kako sebe stabilizirati?

[vindira]

Dobra večer ja sam Ana i imam 33. Imam troje djece.
I ja previše vičem!


Nego, baš sam htjela otvoriti temu tipa "što vas natjera do granice, zbog čega puknete i krenet psovati, vikati...?"

Vrlo jednostavan odgovor: Moj temperament. Kod mene nema ponavljanja normalnim tonom više od 3 puta,odmah počnem deračiti. A mali još k tome ima moj temperament.Pošto sam picajzla,malo me i previše toga smeta,ali ne mogu si pomoći lakše mi je nekako ak se derem i psujem.Inače,muž radi skoro cijeli dan,tako da sam ja s malcem sama,a još sad ovo grozno vrijeme,ne samo vrijeme,nego i te viroze i razne boleštine,užas.Jednostavno ne možemo nigdje dok epidemija ne prođe ili smo mi bolesni ili naši prijatelji.

[vindira]

btw, ja skroz vjerujem da ima žena koje se nikad ne deru na djecu, poznam ih par. ali moraš biti takav tip. ja nisam takav tip, ja sam živčanohisteričan tip

da,i ja poznajem takve mame,al djeca su im katastrofa,rastrojena,bezobrazna... da ne nabrajam. Za tako nešto stvarno moraš biti flegma.Ja sam skužila da sam u stresu i lijepo otišla dr opće prakse,pitati ga dal sam luda,rekao je da nisam,pa sam tražila od njega uputnicu za psihijatra da se i tamo uvjerim u to,imam blagu anksioznost,i psihićka je rekla da se ne bojim,neću prolupat to je sve zbog stresa i da bi se trebala malo maknuti od djeteta i imati vrijeme za sebe.Sad će krenuti u igraonicu jer jako je društven i znam,i njemu je dosadno biti sa mnom cijelo vrijeme,ponekad samo zuji oko mene od dosade,sve što mu preporučim da radimo ne želi.Vidjet ćemo kako će to ispasti.Al ja sam opet takva ne mogu snjim,onda kad ode djedu i baki mi fali,a znam da mu je tamo super,a ja ko luda mislim na njega.Dobro sad kad je veći polako sam se već naviknula.

[Cheerilee]

Vindira - ne radi se o tome da sam ja flegma, da me nije briga al kada me dijete ne sluša ako neš ponovim 2X ja ću i 5x reć mirno bez dreke i lupanja vratima, i neću biti na pragu živčanog sloma....


Nego, imam prijateljicu, ima probleme sa štitnjačom, i recite, jel to može utjecati na drastične promjene rasploženja i mišljenja?
Ponekad je strašno smirena i priča sve pozitivno a za par dana depresija teška....
Stvarno mi ponekad bude teško kad se vidimo jer nikad neznam jel ok il ju pucaju hormoni....

[eliot]

Moj odgovor na pitanje u naslovu: molitva. Nastojim moliti bar jednom dnevno. Jako mi pomaže da se stabiliziram općenito i da stavim stvari u pravilan okvir pa da mi se ne događaju takvi ispadi. A kad se dogode, i meni je najbolje odmaknuti se od situacije, barem odlaskom u kupaonicu na koji minut.

[vindira]

Cheerilee nisam mislila na tebe,jer tebe ne poznajem,mislila sam na svoje poznanice pa čak i prijateljice koje su takve. Je,štitnjača je gadna stvar,ja sam svoju isto provjeravala al moja je ok.

[vindira]

a jel ona liječi štitnjaču jer te promjene raspoloženja su svakako od toga

[Anemona]

Vindira - ne radi se o tome da sam ja flegma, da me nije briga al kada me dijete ne sluša ako neš ponovim 2X ja ću i 5x reć mirno bez dreke i lupanja vratima, i neću biti na pragu živčanog sloma....


Nego, imam prijateljicu, ima probleme sa štitnjačom, i recite, jel to može utjecati na drastične promjene rasploženja i mišljenja?
Ponekad je strašno smirena i priča sve pozitivno a za par dana depresija teška....
Stvarno mi ponekad bude teško kad se vidimo jer nikad neznam jel ok il ju pucaju hormoni....

