci.
divna je
psa cu imati kad odem u penziju, i imati vremena setati ga svakodnevno par puta
za mene je kucni ljubimac apsolutno clan obitelji
zamorca sam vodila i na hitnu veterinaru, i na injekcije vitamina kad mu je skoro sva dlaka ispala (imao je neko kozno oboljenje), kupali smo ga svakodnevno u nekim otopinama, sterilizirali smo mu gajbu, stavljali neke krpe umjesto stelje, na kraju je nakon mjesec dana ozdravio i opet postao pravi Cupko (tako se zove)
kad smo macu ostavili kod veta na sterilizaciji, bila sam ko na iglama dok me za sat vremena nisu nazvali iz ambulante da mi kazu da je sve proslo ok i da se budi...
ne razumijem kako netko moze zivotinjicu koja je zivjela s obitelji, jednostavno izbaciti van, ostaviti u nepoznatom, zaboraviti...
to su vjerojatno ljudi koji ih nisu niti zeljeli, nemam drugo objasnjenje
Ajd pliz javi, u brigama smo već tjedan dana mail: antonija_vr@hotmail.com broj: 095 5365 652 095 9053 259
ma jok ženo...
ovo je obična bijelkasta tigrica
bijaše sva u komi kad je pronađena..dezorijentirana i tak...
nije ni rep imala
vjerojatno je imala neki fajt s domorodačkim pticama
žao mi je tvog aleksandra
da budem iskrena, sumnjam da će te ga tak lako naći..pogotovo sad kad će vrijeme bit sve hladnije...
jeste probali s oglasima na bandere??, onim tv kućnim ljubimcima i sl??
baka je jednom izgubila maltezericu. obljepili smo cili kvart, imali neke dojave, al ugl ni pasmina iz dojava nije bila ista... izgleda da se nekom svidila i gotovo...
Vrijeska nemoj uzeti psa. Iz svega ovoga što si napisala, ne bi mogla kvalitetno brinuti o njemu. A vjeruj mi da bi većina obaveza u vezi psa bila na tebi, koliko god te djeca uvjeravala u suprotno.
Naša najstarija djeca su iste dobi. Mene je F. pilio s psom barem zadnje 3 godine. Znala sam otprilike što me čeka jer je pas kojeg sam imala kao cura ostao kod mojih roditelja i bilo mi je poznato koliko je obaveza. No ipak sam se nadala da osmoipogodišnjak može barem donekle saminicijativno sjetiti se osnovnih psećih potreba. Klinac. Samo onda kad dreknem.
Sve je bilo bajno prvih tjedan dana, redovno se sjetio sipati mu vode, dodati malo hrane, dojaviti da je piškio(jer je još bio u karanteni u stanu zbog necijepljenja).
Sad ću ti opisati jedan naš uobičajeni dan, pa ti onda odluči na osnovu toga ako još imaš nedoumica.
Ustajemo, F. izgnjavi psa za dobro jutro i odjuri u školu( uopće ne pita jel' ga treba prošetati da se pas olakša za dobro jutro, jelte ). MM, manji i ja silazimo stubama prema autu, ja u rukama nosim "psinu" da ne uprlja auto jer gospon ide s nama. Razvozim mm-a na posao i malca u vrtić, vraćam se kući, šećem psa(pada kiša, žega +30, nije važno). Penjemo se gore, perem mu noge, guzu, mikija, umivanje; sušenje fenom. Doručak mladom gosponu. Onda bi se on malo igrao, a ja balansiram između posla(radim od kuće) i njega. Onda on napokon zaspe. Dolazi F. iz škole. Uopće ni ne pomišlja da pas OPET mora(sad je već podne) na wc. Onda ja drečim, on nakom 10-tog puta kreće i bude s njim vani tek toliko dugo dok mu je noga podignuta u zrak. Ulijeće unutra. Ja OPET perem noge..., sušenje.
Popodnevne dječje aktivnosti se najčešće svode na to da gospon pas opet ide s nama jer ako ga jadnog hoću prošetati(nemam inače kad) mora s nama. Inače zna iz protesta popišati tepih, ili sličnu svinjariju, iz protesta što ga nismo poveli. OPET peremo noge. Do navečer je malo mira, onda nas 2 idemo u večrnju malo dužu šetnju, taman u periodu kad klinci zaspu, a sad pogotovo po zimi kad bi radije bila pod toplom dekicom. Kasnonoćna higijena uključena.
