Pismo "Želim prijateljsko rodilište i porod bez straha"

[Nena-Jabuka]

To bi bilo pismo upućeno voditeljima rodilišta koje bi trebalo sadržavati osnovne informacije o tome kakvo rodilište želimo kad dođemo roditi, što očekujemo od prostora koji nas tamo dočeka i osoblja koje će biti s nama tijekom poroda.

Puno je na ovom forumu izraženo želja, kritika, zadovoljstva i strahova, trauma i htijenja, na različitim temama vezanima uz rodilišta i porod u rodilištu. Stvari su se pomaknule na bolje u nekim rodilištima zadnjih godina, no samo parcijalno. I dalje ta poboljšanja uglavnom ovise o dobroj volji pojedinaca u rodilištima, smjeni na koju žena "naleti" i osobnom angažmanu rodilje ili njezine pratnje.
To nikako nije dovoljno za rodilje koje svakodnevno dolaze roditi u naša rodilišta. Voditelji rodilišta i ostali, oni koji to žele, uglavnom znaju što bismo mi željele promijeniti. Oni koji ne žele znati ni prihvatiti promjene i dalje s gnušanjem odbijaju ili ismijavaju nastojanja žena i primalja da se stvari pomaknu s mrtve točke.
Otvaranje tema na ovom ili nekom drugo forumu nisu dovoljne. U zemljama gdje su se dogodili pozitivni pomaci, dogodili su se pod pritiskm puno većih akcija udruga i pojedinaca.

Zašto sam otvorila ovu temu?

Treba mi dodatna inspiracija s vaše strane, smjernice i sugestije kako izvesti nešto što mi je već dulje vrijeme na umu (ne samo meni, nego i drugima na ovom forumu), a to su masovna pisma voditeljima hrvatskih rodilišta. Dosad su oni dobivali samo vrlo, vrlo rijetka pisma žena. Uglavnom su se poruke njima svodile na bombonjere i čašćenja zbog sreće što je obitelj dobila novog člana, a mi smo svoj jad, frustracije i PTSP od poroda ispoljavale na forumima.
Uglavnom uzalud.
Nadležni u rodilištima trebaju dobiti jasne informacije o tome što očekujemo, što želimo, što nam je jako bitno. Mogu to dobiti u dvije forme. Jedno je pismo žena koje su već rodile, ili onih koje će tek roditi, potpisano ili nepotpisano, uglavnom, pismo o tome – „što želimo u hrvatskim rodilištima, kakve uvjete rađanja, kakvo ophođenje osoblja...“.
Ne trebaju to biti nikakve svemirske želje niti nešto što već nije ostvareno u drugim zemljama.
Bitno je da oni takvih pisama dobiju na stotine komada, da to ne budu samo usmeno ili pismeno, sa strepnjom izražene želje rodilja prilikom poroda, nešto nad čim će se iščuđavati, što će ignorirati ili ismijavati.

To bih pismo naslovila „Želim prijateljsko rodilište“.

Drugo pismo je ono žena koje su već rodile, ranije ili nedavno i koje žele vrlo konkretno izraziti sve s čime su bile zadovoljne ili nezadovoljne tijekom svog poroda, s imenima, smjenom (ako ih znaju), postupcima koje su dobile, s pristankom ili ne...Pokušavala sam sastaviti nekakvo takvo „uniformirano“ pismo, no taj dio i ne ide baš lako jer nešto može biti u obliku obrasca, i to se može napraviti jer većina naših rodilišta postupa po ustaljenoj proceduri, ali dio toga je posve individualan i pojedina će žena morati, uz ovo „obrazac-pismo“, dodati i svoje specifično iskustvo, nešto što je baš za nju bilo karakteristično.

No, u jedno sam sigurna - ta pisma moramo početi slati.
To je jedan od načina nakon kojega osoblje u rodilištu neće moći reći – „pa nismo imali nikakvih pritužbi!“ ili „bile su samo dvije, a kod nas rodi 2000 žena godišnje!“.
Ako dobiju na stotine pisama sa željama, pritužbama, sugestijama i pohvalama neće se moći pravdati da nemaju povratnu informaciju o tome što im je potrebno činiti.

Dakle, krenut ću sa svojim pismom „Želim prijateljsko rodilište“ u idućem postu.
Ne zamjerite što nije dorađeno, to je tek moj pokušaj da se s nečim vrlo konkretnim krene, a očekujem da se pridružite.

[Nena-Jabuka]

Poštovani dr. .......(voditelju rodilišta)

Rodila sam u rodilištu Sv. Duh tri puta.
Želim vam ukazati na opće uvjete i ozračje u važem rodilištu koji nisu opuštajući i ohrabrujući za rodilju nego još dodatno potiču ionako prisutni strah. Držim da se radi o postupcima i uvjetima koji se bez puno novaca mogu promijeniti i poboljšati, da je za „humaniji“ porod u rodilištu od ovoga sada potrebna samo dobra volja.
Želim da budete upoznati s onim što očekujem od poroda u rodilištu pa ću se osvrnuti na vašu rutinsku proceduru i izdvojiti ono za što mislim da se može bez ikakvih poteškoća poboljšati, samo uz uvažavanje želja i potreba rodilje, a ne provođenjem rutine (koju ionako treba mijenjati) bez individualnog pristupa i poštivanja dostojanstva i volje rodilje. Krenut ću od prvih rutinskih postupaka.

1. Brijanje i klistir – da to nije obveza već se radi samo uz pristanak žene.
   Obrazloženje – nemam ništa protiv brijanja iz higijenskih razloga, to ionako napravim doma, ali ako su jaki trudovi u tijeku, taj postupak u rodlištu je mučan, hladno je i neugodno.
   Klistir – dobiti klistir u vašim uvjetima je ispod svakog dostojanstva. Iako načelno nemam ništa protiv, nepodnošljivo je da tri žene istovremeno idu na isti WC koji užasno smrdi, nema dovoljno papira, nema tuša gdje se možeš oprati, sve okolo prska jer je stanje nakon klistira kao tijekom proljeva. Žena se mora brinuti kako da vlažnim maramicama očisti sebe, kako da ostavi čist WC dok druge rodilje u grčevima čekaju pred vratima, a zamislite – pritom imaju trudove, dakle, rađaju.
   Osigurajte barem pristojne, dostojne higijenske uvjete ako već provodite taj postupak.
2. DRIP NE. Ne želim laganje osoblja da ugrožavam dijete (a nije bilo ugroženo), da je voda zamućena (a nije bila) , ne želim umjetne, prejake i nagle drip-trudove samo zato da biste se vi riješili još jedne rodilje u svojoj smjeni i što brže ju poslali na odjela babinjača.
3. Ne želim prokidanje vodenjaka.
4. Ne želim nalijeganje na trbuh.
5. NE FORSIRANJE TISKANJA - Ne želim forsiranje tiskanja, masovnu publiku dok rađam i glasno navijanje.
6. TEŠKO MI JE RAĐATI LEŽEĆI, svaki put mi je muž morao držati leđa ne bih li barem malo bila u sjedećem položaju, ne mogu roditi ležeći.
7. EPIZIOTOMIJA NE. Šav od prirodnog pucanja je bio neusporedivo bezbolniji i nikakvu traumu mi nije prouzročio (za razliku od epiziotomije).
8. PUPČANA VRPCA- Želim da se pupčana vrpca prereže nakon što prestane pulsirati i da odmah dobijem dijete na prsa.
9. POROD U MALOJ PROSTORIJI, S PRIGUŠENIM SVJETLOM. Želim roditi u zasebnoj maloj prostoriji, s lagano priguženim svjetlima, oni snažni reflektori me ubijaju, glava me boli od njih, jako mi je loše zbog izloženosti jarkom svjetlu i pogledima prolaznika. Porod nije operacija da bi uopće trebala jaka svjetla (osim pri naknadnom šivanju), a masovna publika me dodatno uznemirava.
10. NAZOČNOST BLISKE OSOBE, ne samo tijekom izgona. Želim uz sebe prisustvo bliske osobe od povjerenja i riječ ohrabrenja od osoblja rodilišta, ne dodatno zastrašivanje.
11. LJUBAZBNOST OSOBLJA - Želim pohvaliti pojedine sestre iz vašeg rodilišta kod kojih se mogla dobiti samo blaga riječ smirenja i ohrabrenja, ono što je najpotrebnije tijekom poroda. Ostali su uglavnom svojim komentarima, osobito liječnici (suvišno) sijali strah i paniku.
    
    Uz to sve, podrazumijeva se da je u slučaju ugroženosti majke ili djeteta medicinska intervencija nužna i potrebna i to nije uopće sporno, zato plaćamo zdravstveno osiguranje, financiramo i osoblje i rodilišta, računamo na dodatnu razinu sigurnosti u takvim situacijama. Navedeno se odnosi na prirodan tijek trudnoće i poroda (kakvih je ponajviše, tu statistiku znate i sami.) Dakle, to se podrazumijeva i nije potrebno naglašavati da je svima cilj živo i zdravo dijete.

Na putu k tome cilju može se poboljšati opća atmosfera u rodilištima, da sam proces rađanja bude koliko god je moguće opušteniji za ženu, bez osjećaja narušavanja njezina dostojanstva i dojma rađanja na osvijetljenoj pozornici i užurbanoj bolničkoj traci.

S poštovanjem .....


