znači još par mjeseci za izdržati, mojoj je 15 mjeseci i da to nasisavanje po cijele noći stvarno iscrpljuje... ali tješim se da ide prema kraju, pa će valjda i moje epizode utihnuti
znači još par mjeseci za izdržati, mojoj je 15 mjeseci i da to nasisavanje po cijele noći stvarno iscrpljuje... ali tješim se da ide prema kraju, pa će valjda i moje epizode utihnuti
Sjeti se koliko ga voliš, prestraši samu sebe šta bi napravila da ga je bolestan ili da ga nema.. Svi ponekad vičemo; pa ljudi smo; samo se zapitaj u čemu je zapravo problem i rasteš li i ti skupa sa djeteom, ili ostaješ na jednoj točci svog ponašanja a on sazrijeva? Shavti da si Ti tu glavna da mu pomogneš, i da on u tebi vidi izvor života. Mislim, obzirom da je stara tema, ovo je već gotova stvar ali ponukana sam napisati, baš sam jučer o tome s mužem razgovarala... Ništa, nadam se da si našla način samokontrole
Ne znam, raditi na sebi, imati vertikalu kužiš, jer gdje ima mira nema bijesa, oču reći, naravno popizdiš ponekad, ali smanjiš intenzitet... ma ne znam valjda to objasniti... treba imati svoju jaku i stabilnu ličnost da bi to isijavao, da bi drugačije prihvaćao te situacije..npr; ako se dijete baci na pod pa rita u zrak; jedna će majka pošiziti i urlati i podizati dijete a druga će smireno proći pored djeteta, da ono isfura film i skonta da neće ništa time postići, treća će stajati i neće znati što napraviti...četvrta će se nasmijati.. Ima nas različitih i različito poimamo i reagiramo; no svima nam nešto mora biti zajedničko-voljeti sebe i voljeti djecu, uvijek i stalno, onako zaistač.
Joj i ja sam jedna takva, a uz ovu moju stariju šiziku prevrtljivu do besvjesti, zadnjih dana sam i ja u fazi deranja.
Danas sam se derala na nju nakon doručka koji je trajao 45 minuta (mazanje, trganje kruha na najmanje moguće komadiće, buljenje okolo) a pojela je pola kriške kruha i uz to imala 20 raznih zahtjeva, pa se još počela derati...e pa onda sam se ja derala čisto da joj objasnim kako se ona na mene ne smije derati.....i onda joj kažem: "Jel vidiš da ja mogu još glasnije od tebe?", ona samo meni kaže: "Dobro, mama ajde se smiri, odi da te zagrlim, pa ćemo razgovarati kasnije." E da i onda još doda."Jel se misliš možda plakati pa da ti odem po maramice?"
Muko moja, ali malo mi je lakše kad vidim koliko nas ima.
i ja se nekad znam izderati na svog sinčića. on je još jako mali, sada ima nešto više od 17 mjeseci. dosta je tvrdoglav, stalno ima neke zahtjeve i prohtjeve, sad hoće ovo, sad ono, točno zna s čime će se i na koji način igrati, šta će jesti, iz koje zdjelice, s kojom žličicom.... ili na primjer u sred ručka odluči da neće više jesti iz svojeg tanjura, već iz mojeg, itd. ne mislim da je nešto extra zahtjevan. vidjela sam i zahtjevniju i manje zahtjevnu djecu od njega. ja sam po prirodi dosta živčana, iako sam s godinama (sada mi je 35) nekako te svoje demone naučila držati u uzdama. ipak, nekad, poludim, pa se izderem na moju malu veliku ljubav. a nakon toga... tako se jadno osjećam, tako jadno.... i vidim u tim mojim reakcijama najveći neuspjeh svog života. čekala sam dijete, ne znam, 100 godina valjda, tako mi se čini. dobila sam dijete tako predivno, da sam ga sama izmišljala ne bih ga mogla ljepšeg i boljeg izmisliti, a što je navažnije, živ je i zdrav. i beskrajno sam zahvalna Bogu dragome na tome. nisam jasna sama sebi kako si onda mogu dopustiti da se neprimjereno odnosim prema njemu. ponekad, dok bijesnim na njega, uberem njegov pogled, nešto u tim okicama njegovim uplakanim, što mi kaže: mama, nemoj i ti. tako se trgnem, isti tren ga zagrlim i molim da mi oprosti. baš sam luda.