Štitnjača ima ogroman utjecaj.
Eto, ja sam bila mama koja se u 4 godine nije nikad izderala na dijete, sve sam to ja lijepo mirno, staloženo i pregovarački odradila, e onda je očito štitnjača počela vrištati umjesto mene.
Tada je nastupio gadan period.
Nekon jedne urlajuće epizode, kad sam se osjećala kao zadnje govno, jer sam urlala bezveze i bez kontrole, počela sam se mijenjati.
Prvo je bilo jako teško, jer sve u tebi vrišti da moraš početi urlati, ali sad je sve lakše i lakše, zahtjeva manje truda.
Moje iskustvo je ustvari jednako kao što je rekla Peterlin. Treba pronači uzrok.
Ali da bi pronašao uzrok i riješio ga, moraš priznati da imaš "problem".
Problem je namjerno pod navodnicima, jer to ne treba biti gromada od problema, ponekad je dovoljno da se sitnice godinama prikupljaju.
I tako, nadam se da sam sad na putu k "ozdravljenju".

[RozaGroza]

Uopće nije stvar u karakteru, ja sam extra temperamentna, stvar je u tome da si posložiš prioritete. Moj prioritet je odgoj bez deračine i dramatiziranja. Pokačim se ja sa mužem kad djeca odu leć, doduše sve šoto voće. Jednostavno nema opcije da puknem u toj mjeri da se derem usred noći i lupam vratima. Dignem glas, budem stroga, a kad vidim da sam blizu ruba, preuzme ih muž a ja odem tkat, sijat, šetat, pituravat...što god me smiruje. Vratim se punih baterija i idem dalje.

[Cheerilee]

Liječi, uzima lijekove već dulje vrijeme...
Zato me i čude takve promjene raspoloženja, deranje, plakanje....
Možda joj terapija ne odgovara.. Neznam... Nekužim se u štitnjaču....

[RozaGroza]

ovo sam odgovaralo onoj na prvoj strani koja je napisala da lažem

[Anemona]

Uopće nije stvar u karakteru, ja sam extra temperamentna, stvar je u tome da si posložiš prioritete. Moj prioritet je odgoj bez deračine i dramatiziranja. Pokačim se ja sa mužem kad djeca odu leć, doduše sve šoto voće. Jednostavno nema opcije da puknem u toj mjeri da se derem usred noći i lupam vratima. Dignem glas, budem stroga, a kad vidim da sam blizu ruba, preuzme ih muž a ja odem tkat, sijat, šetat, pituravat...što god me smiruje. Vratim se punih baterija i idem dalje.

Da ne ispadne da sad tebe analiziram, ali želim reči dvije stvari.
Prvo vezano za prioritet. I moj je prioritet bio i ostao odgoj bez deračine, ali se to u tom trenutku poremetilo.

A drugo je ovo podebljano, dio gdje preuzme muž. Kod večine žena koje su se ovdje javile, problem je u tome da su same, muž radi i nema tko preuzeti kad pucaš i onda pukneš.

[Anemona]

Liječi, uzima lijekove već dulje vrijeme...
Zato me i čude takve promjene raspoloženja, deranje, plakanje....
Možda joj terapija ne odgovara.. Neznam... Nekužim se u štitnjaču....

Terapija je samo umjetni nadomjestak koji ne može pogoditi pravu količinu koja ti treba. Količina potrebnih hormona varira i zdrav organizam se prilagođava, a bolestan ne i terapija ne može točno pratiti potrebe.
S vremenom će biti bolje.

[apricot]

A drugo je ovo podebljano, dio gdje preuzme muž. Kod večine žena koje su se ovdje javile, problem je u tome da su same, muž radi i nema tko preuzeti kad pucaš i onda pukneš.

nisam sama, muž se jako puno bavi njima

ja sam jako loše postavila granice, i sebi i njima
i sada ispaštam

samo se pitam dokle čovjekovo tijelo to može "durati"

[Rivendell]

Samo ću reći blago vam se.
Ja jednostavno ne znam vikati, mogu malo dignuti glas u raspravi, ali kad sam ljuta ne mogu vikati. Jednostavno se isključim, povučem u sebe... A to je jako loše. Jučer mi se svega nakupilo i počela sam plakati na poslu... Srećom je u uredu bio samo jedan kolega koji isto ima malu djecu pa me koliko- toliko razumio.

Voljela bih se izderati u trenutku ljutnje, izbaciti to iz sebe i idemo dalje. Ovako samo kuha, kuha, dok ne ispalim... I počnem histerično plakati!

