Stranica 2 od 2 PrviPrvi 12
Pokazuje rezultate 51 do 72 od 72

Tema: strah za dijete

  1. #51
    madi avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Postovi
    245

    Početno

    Pridružujem se klubu, jer me užasno strah za svoju djecu, vidim da od tolike brige i okolini idem na živce,

  2. #52

    Datum pristupanja
    Nov 2008
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    177

    Početno

    mislila sam da sam jedina.. Doduše, sve manje me pucaju crne misli.. Ma užasno sam zabrinuta, ne samo za njega, nego i nećake.
    Ono što me zabrinjava je zapravo to kako će ti strahovi utjecati na njega. Ma dobro, puštam mu da radi sve što rade njegovi vršnjaci i to. Ali isto sam u nekakvom grču ako izvodi neke jače akrobacije.
    Ili recimo, ne smijem ga ni sekund izbgubit iz vida vani.. Jednom me takva histerija uhvatila kad ga nisam mola naći pola minute, sakrio se iza zida.
    I sad mi se čini da je pokupio te strahove od mene, može se zaigrati sa dječicom, trčati, ali nema šanse da ode na malo veću udaljenost od mene, makar ga vidim.

    Ne želim da bude žrtva mojih paranoja

  3. #53
    nela08 avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2008
    Postovi
    1,327

    Početno

    I ja sam takva i ja sam mislila da su svi ostali pametniji i mirniji od mene
    Stvarno se ponekad teško skrenem sa loših misli, pogotovo kad pročitam ili čujem šta se sve događa.... Ovaj slučaj sa curicom od godinu i pol koja se ugušila mi cijeli dan ne ide iz glave i ne mogu si pomoći. ;(

    Ovo bi stvarno mogla biti kao neka "grupa potpore ultrabrižnihzabrinutih mama". Stvarno znači puno kad vidim da nisam jedina takva.

  4. #54
    pomikaki avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    8,507

    Početno

    Citiraj koksy prvotno napisa Vidi poruku
    Zavidim vam na racionalnim i optimisticnim muzevima. I ja bi jednog takvog!
    Moj radi paniku i kad za to nema razloga. Npr. kad sam mu rekla da maleni najvjerovatnije ima atopijski dermatitis kao da sam mu rekla da ima neizljecivu bolest i preostaje mu jos mjesec dana zivota. Ovaj se toliko unervozio, bio je ljut i zabrinut u isto vrijeme, cijelo lice mu je bilo u grcu. I ja ga umirujem i govorim da nije to nista neuobicajeno ni strasno, al on suti...Odjednom onako sav jadan pukne "zar nije dovoljno sto ima tjemenice, sad jos i ovo" Mislim, ja sam se opalila smijat jer se nisam mogla suzdrzat... Umjesto da bude sretan sto dijete ima SAMO tjemenicu i atopijski on to odmah ko tragediju najvecu shvaca. A da ne pricam koliko mu bude tesko kad stariji ima temperaturu...ajme...on njega toliko tetosi, toliko ga sazaljeva da vec i meni ide na zivce. Pogotovo uzevsi u obzir sto starijeg ni 39,5 ne slomi, on kao da ni nema temp. uvijek bude veseo i raspolozen. Ustvari je MM uzasnut cim neko od djece ima bilo kakvu virozu ili je bolesno jer ne zna kako djetetu pomoc. Mislim da je u tome bit njegovog straha i onda postane ovisan o meni i mojim odlukama o skidanju temperature, odlasku doktoru ili ne...On se jednostavno boji odlucit da nebi slucajno odlucio krivo.
    lol, koksy, evo ti si mene utješila da nije mm najgori ali nije ni daleko, premda se nastoji kontrolirati

