Džeparac- od kada i koliko, redovit ili ne?

[makita]

Evo sam sažela sve u naslov

Nije mi do sad palo na pamet uvođenje redovitog džeparca. KAd imamo siću, ubacimo u kasicu i stariji se raduje skupljanju novčića, a ja nisam neki karakter da ga pustim da troši svoje novčiće, pa kad on nešto želi ili ga odgovorim od kupnje il mu kupim svojim novcem. Al stvarno nije zahtjevan. Par čokoladica životinjskog mjesečno...doduše, malo ih je sad raspametio ovaj avio sladoled, on bi svaki dan jedan

Sad, s koliko ste počeli davat džeparac, da li je tjedan, koliko i tako to

[lillifee]

dzeparac dobivaju svake nedjelje za cijeli tjedan. poceli smo sa navrsenih 6 godina. sad najstariji dobiva 20 kn tjedno, a srednja 10 kn. knjige i casopise im uvijek kupimo mi, a za neke svoje zeljice (npr. filly, playmo, cd...) moraju uglavnom sami sparat i trosit. doduse uvijek postoje iznimke pa neki put i mi kupimo.

[mamma san]

S obzirom da je ovo tema koja definitivno pripada izazovima roditeljstva, a ne filozofskom kutku, selim je na pdf Izazove roditeljstva.

[babyboys]

mi isto siću stavljamo u kasicu, a i veće iznose koje dobije od deda/baka/rodbine.
kad se skupi dosta, nosimo u banku na pčelicu. povremeno nešto kupi - kao npr. karte za Dinosaure.

stalni đeparac nema jer smatram da mu još uvijek ne treba (8,5 god).
nekad, kad baš jako inzistira ponese kunu-dvije , pa poslije škole ide s frendovima u dućan i kupuju nekakve miševe.
to je cca jednom mjesečno.

[Trina]

Ne dajemo nekakav redoviti džeparac. S vremena na vrijeme dobiju od bake i djedova, nisam nikad računala koliko ali bilo bi taman negdje 20-ak kn tjedno. Problem je u tome što sin sve potroši u roku od odmah pa ne dam. Kćer skuplja i štedi. Mislim da su još mali za redovite novce.

[mamitzi]

naš sin je veliki šopingholičar (muž i ja nismo), obožava kupovati igračke ili ih barem ići razgledati i praviti popise što bi htio kupiti. kad je napunio 5 godina uveli smo mu 10kn tjedno džeparac+novci od plastičnih boca. uz to baka mu je od nove godine odlučila davati 50kn od svoje penzije. isto tako dajemo eli (stavljamo u kasicu jer je ona beba). e sad da li je to bila dobra odluka? mislim da jest, jer je na naučio razlikovati novčanice, zbrajati i oduzimati (recimo za 200kn ću kupiti legaća za 119 i ostati će mi 81), stekao osjećaj da su neke igračke jednostavno nedostižne za njega s i za nas (recimo legić za 1200kn). samo mi ga ponekad dođe žao kad se lomi kupiti ili štediti pitam se na koga je takav raspikuća? slatkiše mu i dalje kupujemo mi, kao i kino karte i sl.

[alanovamama]

Mi isto još nismo uveli džeparac, ali štedimo i razgovaramo i pregovaramo o dobivenim novcima , veći dio završi u kasici, ali isto tako svaki dan bi nešto, sad su bakugani na tapeti, i on još uvijek sa svojih 7,5 godina nema neki veliki osjećaj o vrijednosti novca, a tu sam i ja jako kriva jer često popustim , jer znam koliko ga veseli.

[Lutonjica]

ne dajem džeparac, nije mi palo na pamet djetetu od 6,5 godina davati džeparac. kakav vražji džeparac LOL

[Peterlin]

Nas je baka (moja svekrva) preduhitrila. Kad su dečki bili u šestoj i sedmoj godini, odredila je da će im od svake penzije davati po 50 kn. Da nije ona tako odlučila, vjerojatno bi mi sami došli na istu ideju. To dobivaju redovito. Od nas ne dobivaju jer smatramo da je ovo dovoljno. Tu treba dodati i drugu rodbinu (ujo, tete i stričevi raznih generacija) i skupi se toga... a ne troše, osim tu i tamo kakav časopis i slično. Legiće ne kupujemo, jer su dobili takvu hrpu od susjeda koji su ih prerasli da nema potrebe za većim investicijama... (gdje li je onaj smajlić koji se duboko klanja?)

