To mi je na prvom mjestu, djeca i izlazak vani na sunce kad je sunce!paid prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
To mi je na prvom mjestu, djeca i izlazak vani na sunce kad je sunce!
Bili smo kod jednog od poznatijih psihologa za djecu. Tamo smo se igrali s djecom u vrtiću, crtali i sl.
Dolazit ćemo i dalje i družiti se.
Samo ću kazati da nisam umišljala, mnoge cure su ovdje imale pravo, ne ulazeći u darovitost nego u bit djeteta.
Upisali smo je u privatni vrtić, ali popodne samo 2-3 sata, jer je psiholog rekao da je još uvijek u dobi od 3. god. djetetu osmosatni vrtić nepotreban.
U rujnu ove godine idemo u državni s punom satnicom, za sada je savjetovao samo par sati dnevno i to obvezno u mješovitu grupu.
Samo ću napisati jednu njegovu rečenicu: "Ja sam se zaista zaiteresirao, ovo dijete je zmaj"!
I da, Zdenka2 i ostali koji su pisali o darovitosti hvala vam od srca.
Ipak nije bio promašaj otvaranje ove teme.
Otvorila sam djetetu vrata onog dijela gdje je svijet bolje razumije.
Tako je. Svi smo mi imali taj osjećaj kad smo konačno otvorili ta vrata svom djetetu. Mi smo kao djeca morali rješavati probleme koje su nam mogli riješiti odrasli, a naša djece, hvala Bogu, ne moraju.
Pepita možeš li mi molim te dati kontakt od tog psihologa?
Hvala
Super, Pepita, bravo! Malo si i ti pomakla čvrst stav oko vrtića, dobila si pomoći forumaške i stručne, vidjela ovakve i onakve stavove i rješenja što ne bi mogla samo iščitavajući literaturu i/ili tražeći neku metodologiju za hendlanje "teškog" djeteta. I meni je pomogao post sandre23, u stvari, pokušavam takvo ponašanje primijeniti, koji put ide lakše, koji put teže. Piši kako vam ide, kad ti se bude dalo/uloviš vremena.
Imaš pp.
Jedno je kad s djetetom odeš kod stručne osobe, koja može pogriješiti samo u nijansama i kad nagađaš.
ina33 u pravu si! Ipak smo se ja i psiholog našli negdje na pola puta, jer on tvrdi da je zaista nepotrebno dijete slati u osmosatni vrtić u ovoj dobi.
Ali 2-3 sata da bi trebala ići s obzirom na to kakva je.
I eto, odmah isti dan sam je upisala, ponosim se na sebe majke mi.
I to njeno ponašanje u kolektivu je zateklo i mene.
Javim kako je prošlo!
Zaboravih komentirati ovo
sandra23 jako lijepi post.
potpisujem ga u cijelosti.
Baš mi je drago da je moj post nekome pomogao
Evo jedno razmišljanje zmaja koji postao majka još jednog zmaja.
Ja sam bila to "darovito" i "posebno" dijete.Slali me kod ove tete,kod one tete na razgovor...Bila sam i malo "živo" dijete.U imeniku sve petice,a ja kod ravnatelja uredno svaki tjedan.Nekad i češće.
Znam da sam nadprosječno inteligentna,talentirana za umjetnost i sve što rade ruke,imam mogućnost kontroliranja boli i još par stvari koje "normalni" baš nemaju ,a s kojima vas nemam namjeru daviti.Vaša djeca će pronaći kanale kamo će ispoljiti višak iz sebe.Višak nije nužno fizička energija.
Danas ste vi u malo težoj poziciji od mojih roditelja jer tada kult petica i sveopćeg uklapanja nije bio izražen kao danas.Pomoći će ako ove riječi koje sam stavila pod nazivnike što manje koristite,jer se meni i danas diže kosa na glavi samo kad ih vidim ovako napisane.
Žao mi je kad vidim da je neka od vas na rubu,jer se boji kako će se dijete "uklopiti"...što isto tako iz perspektive majke razumijem.Vaša djeca su već uklopljena,a vaš svijet nije nužno njihov.Dobra stvar je što danas takvi uspjevaju,jer su inteligentni i dominantni dovoljno da te druge uklope u svoj svijet.
