kako sebe stabilizirati?

[anamix]

ponekad, najčešće noću, poludim pa vičim. pa mi ujutro bude žao. ali jednostavno od umora, nespavanja, dojenja fakat puknem. imate li savjet kako obuzdati rastrojenu 32-godišnju majku. mislim, generalno sam okej. ne tučem dijete, samo se derem i tu i tamo zveknem pokoja vrata. mom sinu to i nije prevelik stres. on se najčešće cereka ili čeka da frka prođe, no meni smeta što se nekad jednostavno ne mogu kontrolirati. molim lijepo da me ne osuđujete nego pomognete. za psihijatriju nisam. te me huje prime rijetko, ali opet mi se čini da bi ih nekako valjalo preskočiti

[Anemona]

Kad osjetiš navalu bijesa, duboko udahi i odmakni se od situacije.
Uđi u kupaonu, popij malo vode, umij se,...
Udahni zraka na balkonu,...
Svejedno, samo se odmakni i promijeni fokus na nešto drugo, prije nego što kreneš vikati, jer obično kad urlanje krene, onda ne možeš stati dok ne izurlaš sve što imaš za reči i još malo.
Znači, kod prvih naznaka, odmah presiječi.

Meni je pomoglo.

[Trina]

Ja odem u wc i zapalim

[Anemona]

Ja odem u wc i zapalim

Pa to je to. I djeluje, zar ne? Naravno, ako na vrijeme kreneš.

[Peterlin]

Trebalo bi otkloniti uzrok nezadovoljstva.... Nažalost, to ne ide ni lako ni brzo.

Ja sam jučer imala napad urlanja (nije često, ali i to je prečesto za moj pojam). Znam što mi je činiti - pustiti djecu da sami preuzmu svoje obveze, muža isto, a ne žderat sebe i tjerati mak na konac...

Danas sam isto osjetila nezadovoljstvo (državni ginekolog, nebitno, već dulje vrijeme nisam baš zadovoljna) i lijepo se zahvalila na suradnji, pokupila papire i krpe. Na taj način sam sama sebe prisilila da si nađem bolje rješenje. Još mi je čvor u želucu ali generalno se osjećam bolje. Takve akcije vrijede za mene - nisam tip kojem bi bilo lakše ako samo nekome kažem, MORAM nešto poduzeti inače pucam po šavovima.

Sve je to dobro dok čovjek zna što ga muči i može to mijenjati, ali nažalost, nije uvijek tako. Moja djeca ne mogu preko noći postati odgovorna i naučiti se ponašati kako treba, a ja ne mogu preko noći prihvatiti da oni nisu baš onakvi kakve sam ih zamišljala. Na neke stvari ne možemo utjecati, a smetaju nas... možda s razlogom, a možda i bez razloga. Ni sama ne znam kako s tim izaći na kraj. Lakše mi je kad imam podršku mm-a, ali isto nisam tip koji bi se baš oslanjao, više volim kad to ne moram činiti (i to onda izludi njega, jer ja šutim do zadnjeg trenutka, a onda puknem). Učim govoriti o problemima dok su još sitni, ali nekako mi baš ne ide, tako da suosjećam, jer smo zapravo u istom loncu.

Ima dosta stvari koje bih u svom okruženju, vremenu i prostoru rado promijenila, a ne mogu samo tako jer se za to moraju složiti i drugi kojih se to tiče. Pa onda mijenjam po sitno (promijenim frizuru ili kupim nove cipele na sniženju) i kratkotrajno se osjetim bolje.

Ipak, dobro se osjećam jedino ako uspijevam ostvariti većinu svojih planova i biti kakva jesam, bez savijanja prema tuđim pravilima i očekivanjima, a to nije baš jednostavno.