    podrška je u redu, ali mislim da bi se takve strahove trebalo držati pod kontrolom, ako treba i liječiti se, i nikako ne prenositi na djecu - ona to itekako osjete
    moje dijete čim zakašlje odmah čuje od mm-a i njegovih roditelja komentare kako je opet bolesna (zdravijeg djeteta nisam vidjela, nikad nije popila antibiotik, ali sad već razvija hipohondarske sklonosti), osim toga je sva sputana i pretjerano oprezna - dijelom je do karaktera, a dijelom i do toga što za svaki korak čuje upozorenja (pazi da se ne udariš, pazi otvorena je ladica, pazi da ne padneš...) ja se borim protiv toga ali je teško i nekad mi je zbilja žao što je toliko opterećuju
    s tim u vezi http://forum.roda.hr/threads/71773-q...ighlight=ranko

    jako simpatičan uvodni post, kokolet ali ja razumijem i tvog muža
    što mislite kako je meni bilo - ja se trudim biti ali malo po malo čovjek poludi - kad mi mm i njegovi, dok mi dijete spava, po par puta kažu "idi vidi da li diše" umjesto da me puste da se malo odmorim, popijem kavu i pustim mozak na pašu
    zbilja, ako to još jednom čujem pitat ću ih a što da radim ako ne diše :glavomozid:

  5. #55
    flopica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Postovi
    6,461

    Početno

    ajme pomikaki divim ti se na stabilnosti, stvarno
    da mi iko kaže da provirim jel mi dijete diše ja bih popi....
    inače mrzim takve izljeve zabrinutosti jer mi je to užasno opterećujuće
    drugo je biti zabrinut, ako je dijete bolesno, ima temp. pa nisam ni ja kul, spavam na pola, sve čujem
    dakle definitivno nisam od tipova koji su ledeni ko špricer

    kad se moje prvo dijete rodilo i ja sam provjeravala diše li, gledala u nju po svu noć i obolila na živce skoro
    to jednostavno nije dobro za nikoga, naprotiv - loše je i kontraproduktivno
    i smatram da se dijete mora zaštiti od takvih brija jer sam sigurna da to može imati loš utjecaj na nega
    mislim, čemu raditi paniku, potencirati priče o bolestima, poticati dijete da se osjeća slabašno, bolesno, loše?

    moja mama je ogledni primjerak osobe koja je na takvan način odgajala mene i stalno sam se osjećala kao u nekoj klopki zbog toga
    srećom sam takav tip da sam se brzo otela , ali pamtim još tu nervozu koju bi u meni izazivala njena pretjerana briga

    i danas se borim s njom kad je moje dijete u pitanju i tu sam beskompromisna
    jednostavno ne vidim svrhu te nezdrave brige i življenja u strahu

  6. #56
    SikaPika avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    2,554

    Početno

    i mene kod MM izluđuju fore kojima opterećuje M., pazi, nemoj ovo, nemoj ono, nemoj hodati sa škarama (mislim, što bi trebala, letjeti)... ili kad ja držim nož, uvijek me upozorava da pazim s nožem (kao da ću je prisloniti na zid pa gađati između glave i ramena...), vani ista priča, nemoj dirati tu granu, nemoj se penjati... onda kad se ja želim popeti na drvo - nemoj joj pokazivati loš primjer... mislim, on se verao gdje je stigao... stvarno mi već ide na živce ta pretjerana briga
    tim više što je moje dijete stvarno oprezno, ali mislim da nije takva jer ju on sputava (većinu vremena je sa mnom, a ja joj stvarno svašta dopustim, ali uz nadzor i moju pomoć) nego zato jer je takva
    pa kad uzima moj pribor za šivanje, prvo me pita, ima li tu igala na koje će se ubosti
    ili, neki dan sam joj rekla da mi doda metlicu miksera iz ladice, a ona je rekla, ali tu su noževi (stoje na strani na kojoj su i veliki noževi, no nisu joj tada bili na dohvat) - rekla sam joj da je u pravu i da je bolje da ne dira (jer može biti slučaj da će biti u blizini, a ona će se tek propeti na prste i pipati pa može naletjeti na nož)
    najgore mi je kad mi MM kaže da kada smo same kod kuće da ju ne smijem ispuštati iz vida, kao da živimo u 150 kvadrata pa će ne znam što napraviti, u naših 50 kvadrata čujem svaki njezin korak, a hvala Bogu, imam sjajan sluh i zapažanje i ništa mi ne može promaknuti

  7. #57
    pomikaki avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    8,507