Nisam ti još navela skupljanje govanaca, pranje zalijepljenih istih na dlaci, rezanje noktiju, čišćenje krmelja, klimanje zuba(nikako da mu otpadnu očnjaci), pranje istih, češljanje, veterinar, ipak malo češće usisavanje i pranje podova(pogotovo kad vuku kosti za zube po stanu)....
ALi draga, nisam te htjela uplašiti, samo posvjestiti da će sve biti na tebi, i da je pas dijete koje nikada neće odrasti, i uvijek će biti ovisno o tebi(jer ti postaneš vođe čopora ).
A sad svi da ne mislite da sam mrzovoljna pesovlasnica, božesačuvaj, ja moju bijelu pahuljicu volim paaaaa, ipak malo manje nego moju djecu. On mi je kao treće dijete.
http://imageshack.us/g/196/pb072604.jpg/
haha ivancica pa ko ti je kriv kad ste kupili bijelu psinu .
no sad da se vratimo u realnost-i ja imam bijelu psinu (westy) i definitivno ju ne feniram nakon svake šetnje.ispraksirat ćeš se. pred blatno i kišno razdoblje ga ošišate malo kraće odozdo i ja sam svojoj pasici kupila dugački tuljac (mislim da je to za kokere za uši vreća), kao šuškavac koji joj navučem preko trbuha tako da nema prljanja suknjice, samo šapice isprlja, njih operemo i obrišemo ručnikom i to je to.što se dječje brige oko psa tiče tu se svi trebate ispraksirati..kod nas je moja briga da ima svježu vodu i kupljenu hranu, N i mm se igraju s psom (ja rjeđe), u jutro mm šeta psa dok ja spremam šeficu za vrtić, poslijepodne šetam ja a netko od njih za to vrijeme stavi hranu u posudu, a na večer opet mm ili idemo svi protegnuti noge na svjež zrak. Slažem se da je velika odgovornost, no uvjerena sam dok se malo ispraksirate i psa naučite osnovama života u stanu, dok se vi naučite kao obitelj suživotu s njim rodit će se neizmjerna ljubav.
ivancica koje preeeeeeeeslatko stvorenje, tako nešto bi i moje cure
samo, i ja shvaćam dodatne obaveze kad imaš životinjicu ali mi se isto čini pretjerano ovo sa pranjem i feniranjem? možda sam u krivu
a šišanje, klimanje zuba i rezanje noktiju ne radiš valjda sama? ja bi da to sve obavi vet
jel možeš konkretno za svog maltezera zbrojiti mjesečne izdatke? molim te, barem okvirno
Mi razmišljamo o nabavi psa - i razmišljamo, razmišljamo i razmišljamo - nije niti to dobro, nekad se valjda treba baciti naglavce, jer ovako kao što mi radimo ne znam kad ćemo konačno uzeti tog psa.
MM je najviše kod kuće, pa je svjestan da će briga oko psa biti većinom njegova, tako da je rekao da će on odrediti trenutak u kojem ćemo konačno ostvariti uzimanje psa.
Inače, pas je naravno Leina velika želja, no mi smo potpuno svjesni da će pas biti naša briga i odgovornost i da se od nje ne može očekivati da se brine o psu. Ja oduvijek želim psa ali mi roditelji nisu dozvoljavali, a MM isto želi psa ali je oprezniji - ali sam sigurna da će on poluditi za psom jednom kad ga nabavimo.
Vlasnica sam 2 mala psa od po 8 kg. Znam što je život u stanu, kad psiće trebaš ujutro prije posla prošetati bar 15tak minuta ( pribrojite još 10tak minuta za oblačenje njihovih oprsnika ), poslije posla, i bar još 1 duža šetnja navečer. Stanarima iz zgrade smeta lajanje ( inače tihi psi, ali kad čuju vrisku djece ili bilo kakvo vikanje, zalaju ) i onda vam ostavljaju prijeteće poruke u sandučićima. Niti njihove dekice ne smiješ sušiti na balkonu jer se oni ispod žale da im padaju dlake. Otkad smo u kući, preporodili smo se, radi dvorišta. Troškovi? Konzerve cca 360 kn, suha hrana 120kn, meso 320 kn, kosti 50 kn = 850 kn / mjesečno. Pridodajte odlaske veterinaru ( upale analnih žlijezdi, alergije, cijepljenje ) - cca 1200 kn godišnje - minumum. Dodajte i ampule protiv krpelja ( 60 kn / kom za 1 psa, svaka 2 mjeseca ) ili ogrlice.. Šampone, kupanje, sušenje, brisanje šapica proljeće/jesen/zima kad je vani mokro. I šećer na kraju - psi imaju osjećaje, dio su obitelji, i traže svoj dio pažnje i ljubavi. Možeš im sve ostalo pružiti, ali ako ovoga nema, bolje da nisi ni uzimao kućnog ljubimca. Odgovornost u svakom pogledu. Eto.