(Toga im još, zaboravila sam npr. napisati da sami prepišu iz trudničke knjižice i dokumenata podatke, a ne da ispituju o tome ženu u trudovima, ima još, ali ja ću za početak ostati na ovome jer je to nešto što se u ovom konkrentnom rodilištu može ostvariti. Vi možete dodati ono što vi želite ili ne želite – porod na stolčiću, u vodi, kretanje (mislim, to se podrazumijeva ako je već porod u zasebnoj prostoriji, a ne masovnoj predrađaoni), mogućnost dobivanja epiduralne, šta god smatrate bitnim....
Na osnovu toga što ovdje sastavimo poslat ću svoje prvo pismo, dakle ovo „Želim prijateljsko rodilište“, sa željama koje se mogu ostvariti u tom rodilištu.
Nakon toga će doći na red i sastavljanje ovog drugog pisama „Moj porod u rodilištu tom i tom, ponovilo se, ne ponovilo se...“, s konkretnim podacima o konkretnom datumu, imenima i postupcima tijekom konkretnog poroda.

Molim vas, sudjelujte)

[rahela]

ja ću ti na inicijativi za početak
pa ću malo razmisliti i pokušati napisati svoje dodatke prvo na papiru, pa onda i ovdje
jer mislim da stvarno nije dovoljno da se samo ovdje žalimo, a ništa ne poduzimamo
naravno da će trebati puuuuuuuno više od naših pisama, ali od negdje treba krenuti

[lidać2]

super pismo....

samo sve si mislim kako ce odg nesto tipa "kako si ti umisljas da mozes govoriti kako da mi radimo"...

[Nena-Jabuka]

ja ću ti na inicijativi za početak
pa ću malo razmisliti i pokušati napisati svoje dodatke prvo na papiru, pa onda i ovdje
jer mislim da stvarno nije dovoljno da se samo ovdje žalimo, a ništa ne poduzimamo
naravno da će trebati puuuuuuuno više od naših pisama, ali od negdje treba krenuti

To nije samo moja inicijativa, osoblje Rode koje se bavi trudnoćom i porodima to podupire, plus što oni rade još na X kolosijeka koji svi idu u istom smjeru.

Bitno je početi slati ta pisma osoblju rodilišta. Danas sam brzinski sastavila okvirno pismo, samo kao primjer.
Po uzoru na njega mogu se sastaviti slična, važno je da su jasna i pregledna, da nisu preduga ni prepatetična.

No, puno bitnije od forme toga pisma je činjenica da žene ta pisma zaista počnu slati. Da medicinsko osoblje ne može reći da nikad ništa nije dobilo osim tu i tamo pokoje inicijative jedne usamljene "militantne" udruge .
Bitno je da im ta pisma postanu svakodnevica, da ne govore kako im pisane planove poroda donose samo neke "čudakinje".
Da shvate da ta pisma pišu žene pri punoj svijesti i pameti, a ne tamo "neke sumanute rodilje".

Otvorila sam tu temu o pismu na porodima na forumu, za početak.

To se mora doraditi, naravno, a uvijek su dobrodošle dodatne ideje.
Čitala sam da su baš masovne akcije u Španjolskoj i GB dovele do bitnih pomaka jer medicinsko osoblje se ne može praviti gluho ako su glasovi dovoljno bučni.

Važno je da pismo pošalju žene koje su već rodile, ali i sadašnje trudnice, buduće rodilje jer u tom slučaju njihove želje na porodu neće biti nešto što bi ih trebalo osupnuti, iznenaditi, morat će biti itekako upućeni s tim što se od njih očekuje.

Ovdje možete napisati svoje verzije pisama, da malo uskladimo točke i da one koje ne znaju kako bi to sročile dobiju inspiraciju.
Ili jednostavno prekopiraju.
Nije toliko bitno da se potpišu imenom i prezimenom, dovoljni su i inicijali, ili datumi rođenja djece, ili očekivani termin poroda, bilo koji podatak koji svjedoči da je pismo autentično.
Nasloviti se može na osoblje rodilišta bolnice, te na voditelja rodilišta, a kako se ne bi "zagubilo", bolje ga je poslati s potvrdom o primitku, s povratnicom.

[Nena-Jabuka]

super pismo....

samo sve si mislim kako ce odg nesto tipa "kako si ti umisljas da mozes govoriti kako da mi radimo"...

Ma da, a kako si oni umišljaju da mogu s mojim zdravljem, tijelom i životom raditi kako je njih volja? Ne mogu. Porod nije operacija.
Za komplikacije su školovani i kompetentni i tu su im ruke slobodne.
Ovdje govorimo o redovnom tretmanu, pristupu, prostoru..., hajdemo se baviti nečim što će poboljšati te uvjete, bez straha od kritika.
Oni trebaju strahovati od kritika, onih utemeljenih, naravno.

[Nena-Jabuka]

Još samo malo za inspiraciju:

Naš dr. Alfirević o trudnići i porodima u Velikoj Britaniji :

Velika Britanija
....."U njegovoj klinici trudnicama se radi svega nekoliko krvnih pretraga i kontrola tlaka, dva ultrazvučna pregleda, i nikakvi vaginalni pregledi. Čekanje spontanog poroda tolerira se i do 2 tjedna iza termina, bez ikakvih dodatnih pregleda, a porod se obavlja u bilo kojem položaju koji trudnici odgovara, u zasebnoj sobi s normalnim krevetom, samo uz babicu i članove obitelji.


Tipičan pak, školski primjer kod nas:

....„Imam par prijateljica koje su u zadnjih par mjeseci rodile i niti jedna se nije informirala nego su se pustile u ruke liječnicima i sve do jedne su se porodile na način - "... 2 prsta ste otvoreni sad ćemo mi to srediti, drip, prokidanje vodenjaka, lijekovi, epiziotomija itd."

[adonisa]

odlično pismo!
uskoro ću na Sv. Duh i već me sad pomalo hvata strah hoću li se uspjeti izboriti za normalan porod ili će me tretirati kao čudakinju koja nosi pisani plan poroda i petlja se u "njihov posao"

[apricot]

bravo, Neno!

[Poslid]

Bravo za inicijativu.

Svakao treba slati takva pisma.

Stanje u rodilištima se neće promijeniti zato jer to želi medicinsko osoblje, već isključivo zato što to traže korisnice - dakle žene koje rađaju.

Ja sam svoje pismo poslala prije 8 godina. I bila sam ona jedna od 2 na 1000

Nek nas bude bar 500 na 1000

[_Candy Candy_]

Moje pismo Zadarskom rodilištu nakon drugog poroda poslano na mail Udruzi za obitelj i roditeljstvo koji proslijede priče i iskustva u rodilište:

"Rodila sam u 7. mjesecu 2010.g. Tri dana prije poroda sam bila na odjelu ginekologije, zbog nadzora („prenesena trudnoća“ i blagi zastoj rasta). Htjela sam izbjeći indukciju i čekati dok je sve u redu samnom i djetetom što se i poštivalo. Porod je protekao prirodno (osim prokidanja vodenjaka pred kraj poroda) i na stolčiću.

Prva stvar koju bi po mom mišljenju trebalo promijeniti u ophođenju s rodiljama je pristup. Trebalo bi svaku rodilju obavijestiti o svim medicinskim postupcima koji će se provoditi nad njom i njenim djetetom te objasniti prednosti i rizike i naravno da rodilja da za njih svoj pristanak. Često se to zanemaruje.

Druga stvar je: zašto za porod na stolčiću i trudnoća i porod moraju biti posve uredni, a u drugim rodilištima to nije praksa?

Kod mene je problem bio loš ctg i da se nisam sama izborila i imala odličnog ginekologa pokraj sebe ne bih dobila tu priliku.


Porod je išao brzo i lako, imala sam plan porođaja i poštivale su se moje želje. Za sve što je trebalo napraviti, a da nije bilo u skladu s planom doktor mi je objasnio.

Bebu sam odmah dobila na sebe na otprilike 5 minuta jer sam tako tražila i nisam je dala kad ju je primalja nakon pola minute htjela uzeti (iako se tog trenutka ne sjećam, sjećam se samo da sam držala bebu i mazila ju), zatim su je izvagali i izmjerili.

Kad ju je primalja počela oblačiti, ja i suprug smo nadobudno pitali mogu li je dobiti kontakt koža na kožu, na što je ona odgovorila da će se pothladiti. To je još jedna stvar koju bi možda trebalo promijeniti, neometano povezivanje majke i djeteta koža na kožu, ako je sve u redu. Dojila sam odmah u rađaoni, bila je samnom 1,5h. Ali sam iz iskustva drugih rodilja čula da bebe budu puno kraće s njima u rađaoni.

Kad sam došla na odjel, kasno navečer, pitala sam mogu li bebu dobiti odmah kod sebe, na što mi je jedna sestra odgovorila da će mi je donijeti ujutro jer se trebam odmoriti, a druga je rekla da će mi je odmah donijeti, da nema problema. Mislim da bi se u tom slučaju trebalo poštivati majčinu želju.



Za odjel rodilišta imam sve pohvale, svi su ljubazni i maksimalno se trude.

Beba je rođena sitnija, 2600gr,47cm i ostali smo malo duže zbog trombocitopenije, ali smo cijelo vrijeme bile skupa. Isključivo sam dojila, bojala sam se da bi mogao biti problem to što je bila dosta sitna, ali usprkos tome nitko nije spominjao dohranu ni prva dva dana dok je gubila na težini što me ugodno iznenadilo.