Kad klinci odu po kruh ili tako nešto u dućan, ostatak love ispod 5 kn mogu zadržati za svoje potrebe i ubaciti u kasicu. A potrebe su ispale punjenje kasica, punjenje Pčelice i slično.

Novce od plastičnih boca također dijele, ne bratski nego pola-pola i to je super... Od većih investicija tako su kupili sintić koji su silno željeli. Povremeno uzmu novac (zaista rijetko) i kupe si nešto, ali fakat sam se ugodno iznenadila kak su šparni. U ovoj dobi to malo znači, tko zna kako će se okrenuti kad budu stariji, ali novac im je dostupan, uz njega su naučili zbrajati i oduzimati, sve pet... I damo im ibera ako naprave nešto ekstra (dobili po 5 kn kad su tati glancali stakla na autu, ja dajem lovu kad nose torbe s placa i tak... )

Sad dolazi ljepše vrijeme pa mogu očekivati da će tražiti sok u kafiću. E, pa namjeravam predložiti da ja platim sok jednom tjedno, a sve ostalo nek si financiraju. Pa baš da vidimo... Lani sam imala taktiku "hoćeš 2dl u birtiji ili da kupimo cijelu litru za istu lovu u dućanu" ali treba NJIMA pustiti da to sami dokuče...

[pikulica]

Mi smo uveli džeparac kad je krenuo u 2. razred nekako mi se činilo to dobro vrijeme jer ne naučio pošteno zbrajati osim toga su u školi učili o novcu...N je inače djte koje bi htjelo imati svaku najnoviju igračku, strip... i cilj je bio da shvati da bankomat nije nepresušni izvor novca...Dobiva 50 kuna mjesečno i ponekad od djeda, tete...Moram priznati da je počeo razmišljati jel mu treba baš toliko ben 10 sličica...Za sad pozitivno iskustvo.

[anima]

Kad smo išli u školu brat i ja smo u osnovnoj dobivali za gablec svaki dan 10 kn, a u srednjoj 20 kn. A dobivali smo svaki dan i 5 kn ljeti za slatkač kad smo bili klinci. Naravno, mimo toga smo užicali još koju kunicu. Nije bilo ono evo 200 kn pa si rasporedi za sendvič, izazak i to. Ja sam si znala uštedit koju kn za krpicu, izlazak, magazin i tak.

[litala]

moji nemaju nikakve stalne prihode i uopce ne vidim kad bi ih mogli poceti uvoditi (iako je ova najstarija napunila desetu...). ponekad, kad dobiju za rodjendan ili neku prigodu (od nekog drugog, ne od nas roditelja) to spreme ili kupe nesto. al ionako se ne radi o nekim vecim iznosima (oko 100 kuna mozda dvaput godisnje - a i to sam previse rekla)...

kad im nesto treba - mi procjenjujemo sto i koliko i kada ce se kupiti. ne drame previse oko stvari koje im ne zelimo kupiti jer smatramo da su smece (u bilo kojem obliku) ili ne mozemo kupiti jer su skupe (iz bilo kojeg razloga)...

[*mamica*]

Ja se s nostalgijom sjećam dana kada sam od kuće u školu nosila sendvič od domaćeg kruha i narezaka i sokić. Džeparac sam počela dobivati u trećem razredu osnovne škole i to tjedni, 30 kn. U četvrtom 40, u petom 50 i tih 50 se zadržalo do kraja srednje škole Naravno da mi je u toj starijoj dobi džeparac pokrivao samo školske obroke i kave s društvom, ali svejedno me je takav džeparac jako naučio štedljivosti i korištenju novca.
Vrlo rado bih za 9-10 godina svojoj kćeri pristupila na isti način, ali bojim se da sam već sada totalno, rekla bih, demode po tom pitanju, a kamoli ću to biti tada. Zaista mislim da djeca danas, barem u sredini u kojoj živim, imaju previše novca i općenito previše materijalnih stvari i da su izgubila osjećaj za štednju.
I što je najgore, izgubila su osjećaj kako je tokada nešto želiš i trudiš se i radiš da to dobiješ, sada im je sve na izvoli.
Kako odgajati dijete u takvoj sredini?