Kod nas je situacija takva da sam od početka znala da mm nije baš ljubitelj životinja, u smislu da želi imati tu obavezu. On voli deklatorno životinje, ali ne želi imati brigu oko njih. Zato sam odmah bila spremna da će 99% brige oko njega biti moje. Onaj mali ostatak je ostao na starijem djetetu. MM ga je od kad ga imamo prošetao samo jednom kad ja nisam mogla ustati iz kreveta zbog bolesti. Ali to je bio uvijet za uzeti psa-da se on nem mora brinuti o njemu. I ja to poštujem.
Maxi, šišanje prepustiš frizeru, zube klimaš sam da ga ne moraju oni uspavati i vaditi mu , a kupanje i feniranje(po zimi) kod maltezera je obavezno ako površina koja je smočena nije isključivo ograničena samo na šapice. Oni su jako osjetljivi na hladnoću i brzo se prehlade, a to ne želimo. Ja obavezno perem i njuškicu(jer svašta njuška vani), guzu(ako je kakao) i pišonju jer hoću da znam da sam poduzela sve higijenske mjere s obzirom da su moji klinci još mali i da je on pas kojemu je dozvoljeno svugdje, pa čak spavati i glavom na jastuku.
Mjesečni troškovi, nakon što bankrotiraš dok nabaviš sve potrebno na početku, cca 150-200kn. Moj pas jede isključivo dehidrat(120kn), i samo to jer sam tako dobila naputak od uzgajivača da onda nećemo imati problema s konzistencijom stolice i prošenjem hrane sa našeg stola. I uistinu je tako. Osim hrane, potrebno je još kupiti ampulicu za buhe(krpelj, komarce) što je oko 50kn, kvalitetan šampon(ja imam neki od 80-tak kn, ali ne potrošimo ga u mjesec dana. Povremeno štapići za zube. Šišanje cca svakih 2-3 mjeseca 250kn(ja volim da ima dužu dlaku pa stoga idemo rjeđe frizeru). I to je to. S tim da si već kupio: krevet, jastuk, glodalice, pastu i četku za zube,sprej protiv kamenca četke, češljeve, škare za nokte, regenerator, posudice, pojas za auto, torbu, kaputić, kabanicu, platio cjepiva, tretiranje protiv parazita... i na kraju i početku prvenstveno njega.
Ma ljubav je to i veselje veliko, ponekad imam osjećaj da se samo taj pas uvijek istinski raduje, kad su svih ustali na lijevu nogu, živčani i nikakvi.
ajme ivančice, toliko opreme i kozmetike ja nemam ni za... sebe.
ivančice
moj pas jede dehidrat iz DM-a (2kg/23-25kn), kuhano meso iz naše juhe i svaki drugi dan konzerve iz DM-a (7-8kn/kom)
znači, klopa max 150 kuna mjesečno (ne računam ono što mu se "dobaci", jer nije na redovitoj bazi)
ima četku za dlaku od 100 kuna
šampon od 14 kuna za šape, i malo skuplji za tijelo - oba sam i zaboravila kada sam kupila, imam ih sigurno već oko godinu i pol dana
zdjelica za hranu je bila oko 30 kuna, za vodu je dobio jednu limenu zdjelicu iz našeg suđa
zgodan je i kad se ne ošiša, dapače
ampule protiv buha i krpelja obavezno - cca70kn/kom mjesečno kad su krpelji najluđi, ostatak mu stavim ogrlicu od 80kn i to mu traje par mjeseci
cijepljenje košta samo prvu godinu dosta, mislim od 500-600 kuna s čipiranjem
nakon toga jednom godišnje 160 kn protiv bjesnoće
kastriranje oko 400 kuna
kad je friško okupan, dobije kćerinu jaknu ili prslučić (iz njene dobi od par mjeseci) na leđa kad ide piškiti, inače ništa
da, nema ni krevetić ni poplun, leži na svom restl-tepihiću koji smo za 25 kn kupili u tepihlandu
hahahaha, trina
a što sa pesom koji ti je u kući? (znam, ti ga ne bi u kući)
ok kad se lijepo iskenja pa ne zasere "gaće", samo ga "prijeđeš" malo
ali kad se izlita...