[ana.m]

nisam sama, muž se jako puno bavi njima

ja sam jako loše postavila granice, i sebi i njima
i sada ispaštam

samo se pitam dokle čovjekovo tijelo to može "durati"

Ovak i ja! Ja recimo radim popodne svaki drug tjedan, a muž ne.
Dakle jedan cijeli tjedan ja sam ujutro do posla sama (naravno da moram pospremiti, skuhati, ali imam i vremena malo se posvetiti sebi sama). On taj dan dođe doma s njima, bude s njima sam do 20h. Dakle imam ajmo tako reći više slobode nego on. On je ili na poslu ili okružen klincima. Nikad nije solo doma.
Pa je on smiren i ne urla, a ja sam kako lutonjica reće živčanohisteričan tip.

Muž mrzi kad vičem i piz.dim, pa se nekad pravdma pms-om. Tad sam nemoguća. Sama sebi jako idem na živce.
Onda me on kad viknem pita da kaj opet imam m?? I koje mi je opravdanje za vikanje.
"Dobro kaj ti ne vidiš da me uopće ne doživljavajuuuuuu" Daj im nekaj reci"

[Lutonjica]

vindira, ove mame koje ja znam nisu flegma, nego su smirene i blage osobe. i djeca su im prekrasna smirena i nježna kao i one...

[Anemona]

nisam sama, muž se jako puno bavi njima

ja sam jako loše postavila granice, i sebi i njima
i sada ispaštam

samo se pitam dokle čovjekovo tijelo to može "durati"

Pa napisala sam večina, ne sve.

[flopica]

jednostavno postoje ljudi koji ne pucaju, ne galame, ne viču
stabilni su
stabilni su i s djecom i bez djece

ja nikad nisam bila takva
i vidim koliko mi to zapravo fali, htjela bih biti takva
jer je tako lakše, bolje, jednostavnije živjeti
mislim da je većini mama prioritet odgoj bez deračine
nitko ne želi biti luđak koji viče i lupa vratima
samo što neki to umiju, neki moraju puno učiti i raditi na sebi da bi to umjeli...

[RozaGroza]

samo što neki to umiju, neki moraju puno učiti i raditi na sebi da bi to umjeli...

Zanijekaš sebe, odnosno jedan loši dio sebe. Fakat nije dobro vikati i histerizirat koliko god da smo umorne i isfrustrirane i bez obzira što smo temperamentne. To je ko dijeta, ako ti je zaista važno da smršaviš, prestat ćeš jest i krenut na đoging. I da, pušenje i psovanje nikad nikome nije zaista pomoglo, zato batalite se toga.

[mayato]

vi što se derete, čekajte da dođete do 36. pa će vas bolit briga što se derete



btw, ja skroz vjerujem da ima žena koje se nikad ne deru na djecu, poznam ih par. ali moraš biti takav tip. ja nisam takav tip, ja sam živčanohisteričan tip

XXX
Znate onu scenu iz Malcolma ( Malcolm u sredini ) kad je pokušao sav nagomilani stres držati u sebi pa je do kraja dana dobio čir na želucu?
E tako bih i ja da ne puknem tu i tamo
Bolje vrata nego moj želudac...

[Beti3]

anamix, tvoja beba ima dvije godine. Ne mogu razumjeti, oprosti, da te beba od dvije godine može izbaciti iz takta. Pa, ma kako ne spavala.
Uopće ne znam kako ćeš kad poraste ili ako budeš imala dva-tri, pa još svaki u svom filmu. A tek kad počnu njima hormoni...
Meni je dvije godine pjesma. Divota. Buđenje noću, sitnica. Prihvati to tako da je s djecom jednostavno naporno, zahtjevno, umorno, neispavano. Da je drugačije bilo bi čudno. Ali, djeca su većinom vremena sreća.

Kad si sama, muž većinu vremena po svijetu, jednostavno se privikneš. Nema pucanja, živiš tako kako jest. Nered pospremiš kad zaspe ili se zaigra, ili spremate zajedno.
Da li sam ja tako flegma osoba, ne znam, ali ne moram lupati vratima. Ne kažem da me nikad nisu razljutili, toliko da zatvorim vrata i maknem se, naročito kad su se tukli. A braći je "tučnjava" ipak dio zajedničkog odrastanja, pa sam počela tako shvaćati.

Najviše mi pomaže kad se sjetim kakva sam ja bila kao dijete, kako je moja mama reagirala, pa shvatim da nije samo meni naporno. I stavim se u kožu djeteta, pokušavam sagledati situaciju kako je ono vidi. Pomaže, vjeruj. Djeca ne rade ništa da bi nam napakostili i zagorčali, jednostavno ne znaju drugačije.

