Svakako!lulu-mama prvotno napisa
Predlažeš radije shake?
 |
|||
|
|
|||
Svakako!Predlažeš radije shake?
ima na netu na brdo mjesta o tome kako raditi kapsule - guglajte placenta encapsulation. nije (jako) komplicirano. ko voli nek izvoli.
Primjećujem da se ova tema već odavno trebala prebaciti na Recepti:moderator:
Sa gledišta gastronomije, placenta je vrlo odvratna na izgled. Vjerojatno se priroda potrudila učiniti je gnjusnom za konzumaciju, da se ne bi konzumirala.
Sa gledišta morala i običaja ljudskih, znaju svi da je veći dio placente nastao od oplođenog jajašca, dakle dio je drugog organizma. A jedenje dijela drugog ljudskog organizma, znamo svi kako se zove. Onaj dio placente koji je nastao od tkiva sluznice maternice jest baš to: sluzavo tkivo. Jako apetitljivo
Pa još očistiti sve silne žile i žilice, skinuti opne, ima tu posla i posla
Eto ideja za biznis. Placenta encapsulation
E=lulu-mama;2396723]Zato se vjerojatno javila potreba za encapsulation specialistima. Ne zato jer je to nemoguće doma napraviti, nego jer mame nemaju vremena, i imaju važniji stvari za brinuti.
Druga easy opcija je pojesi u shaku.
Inače, čitam sad malo ove znanstvene studije. Vrlo zanimljivo.
Našla sam informacije o tome da, pošto placenta prenosi hranjive tvari djetetu, u njoj se mogu naći svi važni nutrijenti i hormoni:
Čini se da je POEF zapravo najistraživaniji i dokazan, tj. spominje se da ima značajnu ulogu u smanjivanju osjećaja boli.[/QUOTE]
Evo i recepta za shake
http://codenamemama.com/2012/01/09/p...othie-recipes/
Da, da, ima bit da je jetrica jako lijepa na izgled. Ili bubrezi. A tek mozak... Pa svejedno sve to skupa lijepo bacimo na tavu i pojedemo.Sa gledišta gastronomije, placenta je vrlo odvratna na izgled. Vjerojatno se priroda potrudila učiniti je gnjusnom za konzumaciju, da se ne bi konzumirala.
Sa gledišta morala i običaja ljudskih, znaju svi da je veći dio placente nastao od oplođenog jajašca, dakle dio je drugog organizma. A jedenje dijela drugog ljudskog organizma, znamo svi kako se zove. Onaj dio placente koji je nastao od tkiva sluznice maternice jest baš to: sluzavo tkivo. Jako apetitljivo
Pa još očistiti sve silne žile i žilice, skinuti opne, ima tu posla i posla
To uopce nije i ne moze biti kriterij da li je nesto za jesti ili nije.
I jetra i bubrezi i mozak,( nadam se da ne misliš na ljudske organe
Ne znam kako je uobičajeno, ali meni je izgled hrane najvažnija stvar koja odlučuje što ću jesti, pa zatim miris.
Nemoj reći da bi nešto odvratno, ljigavo i puno žilica, s guštom pojela.
Ja ne kuzim t gadjenje na placentu. Meni ona uopce ne izgleda ruzno ili puno gore od mozga, ili jetrica. Da ne zaboravim napomenuti da nas je sigurno vecina u djetinjstvu jela bijele bubrege...prije nego smo saznali o cemu se radi
MIslim da je tu najbitnije pitanje da li zaista djeluje? POkusala sam odguglati lose iskustvo placentofagije. Nisam ga nasla.
Ja sam nasla negativna iskustva u jednom znanstv. clanku: los miris/okus, glavobolja nakon konzumacije.
MOzes li mi poslati link?
Pročitala sam ovo iskustvo i moram priznati da mi je malo nedorečeno. Rodila sam dva puta i također mi se sve jako brzo povuklo za oko 7 dana iako nisam ni dobila puno na kilaži, krvarila sam isto vrlo kratko, bila sam prava mlijekara te sam se jako brzo oporavila a nisam jela nikakve posteljice. To mi je moram priznati nezamislivo ali eto to je moje mišljenje čak i da sam je i htjela pojesti mislim da bi je povratila...Prije opisivanja moje odluke i iskustva same placentofagije,
voljela bih se smjestiti u društvene "okvire" kako bih nekako objektivno pojasnila temelje moje osobnosti i odluku da nakon poroda konzumiram posteljicu. Fakultetski sam obrazovana, govorim nekoliko stranih jezika, puno putujem po svijetu, privatnik sam, relativno mlada majka, bavim se sportom, ekološkom poljoprivredom za vlastite potrebe, koristim platnene pelene, recikliram apsolutno sve što trošim...član sam nekoliko građanskih udruga, nosim štikle-ponekad, šminkam se i dobro kuham..znači-normalna, zdrava mlada žena..