moj ne smije dalje od poda, posebno ne spava s nama, niti se smije šetati po stanu kako ga volja, ali ga ni tako nemo'š pustit u kuću usranog
staviš rukavicu, uzmeš spužvicu, ranije prirediš banjicu (sve vani, na balkonu)... i eto
Ja nemam psa ali kad čuvamo sestričninog ona nam da vlažne maramice kojima mu pobrišemo guzu njušku i šape.
pretpostavljam da su praktičnije vlažne maramice, ali ja nekako vjerujem samo vodi i sapunu
doduše, nisam ni djecu s njima brisala, imam dojam da one peckaju, posebno po golom čmaru
gI kod nas je skoro sve isto, jedino se naš ne pentra po krevetima, ima dekicu na podu. Još smo u potrazi za savrsenim lezajem.
Jutros je dobio 2 cipele jer je bijeli cupavac
Ja svo pokusavam sama sisati/trimati tako da ta oprema puno kosta, imam snaucera i ne sisa se s masinicom. U salonu ne kosta previse puno ali uglavnom sfusere.
A mene zanima kakav to imas pojas za auto?
Nitko se ne veseli kao pas kad se vratim kuci, isto tako je tuzan kad odlazim, ako su vrata od auta otvorena u sekundi uskoci...lud je djecom
da se i ja napokon javim ...
ivancice, HVALA TI!!!
To mi je trebalo!
Neće pesek tako skoro u moju kuću ...
super su mi ovi opisi! premda moj mjesečni izdatak je nula prema nekima! malo štene u kući je kao i mala beba! mi imamo psa koji se ne linja (osim naravno 2X godišnje kad mijenja dlaku), koji je čist i neće u kuću dok mu se šape ne obrišu! smije baš svugdje, i obožavam ga!ja se dižem ujutro u 6 i odmah idem u 45 minutnu šetnju s malenim dok moja ostala ekipa još spava. navečer ga mm vodi u šetnju, kraću, osim ljeti tad svi idemo navečer van!
ne znam, ali meni ljubav koju pruža pas čovjeku je stvarno predivno! žrtva je velika ali duplo više dobiješ nazad!
Koko je već odrastao pas koji ne traži toliko igre, i ovo mi je lijepi period, posebno što je Nia još mala! ako ikada budem imala kuću s dvorištem onda ćemo svakako imati još barem jednog psića!
Posljednje uređivanje od bzara : 14.12.2011. at 15:58
Ja sam stvarno htjela da dobijete dojam kako to nije samo malo slatko pufnasto stvorenje koje su vaši klinci vidjeli na slici i koje bi htjeli držati u naručju i maziti. To je stvorenje od krvi i mesa, sa svojim potrebama koje traži da mu se ispune. Mali pas u stanu, stoga jer je u stanu, kao i veliki u dvorišu traži ekstra brigu zbog specifičnosti u kojima se nalaze. Ovaj prvi jer živi od 0-24 s vama u prostoru gdje ste i vi, a ovaj drugi jer traži svakodnevno višesatno istrčavanje, treniranje..i ako mu to ne zadovoljite kopat će i uništavati vam dvorište i sve u njemu.
Trina pas koji svojom milom guzom sjedi i leži na bijelom čupavom vunenom tepihu po mom mentalnom sklopu mora tu istu guzu(i pišonju) imati čisto. I šlus. Meni je nezamislivo drugačije.
To mi je isto kao da mi netko u cipelama stane na njega. Majko mila!
Uglavnom, svi koji se još premišljate, da ponovim, samo si posvjestite da je to dijete koje nikada neće odrasti i uvijek će vas trebati, nekad i 17 godina i više. Ako ste na to spremni, go for it! Onda ljubavi neće biti kraja.
A mace, mace su moja tiha patnja...da nisam u stanu, sigurno bih imala jednu. Ovako ništa do daljnjega.
Mi iz istih i sličnih razloga imamo dva mala, simpatična, nimalo zahtjevna skočimiša