[mayato]

ajme i meni su 32 i ja samo vičem, katastrofa, ne tučem dijete, opalila sam ju po guzi jednom kad me krvnički ugrizla za cicu, ali ovo ostalo, ja stalno imam povišeni ton pa me MM stalno stišava, ali dobro,ja sam rodom s mora,mi smo malo temperamentniji...ili mi je to samo izlika...
Odem i zapalim cigaretu, ako ne to,nafrljim muziku da nadglasa moje neurotične misli, uzmem malu i plešemo..eto, al češće pušim

[Joe]

ja sam završila tečaj autogenog treninga kod jadranke škarice, i uz saznanja s tog tečaja uspijevam se puno sabranije i smirenije kretati kroz život, efikasnija sam i odmornija. i puno manje živčana. jest skupo, ali vrijedi.

[Anemona]

Trebalo bi otkloniti uzrok nezadovoljstva....

Uzrok?
Zabadava ti uzrok, ako si u tom trenu umoran, nervozan, svega ti je dosta i taman si spreman urliknuti.

[mayato]

, samo se derem i tu i tamo zveknem pokoja vrata

...hehe...i meni su vrata ispušni ventil...

[Anemona]

ja sam završila tečaj autogenog treninga kod jadranke škarice, i uz saznanja s tog tečaja uspijevam se puno sabranije i smirenije kretati kroz život, efikasnija sam i odmornija. i puno manje živčana. jest skupo, ali vrijedi.

Pa podijeli s nama koju mudrost, ili da i mi platimo.

[Joe]

da, kad se skuliram, onda rješavam probleme, umjesto da kopam po vlastitoj glavi i tražim uzroke nervoze.

[Trina]

Jel ovo tema "Lastane, ja imam 32....". Jer i ja imam 32

A meni još pomaže misao da ima njih kojima je gore nego meni pa eto, prihvaćam odgovornost da se sjetite mene u takvim situacijama jer ja sa četvero nemam ni vremena po.pizđivati a noću mogu biti samo u nesvjesti, kamoli se derati.

[Joe]

nemere morate platit. ako dođeš u zg, mogu ti na kavi dat par savjeta, ali princip je da se to znanje ne prenosi, jbg.

[Trina]

Eh da, i psovanje pomaže. Provjereno. Reka bi moj muž da mi je K..c stalno u ustima. E pa u pi..u ma..erinu u to ime!!

[Anemona]

nemere morate platit. ako dođeš u zg, mogu ti na kavi dat par savjeta, ali princip je da se to znanje ne prenosi, jbg.

A jesi škrta.

Lastane i meni su 32.

[mayato]

ja sam završila tečaj autogenog treninga kod jadranke škarice, i uz saznanja s tog tečaja uspijevam se puno sabranije i smirenije kretati kroz život, efikasnija sam i odmornija. i puno manje živčana. jest skupo, ali vrijedi.

ovo mi je super,jednom kad budem imala vremena i love i ja ću na tako nekaj

[anamix]

ma joj ja sve mogu izdržati, ali kad me noću probudi 5 puta i sisa po pola sata, a ima 26 mjeseci, jednostavno nekad popiz... nikako da se odvažem na ukidanje noćnih podoja pa da time riješim uzrok :D ili da i ja počnem pušiti

[mayato]

Eh da, i psovanje pomaže. Provjereno. Reka bi moj muž da mi je K..c stalno u ustima. E pa u pi..u ma..erinu u to ime!!

xxx

[Trina]

ovo mi je super,jednom kad budem imala vremena i love i ja ću na tako nekaj

Ja nebi imala živaca za to

[Anemona]

ma joj ja sve mogu izdržati, ali kad me noću probudi 5 puta i sisa po pola sata, a ima 26 mjeseci, jednostavno nekad popiz... nikako da se odvažem na ukidanje noćnih podoja pa da time riješim uzrok :D ili da i ja počnem pušiti

Radije ukini dojenje.