Jedino mi se čini (što sam primjetila kod drugih rodilja) da se olako daje savjet za upotrebu šeširića kao pomoći pri dojenju.

I definitivno bi trebalo promijeniti sustav pri otpustu iz rodilišta. Ne znam kako je u drugim rodilištima, ali je jako stresno kad se do zadnjeg trena ne zna da li se ide ili ostaje. Možda da se nalazi naprave dan prije, ne znam, nadam se da je moguće neko drugo rješenje."

[bucka]

[pomikaki]

Nena
ja sad ne stižem, ali pokušati ću kroz neko vrijeme dati neku svoju verziju pisma, koje sam vjerojatno trebala već davno poslati.
Idemo li na to da dajemo svaka svoje, osobno viđenje poroda i onoga što bi prijateljsko rodilište trebalo nuditi, ili na to da dođemo do nekog obrasca koji bi žene kasnije mogle modificirati i ispuniti?

[Nena-Jabuka]

..... Htjela sam izbjeći indukciju i čekati dok je sve u redu samnom i djetetom što se i poštivalo. Porod je protekao prirodno (osim prokidanja vodenjaka pred kraj poroda) i na stolčiću.

..................
Kod mene je problem bio loš ctg i da se nisam sama izborila i imala odličnog ginekologa pokraj sebe ne bih dobila tu priliku.

.............................................
Porod je išao brzo i lako, imala sam plan porođaja i poštivale su se moje želje. Za sve što je trebalo napraviti, a da nije bilo u skladu s planom doktor mi je objasnio.

Candy, Candy, ovo je jako dobro, izvrsno je kad osoblje poštuje želje rodilje (one razumne, podrazumijeva se), kad je žena u konačnici s tim jako zadovoljna i svima je jasno da se može kad se hoće. Super je kad dobiju takvu povratnu informaciju i pohvale od zadovoljnih.
I tada znaju što im je činiti.

Iz ovoga se moglo vidjeti da osoblje nije moralo izvoditi nikakve akrobacije, nikakva čuda i čudesa, da žene većinom ne traže silne ludorije već malo uvažavanja.
Pisma su jako potrebna, ovakvo koncizno, a opet informativno kao tvoje. Osobito su potrebna da bude što manje ovoga iz tvog citata
"da se nisam sama izborila i imala odličnog ginekologa pokraj sebe ne bih dobila tu priliku",.

To znači da budemo što manje prisiljene BORITI SE tada, dok je porod u tijeku i pritom se nadati sreći da nismo naišle na "krivo" osoblje kod kojega ta borba postaje užasna muka, čak i neka jadna "pobjeda" tada ima gorak okus.

Zapravo je suludo rađati i istovremeno se boriti za svoja prava, boriti se za bilo što tijekom poroda, to jedno s drugim nikako ne ide, no na to ću se osvrnuti naknadno.

[pomikaki]

Candy Candy, drago mi je da si imala tako lijep porod u rodilištu. S takvim pristupom bih bila sasvim zadovoljna. Treba svakako napisati i pohvale.

[Nena-Jabuka]

Nena
ja sad ne stižem, ali pokušati ću kroz neko vrijeme dati neku svoju verziju pisma, koje sam vjerojatno trebala već davno poslati.
Idemo li na to da dajemo svaka svoje, osobno viđenje poroda i onoga što bi prijateljsko rodilište trebalo nuditi, ili na to da dođemo do nekog obrasca koji bi žene kasnije mogle modificirati i ispuniti?

Mislim da bi svaka definitivno trebala reći svoje jer npr. žene žele imati i mogućnost dobivanja epiduralne (osobito ako je porod od starta idnucirani) i to treba poštovati. To svakako one trebaju napisati. Druga je stvar što se Roda zalaže da se žene upoznaju s tim kako ide tijek neometanog, prirodnog, fiziološkog poroda, zašto je on najbolji i koji su faktori u bolnici koji nam, umjesto da pomognu i olakšaju, sve zakompliciraju i otežaju.
To je onaj, ovdje popularni - informirani izbor.

Previše je individua, jako puno razlika između malih i velikih rodilišta i njihovih procedura i koliko god sam pokušavala napraviti neki obrazac, nije mi išlo. Treba svatko napisati za sebe, a želje drugih mogu mu biti smjernice, inspiracija. No, vidjet ćeš da ćemo to na kraju moći sve svesti na desetak do 15 glavnih točaka i njih se držati.

Zato sam zamislila dva pisma, dvije forme, pa svatko šalje ono koje hoće.

- Prvo je ono kakvo sam ja sastavila, naslovljeno "Želim prijateljsko rodilište" i njega može poslati svatko, žena koja je rodila i koja nije, koju tek očekuje porod. Ujemu trebaju biti želje i htijenja, ono što mi priželjkujemo u rodilištu. Može biti pisano na osnovu vlastitog iskustva ili samo tuđeg, na principu želja, kao u planu poroda. Bitno je da osoblje rodilišta i rađaone dobije informacije što mi želimo, što nam se ne sviđa, a što ne, a ne da se mi ovdje međusobno godinama interno dopisujemo po forumu.

Svoje sam pismo podijelila namjerno po točkama da bude pregledno i da ne odlutam.
Inače je dosta zgodno pisati tako pod rednim brojevim jer se onda i onaj tko čita može usredotočiti na pojedine točke. Još ću ga skratiti jer nitko neće imati živaca čitati nešto dulje od jedne stranice.
U svom pismu npr. spominjem i epiziotomiju iako se ona mene više ne tiče. To ne pišem radi sebe nego radi drugih, mladih rodilja. Svima je jasno da ja sad idem roditi, nitko mi to ne bi radio, nisu ni prošli put (razlohana sam baba, to je valjda svima jasno ) ,
ali sam to spomenula jer je općenito bitno.
Napisala sam pismo u vidu općenitih želja i očekivanja, kao da sam prvorotka, a opet s iskustvom i znanjem zašto baš to tako smatram dobrim ili lošim (jer sam prošla svu njihovu proceduru).

- Drugo pismo, druga forma, bilo bi ovakvo kakvo je napisala Cany- Candy, vrlo konkretno osobno iskustvo. Problem kod takvih pisama je što žene ponesene emocijama jako puno detaljiziraju u njima, iznose podatke koji nisu toliko ključni, postane predugo i u toj šumi podataka se izgubi ono što hoće reći, a onda sve nekako ostane nevjerodostojno.

Zato je i u takvim pismima bolje pratiti proceduru po točkama - prijem pa dalje, osvrnuti se na postupak po postupak kratko, ostati duže samo pri onome na što se želi staviti poseban naglasak, a ne obrađivati baš svaki mogući korak i doživljaj iz rodilišta.
Candy je to dobro napravila, kratko, kronološki i jasno.

No, ona nije imala nekih posebnih problema pa je to lakše.
Neke će druge žene morati veći dio toga samo usputno spomenuti i
usredotočiti se isključvio na ono što je bila njihova posebna trauma ili boljka.

Tu vrstu vrlo osobnog pisma teško je uniformirati i staviti u obrazac, no ovo s očekivanjima, željama i htijenjima da rodilišta budu prijateljska možemo.
Kad se skupi malo više primjera, možemo vidjeti kako to sklopiti, nešto skopirati što nam paše, nešto izbaciti, nešto dodati.

Samo imati na umu da onaj tko može napraviti promjene u rodilištima zna kakve promjene želimo i da se ne moramo boriti s njima prilikom dolaska u rodilište i tijekom poroda. Izboriti se moramo ranije, za sebe i za druge.

[_Candy Candy_]

Pisma su jako potrebna, ovakvo koncizno, a opet informativno kao tvoje. Osobito su potrebna da bude što manje ovoga iz tvog citata
"da se nisam sama izborila i imala odličnog ginekologa pokraj sebe ne bih dobila tu priliku",.

To znači da budemo što manje prisiljene BORITI SE tada, dok je porod u tijeku i pritom se nadati sreći da nismo naišle na "krivo" osoblje kod kojega ta borba postaje užasna muka, čak i neka jadna "pobjeda" tada ima gorak okus.

Zapravo je suludo rađati i istovremeno se boriti za svoja prava, boriti se za bilo što tijekom poroda, to jedno s drugim nikako ne ide, no na to ću se osvrnuti naknadno.

Da, ta "borba" je nešto što nadam se jednog dana neće biti potrebno da bi žene imale porod kakav žele. Htjela sam voditi doulu na porod, ali na kraju, pored svih točaka na popisu nisam se izborila za to. Sjećam se kad mi je govorila što bih sve trebala napraviti i o čemu voditi računa ako ona ne bude tamo i činilo mi se nemoguće u tim trenucima biti sam svoj advokat. Ipak sam na kraju uspjela u svemu, zahvaljujući pripremi tijekom trudnoće i jednim dijelom sreći.

Ono što sam htjela reći jest da svaka žena može pomoći da se stanje u rodilištima poboljša. Svojim informiranjem prije poroda, pristupom tijekom poroda i uzvratnim informacijama nakon istog. Kao što je stvar s planom poroda: nakon 50. (ili 150.) rodilje će to biti nešto normalno, a ne nešto nad čime se iščuđavaju kao u mom slučaju.
Pisma su odličan način da se pokrene dijalog između rodilišta i rodilja. Jedino mi se čini da mi ne dobivamo glas od njih. Što ginekolozi i babice u našim rodilištima misle o drukčijem pristupu "pacijentima", aktivnom sudjelovanju rodilje na porodu, mijenjanju uvjeta u rodilištima itd.??