    Početno

    Citiraj flopica prvotno napisa Vidi poruku
    kad se moje prvo dijete rodilo i ja sam provjeravala diše li, gledala u nju po svu noć i obolila na živce skoro
    to jednostavno nije dobro za nikoga, naprotiv - loše je i kontraproduktivno
    i smatram da se dijete mora zaštiti od takvih brija jer sam sigurna da to može imati loš utjecaj na nega
    mislim, čemu raditi paniku, potencirati priče o bolestima, poticati dijete da se osjeća slabašno, bolesno, loše?
    Točno tako

    moja filozofija je slijedeća, kad sam odlučila roditi dijete naravno da sam potpisala da će to dijete možda biti bolesno, možda i invalid, a možda doživim i da umre...
    o tome ne volimo govoriti ni misliti, takve misli guramo pod tepih i brzo dodajemo "nedajbože" ako i izustimo,
    ali hajde da budemo realni, to je nešto što se ljudima događa i moramo biti svjesni toga, dovoljno hrabri da i to najgore podnesemo

    zašto gurati glavu u pijesak, sve je to za ljude

    zato, dok je dijete zdravo, uživajte u tom trenutku
    a što nam budućnost nosi, nitko ne zna i nitko nije od svega osiguran
    pa bi i tu činjenicu trebalo prihvatiti kao još jednu čaroliju života

    Citiraj SikaPika prvotno napisa Vidi poruku
    i mene kod MM izluđuju fore kojima opterećuje M., pazi, nemoj ovo, nemoj ono, nemoj hodati sa škarama (mislim, što bi trebala, letjeti)... ili kad ja držim nož, uvijek me upozorava da pazim s nožem (kao da ću je prisloniti na zid pa gađati između glave i ramena...)
    e da, noževi i škare, i to je kod nas posebna priča o njima se govori kao da su živa bića koja samo čekaju da polete
    ništa manje opasni nisu ni oni tupi noževi za maslac

  8. #58
    SikaPika avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    2,554

    Početno

    Citiraj pomikaki prvotno napisa Vidi poruku


    e da, noževi i škare, i to je kod nas posebna priča o njima se govori kao da su živa bića koja samo čekaju da polete
    ništa manje opasni nisu ni oni tupi noževi za maslac
    nasmijala si me do suza
    da, nož stoji na sredini kredenca, dođe MM i kaže, zašto ovaj nož tu stoji i ja svaki puta imam snage praviti se luda i sprdat ga zbog toga
    onda se on unezvijeri pa krene priča kako može odletjeti, bla bla i ja mu pokušavam objasniti da nož neće sam od sebe odletjeti i gdje bih ga pobogu trebala držati dok ga koristim

    a znaš što mu se jednom dogodilo, ma, ne znam je li mi smiješno ili horor
    nosio je M. škarice za nokte i na neku foru, dok je valjda petljao s poklopcem, M. se stvorila ispred njega, njemu su škarice ispale (same od sebe, oživjele) i upale joj u njedra
    ja nisam mogla vjerovati, sva sreća pa su bile zaklopljene i što su zaobljenog ruba
    eto koji baksuz

    a noževi za maslac, ja imam običaj lizati te noževe nakon mazanja iblo čega (znam je i opasno i nepristojno, ali eto, ostalo mi od mame), on poludi kad to vidi

  9. #59
    Leni avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    381

    Početno

    nakon godinu i pol dana pokušaja kad sam saznala za prvu trudnoću, sjećam se kako mi je jednom netko napisao, strah za dijete nikad ne prestaje.. od pojave one točkice na prvom ultrazvuku...
    i mene stalno peru strahovi, posebno kad je njihovo zdravlje u pitanju..

