Ja se s nostalgijom sjećam dana kada sam od kuće u školu nosila sendvič od domaćeg kruha i narezaka i sokić. Džeparac sam počela dobivati u trećem razredu osnovne škole i to tjedni, 30 kn. U četvrtom 40, u petom 50 i tih 50 se zadržalo do kraja srednje škole
Naravno da mi je u toj starijoj dobi džeparac pokrivao samo školske obroke i kave s društvom, ali svejedno me je takav džeparac jako naučio štedljivosti i korištenju novca.
Vrlo rado bih za 9-10 godina svojoj kćeri pristupila na isti način, ali bojim se da sam već sada totalno, rekla bih, demode po tom pitanju, a kamoli ću to biti tada. Zaista mislim da djeca danas, barem u sredini u kojoj živim, imaju previše novca i općenito previše materijalnih stvari i da su izgubila osjećaj za štednju.
I što je najgore, izgubila su osjećaj kako je tokada nešto želiš i trudiš se i radiš da to dobiješ,
sada im je sve na izvoli.
Kako odgajati dijete u takvoj sredini?