[mayato]

nemere morate platit. ako dođeš u zg, mogu ti na kavi dat par savjeta, ali princip je da se to znanje ne prenosi, jbg.

a daaj, znanje se mora prenositi, umrle bi sve civilizacije da su škrto čuvale svo znanje samo za sebe, kao Maye

[Joe]

ignoriram vas :laugh: i savjetujem tečaj. ja sam cinik i sveskeptik, ali ovo svesrdno preporučam.

[Lucas]

Eh da, i psovanje pomaže. Provjereno. Reka bi moj muž da mi je K..c stalno u ustima. E pa u pi..u ma..erinu u to ime!!

e ovako i ja....pa je sad mali, tj. veći ....tj.ovaj od 3 godine počeo pi*karat ko i njegova mama.... al ne pomaže ni to...skinem sve svece i još uvijek sam ljuta i živčana....

anamix, znam kak se osjećaš...ja isto imam napade deranja, nekad "opravdano" (pod velikim navodnicima) a nekad puknem radi sitnice i onda se razderačim na sto strana.... neznam se kontrolirati,nekad mi bude žao, nekad ne (kad se deračim na mm-a ), vjerovatno iz istog razloga, umor, neispavanost, problemi s dojenjem, razletanost na sto strana......i tak......

[Peterlin]

Radije ukini dojenje.

Evo, pa i ti tražiš uzrok i otklanjaš ga! Tako i ja radim... A razmišljam o tome kad se ohladim, jer dok mi mrak padne na oči ionako nisam u stanju razmišljati uopće...

[Anemona]

Evo, pa i ti tražiš uzrok i otklanjaš ga! Tako i ja radim... A razmišljam o tome kad se ohladim, jer dok mi mrak padne na oči ionako nisam u stanju razmišljati uopće...

Ma to sam i mislila. anamix treba savjet kako se ohladiti i ne puknuti u danom trenutku. Poslije do hladi jaja u kupaoni ima vremena za razmišljati kako ukloniti uzrok.

[pomikaki]

Ja sam stabilna danju, većinom. Ali probudite me noću... ne znam bi li mi saznanja s autogenog treninga pomogla noću

[Ifigenija]

Moraš noću spavati bez prekida, koje nacicavanje nakon što dijete ima više od šest mjeseci! Mene je prvo preveslalo, pa sam skoro crkla, dugoj nisam dala da cica noću. Cicala je danju i spavala kao top. I dojila dvije godine i bila sretna i debela ko prasica. Niš joj nije falilo.
To je prvo. Naspavaj se. Onda se odmori. Najedi. Zabavi. Nađi pomoć i ispušni ventil.
Dijete ne može bit samo majci i ocu nakon radnog vremena na brizi.
Ako se dovedeš do ruba iscrpljenosti nema te strategija će djelovati. LIječi uzrok, ne posljedicu.

[Boxica]

ponekad, najčešće noću, poludim pa vičim. pa mi ujutro bude žao. ali jednostavno od umora, nespavanja, dojenja fakat puknem. imate li savjet kako obuzdati rastrojenu 32-godišnju majku. mislim, generalno sam okej. ne tučem dijete, samo se derem i tu i tamo zveknem pokoja vrata. mom sinu to i nije prevelik stres. on se najčešće cereka ili čeka da frka prođe, no meni smeta što se nekad jednostavno ne mogu kontrolirati. molim lijepo da me ne osuđujete nego pomognete. za psihijatriju nisam. te me huje prime rijetko, ali opet mi se čini da bi ih nekako valjalo preskočiti

pretpostavljam da nemaš nikakvu zanimaciju nego samo posao i kuća...
ako sam u pravu jednostavno moraš naći svojih 5 minuta mira!
zapala si u rutinu pa te živciraju neke beznačajne stvari
ja jedno vrijeme sam išla na aerobik...u zadnje vrijeme odem obavezno četvtkom na kavu sa nekom frendicom i tako punim baterije

[vindira]

Eh da, i psovanje pomaže. Provjereno. Reka bi moj muž da mi je K..c stalno u ustima. E pa u pi..u ma..erinu u to ime!!