[Peterlin]

Ja se s nostalgijom sjećam dana kada sam od kuće u školu nosila sendvič od domaćeg kruha i narezaka i sokić. Džeparac sam počela dobivati u trećem razredu osnovne škole i to tjedni, 30 kn. U četvrtom 40, u petom 50 i tih 50 se zadržalo do kraja srednje škole Naravno da mi je u toj starijoj dobi džeparac pokrivao samo školske obroke i kave s društvom, ali svejedno me je takav džeparac jako naučio štedljivosti i korištenju novca.
Vrlo rado bih za 9-10 godina svojoj kćeri pristupila na isti način, ali bojim se da sam već sada totalno, rekla bih, demode po tom pitanju, a kamoli ću to biti tada. Zaista mislim da djeca danas, barem u sredini u kojoj živim, imaju previše novca i općenito previše materijalnih stvari i da su izgubila osjećaj za štednju.
I što je najgore, izgubila su osjećaj kako je tokada nešto želiš i trudiš se i radiš da to dobiješ, sada im je sve na izvoli.
Kako odgajati dijete u takvoj sredini?

Samo primjerom. Nama za sada uspijeva (dečki su 10 i 9 godina) ali ne mogu tvrditi da će tako ostati i dalje. Evo, nakon duuugo vremena (imaju džeparac 2 godine) moj mlađi je u nedjelju potrošio 50 kn na izviđački dalekozor. Teška srca... (cjenkali smo se, koštao je 70 kn) ali ipak je uspjelo za 50. Sad je sav važan! Ne mogu se sjetiti ni jedne druge veće stvari koje je kupio....

A moj stariji sin (razmišljala sam da me bude sram, ali sam odbacila tu ideju) jučer u čekaonici jedne ambulante vidi klinca kako se igra s bakuganima. Imao ih je 11 skupa s kartama (ja to ne kupujem djeci - dogovorili smo se da su preskupi). Pozvali su klinca unutra, a moj klipan komentira: "Gle, mama, jedan je po 50 kn... Taj mali je ostavio 550 kn u čekaonici bez nadzora....!"

[Vlvl]

S velikim se već i ne sjećam kako je bilo na početku. Mi smo se nakupovali dosta toga što bi spadalo pod džeparac (prehrambenih gluposti) u periodima kad je on štedio za svoje velike kupovine. Za to služi džeparac! govorili smo, a on: Ali ja štedim za gitaru.
Mali dobiva po 20 kn mjesečno, to najčešće spraši prilikom prvog odlaska u veliku trgovinu. Od drugih zna dobiti po 100 kn (rijetko). Jednom je još dodatno štedio da dosegne 150 za Ben10 sat, drugi put odmah potrošio na plastične figurice Benovih junaka.
Za sad jedva da kuži vrijednost novca. Pokušali smo sa štednjom i kasicom, ali novci su stalno bili po rukama i kotrljalli se, a bilo je i "razmjene" s malim susjedom, pa smo maknuli gotovinu iz dohvata i prešli na informacijski džeparac - kažemo koliko ima. Hm. Već sam došla do zaključka da će brže učiti ako krene plaćati gotovinom u trgovini, ali nikako da provedem u djelo.