[Nena-Jabuka]

Pisma su odličan način da se pokrene dijalog između rodilišta i rodilja. Jedino mi se čini da mi ne dobivamo glas od njih. Što ginekolozi i babice u našim rodilištima misle o drukčijem pristupu "pacijentima", aktivnom sudjelovanju rodilje na porodu, mijenjanju uvjeta u rodilištima itd.??

Mislim da nisu raspoloženi, kao ni u državnoj upravi ili drugdje kad se uvode promjene, kad žena koja desetljećima lijepo kucka na pisaću mašinu mora proći tečaj za kompjutere i početi se njime služiti. Svugdje se događaju otpori. Oni uče jedno, imaju pristup porodu kao bilo kojoj drugoj bolesti ili operaciji, nečemu što zahtijeva medicisnku intervecniju, mjerenja, promatranja, sto postupaka i sad im ti odjednom kažeš –

„Molim vas, jel' biste vi mene pustili na miru da rodim? Smjestite me u šupicu dva sa dva samo da sam u miru, da se mogu opustiti.“

A oni imaju sve prozore bez zastora, kao na ostakljenim uredima, ogromna stropna svjetla, njima je to radno mjesto, kao ured..., i otkud ti sad da bi ti neku intimu.
Zašto sam u svom pismu želja spominjala i prostor, male sobice, šupice?

Pa evo, dva puta mi se dogodila ista stvar, da mi dolaskom u rodilište zablokiraju trudovi. Iz neobjašnjivih razloga. Zdrava sam, normalna, ništa se ludo nije dogodilo ni meni ni djetetu, a opet, zastoj se dogodio baš u rodilištu.
Nekih 15 -17 sati trudova prodišem doma, šetam, peglam, kupam se, cijelu noć to proživljavamu miru, čak u pet ujutro, u mračno, hladno, zimsko jutro muž i ja još sat vremena provodimo u autu na parkiralištu blizu bolnice jer mi se još nekako čini da mi je rano ući, trudovi su na minutu -dvije.

Dođem ipak u šest ipak u rodilište, otvorena 8, skoro 9 cm, na oduševljenje doktoricekoja me pregledala jer sam praktički „gotova“ . Znači, sve pet, trudovi česti, uredni, otvaranje super i kreće rutina – klistir na propuhu, pregledi, ctg, ona silna svjetla u oči, zvukovi kanta, metli, ljudi, hodanje, smjena, mjerenja, prepipavanja, neki majstori popravljaju žarulje, sto glasova, sto pogleda i što se doodi – nijedan jedini trud ja nisam dobila iduća dva sata.
Dijete se normalno miče, ali ne želi van, jednostavno se sve zablokiralo, uredan tijek poroda je jednostavno stao!
Onda slijedi drip, luđački, izgon bez nagona za tiskanjem, nalijeganje na trbuh , epizitomija...

Zašto se dogodio zastoj, a bilo je sve normalno do dolaska u rodilište?

Znam da ima žena koje rode prirodno i „u cugu“ bez obzira na ometanja bilo koje vrste, kad krene krene jer je tijelo odlučilo napraviti svoje i to ide.
No, isto tako ih ima jako, jako puno koje jednostavno „zablokiraju“ i onda u rodilištu slijede medicinska ubrzavanja.

No, zašto zablokiraju, koji su to faktori koji kod zdraave trudnoće i normalnog tijeka poroda ipak sve uspore, a koji se kod nas smatraju nevažnima ili se ne želi znati da uopće mogu imati ikakav značaj?

[Nena-Jabuka]

Da, ta "borba" je nešto što nadam se jednog dana neće biti potrebno da bi žene imale porod kakav žele. Htjela sam voditi doulu na porod, ali na kraju, pored svih točaka na popisu nisam se izborila za to. Sjećam se kad mi je govorila što bih sve trebala napraviti i o čemu voditi računa ako ona ne bude tamo i činilo mi se nemoguće u tim trenucima biti sam svoj advokat. Ipak sam na kraju uspjela u svemu, zahvaljujući pripremi tijekom trudnoće i jednim dijelom sreći.

Borba. Nešto čega ne bi trebalo biti tijekom poroda. Nikakve mentalne borbe, samo "mozak na paši".

Evo samo vrlo skraćeno s predavanja starog znanca osoblja ovog foruma, M. Odenta, što sam prekopirala s jednog starog topica, a vezano za prostor i osobe prisutne tijekom poroda:

".........Potrebe zene u trudovima i porodjaju, koje treba zadovoljiti da bi porod bio fizioloski (lagan i brz)

Žena u trudovima i porodu treba tri jednostavne stvari:

1. da se ne boji (nije tjeskobna)
2. da se ne osjeća promatrana
3. da joj nije hladno

Počnimo s najvažnijim:
ANTAGONIZAM OKSITOCINA I ADRENALINA
Kada mi, kao i svi sisavci, izlučujemo hormon adrenalin (kada nas je strah, kada smo tjeskobni), tada ne možemo efikasno izlučivati oksitocin, koji je ključni hormon za porođaj.

Na primjer, vrlo često se čuje da žene u porođaju trebaju jako puno energije (porod se uspoređuje s maratonskom trkom). To je besmislica iz kuta gledanja fiziologa, jer pri porodu žena treba nisku razinu adrenalina (svi mišići trebaju biti opušteni, dakle, nije potrebno puno energije). Dapače, dobijanje energije kroz jednostavne šećere, gazirana pića, sokove, može biti kontraproduktivno, jer šećeri prelaze posteljicu i beba treba otpustiti svoj inzulin što može uzrokovati hipoglikemiju.

Najvažnija stvar koju treba dobro upamtiti svatko onaj tko prisustvuje porodu jest ta da se žena koja rađa treba zaštititi od stimulacije neokorteksa, znači onog intelektualnog, mislećeg dijela mozga.

Ne stimulirajte neokorteks žene koja rađa! Zašto je to najvažnije?
Zato jer je smanjenje aktivnosti neokorteksa glavna stvar koja porod čini lakim i brzim.


Najvažniji stimulanti neokorteksa koji se trebaju izbjegavati tijekom trudova i poroda:

1. GOVOR, moćan stimulant neokorteksa; za brz i lagan porod od izuzetne je važnosti TIŠINA i ODSUTSTVO RAZGOVORA. Sa ženom u trudovima treba se razgovarati samo iznimno, i to samo onda ako je jako jako važno. Mnoge babice ne uviđaju kako čak i jedno vrlo kratko pitanje može zaustaviti ili usporiti trudove (npr. pitanje: Kada su vam se pojavile prve kontrakcije?)

2. SVJETLOST; za brz i lagan porod od izuzetne je važnosti MRAK. U dobu električne energije, vrlo je jednostavno pretvoriti mračnu sobu u 4 ujutro u sobu punu svjetlosti (vrlo česti primjer je da žena osjeti trudove , pali svjetlo, budi partnera i razgovara s njim...što je stimulacija neokorteksa i fiziološko ometanje poroda.).

3. OSJEĆAJ DA SMO PROMATRANI, za brz i lagan porod od izuzetne je važnosti PRIVATNOST.
Ponašamo se različito i osjećamo se različito kada nas promatraju.


......."

E, sad, uspredite to s odgovaranjima na administrativna pitanja tijekom prijema, pa pokušaje da izrazite svoje želje, pa njihovo odbijanje, argumentiranje, pa zastrašivanje, opet nekakva verbalna "borba", cijelo vrijeme, te mi bismo vam dali ovo, te ja ne bih ono, pa grupne predrađaone, prejaka svjetla, masa ljudi koji se izmjenjuju....

Naravno da se u svemu tome poremeti prirodna rijeka hormona koja bi trebala jednostavno teći i olakšati cijelu stvar.

[Beti3]

Preskočite ovaj post, ako želite, ne treba vam to, ali moram napisati ( zato jer je ovo doba godine).
Kad bih ja pisala pismo rodilištu, liječnicima, bilo kome tko ima veze s porodima, bila bi samo jedna rečenica:
"Molim vas učinite sve da se svaka beba rodi živa!"
U dubokoj nadi da nijedna mama neće takvo pismo morati pisati, približavam se 1.1. datumu rođenja i...moje curice.

[Kejt]

ne zelim vas obeshrabrit, podrzavam; i sama razmisljam poslati jedno pisamce (i kolace), s pohvalama
moje iskustvo s pismom, dobro iz 2005., je bilo da su mi odgovorili da je bilo sve po peesu ... i sad sam ljuta kad se sjetim

[Nena-Jabuka]

Preskočite ovaj post, ako želite, ne treba vam to, ali moram napisati ( zato jer je ovo doba godine).
Kad bih ja pisala pismo rodilištu, liječnicima, bilo kome tko ima veze s porodima, bila bi samo jedna rečenica:
"Molim vas učinite sve da se svaka beba rodi živa!"
U dubokoj nadi da nijedna mama neće takvo pismo morati pisati, približavam se 1.1. datumu rođenja i...moje curice.

A zašto ne bi napisala takvo pismo?

Pa taj je strah najprirodniji i najčešći.


