Moje najstarije dijete (8 g.) već nekoliko godina želi kućnog ljubimca (pas je broj jedan na listi želja, zadnje su ribe, između su zečevi, hrčci i sl.)....
Ali ja nemam vremena s troje male djece baviti se životinjom, nemam ju gdje držati u stanu, NE ZNAM se baviti životinjama, ne želim da mi smrdi u stanu, ne želim dlake po kauču i podu itd.
Uvjerena sam da bi sva briga nakon nekoliko dana euforije prešla na mene...
Dakle, pitam one koji su bili protiv, pa su možda popustili u nekom trenutku i nabavili kućnog ljubimca kako je to prošlo?
Ili ne bih trebala popustiti nego i dalje ostaviti mogućnost otvorenu za neke naredne godine (npr. kada dijete bude imalo 25 i neživjelo više samnom u stanu
)