Odluku da prakticiram placentofagiju sam donijela u razgovoru i dogovoru sa suprugom čak tri godine prije same trudnoće. Jednu smo večer gledali NAtional Geographic emisiju "U maternici" i nekako smo se blesavo pogledavali sa pitanjem: zašto svi sisavci (uključujući biljojede) jedu posteljicu nakon poroda, a mi- ljudi, "uber-sisavci" više ne?!!
I tu kreće naš put u otkrivanje znanosti, biologije i same logike koja stoji iza tog neobičnog rituala stručnog naziva- PLACENTOFAGIJA.
Ponovit ću ovdje pojedinosti koje je RODA već iznjela u svojoj rubrici na ovu temu, kako bih vam olakšala direktno razumijevanje teme.
Posteljica sadrži sljedeće hormone, koji se izlučuju NAKON poroda u posteljicu i služe isključivo za dobrobit majke:
prostaglandin- potiče povlačenje maternice u početno stanje, time potpomaže čišćenju maternice i zaustavljanje krvarenja...
oksitocin- hormon koji potiče laktaciju(često je u bolnicama nakon poroda "nude" dojiljama u sintetiziranoj verziji),...
željezo- visoke vrijednosti željeza u posteljici logično potpomažu obnavljanju snage/općeg stanja nakon poroda
corticotropin-releasing hormone (CRH)- hormon koji smanjuje stres
velike količine proteina i vitamina...
***samo konzumiranje posteljice dodatno potiče hipofizu u izlučivanje oksitocina
Nakon dugog istraživanja na ovu temu i iskustava žena do kojih sam došla, kako u direktnom kontaktu(a vjerujte mi-ima ih i više nego slutite) tako i preko raznih svjetskih foruma-moja odluka je bila čvrsta i potpuno sam mirna očekivala taj dan...
Veliku sam potporu u tome imala od svojeg supruga koji je na kraju i pripremio posteljicu, izrezao ju na porcije i pripremao svakodnevno "čudotvorni napitak".
Placenta se jede sirova, gluposti oko kuhanja i komentara tipa "dinstanja na luku"-neka ostanu u razini babskog razgovora...
savjetovali su me da koristim šumsko voće i borovnice koje zamaskiraju mogući okus mesa..kako često jedem krvavi biftek(komad tijela životinje)- bez gađenja sam pristupila ovoj "misiji"...time ne osuđujem vaše gađenje.
Kako je ovo moje prvo iskustvo poroda; time i prvo iskustvo placentofagije-mogu samo govoriti o svome jedinstvenom iskustvu-bez usporedbe.
Na vama je čitateljice da usporedite moje iskustvo sa svojima pa prosudite same učinkovitost ove neobične prakse.
DAkle,
kako bi se uspješno konzumirale sve vrijednosti iz posteljice, bitno je da porod bude prirodan, bez silnih "ljekova na bazi droga" i sličnih čuda medicine...
Treba vam- posuda s poklopcem za smrzavanje porcija, daska plastična za rezanje, nož, štapni mikser, slamčice(moj savjet), smrznuto šumsko voće i borovnice...i puno dobre volje i uvjerenja.
Posteljicu je Muž podijelio na 10 porcija dovoljnu za tjedan dana nakon poroda, prva tri dana sam jela dvije porcije dnevno, kasnije po jednu dnevno.
Prvi dan nakon poroda, na kojem sam izgubila jako/dosta/puno krvi i bila bljeda ko krpa-kaže muž i ogledalo, popila sam dvije porcije shake-a.
Osjećala sam veliko poštovanje prema tom "ritualu".istu večer sam normalno šetala, snažna i osvježena i na kraju beskrajno sretna što je normalno kod čuda poroda koje smo zajedno doživjeli.
Ono što mogu sumirati nakon evo-već pola godine nakon poroda je sljedeće:
- krvarila sam nakon poroda 6-8 dana,zapravo kao da sam imala malo dužu menstruaciju.
- mlijeka imam izrazito puno od samog početka, nisam patila od nikakvih upala i dan danas moram koristiti jastučiće za dojenje da ne promočim odjeću
- trbuh (a kaže ginekolog i maternica) mi se povukao u rekordnom roku, već nakon 10 dana do 2 tjedna sam bila ravnai jako sretna- što se taštine tiče
-o depresiji ne mogu govoriti jer sam bila i dan danas jesam jako sretna majka, koliko je sama placentofagija utjecala na to-nebih voljela razmišljati niti rasuđivati jer je vjerojatno apstraktna tema. Prošli smo boljke dojenačkih grčeva, nosili smo izmjenično Muž i ja Dijete na rukama i ljuljuškali dugo u noć, ali u nikojem trenutku nije bilo nervoze, ili moje tuge bilo koje postporođajne vrste....Dan danas uredno dojim i budim se bez prigovora dva puta po noći(računam da preko 9 mjeseci nisam spavala dulje od 4 sata u komadu); s puno ljubavi pružam sve što Djetetu treba..