I kad bi oni meni na to odgovorili - "Ništa se ne brinite, mi ćemo učiniti sve što je u našoj moći da se vaše dijete rodi živo i zdravo, da se vi kod nas osjećate ugodno i bez straha...."

ja bih bila presretna.

No, ni oni nisu svemogući i ne mogu nikome ništa zagarantirati. Ljudi mogu učiniti samo ono što je u njihovoj moći, i majka i medicinsko osoblje, pobrinuti se za svoje postupke, svoje riječi, ambijent...

Ostalo je u Božjim rukama. To je meni jedan ginekolog često puta rekao - mi djelujemo, ali konačni ishod nije na nama...

To kažem ja sa svog stajališta, netko drugi će reći - stvar svemira, slučajnosti, spleta okolnosti, sreće, sudbine...

Trebamo raditi najbolje što možemo, svatko iz svog kuta i pritom se nadati, vjerovati u najbolje.

[Nena-Jabuka]

ne zelim vas obeshrabrit, podrzavam; i sama razmisljam poslati jedno pisamce (i kolace), s pohvalama
moje iskustvo s pismom, dobro iz 2005., je bilo da su mi odgovorili da je bilo sve po peesu ... i sad sam ljuta kad se sjetim

To ne treba obeshrabriti. I ja vrlo dobro znam (jer sam istražila) da na mom zadnjem porodu nije bilo po ps-u pa isto tako znam da oni to neće priznati. Cilj pisama je nešto drugo.
Da dobiju puno povratnih informacija i da se ne mogu praviti gluhi ni mutavi.
Nije svejedno ako dobiju pet ili pedeset godišnje, da ne govorim o većem broju.

Veći broj ukazuje na veću spremnost na akciju, a ne kao dosad - prepuštamo se vašoj (samo)volji.

[srecica]

Nena

[zmaj]

čitam i čitam temu, spremam se podržat (već sam pričala s jednim doc )
i onda, bum, hladan tuš:

Preskočite ovaj post, ako želite, ne treba vam to, ali moram napisati ( zato jer je ovo doba godine).
Kad bih ja pisala pismo rodilištu, liječnicima, bilo kome tko ima veze s porodima, bila bi samo jedna rečenica:
"Molim vas učinite sve da se svaka beba rodi živa!"
U dubokoj nadi da nijedna mama neće takvo pismo morati pisati, približavam se 1.1. datumu rođenja i...moje curice.

većina beba će se roditi i bez doktora sasvim zdrava, dakle i živa
s druge strane, nije mali broj djece, a i mama, doživio traume upravo zbog doktora i njihovih postupaka
isto tako, postoji i onaj broj djece, majki, koji su doživili tragediju zbog doktorskog nepostupanja, neuplitanja..
a u Hr se rađa valjda 99,99% djece u rodilištima
i onda ti kreneš valjda na svaku rodilju i njeno dijete preslikavat svoju situaicju o kojoj si sama rekla da nema veze s porodom (a da i ima...nema veze)....
strašno

nego, imate li neki vremenski rok od poroda unutar kojeg bi slale ta pisma??
i što mislite, bili bilo pametno na pojedine bolnice slat pisma približno u isto vrijeme?? nekako piomam da bi to bilo "lakše" za nas majke....

[apricot]

Ja vas molim da se ova tema ne pretvori u prepucavanja između toga jesu li doktori oni koji uvijek rade ono što je u najvećem interesu za majku i dijete ili ne.

Betino mišljenje znamo; imala je potrebu napisati to što je napisala - i napisala je.
Rekla je da se post preskoči, pa oni koji ga misle razvlačiti, neka ga preskoče.

Vratimo se fantastičnoj Neninoj inicijativi koja doista ima fenomenalnu ideju!

[Kejt]

i što mislite, bili bilo pametno na pojedine bolnice slat pisma približno u isto vrijeme??

ajmo dogovorit priblizno vrijeme i tu negdje ponovit i akciju ispred bolnica, nesto kao ono 2006., cini mi se

[zmaj]

ispričavam se. imaš prav a, preskočit kako je i napisan disclaimer.

moj zadnji bolnički porod je bio 2009.
ja se ne bih usudila imenom i prezimenom potpisat iz razloga što mi je, nakon svega, ususret izašao jedan doc i moj inducirani porod je zaista prošao jako dobro. ipak, ima stvari iza poroda koje su bile bespotrebne...
ustvari, bili pismo bilo vezano isključivo za porod il i ono na babinjačama??

i potpisujem NJ u dijelu di piše kak to treba sažeti tako da bude pregledno, brzočitljivo, sažeto...što je, istina, teško kad se nađeš u emocionalnoj (i ne samo emocionalnoj) buri vezanoj za bolničke postupke....

[marijanada]

podržavam od srca ovu inicijativu!!!
kad prođe blagdanska "ludnica" bacam se na posao
jel šaljemo mejlove ili papirnata pisma?

[_Candy Candy_]

Borba. Nešto čega ne bi trebalo biti tijekom poroda. Nikakve mentalne borbe, samo "mozak na paši".

Evo samo vrlo skraćeno s predavanja starog znanca osoblja ovog foruma, M. Odenta, što sam prekopirala s jednog starog topica, a vezano za prostor i osobe prisutne tijekom poroda:

".........Potrebe zene u trudovima i porodjaju, koje treba zadovoljiti da bi porod bio fizioloski (lagan i brz)

Žena u trudovima i porodu treba tri jednostavne stvari:

1. da se ne boji (nije tjeskobna)
2. da se ne osjeća promatrana
3. da joj nije hladno

Upravo zbog toga sam sigurna da se treći put (ako ga bude i ako bude sve u redu) neću vraćati u rodilište.
Imala sam sreću da je ginekolog s kojim sam već razgovarala o porodu i dogovorila se da bude prisutan tu večer bio dežuran. Kad sam sišla u rađaonu imala sam osjećaj da sam u svojoj dnevnoj sobi (toliko sigurno i opušteno), a cijelo vrijeme otkad su počeli trudovi bila sam lagano euforična.
Doktor mi je tijekom poroda bio bolja primalja od samih primalja koje su bile prisutne. Jedna me stalno ometala komentarima upućenim u trudu, a druga me gledala s čuđenjem jer nisam dopuštala da me se pregledava u trudu, jer sam imala na papiru podatke koje uzimaju, što imam plan poroda, pitala sam je koliki mi je tlak nakon što ga je izmjerila itd. Meni je to tužno, da me žene manje razumiju od jednog liječnika. On je bio prisutan, ali nenametljiv i na neki način sinkroniziran samnom.

Ovo sve o čemu priča M. Odent imam u malom prstu i na papiru u svojoj skripti koja je sad kod prijateljice koja je ušla u termin. Na ostvarenju tih uvjeta se i bazirao cijeli projekt poroda.
Sad mi se čini da mi je tijekom poroda svijest bila podijeljena. Jedan dio je bio prisutan na stolu u rađaoni i između trudova, a drugi bi odlutao negdje daleko i što se porod bližio kraju drugi je preplavio onaj prvi. I stvarno je fascinantno da se ne sjećam nekih stvari koje sam rekla i učinila.

A osoblje koje se u tim trenucima brine za nas nema ni približnu ideju koliko je taj proces jedinstven, poseban i moćan. Ili ih nije briga.
Nisam ni ja znala nakon prvog poroda, to mi je bilo nešto što sam morala proći i eto, preživjela.

I zato je važno da napišemo svoje viđenje, svoje iskustvo i svoje želje. Sigurna sam da to može samo pomoći i da će se stvari promijeniti na bolje.

[Nena-Jabuka]

podržavam od srca ovu inicijativu!!!
kad prođe blagdanska "ludnica" bacam se na posao
jel šaljemo mejlove ili papirnata pisma?

I meni je Badnjak, i većini nas idu blagdani, nigdje ne gori...stignemo sve.
To je ionako nešto što misli ići na duge pruge.

Ja ću poslati pisano s povratnicom. Na voditelja rodilišta i još kopiju, možda direkt osoblju rađaonice.
Može i mejlom, duplo, zašto ne, onda može i ravnatelju bolnice, bolje da je na više adresanata.


Već sam napisala da nije nužno potpisati imenom i prezimenom, adresom i svim podacima.

Žene su tako pisale (i ja osobno i još nekolicina žena), a da nisu nakon toga dobile ama baš nikakav odgovor.
Nema nikakve garancije da će zbog potpisa na nešto biti odgovoreno.
Zato to nije bitno.
Ovo je s motom - hoću da znate! Nije da nikad niste čuli. Nije da prvi put čujete za nešto tek kad žena dođe roditi. Bili ste upoznati.
Zašto ništa ne poduzimate?

Mogu se navesti (rekoh već) ili inicijali ili datum rođenja djeteta/djece, datum očekivanog termina, svejedno je to.

[mlukacin]

Počnimo s najvažnijim:
ANTAGONIZAM OKSITOCINA I ADRENALINA
Kada mi, kao i svi sisavci, izlučujemo hormon adrenalin (kada nas je strah, kada smo tjeskobni), tada ne možemo efikasno izlučivati oksitocin, koji je ključni hormon za porođaj.

Na primjer, vrlo često se čuje da žene u porođaju trebaju jako puno energije (porod se uspoređuje s maratonskom trkom). To je besmislica iz kuta gledanja fiziologa, jer pri porodu žena treba nisku razinu adrenalina (svi mišići trebaju biti opušteni, dakle, nije potrebno puno energije). Dapače, dobijanje energije kroz jednostavne šećere, gazirana pića, sokove, može biti kontraproduktivno, jer šećeri prelaze posteljicu i beba treba otpustiti svoj inzulin što može uzrokovati hipoglikemiju.