Mi roditelji smo pametniji i možemo kontrolirati svoje neprimjerene postupke. Ako ne možemo, moramo potražiti pomoć. Na vrijeme.

Pokušavam se sjetiti sebe sa 32 godine. Kako su to divne godine-vrhunac ženstvenosti. Trebate biti presretne, doduše i četrdesetdvije su prekrasne, ali ne toliko...

[Cheerilee]

Beti super si ovo napisala!
Ko da sam ja, samo što nisam baš vješta u tome.....

[mayato]

jednostavno postoje ljudi koji ne pucaju, ne galame, ne viču
stabilni su
stabilni su i s djecom i bez djece

ja nikad nisam bila takva
i vidim koliko mi to zapravo fali, htjela bih biti takva
jer je tako lakše, bolje, jednostavnije živjeti
mislim da je većini mama prioritet odgoj bez deračine
nitko ne želi biti luđak koji viče i lupa vratima
samo što neki to umiju, neki moraju puno učiti i raditi na sebi da bi to umjeli...

veliki potpis na ovo...
i kad se deremo onda nas još pere iosjećaj krivnje..
tko ne bi htio biti staložen i smiren all the time, a bez kemijskih sredstava...
netko je takav, netko onakav, to ne znači da smo mi koje se deremo lošiji roditelji

[n.grace]

Ja isto ponekad vičem. Uopće ne gledam na to kao na nešto nenormalno; ako pet puta kažem nešto i uopće me se ne doživljava, šesti put povisim glas. Uostalom, okruženje u kojem je sve uvijek smireno i gdje se nikad ne povisi glas ne smatram idealom kojem treba težiti, normalno je biti i ljut i to i pokazati, naravno, ako ne pričamo o nekom ekstremu, onda je to nešto drugo.

Pokušajte voditi zbor sa 65 učenika bez povisivanja glasa...

[Cheerilee]

Mislim da se ne radi o vikanju, o povišenom tonu već o tome da dijete toliko izludi mamu da ona doslovce puca po šavovima, pa se lupa vratima, plače i štajaznam što sve ne....

[mayato]

Ne,mene ne uspijeva izluditi dijete, već neke druge stvari, popratne pojave svakodnevnog života...Na nju se još uvijek nisam derala niti radi nje imala napadaje histerije...Ono što život kao takav nosi, svakodnevica, događanja, negdje moraš imati ispušni ventil...

[Cheerilee]

Konkretno se tu spominje dijete......
Barem na ovoj temi....

[n.grace]

XXX
Znate onu scenu iz Malcolma ( Malcolm u sredini ) kad je pokušao sav nagomilani stres držati u sebi pa je do kraja dana dobio čir na želucu?
E tako bih i ja da ne puknem tu i tamo
Bolje vrata nego moj želudac...

Meni je još bolja scena u kojoj se mama toliko izdere da se sva zakoči.
A fora je što nije prikazano to izderavanje, već samo uzme zrak za vikanje, a sljedeća scena je kako ju poslužuju u krevetu, ona ne može mrdnuti. :D

[mayato]

Meni je još bolja scena u kojoj se mama toliko izdere da se sva zakoči.
A fora je što nije prikazano to izderavanje, već samo uzme zrak za vikanje, a sljedeća scena je kako ju poslužuju u krevetu, ona ne može mrdnuti. :D

Ma oni su zakon...eto, to ti je luda familija

[mayato]

Konkretno se tu spominje dijete......
Barem na ovoj temi....

Ma ja nisam skužila da se anami izderava na klinca, već je od umora popucala

[tomita]

I ja se derem. I imam 32. Čini mi se da je problem u godinama.

[Cheerilee]

Može biti da su to čarobne tridesetidvije....
Još me 2g i 6mj dijeli tdo te brojke, pa ću vidjet onda....




Kolko sam ja shvatila uzok je umor usljed noćnog dojenja i nespavanja......

[Bodulica]

Mi smo svi glasni i temperamentni (jedino mm nešto manje, ali je on i manje doma pa je to logično). I kad se ne ljutimo nekome sa strane može izgledati skroz drugačije.

Već sam rekla na nekoj drugoj temi, beštimanje i pokoja deračina nisu nešto čega bih se u životu odrekla. To je znak da sam živa.

I mogu shvatiti ove koje dvogodišnjak može izbaciti iz takta.
Jer mene izbaci i 20-ogodišnjak bez problema.

