tjelesni napor u trudnoći

[manal]

ispričavam se u startu ako tema negdje postoji, ja sam tražila, ali nisam našla.

Ma! imam tvrdoglavu sestru. ona je snagator, uvijek bila, i stalno se mora dokazivati sa svojom tjelesnom snagom, kako ona nešto može, npr. puno toga nositi, dizati teško i sl. i u trudnoći! sad ja nju hoću upozoriti da bar malo stane i smanji svoje dokazivanje (sebi uglavnom), ipak još i blizance nosi, ali ona samo odmahuje rukom, kao pih!
sad se ja pitam - vrijedi li to za ne dizanje teškog samo u prvom tromjesečju ili općenito? ili je to sve skupa možda neka stara spika, koja uopće ne drži vodu? kao što meni npr. patronažna kaže da ne smijem peglati ni usisavati (na što ja pak odmahujem rukom)?

[mali karlo]

I mene zanima odgovor na ovo. Ok ja ne dizem bas ono sto ne trebam al ako me stariji sin par puta zamoli da ga odnesem iz sobe do boravka jer mu je fora odnesem ga. On ima 19kg
Neki dan sam s placa "dovukla" oko 10-ak kg svega. To sam nosila cca 2km. Uvijek razmisljam 'ma aj mogu ja to pa nisam bolesna,samo sam trudna'

[genius]

ja sam u prvoj trudnoći moram napomenuti urednoj,radila teske fizičke poslove (dizala 30-40kg) prva 3 mj. dalje sam nosila stvarno ono sto sam morala,a znalo se dogodit da sam x puta pregurala/razmjestila cijelu sobu na drugi kraj.......isto poprilično tvrdoglavo,ali.. u drugoj trudnoči sam ipak malo stala na loptu,heh tu je bilo krečenje cijelog stana u 7.mj. unosenje stvari u sobu,guranje ormara... ali kad sam osjetila i najmanju bol i napor,zamislila sam se i odmorila pa opet dalje.
da li je pametno,vjerovatno nije -znam da nije ali ...
imam prijateljicu koja kad je saznala da je trudna ne uzima usisavač u ruke ,neriba wc i sl. sto uključuje duze saginjanje... mislim da to ipak ovisi o tome tko je kakva osoba.
da sam imala riziču trudnoču vjerovatno nebi bila toliko tvdoglava i junačila se.

[nina70]

Ja sam gotovo od prvih dana trudnoće nakon par bržih koraka puhala i disala kao da sam upravo istrčala maraton. Isto tako nisam mogla (i još ne mogu) nositi ništa teže od cca 4 kg a da ne osjećam pritisak u donjem dijelu trbuha (pritom mislim na duže hodanje s tim teretom). I moj gin se slaže da se ne bih smjela umarati. Nakon ovih blagdana sam bila na uzv i rekao mi je da sam se za prst otvorila i da je razlog blagdansko čišćenje. Istina je da sam čistila ali ni približno kao prijašnjih godina i sve sam puno sporije radila, ali ipak izgleda da je i to bilo previše. Sve drugo je ok, nisam čak imala ni mučnine, sve jedem umjereno i zato imam osjećaj da mi ukućani baš i ne vjeruju da mi bilo kakav napor teško pada. Neki dan sam doživjela i prvu vrtoglavicu-nesvjesticu. Nakon dužeg hodanja uzbrdo ušla sam u dućan i zamalo se onesvjestila. Da nisam sjela i naslonila glavu na zid...skupljali bi me po podu. Šumilo mi je u ušima, zacrnilo se pred očima, lice obliveno znojem....užas.
Mislim da je kod svake trudnice individualno ali i da bi svaka čim osjeti umor trebala malo stati. Moj gin kaže da treba stati i prije nego osjetiš umor, ali to je lakše reći nego napraviti.