Teta,učitelja i profesora ima svakavih,al to je realnost s kojom se ti vaši genijalci nose bolje nego vi čak i onda kada to tako ne izgleda.
Da mi je svejedno kada promatram svoju kćer,nije.Ali nije me ni strah.
PS-moj školski direktor je danas stari dedica koji me još prepoznaje i svaki put mi namigne.Ak niš drugo,specijalci se pamte.
evo što, meni jedan od najpametnijih ljudi Sir Ken Robinson i čije sve govore / predavanja obožavam, misli o kreativnosti u male djece i kako ju mi sustavno ubijamo ... e da je bar on naš ministar školstva:
http://www.youtube.com/watch?v=hkPvS...eature=related
i ovdje
http://www.youtube.com/watch?v=iG9CE55wbtY
Nisam čitala sve odgovore redom, ali moja curica je jako slična Pepitinoj, sve ju zanima, sve kontrolira, u svemu nalazi neku mamu, za sve ima razlog zašto hoće ili zašto neće ili kada hoće, pa onda neće, isto ne ide u vrtić - ići će od slijedeće vrtićke godine i u neke dane stvarno se veselimo tom polasku u vrtić (mislim na sebe :D).
Sva ova navedena ponašanja, ja uopće ne smatram nikakvim problemom, za svako pitanje nađemo neki odgovor ili rješenje i većinu toga rješavamo dogovorom. Sad se netko vjerovatno pita, šta se onda javljam!?
Osim svega navedenog imamo mi onih dana kada ništa, ali baš ništa ne valja i nema rješenja koje će ju zadovoljiti ili smiriti. Danas je bio takav dan. Bila je doma s tatom (radi u smjenama, pa ju čuva kad sam ja na poslu, a kad i o radi čuva ju baka), ja sam otišla na posao u 9, prije toga smo se malo poigrale, pripremila sam joj doručak, molila me par puta onako drago i naumiljatije šta se može zamisliti da ostanem doma jer me TREBA, ali naravno da sam morala ići raditi, a tati je od jutra govorila da ga neće, da joj "nije lijepi", nek "briše" i slično sve u ljutnji, čim sam ja izašla uslijedilo je plakanje, "mama vrati se, molim te, ostani trebam te"......Jasno nisam se vratila, jer sam već praktički kasnila, a tata koji je inače jako kratkog fitilja se u tome našao uvrijeđen, povrijeđen i ljut zašto ona tako plače za mamom....tko je on.....blabla, uglavnom, nije ju mogao smiriti nikako, pa je i on poludio, vikao, čak je dobila i po guzi. ;((((
Sve to mi je on sam rekao, strašno mu je bilo žao, ali evo i sada je on još uvijek ljut na nju kao da je odrasla osoba (mislim curica moja od 3 godine). S posla sam ih zvala - ona je bila tužna i tražila me da dođem, a on ljut apsolutno neprikladno - da ni njemu se ne može objasniti da njegovo ponašanje ne valja uopće.
Kad sam došla kući, jako mi se veselila, ali za jedno pola sata bilo joj je dosta i mene i taj čas je bilo "mama, nisi mi lijepa, briši" itd. Sad netko može reći da je bila pod stresom od tatinog ponašanja prema njoj, da se naljutila jer sam ja otišla i možda je tako, ali to se događa svakih 2 tjedna, nekad češće, nekad rjeđe i ovo je prvi puta da je tata poludio, tako da iako je kriv, mislim da nije kriv za kompletan obrazac tog ponašanja. Cijelo popodne je više manje šizila zbog svega redom, ništa neće, pa se smiri na 5 minuta, pa ponovo, u tih 5 minuta kad je mirna dođe pa ljubi, pa nakon se opet ljuti.....
Ja stvarno imam živaca i rijetko mi se dogodi da poludim, tako da sam joj skretala pažnju, igrale smo se malo ovako, malo onako i nekako preživjeli dan, ali sada bi najradije plakala do jutra koliko sam tužna jer želim znati što je mojem djetetu i želim joj znati pomoći, a sve mi se čini nedovoljno dobro.
E da, i nismo se o tome raspravljali pred njom, nego tek dok je zaspala.
Nemoj se ljutiti, ali da na mene netko viče i udari me po guzi zato što plačem i tako iskazujem osjećaje i ja bi cijeli dan šizila zbog svega...