[babyboys]

Ja se s nostalgijom sjećam dana kada sam od kuće u školu nosila sendvič od domaćeg kruha i narezaka i sokić. Džeparac sam počela dobivati u trećem razredu osnovne škole i to tjedni, 30 kn. U četvrtom 40, u petom 50 i tih 50 se zadržalo do kraja srednje škole Naravno da mi je u toj starijoj dobi džeparac pokrivao samo školske obroke i kave s društvom, ali svejedno me je takav džeparac jako naučio štedljivosti i korištenju novca.
Vrlo rado bih za 9-10 godina svojoj kćeri pristupila na isti način, ali bojim se da sam već sada totalno, rekla bih, demode po tom pitanju, a kamoli ću to biti tada. Zaista mislim da djeca danas, barem u sredini u kojoj živim, imaju previše novca i općenito previše materijalnih stvari i da su izgubila osjećaj za štednju.
I što je najgore, izgubila su osjećaj kako je tokada nešto želiš i trudiš se i radiš da to dobiješ, sada im je sve na izvoli.
Kako odgajati dijete u takvoj sredini?

ali nije im sve na izvoli. i dalje sve to košta. a ne mogu si svi sve priuštiti. ja siguro ne mogu. pa u skladu s tim odgajam djecu. i naravno, vlastitim primjerom.

[MalaSirena]

Petkom dobije 20 kn (neki put i ne jer oboje zaboravimo) i to sam uvela nakon što su nam odlasci u dućane postali nepodnošljivi jer bi kenjkao i žicarao sve što bi vidio i samo bi da se kupi, što nisam podržavala (džeparac dobiva zadnjih nekoliko mjeseci).
Sada si za svoje novce kupi Gormite ili neki časopis, ako zaboravi par tjedana potrošiti novce, onda si kupi neku skuplju igračku ili štogod.
Pozitivne pomake vidim - ne žica me više apsolutno ništa, počeo je kužiti vrijednost novca, a i zbrajanje nam sve bolje ide .

[tatek]

Kod nas su oboje od cca 4,5 godine dobili redovni džeparac: 20 kn tjedno, 100 kn mjesečno - dakle, Vedran ga dobiva već skoro 5 godina, Zrinka oko godinu dana. Niti jednog trenutka nisam požalio radi te odluke osim što bih ju sada možda malko modificirao na način da mjesečna suma bude ispočetka nešto manja, a poslije 2-3 godine ovakva kakva je sada.

Osim te love klinci nemaju nikakvih drugih "prihoda" (tu i tamo, 3-4 puta godišnje) djed otvori novčanik pa ubaci nešto, međutim mi ne dajemo ništa osim tog džeparca, a isto tako od naše love ne kupujeo nikakve igračke i slične stvari osim za rođendane i Božić. Što se tiče slatkiša, iz obiteljskog budžeta dobivaju viekndom po jednu čokoladicu životinjskog carstva za dane vikenda i sladoled kad odemo zajedno u grad - ako žele više od toga, sami si kupe. Dječje časopise tipa "Miki Mouse" i "my little pony" si sami kupuju od džeparca.

Na pošetku su oboje trčali što prije potrošiti taj novac i znali su ga sprčkati na kojekakve glupe igračke, no mi smo im to dozvolili (ograničenje je bilo da je to što žele kupiti prihvatljivo za njihov uzrast i da nisu igračke-oružje) jer jedino na takav način mogu naučiti kako raspolagati sa novcem. Sad je ta potrošnja vrlo kontrolirana, često i štede, a opet nisu fiksirani na štednju nego kad im je stalo do nečega tad si to i kupe (a to i jest namjena džeparca, zar ne: da si djeca mogu nabaviti to što žele, ostvariti svoje želje, a ne da mi roditelji razmišljamo o tome - dakle, radi se o predaji odgovornosti djeci).

[cvijeta73]

razmišljala sam da me bude sram, ali sam odbacila tu ideju

a baš sam se slatko nasmijala ovome.
i tateku s čokoladicom životinjskog carstva za dane vikenda
moj još nema đeparac, al ono što je sigurno da ću ja morati angažirati vanjskog suradnika nekog da moju djecu nauče raspolagati novcem. od roditelja će to teško naučiti, bojim se ja.