[ZO]

ne traje trudnoća vječno, moj savjet je da se treba pripaziti jer i " normalna" trudnoća zbog ovakvih stvari može prerasti u " rizičnu ", a lupanje glavom u zid tada ne pomaže

[nahla]

ja sam se u prvoj junačila,al u stvari ništa posebno, radila sam, nisam nosila neke teške terete-i završila na strogom mirovanju i preparima. a ovo strogo mirovanje znači samo do wc-a.
zato sam u drugoj odmah otvorila bolovanje, zlu ne trebalo. ponašala sam se normalno i izbjegavala šetnje po vručini, nošenje starijeg sina....i čim bih osjetila i najmanji pritisak i nelagodu odmah bih sjela, legla i odmorila

[pujica]

mislim da je to individualno (i naravno ovisno o tijeku trudnoce). ja ne samo sta normalno peglam, usisavam i ostalo nego mi bas pase fizicka aktivnost (pogotovo na zraku) u obliku vrlo brzog hodanja, penjanja na sljeme i tak - puno se losije osjecam ako sam cijeli dan unutra i samo sjedim nego ako se gibam. Na poslu npr. svakih sat i pol izadjem van i prosetam krug oko zgrade pa me vec zezaju da sam placena po kilometru
Treba slusati svoje tijelo i prema tome se ponasati

[astral]

meni je i u prvoj a i sada u drugoj trudnoći isto kao i nini70

svaki manji fizički napor ili malo duža šetnja od prvog tjedna trudnoće rezultiraju pritiskom u donjem dijelu trbuha i sada u drugom tromjesečju i leđima.

doma sam na komplikacijama baš iz tog razloga, ali nije da baš ništa ne radim

čistim po kući , kuham , radim sve kućanske poslove, nekad i nosim malenu ( srećom nema nego 11 kg) ali jako kratko i čim osjetim da mi je previše legnem na kauč i odmaram, znači sve laganini

mislim da se ne treba totalno opustiti osim ako to nije nužno potrebno ali ne treba ni pretjerivat

ipak je to "drugo" stanje i kratko traje

[mimi 25]

U drugoj trudnoci sam dizala starijeg sina (cca 10 kg) kada je to bilo neizbjezno. I bilo me je strah. Da nisam morala sigurno ne bi dizala nista tesko. Ne znam je li dokazano da je to rizicno ili ne, ali cemu riskirati......
Dobro je Zo napisala, lupanje glavom u zid kada je vec kasno ne pomaze.......

[koksy]

U prvoj trudnoci sam odmah isla na mirovanje jer sam radila posao koji nije za trudnice. Nazalost, ta trudnoca nije dobro zavrsila. U drugoj sam mirovala samo zbog straha. U trecoj sam prokrvarila na poslu, znala sam odmah da ne smijem raditi, osjecala sam to ali tek sam se bila zaposlila i nisam mogla otic na bolovanje dok ne nadem zamjenu. Nazalost, imala sam spontani nakraju. U zadnjoj sam isla na osjecaj, ako taj dan nisam bila u stanju nisam to ni radila, ako sam se osjecala dobro dizala sam sina od 16 kg i radila sve sta sam mogla s trbuhom do zuba. E sad, otvorila sam se dosta rano, mjesec i pol prije poroda bila sam 2-3 prsta otvorena. Jel to zbog fizickog napora ili cinjenice da je cetvrta trudnoca...ne znam. Znam samo da svakako treba usporiti u trudnoci, ne treba, osim ako nema medicinske osnove, lec u krevet i cekat porod.

[Kaae]

mislim da je to individualno (i naravno ovisno o tijeku trudnoce). ja ne samo sta normalno peglam, usisavam i ostalo nego mi bas pase fizicka aktivnost (pogotovo na zraku) u obliku vrlo brzog hodanja, penjanja na sljeme i tak - puno se losije osjecam ako sam cijeli dan unutra i samo sjedim nego ako se gibam. Na poslu npr. svakih sat i pol izadjem van i prosetam krug oko zgrade pa me vec zezaju da sam placena po kilometru
Treba slusati svoje tijelo i prema tome se ponasati

Slazem se s ovim.