Nisam baš medicinski full potkovana ali ovo mi nikako ne drži vodu....

Drugo, nikada nisam čula da u rodilištu potiču pijenje jednostavnih šećera, gaziranih pića... štoviše meni je rečeno samo voda i komad limuna...


Rodila sam troje djece, bez plana poroda, prvi porod je bio težak radi komplikacija druga dva su bili pjesma. Rodila sam u Petrovoj i bilo mi je lijepo, nisam se osjećala loše radi osoblja... Svi su bili korektni i poštovali moje želje i odgovarali na moja pitanja.

Moje mišljenje je da bi ta pisma trebala ići na neke druge adrese, jer nije vam kriva ta sestra koja možda radi 24 sata u tim uvjetima u kojima i mi rađamo. Moja kuma je med. sestra, radi u bolnici svakako... Znam kako joj je, pogotovo kada mora raditi 24 u komadu... Tko je kriv za to? Tko je kriv za to što je po meni padala plijesan i žbuka po glavi u Petrovoj? Tko je kriv što nemamo dovoljno doktora, sestara, dijagnostike ili lijekova? Mislite da je to stvarno kriva bolnica i ljudi koji tamo rade? Ne kažem da nas nema svakavih ali vodim se onime da je većina ljudi na ovom svijetu dobra ali postanu svakavi jer žive i rade pod lošim uvjetima, preopterećeni jer rade posao za još petero ljudi.

Ajmo ta pisma usmjeriti onome kome trebaju ići....

[Nena-Jabuka]

Nisam baš medicinski full potkovana ali ovo mi nikako ne drži vodu....

Drugo, nikada nisam čula da u rodilištu potiču pijenje jednostavnih šećera, gaziranih pića... štoviše meni je rečeno samo voda i komad limuna...


..

Ja ne znam drži li vodu ili ne. Spominje se u kontekstu fiziološkog tijeka poroda kao procesa i kako neke kemijske tvari utječu na to.
Nema tu spomena poroda u rodilištu, nitko tu ne po spominje što se tamo daje, znam da se ništa ne daje osim vode. Ovdje se spominje da ništa drugo ni ne treba, ja sam doma cuslila i te bombone, eto, nisam znala da ne treba.

Bitan je utjecaj hormona na tijek poroda, o tome se radi.

Ovo drugo, glede osoblja, ti si ili imala vezu ili sreću i osoblje ti je bilo divno. Znači, možeš im napisati pismo pohvale da samo tako nastave jer su bili odlični.
Možeš i ne pisati, i u tom će slučaju nastaviti raditi isto.
Tebi dobro, a nekome drugome ne tako dobro.

S trećim se slažem, s njihovom preopterećenošću i s tim da one ne diktiraju ni uvjete rada, ni prostora, da moraju raditi kako im se kaže, da sve kreće od vrha.

Da, može se pisati i nadležnima u Ministarstvu zdravstva, pobrinut ću se da se ovdje nađu adrese onih kojima možemo pisati.

[Nena-Jabuka]

I neću dalje raspravljati je li nekome bilo dobro, a drugome nije i to samo općenito.
Tema je o tome da im piše pohvale onaj tko je zadovoljan i da točno kaže s čime je zadovoljan, ljudima je to bitno za rad, da znaju da se njihov trud vrednuje.

Ako netko navede - hvala vam, ubrzali ste mi porod dripom, dali epiduralnu da me ne boli, meni je to ok, sve je bilo lijepo i sporazumno.

Onaj tko s nečim nije bio zadovoljan ili želi da se neke stvari promijene, isto neka piše, ako želi.
Tko ima konkstrutivne prijedloge glede tih pisama,
što i kako navesti, kome, neka se javi.
Prepucavanja kome je bilo dobro, a kome nije bilo je već milijun na sto tema.

[linolina]

"Ne želim forsiranje tiskanja, masovnu publiku dok rađam i glasno navijanje." Da ne bi ispalo da su sve rodilje iste, možda bi bilo dobro fokusirati se na osnovne stvari-naime, meni je trebala publika, očajnički. Trebalo mi je navijanje, komentari, povratna informacija...pa makar to bila hrpa stažista, sve bih dala u tom trenutku da me je imao tko uputiti (da, pripremala sam se za porod, pročitala more knjiga, išla na tečaj, ali teorija je jedno...moj porod je bio skoro suprotan od svega što sam zamišljala i čitala na ovom forumu), umjesto šutljive babice koja je na sve drsko odgovarala tako da smo se mm i ja jedva usudili zvati doktora kad su otkucaju bebe pali. Žalosno, ali, zbilja porod nije vrijeme za borbu sa osobljem, nego za rađanje, zato, u principu, smatram da bi zbilja nešto trebalo učiniti.
Splitsko rodilište poštuje neke od ovih stvari koje želite uvesti, ali, nekako je to sve površno i da se zadovolji forma-na silu. Tako je s rooming-inom i dojenjem.

[linolina]

Moj prijedlog je da svi doktori i sestre moraju imati pločice s imenima. Naime, moja primalja nije imala, tako da se ne mogu žaliti na nju. Naravno, kao i većina, nije se predstavila. (Pametno s njene strane s obzirom da su sve rodilje koje su joj prošle kroz ruku bile jako ogorčene). Kao ni pohvaliti neke sestre koje su uglavnom bile sjajne. Šteta. Radije bih ih pohvalila kod šefa i u javnosti, nego donosila famozne bonbonijere na izlasku (narodni običaj u mojim krajevima). Mislim da bi se takve primjedbe trebale uzimati ozbiljnije. (Umjesto veza i članstva u strankama-koji su današnji kriteriji za zapošljavanje).

[Nena-Jabuka]

linolina, splitsko rodilište, tapš tapš za tebe i jedanza babice. E, kad mi je sestra rekla da su nju oslovljavali sa "šta je, mala, šta kukaš!", jao.

No, idem opet na pisma.

Posve je nebitno šta je meni bitno, a šta tebi.

- Bitno je da je njima bitno što je nama bitno (jel' ovo iz neke pjesme?)

Dakle, pod tom mojom točkom - Ne želim glasno navijanje! kod tebe bi stajalo - hvala vam što ste me glasno bodrili i vodili kako da tiskam.To mi je puno pomoglo. Ili nešto slično, tvoj dojam i tvoje želje.

Stvar je u tome da se nitko ne čudi i ne zgraža kad ja kažem - molim vas malo tišine!

A u tvom slučaju da ne koluta očima kad ih, suprotno, ti zamoliš - recite mi molim vas, šta da radim, ne mogu više i sl. Ili - Pliz, neka netko dođe biti sa mnom.

Da izlaze u susret. Da znaju da se to od njih očekuje.

Imam u glavi nekoliko primjera, nekoliko obrazaca za pisma koji će možda nekome olakšati pisanje, ali ih definitivno svatko treba prilagoditi sebi.
Otkud ja znam kako je nekome bilo u Osijeku, a kako u Puli i što tko točno priželjkuje?

Moglo bi se reći da generalno očekujemo uvažavanje, poštovanje, nikako odnos s visoka, nikako zastrašivanje i stvaranje dodatne napetosti.

Ostalo ćemo se već dogovoriti

A sad nastavak priprema za Božić

[Nena-Jabuka]

.... umjesto šutljive babice koja je na sve drsko odgovarala tako da smo se mm i ja jedva usudili zvati doktora kad su otkucaju bebe pali. .

Još jedan osvrt glede stila pisma. Ono moje početno, u drugom postu, definitivno ću "ublažiti" s nešto ljubaznih poštapalica i pohvala konkretnim imenima koja to zaslužuju u rađaonici na Sv. Duhu. A i inače uljuđeno osoblje (koje nosi i pločice i predstavlja se) zaslužuje i uljuđeniji pristup.

No, kako sam i sama iz tih "splitskih krajeva" savršeno dobro poznajem način njihovog ophođenja, a to je daleko od uljudbe (općenito, iznimaka se uvijek nađe).
Takvo bi bilo i moje pismo njima. Na njihovom jeziku. Da ga bolje razumiju.
Ionako će dignuti nos na svako.

[puntica]

samo sam navratila da ti kažem da ti skidam kapu na inicijativi i da se nadam da će biti uspješna.

kad se sjetim svog prvog poroda i rodilišta - uh. To mi je u drugoj trudnoći bila najgora noćna mora: kako preživjeti porod i 3-4 dana rodilišta

[drndalica]

linolina
moj prijedlog je da svi doktori i sestre moraju imati pločice s imenima. Naime, moja primalja nije imala, tako da se ne mogu žaliti na nju.

Čitaš mi misli!! Nemam pojma kako mi se zvala primalja na prvom porodu. Bila je užasna. Zato sam na slijedećem odmah još na ulazu pitala kako se svi zovu (sve sam ih postrojila). Nisam zapamatila primaljino ime (ova nije bila grozna, ali niti nešto posebno uočljiva da bi ju zapamtila). Kad sam čula kako se zove doktor izletio mi je usklik oduševljenja i olakšanja: " Ajme, nemate pojma kako mi je sada lakše!", na opće čuđenje svih prisutnih. Doktor me pitao "A zašto?" , na što sam ja ispalila "Na dobrom ste glasu!" Ispala sam kao neka zatelebana šiparica koja se upucava nekoj pop zvijezdi.
Moj prijedlog - ime i prezime na pločici - obavezno!!

