Drage mame i savjetnice... ohrabrite me malo! Počinju mi predavanja, bebu mi mama čuva, a ja se planiram izdajati da ju ima čime nahraniti kad mene nema jer ne želim joj dati ništa osim svog mlijeka (a ima ga i previše). Kod izdajanja nemam problem, i izdajalica i ručno oko 100 ml pa i više iz jedne dojke... a za sat-dva opet (valjda prehrana utječe).. Međutim, imam jedan strah koji me ograničava... prvi put sam joj dala izdojeno mlijeko zbog poteškoća s dojenjem, i taj dan je bila na bočici, a moje bradavice su se odmorile. Ali zato su nam trebala 2 dana plakanja i nervoze da ponovno prihvati dojku! Dudu je odmah u startu odbila ali bočicu prihvati. U zadnje vrijeme ako idem negdje izdojim mlijeko, mama ju nahrani a ja čim dođem jedva čekam da traži ciku da se smirim i shvatim da nije zaboravila i da nam jedna bočica nije pokvarila ovo predivno dojenje koje smo postigle uz puno muke, boli, strpljenja.... a sad jedva čekam da se probudi da gledam u te okice
.
napominjem da ima 2 mjeseca samo. A morati ću izdajati .. Kako da se opustim??