[aleksandra70vanja]

a baš sam se slatko nasmijala ovome.
i tateku s čokoladicom životinjskog carstva za dane vikenda
moj još nema đeparac, al ono što je sigurno da ću ja morati angažirati vanjskog suradnika nekog da moju djecu nauče raspolagati novcem. od roditelja će to teško naučiti, bojim se ja.

potpisujem sve, pogotovo ovo zadnje

[tatek]

Sad sam napisao odgovor cvijeti od 20 redaka i "pojeo" mi ga je forum p ... i sad nemam vremena za ponovno pisanje, čeka me posao.
Morat ćete pričekati slijedeću pauzu! ;o)

[Mima]

Moja nema džeparac niti ima pojma o novcima; a rijetko i traži da joj nešto kupimo - doduše, slatkiše uvijek dobiva od nas, stvari tipa Životinjsko carstvo, kinder jaje, ili tu i tamo Kiki bombon, toga uvijek ima u kući pa dobije neku sitnicu dnevno.
Časopis kupimo kad se sjetimo, nije nam to obaveza, a uglavnom služi za podmićivanje kad je ružno vrijeme pa joj se ne ide van - onda idemo do kioska kupiti časopis i to nam je šetnja.

Ona zna da mi bacamo petkounce u kasicu i da je to njena štednja, zna da ima'svoje' novce sa kojima planira ići u Afriku i na Sjeverni pol kad naraste. Ima i ona svoju kasicu u koju ubacuje sitniš koji 'pronađe' po kući i tome se jako veseli, nedavno je na cesti našla kunu i tada sreći nije bilo kraja. Ima i kovanice od 25 kuna koje je dobila od Zubić vile, ali te nikako nisu namijenjene trošenju jer su joj jako lijepe.

Ja sam džeparac počela dobivati puno kasnije, kad sam počela sama ići u kino i 'van' i tada sam isposlovala džeparac jer mi je išlo na živce da mi određuju koji dan ću koliko potrošiti.

No generalno ta ideja da djeca imaju svoje novce je prilično dobra, po mom mišljenju, npr. lani je Lea dobila sto kuna za rođendan na moru od neke tete, i te su nas spasile od puno muka i iskušenja na štandovima - jer kad vidi štandove, onda sve hoće pa nam je bilo jako zgodno reći joj da ima svoje novce i da si može kupiti npr. kravu koja pleše za njih - kad bi to čula vrlo je brzo odustajala.

[cvijeta73]

Sad sam napisao odgovor cvijeti od 20 redaka i "pojeo" mi ga je forum p ... i sad nemam vremena za ponovno pisanje, čeka me posao.
Morat ćete pričekati slijedeću pauzu! ;o)

joj, da iskoristim trenutak kad je već pojelo post samo se nadam da se ne opravdavaš radi čokoladice. baš me nasmijalo, onako simpatično, nisam niš loše mislila, nedaj bože.
eto, i ako post nije išao u tom smjeru, od viška objašnjenja glava ne boli

[tatek]

joj, da iskoristim trenutak kad je već pojelo post samo se nadam da se ne opravdavaš radi čokoladice. baš me nasmijalo, onako simpatično, nisam niš loše mislila, nedaj bože.
eto, i ako post nije išao u tom smjeru, od viška objašnjenja glava ne boli

hehehe ...
Nije bio post vezan uz čokoladicu već uz to kako djeci treba čim je moguće dat što više mogućnosti (i odgovornosti) da sami odlučuju o tome na što će upotrebljavati svoj džeparac (kakve i koje igračke, časopisi itd, ali naravno, u skladu sa onime što je primjereno za njihovu dob, naše nazore i financijsko stanje) ... jker, ako ništa drugo, tako se od malena uče da sami mogu upravljati svojim žejama i životima i da ne očekuju od nas da im "formiramo" mišljenje o tome što žele i kako da dođu do toga.

Sad bih ja to još malo obrazlagao, no jedan čvor turske telekomunikacijske mreže je vriti i sad rješavam taj problem zajedno sa lokalnom ekipom i ne stignem trošiti puno vremena na "slobodne teme".