ahaahahahahhah x na ovo,potpuno identična situacija kod mene,znam da nije lijepo,al draže mi je psovati,što me relaksira nego dati djetetu po guzi,ponekad i ritnem nogom u nešto,isto bolje nego po djetetu
evo i mene u vaš klub,ja ću uskoro 32 god. Ja s malcem rješavam po dječjem postupku,kad me ne sluša ili ima žutu minutu,pa cendra i ljuti se,sjednem u kut pa cendram i ja hehe,onda me on sav u čudu gleda i odmah prestane s svojim cirkusom

[vindira]

e ovako i ja....pa je sad mali, tj. veći ....tj.ovaj od 3 godine počeo pi*karat ko i njegova mama.... al ne pomaže ni to...skinem sve svece i još uvijek sam ljuta i živčana....

imaš još i sreće što tvoj isto pi**ara,moj mene onda tek počne špotati da to nije lijepo i da će mi božek jezik odrezati,eto ti

[hatatitla]

ja sam pred nekih par mjeseci otvorila slicnu temu http://forum.roda.hr/threads/69807-k...ghlight=,malac je doduse bio manji. Mozda i tamo nadjes stogodkorisno! Uglavnom skuzila sam da je potrebno ako je ikako moguce tu i tamo napunit baterije (bez djeteta) pa onda rjedje dolazi do tih urlajućih situacija. A kad vidim da sam na rubu,sto prije se probat maknut i udahnut. Meni je najgore kad se opet zalomi neka gadna noc, onda znam opet imat "napadaj", pa mm preuzme a meni bude zao. Nadam se da ce toga bit sve manje,nikako ne zelim da me takvu percipira dijete.

[koksy]

Kad poludim, odem. Smirim se, pa se vratim.

[RozaGroza]

iskreno ne znam što bi me toliko izvelo iz takta da se derem i lupam vratima

[Anemona]

iskreno ne znam što bi me toliko izvelo iz takta da se derem i lupam vratima

I mene bi teško što izbacilo iz takta da sam 24 sata na dan u miru u društvu s mužem i djeteom, da ne žurimo na posao na koji ne smiješ kasniti i tako to.
Ok, nekoga bi možda baš to izbacilo, ali meni je to idila.

[RozaGroza]

I mene bi teško što izbacilo iz takta da sam 24 sata na dan u miru u društvu s mužem i djeteom, da ne žurimo na posao na koji ne smiješ kasniti i tako to.
Ok, nekoga bi možda baš to izbacilo, ali meni je to idila.

[marta]

S obzirom na broj godina i djece predvidjam vam da ćete se do 35. ispuhat, razbit vrata, vaze i tanjure koje trebate razbit, ispsovat veći dio toga sto opsovat treba, izšutirat sve ormare koje trebat izsutirat, sanirat ozljede i kolateralne zrtve, i naći "mir" koji ćete postizat lupanjem drvenom žlicom po zidu da prekinete dječju dernjavu. Spokoj i tišina = 0 (nula) bodova.

[sss]

ponekad, najčešće noću, poludim pa vičim. pa mi ujutro bude žao. ali jednostavno od umora, nespavanja, dojenja fakat puknem. imate li savjet kako obuzdati rastrojenu 32-godišnju majku. mislim, generalno sam okej. ne tučem dijete, samo se derem i tu i tamo zveknem pokoja vrata. mom sinu to i nije prevelik stres. on se najčešće cereka ili čeka da frka prođe, no meni smeta što se nekad jednostavno ne mogu kontrolirati. molim lijepo da me ne osuđujete nego pomognete. za psihijatriju nisam. te me huje prime rijetko, ali opet mi se čini da bi ih nekako valjalo preskočiti