I ok je truditi se biti što bolji i smireniji, ali ići protiv svoje prirode nije baš najzdraviji način. Jer bolje i povremeno živčana mama nego vječno isfrustrirana mama.

p.s. ovim ne mislim na ove skulirane i smirene mame iako još ni jednu nisam osobno upoznala

[studena]

Meni je nervoza definitivno bila povezana sa nespavanjem,
bez obzira na sve probleme sada kada su veće, ovo je mila majka,
prema prvih par godina,
uglavnom sam prestala vikat kad sam počela spavat

[lukab]

lastane, i meni je 32 godine...
jedno dijete koje ulazi u svoj mini pubertet...
ali ja sam napravila napredak - detektirala sam problem
ja svu svoju smirenost i strpljenje ispucam na poslu (u školi) i kad dođem doma nemam više snage za vlastito dijete
vjerojatno će se kolege prosvjetari prepoznati u tome...
tako da sad pokušavam obrnuto - ispucat negativnu energiju u školi (u granicama dopuštenog profesionalnog ophođenja s djecom naravno ), a doma biti skulirana i sretna mama
jedino mi još taj pms radi probleme ali bože moj, nismo svi savršeni
i da- moj zbor ima 90 učenika

[n.grace]

i da- moj zbor ima 90 učenika

Majko mila, pa gdje ti stanu? Nadam se da imaš dvoranu, u moju sobu u školi jedva stanu i tih (mizernih ) 65.

[piplica]

vindira, ove mame koje ja znam nisu flegma, nego su smirene i blage osobe. i djeca su im prekrasna smirena i nježna kao i one...

Poznajem i ja neke zen majke sa zen djecom, sve od reda imaju pomoć sa više strana i dovoljno vremena da se posvete sebi.

Kod nas je uvijek glasno, mi vičemo i kada se dogovaramo koji ćemo film pogledati.
Kada sam nervozna polako kipim, a nekada bome i proključam.
Mene izluđuje to što su svi u mojoj kući užasno neorganizirani i spori, za sve im ja radim hodograme i potom stalno nekog gurkam, podsjećam i požurujem, imam osjećaj kao da svih vučem na leđima, umorna sam od toga, umorna.

[aleksandra70vanja]

ja vičem
vrištim
udaram nogama u pod
bacam stvari
ne često, ali nekad se i to desi
i nemam 32

uglavnom se to događa kad sam umorna
i nervozna i napeta radi nekih vanjskih stvari, uglavnom radi posla
kvalitetan i dovoljnotrajući san (nekom treba 5, nekom 10 sati sna, meni je neki optimum 7-8 sati) čuda čini
dobro se naspavati je pola puta prema smirenju
zato bi ja pokretačici teme preporučila ukidanje noćnih podoja
za početak

[Ivanna]

Najviše mi pomaže kad se sjetim kakva sam ja bila kao dijete, kako je moja mama reagirala, pa shvatim da nije samo meni naporno. I stavim se u kožu djeteta, pokušavam sagledati situaciju kako je ono vidi. Pomaže, vjeruj. Djeca ne rade ništa da bi nam napakostili i zagorčali, jednostavno ne znaju drugačije.

Ovo i ja radim i stvarno pomaže.
I kažem si kako ćemo se tome sigurno smijati jednog dana pa što ne bi odmah. To sam si govorila još u osnovnoj školi kad bi izvela neku glupost prije suočavanja sa starcima.

Ali vikanje je valjda i dio nasljeđa. Kad mi normalno raspravljamo netko smiren ko nas nezna mislio bi da se gadno svađamo.

[lukab]

Majko mila, pa gdje ti stanu? Nadam se da imaš dvoranu, u moju sobu u školi jedva stanu i tih (mizernih ) 65.

učionica mi je jedna od vecih... ali i onda je gusto, bude zagušljivo i vruće...

a da još dodam na temu - i ja bi preporučila ukidanje nocnih podoja...

[Ivanna]

uglavnom se to događa kad sam umorna
i nervozna i napeta radi nekih vanjskih stvari, uglavnom radi posla

E da, i ovako kod mene. Vrlo rijetko me samo dijete izbaci iz takta, obično je to onda kap koja je prelila čašu tog dana.

