Često bolesni

[cija]

Dragi roditelji, da li vi imate slično iskustvo i kako se nosite s njim.

Majka sam dvoje vrtićke dijece koja su od nove godine do sad bila često bolesna, odnosno nemožemo sastaviti dva tjedna u komadu da smo svi zdravi. Taj problem se reflektira na moj posao, na diječju aktivnost u vrtiću i van vrtića.
Frustrirana sam jer dosta posvećujem pozornosti na preventivu i alternativne izvore liječenja, pazimo šta jedemo, svaki dan kuhano, voće, vitamini dodatni, aktivnosti na svježem zdraku, korištenje homeopatije i drugih metoda, ali unatoč svemu su ipak bolesni.

Ponekad (kao sad jer sam opet na bolovanju) da je sav trud oko preventive uzaludan, da li se i vi nekad tako sijećate. Što napraviti predati se pristati na sve klasične metode liječenja, hrpa antibiotika kad treba i ne treba... Zašto se to događa, da li je ovaj tempo života majkih s malom vrtićkom dijecom koja provode po 10 sati u vrtiću i jedva ih stignem pokupiti neprestalno u utrci s vremnom, rano ustajanje dijece bez mogućnost da se sami od sebe razbude ipak na ovaj način naplaćuje danak. Što napraviti u ovoj situaciji.

Koliko god da sam vrijedna i kvalitetna na poslu ali sam često odsutna, i nikad neću doći na red da napredovati jer imam previše bolovanja, teško mogu ostvariti kontinuitet u svom radu jer su prekidi i do dva tjedna i tako.

Unaprijed hvala na svim vašim savjetima.

[rossa]

Mojoj je ovo druga vrtićka godina i koliko god me svi uvjeravali da je druga zima lakša, ona je opet stalno bila bolesna (ne vraćam je u vrtić isti čas nego je ostavim doma još par dana da se oporavi, ali nije pomoglo). Ništa nije pomagalo, pa sam je ostavila doma cijelu veljaču i evo od kad je krenula u vrtić sve ok. (kuc, kuc da s ene ureknem) ISta stvar je bila i prošle godine, isto je početak veljače hodočastila po doktorima, onda sam je do kraja mjeseca ostavila doma i nakon toga sve savršeno. Ali ja sebi mogu tako posložiti život, drugima posao to ne dopušta pa nisam jak korisna.

[Bubilo Bubich]

Mislim da ti neću baš odgovoriti na sva pitanja, ali za početak evo par linkova gdje smo već puno kukale o tome:

http://forum.roda.hr/threads/65288-do-kada-bolesni
http://forum.roda.hr/threads/70282-S...mo-iz-jaslica?
http://forum.roda.hr/threads/71627-K...-s-njima-doma?
http://forum.roda.hr/threads/37681-v...vati-pa-oboli?

Ako preživiš ovo, pitaj još .

Što se tiče posla, ja sam tu flegma - sam imam malo dijete, i nadam se još njih. To mi je životni prioritet. Da se možemo prehraniti i platiti stambeni kredit bez mog posla ne bi 2 minute razmišljala da budem doma dok su mali. Razmišljat ću o profesionalnom dijelu života kasnije. Napredovat ću za 10 godina . Kad završim na bolovanju odradim hitne zaostake koje mogu doma po noći, ostalo čeka ili ako može netko uleti. Tako mi je sada, i to je to.

A za bolesti, nemam ništa pametnije za reći osim - "Neka djeca su takva, proći će to". . To mi se nekako čini da je uvijek bio zaključak svaki put kad se pisalo o ovome...

[cija]

Hvala vam, dobro razmišljanje. Posložiti prioritete i držati se toga.

[Tashunica]

Što napraviti predati se pristati na sve klasične metode liječenja, hrpa antibiotika kad treba i ne treba...

samo bih se osvrnula na ovu rečenicu, prihvatiti klasične metode liječenje ne znači trpati hrpe antibiotika i kad treba i kad ne treba.
ako nisi zadovoljna pedijatrom, jednostavno ga promijeni, nađi nekoga tko barem pošalje dijete vaditi krv, ako nije siguran je li virus ili bakterija.

moj ima 5,5 i eto već 4,5 godine se bakćem s takvom situacijom.
sve ovo vrijeme samo je jednom bio pet tjedana u kontinuitetu u vrtiću, ali to je bila samo jedna iskrica,
drugi rekord je tri tjedna.
nema što nismo probali, vjerujem da stvarno ne postoji ništa na tržištu što nismo trpali u njega,
danas mi je žao što smo mu uopće išta davali, jednostavno je takvo dijete, proći će i to.