Nekako mi upada u oči tvoja rečenica ''Za psihijatriju nisam''. Nisi, naravno, ali ja bih ti htjela ispričati svoj primjer.
Išla sam par puta mom liječniku opće prakse (koji me poznaje od ranije i također zna da nisam za psihijatriju) i to zbog napadaja panike, čestog osjećaja u prsima kao da mi sve titra unutra dok se pokušavam kontrolirati da me nešto ne izbaci iz takta, naglog buđenja noću kao da sam u šoku nekom, također sam i vikala nekad, rasplakala se i slično. Tri puta sam jurila na hitnu, jer nisam znala što mi se dešava, a sad znam da su to bili napadaji panike (tko ih je imao, znat će kako su neugodni. Ljudi u biti ništa ne paničare, nego se počneš osjećati kao da ti tijelo ludi, hiperventiliraš, vrti ti se, muka ti je, tresu ti se ruke i noge...).
Na hitnoj tada ženama daju nešto za smirenje i to je to, sve te prođe taj čas, ali to nije rješenje.
Liječnik mi je nekoliko puta rekao da je moje stanje tipičan primjer depresije, na što sam ja njega uvjeravala da nije to to. Nisam se nikako osjećala depresivno, baš suprotno, uvijek u nekoj žurbi, navijena 100%, djeca su tražila 100% moje energije, ali zaista, zbog njihove količine , zbog nekih zdravstvenih problema..., normalno sam jela, nikad mi nije došlo da legnem i prepustim se.... meni to nikako nije izgledalo kao depresija.

Jednom mi je rekao da je to tipični Debra simptom. Ja pametno klimam glavom kao da znam o čemu priča, mislim si valjda je to nešto poznato medicini, a on nastavi ''Znate, ona Debra iz Raymonda...''
Uglavnom, Debra sindrom je po njemu kad mlada žena, intelektualka, donedavno društveno aktivna, uspješna na poslu... zapne u kući, okružena djecom, sve padne na njena leđa, uključujući muža (koji ju voli i pomaže koliko može, ali je muško) i tako ostane godinama, bez društva, neispavana, iscrpljena, strgana.
Ja sam, naime, rodila blizance, a nakon 18 mjeseci još jedno dijete. Znači, u 1,5 godinu postala sam mama troje djece, bez ičije i ikakve pomoći od bilo koga. Blizanci su bili nedonoščad, do druge godine nisu odspavali noć u komadu, a kao bebe su se noću budili svakih 45 minuta. Ja sam se usput izdajala za njih 7 mjeseci, trećeg sam dojila 13 mjeseci (i noću). Nije teško vidjeti koliko sam u stvari spavala. To nije zdravo. Tijelo jednostavno otkaže u jednom trenu. I to ne znači da si za psihijatriju. Samo možda trebaš pomoć

Na kraju sam prihvatila antidepresive, pijem već tri mjeseca i osjećam se bolje. Smirenija sam, ne izbacuju me sitnice iz takta, noću spavam kao kamen (tableta se uzima ujutro, ne utječe direktno na spavanje), a danju sam potpuno budna i nemam osjećaj da sam utjecajem nekog lijeka.

Eto, čini se da meni pomaže. Kod ekstremnih napora i nespavanja u tijelu se poremeti kemijska ravnoteža svega i svačega i treba to dovesti u normalu. Nakon nekog vremena ću prestati uzimati tablete i nadam se da će sve biti ok.

I tebi želim da budeš ok.

[Cheerilee]

iskreno ne znam što bi me toliko izvelo iz takta da se derem i lupam vratima

X



Mene također teško izbacit iz takta, pogotovo kad su dječica u pitanju....
Nijednom dosad mi se nije dogodila situacija da "poludit" a doma sam s njima već evo 5,5g (što na komplikacijama, porodiljnom, neplaćenom godišnjem ili pak sad produljenom porodiljnom..) i to 70% vremena solo s njima, zbog prirode posla mm-a.....