  10. #60
    Ms. Mar avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zaprešić
    Postovi
    830

    Početno

    Jedna moja prijateljica, koja ima jedno dijete mi je rekla da misli kako drugo neće imati jer ne bi mogla podnijeti još količine straha koje ima za ovo jedno. Druga prijateljica koja je bila dovoljno hrabra da ima dvoje me često pita nosim li se i ja sa strahovima. Mislim da većina majka živi u tom nekom strahu. To je ta neka ogromna količina odgovornosti plus strah od toga da izgubimo najvrijednije što imamo u životu. Ja nisam baš redovni član kluba. Ili možda to samo drugačije interpretiram. Jer da budem i iskrena i danas znam provjeravati diše li kad spava. I padne mi na pamet 'što ako'. Ali onda se uvijek vratim u 'sada' i razmišljam na način da je sva moja odgovornost, ali i sva moja moć u tome da se danas i sada pobrinem za najbolje. Znači da mi je stan osiguran, ne u osiguravajućem društvu, nego da ne može sam npr. otvoriti prozor, vrata, da ne može dohvatiti nešto oštro i sl., da brinem o njegovom zdravlju (u nekim realnim okvirima, naravno da će ponekad pojesti i nezdravo), da ga ostavljam samo s osobama kojima vjerujem i da mu dajem ogromnu količinu sigurnosti i ljubavi, vjere u život - to je banka iz koje će uzimati ako se jednog dana desi nešto 'ne daj bože', a ja neću moći biti uz njega.
    Nedavno je bio u strahu da će nešto ružno sanjati i htio je da ga zaštitim od toga. Kako? Nisam mu mogla obećati da ću ja znati kad ružno sanja i spasiti ga od toga. Naučila sam ga da zamoli anđela da ga čuva. A moje je pobrinuti se da u stvarnosti nema nekih uzroka zbog kojih bi inače ružno sanjao. Opet, koliko mogu.

  11. #61
    Ms. Mar avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zaprešić
    Postovi
    830

    Početno

    Citiraj pomikaki prvotno napisa Vidi poruku

    moja filozofija je slijedeća, kad sam odlučila roditi dijete naravno da sam potpisala da će to dijete možda biti bolesno, možda i invalid, a možda doživim i da umre...
    o tome ne volimo govoriti ni misliti, takve misli guramo pod tepih i brzo dodajemo "nedajbože" ako i izustimo,
    ali hajde da budemo realni, to je nešto što se ljudima događa i moramo biti svjesni toga, dovoljno hrabri da i to najgore podnesemo

    zašto gurati glavu u pijesak, sve je to za ljude

    zato, dok je dijete zdravo, uživajte u tom trenutku
    a što nam budućnost nosi, nitko ne zna i nitko nije od svega osiguran
    pa bi i tu činjenicu trebalo prihvatiti kao još jednu čaroliju života
    Predivno

  12. #62
    Leni avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    381

    Početno

    Citiraj Ms. Mar prvotno napisa Vidi poruku
    Jedna moja prijateljica, koja ima jedno dijete mi je rekla da misli kako drugo neće imati jer ne bi mogla podnijeti još količine straha koje ima za ovo jedno
    da,točno.. znam kad mene pitaju kad će treće da mi prvo pada napamet strah za njih dvoje, a kamoli treće...
    odlučila sam da ne pratim tužne priče jer onda cijeli dan mislim na tuđu djecu, i živim u strahu za svoje.. ali onda opet ne mogu sjediti prekriženih ruku da ne pomognem nekome kome pomoć treba...
    i tako se vrtim u krug.. onda sam sretna što znaju plakati jer žele igračku od ovog drugoga a ne zato što ih boli.. da vrište od sreće, a ne od tuge... da imaju energije za trčati maraton...

  13. #63
    Eci avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    Zagreb, Gajnice
    Postovi
    2,107

    Početno

    Joj, ovo je tema za mene. Do prije par godina sam bila prilično opuštena mama. Onda sam izgubila bebu u T, rodila divnog dečkića u sljedećoj. Sa njim nikad mira. Sa 2 g je operirao bruh. Sa 2,5 hidrokelu. Sve je prošlo u najboljem redu, ali je bilo jaaako stresno za sve nas. Onda je u 9. mj. pao sa bicikla i slomio čeljust na 2 mjesta. Sa velikim pomakom. To je izgledalo strašno i te slike se neću riješiti dok sam živa. Operiran je i sve je ok, niš se ne vidi. Ali to je prelilo čašu i od onda ludim nad njim (trudim se da on to ne osjeti). Kad zaplače dojurim sva van sebe i već u glavi smišljam najkrači put do bolnice. Kad padne mislim da ću se onesvjestiti ipregledavam ga pola sata da nije šta slomljeno. Onda se još par dana brinem o mogučim posljedicama koje nisu odmah vidljive.
    Sad sam oduljila, ali baš mi je dobro došlo da se ispušem jer je i danas pao na potiljak (jutros, do sada bi se već vidjelo da ima potres mozga).
    Možda bi trebala potražiti pomoć, ali još se nadam da ću se uspjeti sama skulirati.