[Ifigenija]

Susojećam... i razumijem te... imaš na onom popisu i moj topic na istu temu...
Nas jednostavno zdravlje u vrtiću nije poslužilo, i to ni u velikom ni u malom ni u državnom ni u privatnom, ni uz kakve predostrožnosti i bez njih, ni pol radnog vremena ni cijelo.
Nije nas htjelo i na koncu je kulminiralo i mi smo se pomirili da vrtić nije opcija za nas.
I kako me je to pililo godinama ja sam se fino pomirila da ima djece koja su za vrtić i koja nisu.
I gotovo.
Malo po malo sam smanjivala svoje ambicije i opseg posla koji sam radila, i sad sam doma sa svojom djecom, a kako bih ih željela imati još (i mogu me opet zapasti takva koja ne mogu sastaviti tri zdrava dana u vrtiću) jednostavno računam na to da se netko o toj djeci mora brinuti, i odlučila sam da sam to ja... I više me ništa ne brine. Nije idealno (uf...), ali što ćeš.
Meni se kosa digne na glavi kad mi netko spomene išta o djeci i vrtiću i kako će biti bolje, i nisam jedina... da je u mojoj moći ja bih fino da i ova zemlja ima pojam mama koje su fino doma, imaju neformalne grupe za druženje tijekom dana i nek djeca zdrava i vesela trče po livadi, a tko može vrtić - neka ide.

Meni je zapravo jedini ozbiljan problem u životu pronaći djetetu koje je starije ekipu za druženje. Inače nam je super...

Drži se! Moram ti reći da sam nakon n-te infekcije tražila drugo mišljenje i okrenula nebo i zemlju od doktora da dobijem objašnjenje. I na koncu, od vrhunskih stručnjaka, sam saznala da mi imamo određenu pozadinu za boleštine i da nijedno vrijeme, ma ništa, ne bi dovelo da mi dijete u vrtiću bude bolje. Nego se moramo liječiti, biti van vrtića da ne provociramo daljnje infekcije koje vode u daljnje probleme, i napraviti što je potrebno. Tako da ako je zabrinjavajuće - potraži objašnjenje. Mora ga biti, na nekoj razini, pa da znaš kako da postupiš. Ima načina da se riješi, ovisi što je, ovisi na što si spremna i što je prioritet obitelji, ali to znaju samo najbolji liječnici koji se našim kikačima ozbiljno hoće baviti!

Sretno!

[cija]

Bok cure, hvala za razumijevanje i to pomaze na neki način.

Samo da dodam nisam nikada aplicirala terapiju antibioticima bez krvne pretrage, i mjenjala sam pedijatra sve sam napravila s ciljem najbolje za moju djecu.
Evo mozda je to stvarno tako oni su osijetljiviji i tako neke stvari moraju biti ma koliko se trudiloi. Evo mogu se pohvaliti da smo uspijeli sastaviti mjesec dana bez bolovanja, s nadom da ćemo ostati zdravi i dalje.

Hvala svima!

[nelitza77]

Frustrirana sam jer dosta posvećujem pozornosti na preventivu i alternativne izvore liječenja, pazimo šta jedemo, svaki dan kuhano, voće, vitamini dodatni, aktivnosti na svježem zdraku, korištenje homeopatije i drugih metoda, ali unatoč svemu su ipak bolesni.

Bas dobro da sam naletjela na ovu temu, jer i ja sam vec luda od pobolijevanja i razbolijevanja. Nisu to neke ozbiljne bolesti, al otkad smo se jesenas vratili u Svedsku pa do sad, nije proslo tjedan dana da netko od nas nije bio prehladjen, smrcao, kasljao, lagano kurio...
Ja sam frustrirana jer sam do sad mislila da valjda ne posvecujemo dovoljno pozornosti na preventivu i alternativu, pitanje je i kakva je hrana kakvu ovdje jedemo, al cini se da problem ipak nije u tome, nego o vrticima i skolama kao izvorima zaraze...
Jer dok je trojac bio mali i dok nitko nije boravio "u institucijama" nisu bili nesto bolesni, a bebee nr. 4 je vec sa 5 mj. zarazio svoju prvu upalu uha jer braca i sestra doma donose viruse i bakcile razne.
Ovdje ima dosta djece kojima roditelji rade, a nemaju nekog od rodbine ko bi im malo olaksao brigu o bolesnoj djeci, pa ih i bolesne, smrkave, s temperaturom (iako ne bi smjeli) dovedu u vrtic. Djeca od godine, dvije kojima zute bale cure skroz do usta uopce nikog ne tangiraju (i uz standard 4 tete na 16 djece one "nemaju vremena" brisati smrkave noseve )