[flopica]

ja mislim da većina mama prođe jednom kroz ovakvo stanje, ali to ne znači da je u redu i da treba tako i ostati
kod mene osobno nespavanje izaziva stvarno gadne posljedice, pa mogu reći da postajem neubrojiva, doslovno
kad se zbroje mjeseci nespavanja baš je gadno

znala sam otići u sred noći na wc, sjesti i plakati,osjećala sam se loše, osjećala sam se jadno
nekako s vremenom sam naučila smiriti sama sebe, recimo da je meditacija kad bih za nju uhvatila vremena bila djelotvorna
i neprestano sam sama sebi ponavljala da je prolazno, da će sutra, prekosutra, jednom, biti dobro
knjige na temu autokontrole, majčinstva, očekivanja, i svega sličnog puno su mi pomogle

kava s prijateljicama dobrodošla, ali kod mene nto nije davalo neke veće rezultate
po danu sam odmicala sve one stvari koje su mogle biti odgođene, ponekad je bilo nemoguće odvojiti pola sata za odmor
ali ako bi se desila prilika ja bi svakako legla, da se malo umirim, saberem, skupim snage
i nemoj početi pušiti :- ,
radije ukini dojenje noću ako ćete svi od toga imati koristi

[ana.m]

Dobra večer ja sam Ana i imam 33. Imam troje djece.
I ja previše vičem!


Nego, baš sam htjela otvoriti temu tipa "što vas natjera do granice, zbog čega puknete i krenet psovati, vikati...?"
Naravno da i meni kasnije bude krivo. Kako se kontrolirati nemam pojma jer da imam ne bih se toliko drečala. Ne pomažu ni umor, stres od posla...

Puknem jer moram jednu te istu stvar ponoviti milion puta, nakon toga urlam. Ima li rezultata? Pa ima, da, ali mrzim što pola toga moram rješavati urlanjem.
Najviše mi muke zadaje sinek. Tvrdoglav do boli. Recimo već para dana na putu iz škole uporno se valja po onom najodvratnijem musavom snjegu uz cestu. Ali ono, doslovno se hiče po podu ko pes. Cijelu glavu zaroni. "Janko nemoj, molim te digni se, Janko nemoj po tom prljavom snjegu, budeš se valjao kad dođemo na livadu, ovo je prljavo i gadno, nemoj!" Do na kraju krenem urlati da odzvanja grada prek puta ceste i na kraju nismo sretni ni on ni ja!

[flopica]

ana.m ti si super, moja ne bi ni pomislila da se ide valjati
meni je plafon tolerancije da skače po bljuzgi, onako s bucama
kakvo crno valjanje

[ana.m]

Eh da, kako Anemona kaže, kad sam bila doma i nisam radila nisam toliko vikala, znali su me izbaciti iz takta, ali to su bile sitnice.
Sve sam stizala. Biti s djecom, posvetiti se sebi, obaviti doma kaj sam htjela...Sad stalno neka žurba, strka, stigni ovo i ono, žuri u školu (u vrtić mo'š doć' kad 'oćeš a u školu jelte ne smijeemo kasniti). žuri na posao, speglaj, skuhaj, stalno neka napetost i stres! I onda kad ostatak ekipe ne surađuje niti ono malo što tražiš iz dana u dannije čudo da pukneš. Da sam doma i još toliko dugo doma bila bi druga osoba sigurna sam u to!

I malo me iritiraju ovi upadi kako neke nikad ne bi mogle poluditi na dječicu...Niti su sva dječica ista niti su svi ljudi isti, istog karaktera, samokontrole i da ne nabrajam.

[orlica]

joj!!! Dobra tema!!! Ima nas više koji znamo malo puknut!!!