[Danci_Krmed]

nena svaka cast sigurna sam da cemo napravit nesto jako dobro i olaksati zenama da daju i pozitivne i negativne povratne informacije

[SikaPika]

treba mi vremena za sve iščitati, nisam bila na forumu tjednima, sigurno ima i još zanimljivih stvari, no, ovo pisanje ovog pisma ću si sigurno uzeti za zadatak u novoj godini
tnx Neno

[seni]

Odlična ideja Neno!

[mali laf]

Moje tri prijateljice su skoro rodile na hodniku,jer su morale obaviti papirologiju.Pa kad dođeš na hitnu prvo te skrpaju,pa onda rješavaju papire.Ionako smo tamo najmanje 3 dana.Ima vremena za sve.

Možda ne bi bilo loše imati predstavnicu na trudničkim tečajevima u bolnicama.Tamo bi više žena moglo dobiti informaciju...ali zvuči neostvarivo.

[Nena-Jabuka]

Ogledni primjer pisma br.1, temeljeno djelomično na iskustvu candy-candy:

Zaglavlje a adresom ,
kome je upućeno pismo,
rodilište ili Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata


Poštovani,

Rodila sam u rodilištu xxxx u listopadu 2010.g. Prije toga sam bila smještena na odjelu za čuvanje trudnoće.
Zahvaljujem osoblju rađaonice što je poštivalo moju želje da porod bude što prirodniji te da rodim na stolčiću.
Poštivala se moja želja da, unatoč “prenesenoj trudnoći”, izbjegnem indukciju i čekamo dok je sve u redu sa mnom i djetetom, da porod teče prirodnim tijekom.
Porod je tako protekao prirodno (osim prokidanja vodenjaka pred kraj poroda) i na stolčiću.
Zahvaljujem doktoru I.B. na suretljivosti, poštivanju mojih želja, odličnoj suradnji, zbog čega mi je ovaj porod (za razliku od prvog) ostao u lijepom sjećanju.

- Ono što smatram negativnim je da sam se za takav porod trebala “boriti”, umjesto da budem skoncentrirana isključivo na tijek poroda.
Kod mene je problem bio loš ctg i da se nisam sama izborila i imala odličnog ginekologa pokraj sebe ne bih dobila tu priliku. Naime, ginekologa sam otprije poznavala i to je bilo ključno, vjerojatno druge rodilje koje dođu bez prethodnog dogovora, nadajući se “dobroj smjeni”, ne prođu tako.


Za sve što je trebalo napraviti, a da nije bilo u skladu s planom doktor mi je objasnio.

Bebu sam odmah dobila na sebe na otprilike 5 minuta jer sam tako tražila i nisam je dala kad ju je primalja nakon pola minute htjela uzeti (iako se tog trenutka ne sjećam, sjećam se samo da sam držala bebu i mazila ju), zatim su je izvagali i izmjerili.

Kad ju je primalja počela oblačiti, ja i suprug smo nadobudno pitali mogu li je dobiti kontakt koža na kožu, na što je ona odgovorila da će se pothladiti. To je još jedna stvar koju bi možda trebalo promijeniti, neometano povezivanje majke i djeteta koža na kožu, ako je sve u redu. Dojila sam odmah u rađaoni, bila je samnom 1,5h. Ali sam iz iskustva drugih rodilja čula da bebe budu puno kraće s njima u rađaoni, što bi trebalo promijeniti.
Treće dijete trebala bih se roditi u svibnju. Nadam se ljubaznom I susretljivom osoblju i poštivanju moje želje da ne dobijem drip niti druge nepotrebne zahvate, bez moje suglasnosti I krajnje potrebe.
Nadam se da će mi i idući porod u rodilištu biti lijepo i pozitivno iskustvo.

Srdačan pozdrav


Inicijali ili puno ime I prezime
Mjesto, datum

[Nena-Jabuka]

Znači, u pismu je važno navesti :

1. Osnovne podatke o sebi, ime ili inicijale, godinu i mjesec rođenja djeteta, ili termin budućeg poroda.
2. Postupke i osobe s kojima ste bile zadovoljne
3. Postupke i osobe s kojima niste bile zadovoljne i ono što biste željele da se promijeni ,
radi vas i drugih rodilja.

[Nena-Jabuka]

Pismo br. 2, ogledni primjerak:

Zaglavlje, kome je upućeno

Poštovani,

rodila sam u rodilištu XXXX. u prosincu 2008. svoje prvo dijete.

Većinu trudova prodisala sam kod kuće, satima je trajalo, ali sam došla u rodilište već otvorena 8 cm.
- Brijanje i klistir, kao dio vaše rutine, nisu bili nimalo ugodni. Bilo mi je jako hladno, a nakon klizme morala sam dijeliti WC s još četiri rodilje i nisam se imala gdje oprati.
-Dotad redoviti trudovi su stali. Doktor me više puta vaginalno pregledao i svaki put mi ulio strah da nisam “normalna” jer više nemam trudove, a sve do dolaska u rodilište sam ih imala i lijepo se otvarala.
Mislim da sam se zblokirala zbog straha i cijele te procedure.
Rekli su mi da ću dobiti infuziju, a kasnije sam shvatila da sam dobila drip, pet kapi dripa bilo je previše za mene. Trudovi su bili neprirodno jaki, bez ikakve pauze između njih, teško izdrživi, povraćala sam cijelo vrijeme, jedva sam disala. Nisam imala ni nagon za tiskanjem pa sam tiskala samo po uputi babica.

- Doktor je za to vrijeme laktom pritisnuo moj trbuh, pupčana vrpca se naglo zategla oko bebina vrata pa nije odmah prodisala, setra je napravila epiziotomiju, bolan urez škarama, postupak kojega ću se sjećati do kraja života i nakon čega sam se jedva kretala dva mjeseca.
- Beba je bila teška 3400, smatram da se mogla roditi sasvim prirodno, bez indukcije i epiziotomije, da je osoblje samo pokazalo više strpljenja, da se nije htjelo riješiti na brzinu još jedne rodilje.
No, sve je te postupke diktirao liječnik XX, a sestre su samo slušale njegove naredbe.
- Pohvaljujem ljubaznost tih sestara; Vesne i Marijane, Marijana je imala pločicu s imenom, a Vesna mi se predstavila. Jako je dobro da osoblje ima pločice s imenom na košulji.
-Nadam se da moj idući porod neće biti slično iskustvo.
- Nadam se da neću biti podvrgnuta rutinskoj proceduri.
-Svakako ću odbiti sve ono što neće biti medicinski nužno, forsiranje dripa, nepotrebno požurivanje poroda koji je već imao svoj tijek, a naročito odbijam bilo kakvu pomisao na epiziotomiju .
Sa sobom ću ponijeti vrlo kratak plan poroda, neće to biti nikakve svemirske želje, samo ovo što sam ovdje navela, molba da se ne intervenira rutinski bez krajnje potrebe.
U nadi da ćemo lijepo surađivati i da će moj idući porod proći sretno i ostati mi u lijepom sjećanju,

srdačno vas pozdravljam.

Ivančica P.

[Nena-Jabuka]

Navest ću neke od glavnih točaka, kao podsjetnik na ono što nam obično nudi bolnička rutina i što vam može poslužiti kao okosnica u pismu. To su samo okvirne točke, prema zasad ustaljenoj proceduri u većini rodilšta i onome što ste same spomenule da bi trebalo navesti. Dodajte ako još što nedostaje.
Za neke od nas dio toga je suvišan, ali navela sam više toga, da svatko može prilagoditi sebi.
Nakon toga ću navesti i adrese i imena na koja pisma možemo slati, kako u rodilišta, tako i u županijska Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata, a koja onda s tim pismima postavljaju pitanja rodilištima i traže očitovanja.
Mislim da su i ta Povjerenstva jako bitna jer se pisma preko njih neće “zagubiti”, morat će se znati što mislimo o stanju u rodilištima.
Molim vas, pridružite se sa slanjem podataka o adresama voditelja rodilišta koje su dostupne na webu, da ih sve prikupimo ovdje na jednom mjestu.

Ako pogledate kako izgledaju primjeri individualnih pisama i doživljaja, vidite da se jednostavno ne mogu uniformirati, kod nekoga je bilo jedno dobro, drugo loše, i obrnuto. Ne može se sastaviti uniformirani obrazac. Osim da jednostavno napišemo najosnovnije stvari –
- Zadovoljna sam sam s ovim i pohvaljujem …..

-Nezadovoljna sam s ovim:
- -Smatram da bi u rodilištu trebalo promijeniti slijedeće-:
- Trebalo bi obratiti više pažnje na slijedeće:

No, mislim da jedan okvirni , zajednički “Popis želja za prijateljsko rodilište” možemo poslati svima.

[sirius]

Moram potražiti točne adrese svih povjerenstava za prava pacijenata (svaka županija ima svoje!).
Svakako im možete pisati, dužni su odgovoriti i reagirati (i tražiti očitovanje institucija i komora) na svaku pritužbu podnesenu sa punim imenom i prezimenom (na anonimne ne smiju reagirati!).