Slažem se, i ja bi, jedino šta se isto ovo ponašanje nije pojavilo prvi puta, a reakcija tate je hvala Bogu bila prvi puta i zadnji, nadam se. ;(
baš mi to i treba! Hvala, Pepita
ha ha, malo si me nasmijala
s ovim dijelom kako se ne možeš igrati s njom tako
kao da vidim M. i sebe kad igramo Memory
ona nađe par, a ja joj kažem da ima još jednom pravo (zna i sama), ali ona neće
onda ja kažem da se neću igrati jer to nije po pravilima, he he Pravila, pravila...
ne kažem da im treba povlađivati, ali kad te traži da držiš konjića baš za rep, pitaj ju zašto
onda se malo pravi blesava, pa kaži da bi ti baš za grivu
onda ju zbuni pa joj reci da ti nabroji što sve konj ima - njušku, uši, grivu, rep, noge... pa jel ima sike, ako je kobila, ima, ako je muški nema... i tako, zapričaj ju
okreni ti vodu na svoj mlin
i ova moja nekada tjera svoje, nekada baš poludi ako lutka nije baš na njezinoj desnoj strani, a nekada joj je svejedno
kad vidim da inzistira na nečemu, pustim ju
ili ako divlja, kažem joj da se neću tako igrati i maknem se (mislim, gora sam od nje)
vjerujem da ti je jako teško jer imaš još i malenu, ali kada te pita zašto lišće požuti, reci joj da ne znaš sad točno, ali da možete kod kuće pogledati u kakvoj enciklopediji ili na internetu
(moja je neki dan izmislila neku pjesmicu i pitala me možemo li naći riječi na internetu)
a to kuda ide koja teta i što je rekla... budi sretna, moja kad sretne psa ili mačku, isto pita, obraća im se, ispituje ih kako se zovu
onda ja glumim tog psa, mačku, bubu, pauka, vranu... vlat trave, kamenčić... i govorim izmjenjenim glasom (istina, ljudi nas nekada čudno gledaju)
sad smo došli do toga da neki predmeti, likovi iz crtića, slikovnica imaju baš svoj, određeni glas i ako ga nisi pogodio, maltretirat će te do zadnjega da moraš baš tim glasom čitati, pričati
samo, ja imam živaca pa nekako uviejk to okrenem na zezanciju pa ispadne ok
joj Nela, vjerujem da ti je jako teško u takvim situacijama, ali, mislim da su to jednostanvo takvi dani
M. ima dane kada se doslovno probudi na lijevu nogu, kao da se probudila na dvije lijeve noge
kenjka, kuka, ništa joj nije po volji, šta god da kažeš, napraviš, ne valja
neki dan, prošlu nedjelju smo trebale ići na misu i prvo je napravila kaos kod oblačenja (što nikada do sada nije) i kad sam skužila da se natežem s djetetom koje je tri puta manje od mene, odustala sam i zagrlila ju, rekla da ne mora i onda smo mic po mic se obukli... u crkvi mi je napravila kaos (što inače ne radi) da smo morali izaći
e sad, upravo to što TM radi, radim nekada i ja, kod takvih blesavih ponašanja (nisam navikla na njih, a u posljednje vrijeme ju je valjda uhvatila ta "tantrumska" faza) se ljutim, i ne mogu se smiriti
ne ljutim se u smislu da se durim, nego joj drobim, drobim, drobim... i dijete kaže oprosti mama, bit ću dobra (moš mislit), a ja kažem - dobro, mama ti oprašta i onda još drobim
baš budem ljuta na sebe
M. isto ima faze kad se ljuti na tatu, neće se igrati s njim.... baš je večeras bila takva... ona hoće crtić, a on joj kaže - ajdemo se bolje igrati... i ona nešto krene kmečati, neće se ona igrati (inače se voli igrati s njim, on joj više povlađuje nego ja, više voli te igre skrivača i ponavljanja jednog te istog unedogled za što ja baš nemam živaca) i kažem ja njemu - Pusti je, nemoj ju ni gledati, ona ne postoji.
Poslije ona izvali njemu, nemoj me gledati (nudio ju je kolačima), ti ne postojiš.
Nama to bude smiješno.