[apricot]

kad sam imala jedno vijete, vikala sam i bila poluluda
sad, uz dvoje djece i 44 godine, ne vičem... urlam i u potpunosti sam luda
od 17 do 21, sa manjim prekidima
ne lupam vratima jer imamo ona jeftina po 200 kuna, pa da se ne raspadnu
psovanje bi pomoglo da ga itko doživljava
ni vikanje nitko ne doživljava

meni nema pomoći
a ionako sam lastana prerasla

[ana.m]

Moraš noću spavati bez prekida, koje nacicavanje nakon što dijete ima više od šest mjeseci! Mene je prvo preveslalo, pa sam skoro crkla, dugoj nisam dala da cica noću. Cicala je danju i spavala kao top. I dojila dvije godine i bila sretna i debela ko prasica. Niš joj nije falilo.
To je prvo. Naspavaj se. Onda se odmori. Najedi. Zabavi. Nađi pomoć i ispušni ventil.
Dijete ne može bit samo majci i ocu nakon radnog vremena na brizi.
Ako se dovedeš do ruba iscrpljenosti nema te strategija će djelovati. LIječi uzrok, ne posljedicu.

Ne znam jesu li te samo svi ignorirali do sada ili jednostavno nisu pročitali tvoj post, ja ću samo dodati jednog smajlila....Čekaj....

[mali laf]

evo i mene.i ja vičem.fale mi 2 godine za klub 32.imam djece dva komada i jednog muža.

baš neki dan sam imala situaciju u prometu.na putu do kuće sam zamišljala kako zubima vadim mrcinu iz auta,nabijam ga u snijeg i on umire u teškim mukama i to još s grižnjom savijesti.

i sad si ja mislim ovak;mi se sve tješimo kak nismo slučaj za psihijatriju umjesto da si fino priznamo da jesmo.zato spakiramo šlape,spavaćicu i četkicu za zube.tamo je sve servirano,ušlagiraju te s vrata pa je i nervoza isključena,toplo je.malo popričaš s doktorom o mrcinu koju si fiktivno zubima izvadila iz auta i vratiš se kući opuštena i naspavana.to vam se po novom zove duhovna obnova.


..., a one gore dvije što su rekle da im se to nikad nije dogdilo ili lažu ili imaju neke fine droge.ti sa skupog seminara si mi posebno sumnjiva!

[Cheerilee]

..., a one gore dvije što su rekle da im se to nikad nije dogdilo ili lažu ili imaju neke fine droge.

Jel ti to veliš da sam ja lažem, il šta?!


Nije da ne viknem ili da su klinci uvijek ko bubice...
AL bome mi niti ne dođe da urlam, lupam vratima, zatvaram se u kupaonicu, tulim, histeriziram, i da ne nabrajam dalje....

[Lutonjica]

vi što se derete, čekajte da dođete do 36. pa će vas bolit briga što se derete



btw, ja skroz vjerujem da ima žena koje se nikad ne deru na djecu, poznam ih par. ali moraš biti takav tip. ja nisam takav tip, ja sam živčanohisteričan tip

[Ivanna]

Ajme, i ja urlam, i mrzim to! I svaki put kad se izderem kažem sama sebi da neću više, da ću se drugi put skulirat, da sve to nije vrijedno, da se time ništa ne postiže pa brojim do 10, 20, al ništa ne pomaže. U tom trenu sam jednostavno luda!!!
Spadam i ja u živčanohisterične tipove, al bome ne pomaže ni to što je moj M najtvrdoglavije biće koje poznam, ko mazga (a MM kaže da je na mene ), tako da točno znam ana.m o čemu pričaš.

[flopica]

ja sam sigurna da postoje žene i općenito osobe koje su blage i smirene.
inače blagost smatram vrlinom koju ću ja najvjerojatnije doseći nikad ili možda jednom.
ali meni za to treba puno, puno truda, moram to učiti, kako biti blag.
i ja sam ko Lutonjica živčanohisterični tip.
sve u teoriji znam, bla bla bla
ali u praksi...

i onda se pretvaram u apricot, samo s 10 godina manje i još uvijek s jednim djetetom
sad kad za 2 mj, dođe drugo, malo me strah
zato sam jučer i kupila budizam za majke