Bas sam nedavno razgovarala s ginekologom i pitala ga bih li trebala prestati vjezbati ili barem smanjiti, tim vise sto nisam trudna, vec samo potencijalno trudna svaki mjesec. Rekao da je da ne, jer nema nikakve veze sve dok se ja osjecam dobro.

Kolegica s posla je ostala trudna usred pripreme za maraton. Nije ni skuzila prvih XY tjedana, a nakon toga je jednako tako nastavila trenirati. I otrcala cijelu stvar, takodjer.

[ria osk]

hej pozdrav svima ja sam nova ) ovo mi je prva trudnoća iii nevjerojatno koliko snage imam sad nego kad nisam bila trudna ii dobila želju za radom ,samo što nisam postala muško pa na bauštelu išla krečenje ovo ono sve sam radila :DD i super se osječam bar za sad :DD
čč

[nina70]

Ja sam "malo" starija trudnica koja je teško ostvarila trudnoću. No bez obzira na to mislim da s godinama raste strah i zabrinutost koju mlade trudnice ne mogu osjetiti u toj mjeri (ne bih ni ja da sam na njihovom mjestu). Nekad, u tinejđerskoj dobi sam i stopirala, a danas mi to ne pada ni na kraj pameti
Uglavnom znam trudnicu koja se super osjećala cijelu trudnoću, bila hiper aktivna, radila s guštom, bebica je na svakom uzv bila super......i mjesec dana prije poroda šok, bebino srce ne kuca. Nažalost, nismo baš bliske pa nisam saznala da li zna uzrok, možda nije imalo veze s njenim aktivnostima. Što god bilo, bebe nema. Ja ne znam kako bih to podnjela....
Nitko od nas ne misli da smo bolesne, niti mimoze. Ako se žena dobro osjeća i ima dobre radne uvijete neka radi (nisu sve takve sretnice). I na kraju sve mi obavljamo kućanske poslove, kuhamo, šetamo ali ne treba se junačiti i pretjerivati, naročito u trećem tromjesečju jer sada nemamo odgovornost samo prema sebi.

[Trina]

Ja sam radila sve osim dizala teško, ne znam zašto baš samo to..nekako uvijek imam u trudnoći strah od tog dizanja. Ali sam npr do 20-tog tjedna radila na poslu di se 8 sati stoji na nogama, samo jednom se sjedne 15 min kad je marenda, čistila sam čitavo ljeto dva apartmana sama, ovi kućanski poslovi koje vi spominjete su mi bili odmor nakon svega. I sve je bilo ok. Ali opet, ja sam taj tip koji nikad ne staje inače, uvijek nešto radim, trčim, skačem..pa mi stvarno bilo čudno da sam prestajal u trudnoći. I moram priznati da su me u ovoj zadnjoj trudnoći rasturala leđa, zdjelica, stalno me nešto bolilo i imala sam osjećaj da će mi dijete samo ispasti. Kad me gin uvjerio da je to normalno za 4. trudnoću, onda sam nastavila po starom

[Inesz]

Nakon dužeg hodanja uzbrdo ušla sam u dućan i zamalo se onesvjestila. Da nisam sjela i naslonila glavu na zid...skupljali bi me po podu. Šumilo mi je u ušima, zacrnilo se pred očima, lice obliveno znojem....užas.
.

nina70, ja sam imala gotovo isti događaj u 19 tt, sve kao što si opisala. od pada u nesvjest dijelila me sekunda, na sreću u tramvaju se je našao jedan mladić na kojeg sam se naslonila i za sekundu izašla vani i sjela.
Prof. Latin je rekla da se takve stvari događaju radi toga što naglo padne ionako niži krvni tlak i da se to neće ponavljati u kasnoj trudnoći kada tlak inače prirodno malo poraste.

[nina70]

Inesz istina da sam se tad zabrinula iako znam da se to događa zbog razloga koji si opisala. Bilo mi je čudno jer sam se super osjećala, puna poleta i odjednom nesvjestica. Nisam se totalno srušila jer imam iskustva u padanju iz mlađih dana kada sam jela tek toliko da preživim

[manal]

baš mi je drago da ste se javile s toliko različitih iskustava, i iako nitko ne zna sigurno, izgleda da jest individualno kako kažete. znači ako je moja sestra i prije sve to radila, neće sad predstavljati ništa novo da nastavi dizati djecu. dobro, mali su još, možda 8kg i 11kg, ne znam sad točno.
ja od početka trudnoće romana nosim minimalno, samo ga podižem u AS, kadu i iz njih, i kada zaspi u autu pa ga moram odnijeti unutra. nekad me poslije malo zateže, ali pitam se umišljam li si to, zato što mislim da je možda opasno...?
mojoj sestri je to treća trudnoća. valjda će osjetiti ako treba usporiti, i poslušati nadam se svoje tijelo.

[nina70]

To si dobro rekla. Treba slušati svoje tijelo.

[Trina]

baš mi je drago da ste se javile s toliko različitih iskustava, i iako nitko ne zna sigurno, izgleda da jest individualno kako kažete. znači ako je moja sestra i prije sve to radila, neće sad predstavljati ništa novo da nastavi dizati djecu. dobro, mali su još, možda 8kg i 11kg, ne znam sad točno.
ja od početka trudnoće romana nosim minimalno, samo ga podižem u AS, kadu i iz njih, i kada zaspi u autu pa ga moram odnijeti unutra. nekad me poslije malo zateže, ali pitam se umišljam li si to, zato što mislim da je možda opasno...?
mojoj sestri je to treća trudnoća. valjda će osjetiti ako treba usporiti, i poslušati nadam se svoje tijelo.

I ja sam dizala djecu prije trudnoće pa sam prestala čim sam saznala da sam trudna, jednostavno mi taj mot nije bio na ruku, to saginjanje, podizanje i nošenje djeteta. Ali ajde, moj sin je imao 19 kila pa nije isto.

[andiko]

Ja radim sve po kuci, vucem kolica sa malim od 10 kg uz stepenice i njega nanasam svako malo... Radila skroz.. Pokusavam odmarat koliko mogu. Nije da se junacim...nego eto... Glupo mi lezat kad ima posla..jos s dvoje male djece..mos islit. Sad kuzim da mi je malo teze..ipak je trbuh vec veci....
Kad kuzim da mi je tesko..odmaram..

[katarinam]

U drugoj trudnoci sam dizala starijeg sina (cca 10 kg) kada je to bilo neizbjezno. I bilo me je strah. Da nisam morala sigurno ne bi dizala nista tesko. Ne znam je li dokazano da je to rizicno ili ne, ali cemu riskirati......
Dobro je Zo napisala, lupanje glavom u zid kada je vec kasno ne pomaze.......

evo i ja sam u takvoj situaciji i bojim se kako će na kraju sve završiti, stalno imam neki osijećaj da ću se puno prije poroditi, a kad nemam izbora kad sam sama doma skoro cijeli dan.... ali na kraju nekako izguramo do kraja dana

[trampolina]

U prvoj trudnoći sam pazila na svaki pokret i nije mi bilo ništa

U drugoj nisam pazila uopće (čitaj precijenila bi se, redovito), pa sam zaradila herniju.

U trećoj osluškujem ono što mi tijelo kaže, eto mi proširene vene. pa ili ono ne zna govorit ili ja ne čujem dobro.

[leonisa]

u prvoj sam do 25.tt radila sve i svasta. skakala, putovala, letila, hodala, plesala. kotrakcije tumacila kao normalne malo jace bolne BH. inace se osjecala super. do 25. kad sam zavrsila u bolnici s prijetecim pobacajem.
druga i treca, ponasala sam se normalno. no one su prebrzo okoncale.
sad u cetvrtoj me od pocetka sve zivo boli. od zdjelice, sava, maternice, ligamenata, bruha....mirujem po savjetu radi anamneze. no osjecam se tromo i nikakvo. a opet imam filing da bi mi aktivnost pomogla, no kako me sve boli, ni sama ne znam.

tako da tijelo i ja nismo na istoj valnoj.

jedino sto sam u sve 4 trudnoce znala, to je da sam trudna i prije nego mi je zavrsio ciklus, samo sam u prvoj to u nevjerici ignorirala :D i tu nasa komunikacija prestaje :D

Trina, ja znam donjet u narucju malu kad zaspe u autu. znam, nije mi pametno. al ko ce je budit :green:

[Beti3]

Mislim da je pametnije slušati svoju pamet, a ne svoje tijelo. U trudnoći je pametno usporiti. I bolje spriječiti nego liječiti.

Nekad će sve proći super i ako se ne čuvamo, ali nekad baš i neće. A potpuno mirovati (nakon npr.dva spontana) nije ni malo jednostavno. Sve te vuče da se makneš s tog kauča, a znaš da ne smiješ. I još to starijem djetetu objasniti. Pa tako nekih 36-37 tjedana, jesen, zimu, proljeće...

No, svatko odlučuje za sebe i ako misli da sve može, teško da će ju ičije riječi pokolebati, pa bile to i doktorske.

[mimi 25]

Katarinam, i ja sam isto imala osjecaj da cu ranije roditi. I rodila sam u 37 tt.
Ali ne znam da li je to vezano uz dizanje i nosenje jer sam i u prvoj trudnoci imala osjecaj da cu ranije roditi i isto je porod bio u 37 tjednu. A nisam nista tesko nosila ni dizala......
Uglavnom, htjela sam ti reci da mene taj osjecaj da cu roditi malo ranije ni jednom nije prevario!

[mimi 25]

E da,neka me netko ispravi ako grijesim, ali mislim da nije toliko problem u samom nosenju bebe koliko u dizanju. Nekako mi se cini da je tada naprezanje jace.
Ja sam malca dizala iz cucnja ili bi ga ulovila za rukicu i pomogla mu da se popne na krevet / stolicu (pri kraju trudnoce, kada je on to vec mogao napaviti) pa ga onda podigla.

[mimi 25]

Mislim da je pametnije slušati svoju pamet, a ne svoje tijelo. U trudnoći je pametno usporiti. I bolje spriječiti nego liječiti.

Slazem se.

[manal]

pa ili ono ne zna govorit ili ja ne čujem dobro.

znam što misliš. ni ja ne čujem, a pokušavam osluškivati... mislim da mi kaže da idem malo šetati, ali meni se ne da po zimulji.

[katarinam]

Katarinam, i ja sam isto imala osjecaj da cu ranije roditi. I rodila sam u 37 tt.
Ali ne znam da li je to vezano uz dizanje i nosenje jer sam i u prvoj trudnoci imala osjecaj da cu ranije roditi i isto je porod bio u 37 tjednu. A nisam nista tesko nosila ni dizala......
Uglavnom, htjela sam ti reci da mene taj osjecaj da cu roditi malo ranije ni jednom nije prevario!

i ja sam u prvoj imala osjećaj da ću prije pa se malcu nije dalo van i prenosila par dana, a bila sam od 32. tt. malo otvorena

E da,neka me netko ispravi ako grijesim, ali mislim da nije toliko problem u samom nosenju bebe koliko u dizanju. Nekako mi se cini da je tada naprezanje jace.
Ja sam malca dizala iz cucnja ili bi ga ulovila za rukicu i pomogla mu da se popne na krevet / stolicu (pri kraju trudnoce, kada je on to vec mogao napaviti) pa ga onda podigla.

tako i ja mislim, pa ga prvo podignem na njegove noge pa ga tek onda dignem i malo mi je lakše

[Nena.]

Pozzz buduce mame.Imam jedno pitanje za vas? U 9 nedelji sam trudnoce i jutros sam podigla drugu polovinu kreveta kako bi ubacila posteljinu u krevet boli me stomak i ispod stomaka. Da li imam,potrebe za brigu.