I da, ne znam kako druga djeca u toj dobi, ali moja M. strašno voli dramu. Ona će sto puta baciti bebu na pod. Kao, ona baci bebu i onda kao beba plače (ja plačem) i opet i opet i opet. Ne dao Bog joj pjevati Zeku i potočića, onu pjesmu Majka... njoj je tužan i pjesma Moj Osijek, a kad joj je neki dan moja teta pjevala neku sevdalinku o majci koja je išla ubrati cvijeđe u đulum bašču, ova je skoro umrla od plača.
Ali me zato redovito šalje u šumu i kad joj ja mrtva hladna kažem da idem (jer to očekuje), onda plače za mnom i kuka da što će ona bez mene.
Ja se jedva suzdržavam da ne pucam od smijeha, ali tako je svako malo.
Da, ako se sjećaš onih slikovnica o Bučnoj družbi, e pa Luk Suzan joj je najdraži lik i samo bi o njemu pričala. Inače nije osjetljivo dijete, na udarce, padove i to. Padne, ustane se idemo dalje. I kad zaplače od boli brzo prestane. Ali drama, drama uvijek mora biti prisutna.
A tata i po guzi. I ta ljutnja...
Neka stvore neke svoje igre. Nešto dok si ti kod kuće pa neka se onda toga igraju i to rade kao i kada nisi.
Iako nije kriv za cijeli obrazac njezinog ponašanja, on je morao skužiti kada će sve otići u kupus pa se skulirati, ako već ne nju, onda sebe. On je odrastao i razuman i treba znati kontrlolirati svoj eosjećaje. Ona u ovoj dobi to ne zna. Objasni mu to. Ja često to sebi moram objašnjavati, spuštati se na taj nivo, kulirati...
A vrtić. Mi već dugo pričamo o vrtiću. Sva je utome, kako će ići, kako će se igrati (ali neće spavati i nosit će svoju hranu - to smo pročitali u onoj maloj slikovnici Piksi - Kika ide u vrtić), ajoš nemamo nikakav plan. Niti ja radim niti smo planirali s tri godine, ali mislim da ćemo je ipak od jeseni dati, pa kako bude. I živo me zanima kako će se snaći, toliko me zanima da bih ju sutra najradije odvela pa da vidim.
SikaPika, naše cure su stvarno dosta slične. Primijetila sam to već više puta, na sličnim temama.
To je bio takav dan, najgori do sada, tata je imao takvu grižnju savjesti, kao da je ne znam šta napravio. Nije mogao spavati tu noć.....ma katastrofa, a nije inače nikad takav - nit se tako ponaša, niti ima problema s grižnjom savjesti.
Inače, su njih dvoje baš super, zna ona njega tjerati ili odbijati ovako ili onako, ali uvijek on nađe načina da joj se približi i baš imaju svoje igre, uvijek neke gluposti rade, satima su po dvorištu, vrtu i baš voli igre s tatom. On ju često čuva dok sam ja na poslu, pa su stvarno i dosta zajedno. Nadam se da se više neće ponoviti njegova reakcija, a njena hoće, sigurno.
Joj, šta se vrtića tiče. Ela ide od jeseni, ali isto tako će biti zanimljivo, ne samo šta se šefovanja tiče nego i ovih stvari koje si ti spomenula - ne spavamo više po danu, od poslije drugog rođendana, uopće, nikada, a i sa hranom smo jako zanimljivi..... Jel i vi tako ili je to samo iz slikovnice (koju nismo čitali).?
Maša spava po danu. I to mi bude jako čudno jer nekada odspava po sat i pol, a nekada i po tri sata. Čini se da ovisi o tome spavam li ja pokraj nje ili sam budna i čitam. Neki dan sam baš bila pospana i zapsala sam pored nje, spavale smo skoro četiri sata. A kad ju inače uspavam, ustanem se od nje, ona se probudi nakon nekog vremena i ako ja ostanem budna i čitam (nisam bučna), ona se brzo nakon toga probudi, a ako zaspem, ona je u stanju spavati koliko i ja.