A kako stati na kraj tome? ah... nekad je upalilo to da, kad vidim da ću se iznervirati, stanem, maknem se i prepustim mužu da obavi određenu radnju (npr. presvlačenje pelene, na što naš malecki redovito energično protestira tj. poludi, vrišti, koprca se i bježi, r e d o v i t o ). ponekad, kad namirišem predstojeći konflikt, odgodim obavljanje određene radnje, ili odustanem uopće. samo da bude mir... pomogli su i raznorazni tečajevi meditacije, theta healinga, čitanje literature s tzv. područja new age duhovnosti i sl.
možda je pomoglo i to što sam u jednom trenutku odlučila prestati biti wonderwoman, koja radi zahtjevan posao, kojoj kuća blista od čistoće, koja uvijek ima skuhani ručak, koja dijete ne ostavlja kod bake i djeda, koja muža ne opterećuje s kućanskim poslovima i brigom oko djeteta itd. zadnje vrijeme sam malo više aktivirala i muža, i baku i djeda. pod nije uvijek super čist, za ručak su ponekad jaja, ali ko ga j... dio stresa valja eliminirati, ako je to ikako moguće...
sretno svim ''destabiliziranim'' mamama!
Dok god želite biti wonderwomen znači da možete.
Samo. ne zaboravite da tu silnu energiju utrošenu na kontrolu i glancanje treba i obnoviti, jer bi se moglo dogoditi da vas sastavi pa zalegnete neko vrijeme. A tek onda šok-vrijeme ide, planete se vrte, obitelj funkcionira i bez vas.
Dajte, žene, budite pametne, jedan je život.
:ExWW:
Trampolina, ti si moja muza, obnova energije je moj problem, sve stižem osim toga. Evo npr. sve sam završila po kući, podojila bebu već nekoliko puta i sad je moje "slobodno vrijeme" na redu....ustajemo se u pola 7, između se budimo za cikanje....energije mi fali kronično, tako da nije čudo kad sam malo kraćeg fitilja. U to ime, idem spat!
U najkritičnijim trenucima pomagao mi je Supradyn, ali nije ni on svemoguć.
Jučer sam popi.zdila. Iako mi je s godinama i brojem djece prag tolerancije na gluposti porastao, jučer sam uzela bebe svoje mlađe kćeri i bacila ih kroz prozor. A ona mi je rekla-"Mama ti si glupa" Nisam ni znala da to zna reći, prasica jedna, kako ona zna to upotrijebiti u pravom trenutku. Kupili smo psa a ispostavilo se da je mala prava Darla (iz Nema, sjećate li se?). Ona bi nju stalno dirala, mazila tako što je uzme, stisne jako, jako, pa je spusti na pod sa svoje visine. Voli je i ne radi to namjerno, nego ne zna da se tako ne smije. pa kad sam joj jučer tisuću i petsto puta rekla da je ne nosi, ona lijepo uzela svu pasju hranu, rasula po stoju i sve rukom pobacala. A meni živac skočio i njeno najvrijednije što ima i voli, frknila kroz prozor. Onda je je moj ćaća rekao da je mama malo pop.izdila, skupio joj sve i tetošio malu, ono, branio je od matere baba roge.
trebala sam i njega kroz prozor
Posljednje uređivanje od Trina : 02.12.2013. at 15:06
Ka me baš izlude, ono pretjeraju preko svake granice, odem se kulirat u kupaonicu, pa oni pred vratima plaču jer im je kupaonica zadnji neistražen dio stana i silno žele unutra.
I onda iz čiste zlobe otvorim i zatvorim vrata od tuš kabine, da čuju da se mama igra telefonskom govornicom bez njih
I tako čekam par minuta da MM krene tješiti i objašnjavati kako je mama zločesta i igra se bez beba