[Nena-Jabuka]

Mislim da jedan okvirni “popis želja za prijateljsko rodilište” možemo poslati svima.
Evo, glavne točke u proceduri rodilišta na koje se možemo osvrnuti pa vi dopunite ili izbacite:

1. Ispunjavanje papirologije i odgovaranje na pitanja prilikom prijema u rodilište. Žena pri dolasku u rodilište (obično) ima trudove. Većina ih donese dokumentaciju u kojoj su već upisani svi podatci pa bi bilo poželjno da ih osoblje smao prepiše iz dokumentacije (sigurno se na to može bolje skoncentrirati nego žena u trudovima) ili da o tome pita rodiljinu pratnju. Već upisano samo prepisatia, a pitati samo nužno (tipa, kad su počeli trudovi ili kako se osjeća).
2. Higijenske mjere, poput brijanja i klistira ne obavljati rutinski već ako žena nema ništa protiv. Ako se to obavlja, potruditi se da ženi ne bude hladno i neugodno jer se zna dogoditi da se to obavlja u prostoru s nedovoljno osigurane intime, da u prostoriju ulaze i drugi zaposlenici, da je propuh…
Za klizmu treba osigurati barem minimum higijenskih uvjeta, kakvih često nema u velikim rodilištima, a to je dovoljno WC-a (a ne jedan na pet žena istovremeno), dovoljno papira, mjesto gdje se žena može oprati, istuširati. U nehigijenskim uvjetima taj postupak zna biti zbilja nelagodan.
3. Obavezne pločice s imenim osoblja na uniformama. To žene smatraju jako bitnim, da znaju kome se obraćaju, tko sudjeluje u njihovom porodu. I da mogu kasnije uputiti pohvale, pokude ili preporuke.
4. Ljubazno ophođenje osoblja prema ženi koja rađa. Ženi koja rađa potrebna je ljubazna riječ smirenja i ohrabrenja, nikako zastrašivanje, koje se, na žalost, zna koristiti kako bi žena pristala na sve što osoblje želi napraviti tijekom pojedinog poroda. Hormonska ravnoteža u porodu i prirodan tijek u tren se naruši zbog nesmotrenih ili drskih riječi, naročito uslijed poticanja, ionako prirodno prisutnog straha. Žena treba smirenje i ohrabrenje, zaboravite zastrašujuća upozorenja o mogućem lošem ishodu poroda tijekom samoga poroda. Za reakcije u takvim situacijama zaduženo je osoblje i ono će djelovati u skladu sa svojom trukom i ovlastima, a poticanjem straha kod rodilje stanje se može samo pogoršati. Žena je tada u posebnom emotivnom stanju, osjeća intenzivne bolove i strah i ne može se očekivati da se rodilja prilagođava potrebama osoblja već obrnuto.
5. Učestali (i ponekad bolni) vaginalni pregledi tijekom višesatnog boravka u rodilištu, osim što povećavaju šanse za infekcije, dodatno unemiruju žene jer im se nameće osjećaj nespjeha sa stalnim izjavama - malo ste ili slabo otvoreni, sporo to ide i slično. Stvara se neka vrsta nametanja osjećaja ženi da mora rađati i otvarati se nekom zacrtanom brzinom, a ako ne ide tim tempom, odmah se porod proglašava neušpješnim i kreće se s “umjetnim ubrzavanjem”. Mogu li se ti pregledi malo reducirati, a strah umanjiti? .
6. Drip. U našim rodilištima daje se šakom i kapom , i kad treba i kad ne treba. Svedite ga na nužno, najnužnije i poštujte želju roditelje da ima prirodan tijek poroda bez dodavanja umjetnog oksitocina, dripa, ako to nije krajnje nužno. Nemojte je zavaravati da je porod u zastoju ako zaista nije.
7. Prokidanje vodenjaka. Je li zaista nužno da to bude rutinski postupak sa širokom primjenom? Znamo da nije i da se može izbjeći ako nije nužno.
8. Nalijeganje na trbuh, forsiranje prenaglog tiskanja pri kojemu dolazi do češćeg pucanja međice, zatezanja pupčane vrpce… Ako nije nužno, sve se to može izbjeći i pustiti primalji da pomogne ženi da laganije i neforsirano rodi, da sam izgon ne bude nasilan i prebrz, ako to niej potrebno, ako se ne radi o sekundama ili miniutama.
9. Epiziotomija – želimo je izbjeći i pohvalno je što se i u većini rodilišt ako kod nas (naravno, i u inozemstvu) uvidjelo da je to, osim u krajnjoj, krajnjoj nuždi, suvišan postupak, da rez od prirodnog pucanja međice daleko brže i lakše zarasta, da je daleko manje bolan. Dakle, epiziotomija – NE.
10. Mijenjanje položaja tijekom trudova i omogućavanje ženi da rađa i u nekom drugom položaju osim onom (najmanje prirodnom) – na leđima, je nešto što je već prihvaćeno u dijelu naših rodilišta, a nadamo se da će to uskoro postati uobičajena praksa u svima. Pustiti ženu da se kreće, da se okrene kako joj odgovara, da sjedne, čučne, klekne…da rodi na stolčiću, u kadi gdje je to moguće, da se sama namjesti, je li to sve tako nerazumno i teško ostvarivo?
11. Ne potezati nasilno posteljicu nakon izlaska djeteta i pupčanu vrpcu rezati nakon što odpulsira. Stavljanje djeteta majci na prsa odmah nakon poroda i što manje njihova odvajanja. Praksa koja je sve raširenija u većini naših rodilišta, što je pohvalno.
12. Eiduralna analgezija. Moguće ju je dobiti u nekim našim rodilištima. Iako ona, kao i drugi lijekovi, remeti fiziološki tijek poroda, žena koja ju želi dobiti ,treba biti upućena u sve prednosti i rizikei treba joj omogućiti dobivanje epiduralne ako ju je rodilište već uvelo u procedure, bez izlike da se ne može buditi anesteziologa koji spava i slično. Tijek prirodnog poroda i prirodnih trudova najčešće ne zahtijeva dobivanje epiduralne, ali dugotrajan porod pod dripom, naročito posve inducirani porod,često žene dovodi u situaciju u kojoj zahtijevaju i to olakšanje bolova.
13. Ambijent poroda. Kod nas posve zanemaren aspekt rađanja. Umjesto male, skromne, intimne sobice, žene rađaju u otvorenim prostorima nalik operacijskim salama, s puno reflektora, aparata, cjevčica, sa slobodnim ulazom svim prolaznicima, pogledima svakoga tko naiđe, s ometajućim bolničkim “radnim zvukovima”…uglavnom, u ambijentu koji je uznemirujući i često puta ometajući za fiziološki tijek poroda. U velikim rodilištima stanje je još gore nego u malima jer postoje i “predrađaonice”, te male “manufacture straha”. Tamo rodilje pristižu jedna za drugom, izmjenjuju se, neke idu rađati, neke ostaju, same, prikopčane na CTG, u strahu, tu se obavljaju brojni rutinski vaginalni pregledi, daju dripovi, uglavnom, ambijent je to daleko od mira koji je ženi potreban za hormonsku ravnotežu tijeka poroda…Može li se tu što napraviti? Je li skupo urediti male, skromne, intimne sobičke u rodilištima i ugasiti reflektore barem dok nije nužno da osoblje ima osvijetljen pogled? (za potrebe šivanja)
14. Prisutnost bliske osobe tijekom poroda. Ženama koje to žele, prisutnost bliske osobe, muža, prijateljice ili nekog drugog, jako je bitna, a može olakšati i osoblju. Pohvalno je što je to omogućeno u većini naših rodilišta, doduše, uglavnom, samo tijekom izgona, opet zbog famoznih predrađaonica, ali , uglavnom , odavno je srušen mit o muževima koji, navodno, padaju u nesvijest. Nadamo se raširenoj praksi prisustva i drugih bliskih osoba (osim muževa) u svim rodilištima.
15. Povjerenje rodilje u osoblje. Podrazumijeva se da rodilja dolazi u rodilište s punim povjerenjem u medicinsko, stručno znanje našeg osoblja i vjeruje da će ono poduzeti sve u slučaju komplikacija, da će napraviti sve za dobrobit majke i djeteta . No, podrazumijeva se i da osoblje to povjerenje neće zloupotrijebiti i nametnuti majci neke nepotrebne, suvišne rutinske postupke bez kojih se moglo, a na koje je ona u trenutku straha i neupućenosti pristala ili ju nitko nije ni pitao za pristanak (to se najčešće događa kod prvorotkinja). Svaku rodilju treba obavijestiti o svim medicinskim postupcima koji će se provoditi nad njom i njenim djetetom, objasniti joj prednosti i rizike i ne ju prisiljavati na nešto što nije u tom trenutku nužno.
16. I na kraju - rađaonica nije bojno polje. Žena ne smije biti dovedena u situaciju da se tada mora BORITI za svoja prava. Nije u redu ismijavati doneseni pisani plan poroda, s visoka pričati o nekvalificiranosti žena za sam porod jer nisu medicinski potkovane, odbijati samu pomisao da žena hoda tijekom trudova, da se sama namjesti za rađanje, da ne dobije drip, da dobije malo intime u prostoru …
Rodilja treba podršku za (razumne) želje, većina ih zaista ne traži da dubi na glavi niti želi poslugu sa zlatnim tacnama. Može se pokazati malo više susretljivosti prema uobičajenim, normalnim i realnim željama. Na obostrano zadovoljstvo.