Što se klope tiče, ne mogu se žaliti. Jede redovito, samo što je sada ujutro u fazi griza. Samo bi griz jela (tu ja ubacim griz, ječmeni griz, klice, samljevene musle...) ili suhi kruh. Nekada dok čeka griz jede suhe klice... E sad, kako bi bilo tamo, ne znam. Do ručka jede još nešto, ovisno gdje smo - kruh, špice, suho voće, bananu, kiflu, kekse..., fino ruča - ako je nešto što voli, jede sama, inače ju hranim. Kad se probudi, nekada odmah jede nešto konkretno, nekada voće ili nešto sitno (ovisi jesmo li kod kuće ili vani ili negdje), a onda još večera (ili od ručka, kruh i putar, kolače, griz...). E sad, kako će biti u vrtiću, ne znam jer ne jede ni hrenovke, margarin, lina... ne znam kakav oni imaju jelovnik. Ne voli ni variva dok povrće jede na lešo skuhano. Voli meso i ribu, to bi mogla jesti svaki dan, voli i tjesteninu, ali ne voli da joj je tanjuru sve smiješano, voli vidjeti što je što da se po mogućnosti ne dodiruje jedno s drugim. S grahom nema problema
Evo da prijavim...izjavila je da želi u vrtić, jer se samo o tome priča na plesu!
Ja i mm se složili, ako to dijete traži da joj treba omogućiti...
Od par sati došli smo i do ručka, OBOŽAVA!
Nisam uopće imala u planu dijete poslati u vrtić do jeseni, ali eto, ispada da se nas mame ne pita baš uvijek što želimo, što je sasvim uredu i poželjno!
Situacija je nepromijenjena, samo zna biti još teže, jer vrtić nosi svoje draži.
Jedino što, iako mi jako nedostaje, ipak se odmorim, a jesam, ne mogu lagati.
Onaj osjećaj ujutro popiti kavu u miru, aaaa osjećam se kao srednjoškolka
Govori mi stalno da joj je ljiepo u vrtiću ali da joj mnogo nedostaje seka i onda kad dođe doma u jedan i pol - dva sata, do noći izmaltretira seku za cili dan, hahaahah jadna moja N.
Ima i dečka, Tomu i "voli ga", kaže da ga ona želi ljubiti, ali da se on neda.
Moj zaključak, negdje mi je promakla činjenica da je moja djevojčica naglo izrasla.
Mislim da sam ja kriva, možda sam bila malo više koncentriranija na seku pa preskočila neki dio.
Baš sam te se danas sjetila.
A zašto je deda bolestan?
Dobio je gripu.
A zašto je dobio gripu?
Zato što je gripa zarazna bolest, kao Donijeva prehlada (Peppa pig) i može se dobiti od bilo koga, bilo gdje.
A zašto mi ne možemo ići tamo na ručak? (mislim, to je već pitala prije onoga zašto je deda bolestan)
Zato što možemo dobiti gripu od dede.
A hoćemo onda biti bolesni kao i deda?
PA DAAAAAA! BIT ĆEMO BOLESNI! I ajde već jednom prestani ispitivati o toj gripi!
Posljednje uređivanje od SikaPika : 26.03.2012. at 04:03
bio sam na zanimljivom predavanju, koje je bilo uvodno (a time i besplatno) u jedan seminar o roditeljstvu 0-6 god.
da ne reklamiram, koga zanima može mi poslati privatnu poruku pa ću odgovoriti sa linkom na stranicu
uglavnom, čovjek je na tom predavanju objasnio da djeca u toj dobi nemaju prekidač u glavi koji imamo mi odrasli
naime, kad naše dijete "zapili" u određenom trenutku da baš to nešto hoće, ono ne razumije naše objašnjenje da to nije dobro za njega, da to nije lijepo i slično, ono to hoće i gotovo
mi bismo poslušali objašnjenje, napravili "klik" i to je to, a dijete to ne može i zato često upadne u frustraciju kada mu nešto kategorički zabranimo
zato je toliko važno znati postaviti granicu, na način koji je prihvatljiv djeci - na uvodnom predavanju to nije dalje razrađeno, ali vjerujem da je tako na daljem toku seminara (nažalost nisam bio dalje na seminaru)
sada su ta predavanja dostupna i on-line pa ne treba fizički ići tamo
mislim da neće biti nikakva reklama ako javno napišeš o čemu se radi jer sam sigurna da nas sve zanima
radi se o centru "Prirodno roditeljstvo"
http://www.prirodnoroditeljstvo.com/
tečaj čije sam uvodno predavanje odslušao je:
http://www.prirodnoroditeljstvo.com/...redavanje.html
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