[mitovski]

I ja imam 32 godine i ponekad viknem, ali ne previše.
Htjela sam reči da sam pucala po šavovima kad sam ju dojila i kad 16mj nisam odspavala duže od 1,5h u komadu. Nakon nekih 12mj dojenja ona je polako sama odbacila cicu po danu, ali se noću budila po 150 puta da bi cicala 2min i ja sam se mjesecima mučila i osjećala grižnju savjesti što bih ukinula cicu, ali sad vidim da sam trebala puno ranije.
Puno se bolje osjećam od kada spavam po noći i od kada sam se zaposlila iako sam oduvijek mislila da bih najsretnija bila kući sada sam shvatila da nisam taj tip.
Netko je gore pitao kako dijete od 2 godine može izbaciti iz takta, pa ću samo reći da se nadam da će moje sljedeće biti takvo koje ne izbacuje iz takta .

[flopica]

mene je moje dijete više izbacivalo iz takta s 2 godine nego sad s 8

[apricot]

zato bi ja pokretačici teme preporučila ukidanje noćnih podoja
za početak

a što da ja ukinem
tebe?

[Trina]

Evo ja sam pukla danas. Totalno. Skroz. Izbacila me iz takta moja starija kćer. ne mogu se osloboditi osjećaja kako sam zahebala sve, kako sam je loše odgojila, kako sam sve krivo napravila. Nešto egoističnije i sebičnije ja u životu nisam vidila. Toliko sam pukla da sam vikala ko luda, razbila kuhaču u stolicu, rekla sam joj da sam joj ja dala život i da joj ga mogu i oduzeti (pokrivam se ušima po glavi), pukla ko kokica. Kasnije su se smirile strasti ali svejedno vidim i znam da sam sve zahebala, s njom nikako na zelenu granu.


Inače, ja sam smirenija kad radim. Mentalno sam prizemnija i sposobnija za sve. Na muža slabo mogu računati, taj nije često kući a i bolje da nije jer i kad je, zna samo blejati u tv. Pomaže jedino s malom jer može nositi nju i blejati u tv.

[aleksandra70vanja]

a što da ja ukinem
tebe?

da
ako se hoćeš do kraja destabilizirati

[ana.m]

Pa evo, ja dojim još uvijek po noći 18-mjesečnu bebu! Nekad i više od jednom noću. Ali ne zbacuje me to iz takta, znam da ju nekaj muči kad se nacicava, znam da će proči i da si ona sama ne može pomoći, da sam joj utjeha i da sam joj potrebna. Nisam toliko nenapsvana.
Men zapravo najviše izludi najstarije dijete. Kad gledam recimo njega i cure ok, ajde Ela je još premala za usporedbe, ali recimo, nekad me sram kak se ponaša jer ga ne učim tome, ne znam odakle mu to. Recimo, dođemo kod mog dede. Ovaj ga nekaj pita i a velim Janku da mora dedu gledati u oči i govoriti (i ne samo njega, sve ljude) jer deda ne čuje dobro. I ovaj moj ko mutav bleji u pod i ništ, kao da govorim zidu. Ponekad kao da je mutav se ponaša, kak da ne puknem na to. A znam da nije ni mutav ni glup, samo on je u nekom svom filmu i kao da tupiš zidu!

[Mima]

I to tebe izludi?

[ana.m]

I to tebe izludi?

Mene pitaš? Ako mene pitaš..Nije situacija koja me izludi. Ali me razljuti što mu više puta moram ponoviti da se okrene i tih par rečenica izgovori da gleda čovjeku u oči jer u suprotnom ispada nekulturan i bezobrazan. A nije mala beba koja to ne može razumjeti. Trebalo bi biti dovoljno (po meni) da mu samo jednom kažem, a ne da ga malte ne moram moliti da bude pristojan na doslovno dvije minute. Stvarno previše tražim

[trampolina]

Ja sam skužila pred nekih dvije godine (kad sam imala 32 ) da ispaljenje doživljavam kad imam osjećaj gubitka kontrole.
Stvari koje su pomogle:
-pokušam u toj situaciji sagledat sebe izvan sebe, i to me otrijezni (ne uvijek, recimo 4/5 puta)
-osvijestila sam da nije dobro bit kontrolfrikuša, ni za mene ni za njega
-ranojutarnja mantra (kad je jutarnje buđenje bilo između 4 i 4.30) "strpljenja i samokontrole")
-spoznaja da u svakom mom puknuću on dobiva bitku, i sutra bude još puuuno gore stanje. Ovo ne mislim figurativno, mali princ se zbilja bori, svakodnevno i sa svim bliskim osobama. Tko mu se pokaže ravnopravan u milosti je neko vrijeme