[Zdenka2]

Moja djeca imaju džeparac, svaki po 100 kn mjesečno. M. je počeo dobivati džeparac u prvom razredu, a B. u drugom, jer prije toga joj se novac nije mogao ni sekundu zadržati u džepu. Iz istog razloga joj je džeparac ispočetka bio manji, a kad je počela razumnije trošiti, počeli smo davati 100 kn. Po želji djece to je jedno vrijeme bilo 25 kn, tjedno, a sada su se opet vratili jednomjesečnoj isplati. Od džeparca kupuju igračke koje mi ne bismo kupili - na taj način se u startu sprečava žicanje, a osim toga mnogo bolje promišljaju žele li nešto zaista i treba li im zaista nego onda kada roditelji plaćaju. Slatkiše uglavnom kupujemo mi, a oni kupe od džeparca ponekad. Životinjsko carstvo dobivaju gotovo svaki dan, uz poslijepodnevno voće, a isto tako gotovo svaki dan i sladoled. Mickey Mouse i Garfielda kupujemo mi. B. voli počastiti društvo, pa često ona hoće platiti kavu i slastice kad nekamo zajedno izađemo. To dopuštam samo ako ona baš jako inzistira. M. je štediša - većinu novca sprema u novčanik. Prije nije trošio uopće, a sada ipak povremeno kupi nešto do čega mu je jako stalo, a zna da to neće dobiti od nas. Uglavnom, redoviti džeparac pomaže M. da nauči trošiti, a B. da nauči štedjeti.

[Jurana]

Podižem ovu temu jer su prošle skoro dvije godine odonda.

Gore je Zdenka lijepo napisala čemu pomaže džeparac.
Želim ga davati svom sedmogodišnjaku pa me zanima dobivaju li vaša djeca džeparac i koliki i koliko često ga dajete?
Na što ga troše?
Je li podložan smanjivanju kao dio kazne?
Koja ograničenja imaju vezano uz trošenje tog novca?

Slažem se s tatekom da je džeparac prepuštanje odgovornosti djeci, ali sam isto sigurna da mora biti i nekih ograda pa vas molim za vaša iskustva.
Moj je sin inače veliki potrošač, raspikuća, ovim se nadam da će nešto naučiti.

[vitika]

moja cura dobiva dzeparac od drugog razreda - 12 kn tjedno. i ima samo jedan cilj u glavi pomno spremajuci i brojeci svoje novce, a to je mobitel. naime, sad je treci razred i jos uvijek nema mob. jos uvijek nije jedina u razredu koja nema pa i mi cekamo koliko budemo mogli. ona je sama izabrala da zeli stedjeti za to iako joj je dopusteno da potrosi dzeparac i na nesto drugo. to se ponekad dogodi, npr. neka sitnica koju bas zeli, a mi mislimo da nije neophodna. npr. sitna igracka, neki lancic, neki novopeceni slatkisi koji se moraju probati... dogovor je da nas uvijek pita unaprijed moze li na to i to potrositi od svojih novaca. cesto se dogodi da hodamo nas dvije po gradu i ona me pocne gnjviti da joj kupim nesto (igrackica ili jos jedan novcanik ili jos jedna narukvca). ja joj kazem da si slobodno kupi od svog dzeparca, a ona onda odjednom izjavi da joj to bas i ne treba. slatkise inace uvijek mi kupujemo, i sladoled kad je sezona.
sin ce od jeseni poceti dobivati isto 12 kn tjedno.
dzeparac nije podlozan smanjivanju kao dio kazne osim u slucaju kad je cura bila upozorena da vrati knjigu u knjiznicu pa zaboravila. kaznu je tada platila od svojih novaca. to je bilo citavih 3 kn, ali to je taman za lekciju.

[Lutonjica]

zara sad nekih godinu dana službeno dobiva džeparac 10 kuna tjedno. ali uglavnom na to zaboravimo i ja i ona i onda se desi da tjednima ne dobije ništa LOL
a ono što se sjetimo, to štedi, i znate na što onda potroši? kupi meni za rođendan naušnice, seki i braci igračku, i prijateljicama u školi žvake. koliko mi je to slatko, toliko mi je i grozno što ne kupi nešto sebi

[litala]

moji i dalje nista

tek sam sebi uvela dzeparac, dok oni dodju na red...