  14. #64

    Datum pristupanja
    Mar 2016
    Postovi
    1

    Početno

    Dragi roditelji vidim da na ovu temu već duže nema postova, a ja ju tražim jer me već mjesecima muče crne misli. Imam curicu od 2 godine koja nikad nije nešto bila pretjerano bolesna osim jednog puta kad smo zbog salmonele završile u bolnici (proljev i temperatura 41). Nakon toga ovu jesen je krenula u jaslice i naravno u dva mjeseca bila non stop bolesna, no opet reći ću ništa strašno temperature, kašalj, nos, pokoji osip i antibiotik. No ja sam toliko paničarila za svaku virozu da sam smršavila 10 kg u tih dva mjeseca, povraćanje i proljev da ne pričam. Najgore od svega mi je što sam stalno iscrpljena bila od sekiranja pa se nisam mogla pravo ni brinuti o njoj dok je bila bolesna. Situacija je bila takva da sam je odlučila ispisati iz jaslica jer nisam mogla podnijeti taj konstantni strah za nju. Od tada je prošlo tri mjeseca i naravno niti jednom nije bila bolesna. No moje stanje je još gore, čim se recimo ujutro probudi i kihne ja odmah povraćam i ne mogu ništa jesti, onda kad se uvjerim da taj dan neće biti bolesna smirim se, navečer isto kada zaspi budem najsretnija jer nije taj dan bolesna. I tako svaki dan SVAKI DAN!!! U glavi si ponavljam da pretjerujem, da su moji strahovi iracionalni, ali ne mogu si nikako pomoći, čak imam i napadaje panike lupa mi srce, znojim se, vrtoglavice, a sve zbog nečeg što ne postoji i što se nije dogodilo. Još sam sada na učenju za pravosudni a dan mi ode u panici i mukama i iscrpljenosti zbog mojih gluposti!! Znam i svjesna sam da dijete mora biti bolesno, ali ne mogu objasniti to svom mozgu, jednostavno ne mogu, čak sam razmišljala da potražim pomoć psihijatra ali mi je neugodno! Ne znam što bih rekla kad sam svjesna da totalno pretjerujem, ima li još kakva luda mama ili tata kao ja???

  15. #65
    lavko avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,647

    Početno

    Prije nego što te misli odu koji korak dalje, potrazite pomoc psihologa a po potrebi psihijatra. Nemojte se ljutiti ali ovo nisu normalne reakcije. Strah vas paralizira. Imam iskustva s anksioznim poremećajima i prosla sam fazu panicnog straha od kojecega pa tako i id bolesti djeteta. Ne mogu vise pisati ali odite na razgovor.

  16. #66
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,182

    Početno

    Pretjeruješ, da. Dijete te treba zdravu. Odi na taj razgovor.

    Malu ne možeš držati pod staklenim zvonom. Ona treba biti u kontaktu s drugom djecom, i njihovim bakcilima, da razvije otpornost.

  17. #67
    AdioMare avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Postovi
    9,030

    Početno

    Citiraj inci87 prvotno napisa Vidi poruku
    Znam i svjesna sam da dijete mora biti bolesno, ali ne mogu objasniti to svom mozgu, jednostavno ne mogu, čak sam razmišljala da potražim pomoć psihijatra ali mi je neugodno! Ne znam što bih rekla kad sam svjesna da totalno pretjerujem, ima li još kakva luda mama ili tata kao ja???
    inci, ovo prelazi uobičajenu brigu za dijete. pusti neugodnosti! ne čak, nego obavezno potraži pomoć psihijatra, kao što bi bilo kojeg drugog liječnika da imaš bilo koje druge tegobe.

