To bi bilo pismo upućeno voditeljima rodilišta koje bi trebalo sadržavati osnovne informacije o tome kakvo rodilište želimo kad dođemo roditi, što očekujemo od prostora koji nas tamo dočeka i osoblja koje će biti s nama tijekom poroda.
Puno je na ovom forumu izraženo želja, kritika, zadovoljstva i strahova, trauma i htijenja, na različitim temama vezanima uz rodilišta i porod u rodilištu. Stvari su se pomaknule na bolje u nekim rodilištima zadnjih godina, no samo parcijalno. I dalje ta poboljšanja uglavnom ovise o dobroj volji pojedinaca u rodilištima, smjeni na koju žena "naleti" i osobnom angažmanu rodilje ili njezine pratnje.
To nikako nije dovoljno za rodilje koje svakodnevno dolaze roditi u naša rodilišta. Voditelji rodilišta i ostali, oni koji to žele, uglavnom znaju što bismo mi željele promijeniti. Oni koji ne žele znati ni prihvatiti promjene i dalje s gnušanjem odbijaju ili ismijavaju nastojanja žena i primalja da se stvari pomaknu s mrtve točke.
Otvaranje tema na ovom ili nekom drugo forumu nisu dovoljne. U zemljama gdje su se dogodili pozitivni pomaci, dogodili su se pod pritiskm puno većih akcija udruga i pojedinaca.
Zašto sam otvorila ovu temu?
Treba mi dodatna inspiracija s vaše strane, smjernice i sugestije kako izvesti nešto što mi je već dulje vrijeme na umu (ne samo meni, nego i drugima na ovom forumu), a to su masovna pisma voditeljima hrvatskih rodilišta. Dosad su oni dobivali samo vrlo, vrlo rijetka pisma žena. Uglavnom su se poruke njima svodile na bombonjere i čašćenja zbog sreće što je obitelj dobila novog člana, a mi smo svoj jad, frustracije i PTSP od poroda ispoljavale na forumima.
Uglavnom uzalud.
Nadležni u rodilištima trebaju dobiti jasne informacije o tome što očekujemo, što želimo, što nam je jako bitno. Mogu to dobiti u dvije forme. Jedno je pismo žena koje su već rodile, ili onih koje će tek roditi, potpisano ili nepotpisano, uglavnom, pismo o tome – „što želimo u hrvatskim rodilištima, kakve uvjete rađanja, kakvo ophođenje osoblja...“.
Ne trebaju to biti nikakve svemirske želje niti nešto što već nije ostvareno u drugim zemljama.
Bitno je da oni takvih pisama dobiju na stotine komada, da to ne budu samo usmeno ili pismeno, sa strepnjom izražene želje rodilja prilikom poroda, nešto nad čim će se iščuđavati, što će ignorirati ili ismijavati.
To bih pismo naslovila „Želim prijateljsko rodilište“.
Drugo pismo je ono žena koje su već rodile, ranije ili nedavno i koje žele vrlo konkretno izraziti sve s čime su bile zadovoljne ili nezadovoljne tijekom svog poroda, s imenima, smjenom (ako ih znaju), postupcima koje su dobile, s pristankom ili ne...Pokušavala sam sastaviti nekakvo takvo „uniformirano“ pismo, no taj dio i ne ide baš lako jer nešto može biti u obliku obrasca, i to se može napraviti jer većina naših rodilišta postupa po ustaljenoj proceduri, ali dio toga je posve individualan i pojedina će žena morati, uz ovo „obrazac-pismo“, dodati i svoje specifično iskustvo, nešto što je baš za nju bilo karakteristično.
No, u jedno sam sigurna - ta pisma moramo početi slati.
To je jedan od načina nakon kojega osoblje u rodilištu neće moći reći – „pa nismo imali nikakvih pritužbi!“ ili „bile su samo dvije, a kod nas rodi 2000 žena godišnje!“.
Ako dobiju na stotine pisama sa željama, pritužbama, sugestijama i pohvalama neće se moći pravdati da nemaju povratnu informaciju o tome što im je potrebno činiti.
Dakle, krenut ću sa svojim pismom „Želim prijateljsko rodilište“ u idućem postu.
Ne zamjerite što nije dorađeno, to je tek moj pokušaj da se s nečim vrlo konkretnim krene, a očekujem da se pridružite.