[saška]

Moj dobije 5 kn za svaku peticu. Kada dobije za rođendan ili blagdane to si skuplja pa si kupi nešto što želi.
Nama je pošast to što je jako in ići u trgovinu nakon škole pa je Mislav znao komentirati kako ga je sramota da si on jedini ne kupi nešto.
Ugl. sam mu dopustila da si nešto kupi svaki dan i primjetila sam da ga u roku od tjedan dana prođe manija kupovanja.
On bi btw. najradije potrošio sav novac koji ima na čokoladu i to je po njemu najbolja investicija

[flopica]

moja je počela iz škole svraćati s ekipom iz razreda i kvarta u dućan, pa smo se dogovorile da jedan dan u tjednu dobije neki iznos, ništa puno npr.5 kn
koje može potrošiti po svojoj želj u rečenom dućanu, ostale dane pravo kući bez zujanja
otišla 2 puta i više nije, nije joj više fora

što se tiče baš džeparca, kad ide u kino što je oko dva puta na mjesec, dobije novce za kartu i sok, čips
ovo drugo ni ne traži
ocjene ne plaćamo, taman posla
kako bude rasla tako ćemo se prilagođavati vezano za iznos

[Ripcord]

Baš sam se nasmijala ovoj temi. Moj će za koji tjedan proslaviti 12. rođendan i ne pada mi na pamet nikakav džeparac (ne d'o Bog da dođe ovdje i vidi da i manji od njega dobivaju poneku kintu (moram uključit parental control za forum na njegovom kompjuteru ))

[Mariela]

MI smo džeparac uveli pretprošlo ljeto, kad nas je žicao po tri sladoleda dnevno (ne bi ih dobio, ali je i dalje uporno žicao). Onda smo mu lijepo dodijelili džeparac od 30 kn tjedno, ali si sam kupuje slatkiše (od nas dobije jednu sitnicu kad smo u tjednoj kupovini, ili kad kupimo obiteljsko pakiranje sladoleda). Tada je imao 6 godina.
Prve džeparce je potrošio još isti dan, naravno, ali vrlo brzo je počeo i štedjeti za veće igračke koje je želio. Zahvaljujući džeparcu, zbrajati i oduzimati je naučio vrlo brzo.

[MalaSirena]

Mi smo još uvijek na 20 kn tjedno, s tim da ga ponekad ne dobije ukoliko ne izvrši obaveze.
Od tih novaca kupuje si svako jutro pecivo, odn. neki put i ne kupi jer par dana kupuje krafne koje su skuplje pa mu sfali (ne želim mu dodavati novac jer ionako ima hranu u školi i grozim se toga da svako jutro jete glupe krafne , a usto smatram da će naučiti raspolagati s onim što ima).

Mogu reći da fino računa, povremeno potroši na kakvu bedastoću koja ga veseli (gogosi, jučer parfem ), ali uglavno štedi i mislim da nisam pogriješila što dobiva novac. Povećanje džeparca nije izgledno u idućih par godina jer mislim da mu je zasad i više nego dovoljno.

[Peterlin]

Nas je svekrva davno prestigla, ima tome 2 godine da daje djeci po 50 kn mjesečno. Budući da smatramo da je to dosta, ne dajemo ništa redovito.

Rezultat - kako naši dečki nisu baš neki rasipnici, saldo na pčelici + čarapi je sad već vrlo pristojan.

Mi smo im jedno kratko vrijeme davali po 2 kn za pražnjenje suđerice, ali onda nam je iz repa u glavu došlo da mi nismo doma plaćeni za kućne poslove, pa ne bi trebali biti ni oni. Dobiju sitno s vremena na vrijeme kad pomažu prati auto, spremati podrum, idu na plac s popisom (nije nam baš blizu, pa obično dozvolim da ostatak love ako je ispod 20 kn zadrže kao naplatu za uslugu).

Za pojedinačne ocjene ne dajemo, ali za uspjeh na kraju škg umetnemo nešto u knjižicu. Isto, ako za rođendan zažele novac (u svrhu štednje za sintić, laptop, izlet ili novi mobitel) to isto uvažavamo.