  18. #68
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,052

    Početno

    Citiraj Anemona prvotno napisa Vidi poruku
    Evo ustvari je baš ovako, ali mene nervira ovaj drugi dio gdje se on može opustiti, jer ja vodim brigu. Kad ću se ja opustiti?
    Samo da dodam na ovo svoje i konkretni odgovor.
    Opustila sam se (i previše, ako se mojeg muža pita), prije točno godinu dana.
    Osjećaj je odličan. Neka se čovjek snalazi ima dvije ruke i glavu na ramenu, kao i ja.

  19. #69
    tangerina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Split
    Postovi
    8,741

    Početno

    inci, cure su sve rekle
    vjerujem da nije lako potražit pomoć, ali nisi ni prva ni zadnja koju muče takvi strahovi i napadi panike
    to je nešto što se može stavit pod kontrolu, a ako ne staviš satrat će i tebe i sve oko tebe
    sretno!

  20. #70
    Angie75 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    6,644

    Početno

    Citiraj SikaPika prvotno napisa Vidi poruku
    n
    a znaš što mu se jednom dogodilo, ma, ne znam je li mi smiješno ili horor
    nosio je M. škarice za nokte i na neku foru, dok je valjda petljao s poklopcem, M. se stvorila ispred njega, njemu su škarice ispale (same od sebe, oživjele) i upale joj u njedra
    ja nisam mogla vjerovati, sva sreća pa su bile zaklopljene i što su zaobljenog ruba
    eto koji baksuz
    Karma is a bitch

    Ja sam među onim opuštenim roditeljima, u smislu da mrzim potenciranje priča o bolesti i ne skačem doktoru za svaki kašalj. Izluđuje me što je mm-ova obitelj među paničarima, ne volim im ni reći kad je netko od nas bolestan jer onda zovu stoput na dan, poludim od toga.

    inci, ti se moraš smiriti. I neće ti pomoći ako ti sad netko potvrdi da ima još takvih.

  21. #71

    Datum pristupanja
    Nov 2012
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    610

    Početno

    Citiraj Angie75 prvotno napisa Vidi poruku
    Karma is a bitch

    Ja sam među onim opuštenim roditeljima, u smislu da mrzim potenciranje priča o bolesti i ne skačem doktoru za svaki kašalj. Izluđuje me što je mm-ova obitelj među paničarima, ne volim im ni reći kad je netko od nas bolestan jer onda zovu stoput na dan, poludim od toga.

    inci, ti se moraš smiriti. I neće ti pomoći ako ti sad netko potvrdi da ima još takvih.
    Ni ja ne paničarim na svaku. Ako mali ili mala imaju povišenu temperaturu, nikakve druge simptome i normalno se ponašaju (čitaj: divljaju po kući) ne odlazim pedijatru. Drugi dan obično bude sve normalno. U slučaju da se stanje pogorša, idemo doktoru. Padove i ostalo ne registriram ako nema krvi i nisu s neke opasne visine (znam da svaka visina može biti potencijalno opasna,ali u ovom slučaju mislim na pad kad se sapletu o neku igračku , dok trče i sl.) S obzirom da nisu u pitanju male bebe, pričekam tri dana (po savjetu pedijatrice) prije nego ih vodim u ambulantu. Izuzetak su hitni slučajevi, kojih na sreću nije bilo puno.

  22. #72
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    Citiraj Angie75 prvotno napisa Vidi poruku
    Karma is a bitch

    Ja sam među onim opuštenim roditeljima, u smislu da mrzim potenciranje priča o bolesti i ne skačem doktoru za svaki kašalj. Izluđuje me što je mm-ova obitelj među paničarima, ne volim im ni reći kad je netko od nas bolestan jer onda zovu stoput na dan, poludim od toga.

    inci, ti se moraš smiriti. I neće ti pomoći ako ti sad netko potvrdi da ima još takvih.
    identično - ti i ja , TM i MM

Stranica 2 od 2 PrviPrvi 12

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •