više manje se slažem s ostatkom ovog posta, kao i s Bodulicom, ali ovo je zanimljivo pitanje.
Kako znamo, među ljudima ima zbilja gadnih smradova.
Ne znam, da vidite Sanadera, ili Hitlera da se utapa...
vrijedi li ih uopće spašavati? A moj pas je tako milo biće
Ja bih vjerojatno također (ako izuzmemo Sanadera i još ponekog), jednostavno instinktivno, prvo spašavala pripadnika svoje vrste. Kao i svi vi.
Ali ako se malo zamislimo, onako kritički, jesmo li možda samo subjektivni? Jesmo li se možda malo precijenili, mi stvoreni na sliku Božju?
Moj je zaključaj da ja ne mogu reći čiji je život vrijedniji. U slučaju katastrofe spasit ću i vas i vašu babu s blizancima ako ikako budem mogla, ali dozvolite da sva živa bića smatram
bitnima. Ta ljudska samoživost i umišljenost mi se ne sviđa. Čim netko usudi izustiti se takvu misao - jesu li možda i životinje jednako bitne, jedanko
žive - evo Ifi sa svojom crnom pričom o čovjeku koji spašava iz plamena hrčka dok u stanu do odjekuju samrtni krici djece i staraca. Ma daj Ifi... pa nije riječ o tome, nego o tome da se životnje smatraju neživom tvari bez osjećaja, koja je dobra jedino zbog profita. Da se ne samo ubijaju, nego se muče. I da je to zakonom dozvoljeno.