Slatkiše baš ne kupuju jer to zajednički odaberemo i nabavljamo cca jednom mjesečno u velikom šopingu (jučer sam se smijala - došli su s plijenom iz maškara - sve isti slatkiši iz Lidla kakve imamo i mi doma, cijelo susjedstvo se tamo snabdijeva).

Potroše na poneki cd ili časopis i to je zapravo sve. Kad odemo na Hrelić uzmu si po 20 kn za koještarije... (kupili su zadnji put špilove karata i miševe za računalo, svako je koštalo 10 kn).

Ponekad (stvarno rijetko) uzmu svoje novce za sendviče nakon glazbene škole, ako mene nema doma ili zaboravim. Ne svrbi ih lova u džepu nego može stajati za pametniju svrhu. Drago mi je zbog toga.

Eh, sad, kako će se dalje snalaziti - nemam pojma. Vidjet ćemo...

[alanovamama]

Mi smo treći razred i još nema džeparac, uvest ćemo ga iduće godine kad ne bude više boravka, ali si zato od novaca koje dobije skuplja za nešto krupnije, i uvijek ima sistem kad dobije novce pola ide na štednu, pola se može potrošiti, s tim da većinom sve ostane na štednji, jer još uvijek sve kupujemo mi. Vidjet ćemo kako će to sve ići.

[Jurana]

Blago vam se, ljudi.
Moj uvijek najavljuje štednju, ali, kad dođe do novaca, potroši ga u roku odmah. Krene u dućan po nešto i, ako toga nema, neće čak ni potražiti negdje drugdje, nego se sve osvrće na što bi spiskao.

[Peterlin]

Ma to je pitanje što je dobro, a što ne... Ta batina ima dva kraja. Ja gledam svoju djecu i vidim sebe i svoje škrtačke navike (ni mm nije baš drugačiji) i mogu samo reći da sa strane baš ne izgleda lijepo.

Gospodarenje novcem je umijeće i treba ga učiti. Nas naše cicijašenje nije baš obogatilo. Znam si pomisliti da bi možda bilo bolje da smo šire ruke... ali tko zna, ne možeš biti nešto što nisi.

[vitika]

mislim da je dzeparac dobar za dijete, da se nauci s novcima i da dobije osjacaj za vrijednost.
ali isto tako sam uvjerena da je i genetika odgovorna sa dobar dio toga kako ce se dijete odnositi prema novcu. gledam svoju curu i vidim sebe. ja sam isto svoj dzeparac uredno spremala i spremala i onda je dosla devalvacija (u ono vrijeme) i ostalo mi sipak. ne kazem da ne treba stedit, ali mi smo doma isto poveliki skrtarosi kad se radi o nekim stvarima. i mislim da je nasljedno .

[hada]

Moji ne dobivaju đeparac (5 i 7) ali novac koji dobiju od drugih spremamo u kasicu.Prvi puta smo uzeli od toga ovo ljeto(100 kn svaki) jer mi je dojadilo cijeli godišnji natezati se oko štandova što će se kupiti.I tako,stigli na more,prvo veče,prvi štand.Stoji moja H i gleda,i gleda...i gleda....mama vidi kako je super ovo...ahaaaa,pa kupi si imaš svojih 100 kn...ma neeee,ne treba-do kraja godišnjeg niti jednom nije pokazivala/o kako je nešto super.Uredno su pregledali što ima i nastavili dalje.Mislim da su naučili više cijeniti novac...iako niti jedan nije neki veliki potrošać i razumni su kada kažemo da nešto ne mogu dobiti iz xy razloga(izuzev godišnjeg)
Zapravo,najbolje će pokazati njihov božićni poklon nama-umotali su u ukrasni papir i stavili mašnu,a unutra novac iz kasice!!!!I to podijeljen točno po pola!!Jer su čuli MM i mene da razgovaramo kako nemamo love!
Ne moram vam reći da su me totalno rasplakali!

[aleksandra70vanja]

Zapravo,najbolje će pokazati njihov božićni poklon nama-umotali su u ukrasni papir i stavili mašnu,a unutra novac iz kasice!!!!I to podijeljen točno po pola!!Jer su čuli MM i mene da razgovaramo kako nemamo love!
Ne moram vam reći da su me totalno rasplakali!