Ono što mogu zaključiti na kraju iskustva je da sam zadovoljna i sretna što smo učinili tako veliku stvar za dobrobit svog zdravlja i svog djeteta, da sam apsolutno mirna i sigurna u svoju/našu odluku i da me ni sljedećih puta neće pokolebati niti jedna društvena osuda u mojoj odluci u prakticiranju placentofagije...
Zahvaljujem vam na vašem vremenu u čitanju ove teme.
S poštovanjem,
jedna Mama
Mene zanima zašto je (ako je sve bilo svršeno i kao iz bajke) dijete imalo kolike??? Zar nije mlijeko sadržavalo čarobne dodatke??? Zanima me jeli tata jeo posteljicu kad je i on tako stoički podnio grčeve. Kada dijete ima grčeve ono nije naravno bolesno ali mu u većini slučajeva crijeva nisu dovoljno pripremljena/zrela za mlijeko koje prima bilo majčino ili adaptirano. Moji dvoje djece dečko i cura su oboje dojeni i nisu imali grčeve. Mislim da je to jednostavno slučajnost i da sam imala "sreće" isto kao što si ti sa oporavkom nakon porođaja. Priča mi u svakom slučaju baš ne drži vodu ali naravno svako može jesti što mu se prohtije samo tvrditi drugim ljudima da mu je to sigurno pomoglo za brz oporavak je bedastoća. Eto to je moje skromno mišljenje
I da dodam, osim ljudi još jedni sisavci ne jedu posteljicu a to su dupini nadasve izuzetno inteligentna bića ali ipak nehumanoidi tako da ne možemo tvrditi da nam je ne jedenje nametnuta društvena norma....
Mammals eat their placenta for two reasons. 1. they are starving and need the nutrients. 2. to hide the smell from predators so they don't find their baby and eat it. there is NO reason for middle-class white women to be eating their placentas. This woman has clearly read one too many naturopath magazines. Find a hobby, lady!Prije opisivanja moje odluke i iskustva same placentofagije,
voljela bih se smjestiti u društvene "okvire" kako bih nekako objektivno pojasnila temelje moje osobnosti i odluku da nakon poroda konzumiram posteljicu. Fakultetski sam obrazovana, govorim nekoliko stranih jezika, puno putujem po svijetu, privatnik sam, relativno mlada majka, bavim se sportom, ekološkom poljoprivredom za vlastite potrebe, koristim platnene pelene, recikliram apsolutno sve što trošim...član sam nekoliko građanskih udruga, nosim štikle-ponekad, šminkam se i dobro kuham..znači-normalna, zdrava mlada žena..
Odluku da prakticiram placentofagiju sam donijela u razgovoru i dogovoru sa suprugom čak tri godine prije same trudnoće. Jednu smo večer gledali NAtional Geographic emisiju "U maternici" i nekako smo se blesavo pogledavali sa pitanjem: zašto svi sisavci (uključujući biljojede) jedu posteljicu nakon poroda, a mi- ljudi, "uber-sisavci" više ne?!!
I tu kreće naš put u otkrivanje znanosti, biologije i same logike koja stoji iza tog neobičnog rituala stručnog naziva- PLACENTOFAGIJA.
Ponovit ću ovdje pojedinosti koje je RODA već iznjela u svojoj rubrici na ovu temu, kako bih vam olakšala direktno razumijevanje teme.
Posteljica sadrži sljedeće hormone, koji se izlučuju NAKON poroda u posteljicu i služe isključivo za dobrobit majke:
prostaglandin- potiče povlačenje maternice u početno stanje, time potpomaže čišćenju maternice i zaustavljanje krvarenja...
oksitocin- hormon koji potiče laktaciju(često je u bolnicama nakon poroda "nude" dojiljama u sintetiziranoj verziji),...
željezo- visoke vrijednosti željeza u posteljici logično potpomažu obnavljanju snage/općeg stanja nakon poroda
corticotropin-releasing hormone (CRH)- hormon koji smanjuje stres
velike količine proteina i vitamina...
***samo konzumiranje posteljice dodatno potiče hipofizu u izlučivanje oksitocina
Nakon dugog istraživanja na ovu temu i iskustava žena do kojih sam došla, kako u direktnom kontaktu(a vjerujte mi-ima ih i više nego slutite) tako i preko raznih svjetskih foruma-moja odluka je bila čvrsta i potpuno sam mirna očekivala taj dan...
Veliku sam potporu u tome imala od svojeg supruga koji je na kraju i pripremio posteljicu, izrezao ju na porcije i pripremao svakodnevno "čudotvorni napitak".
Placenta se jede sirova, gluposti oko kuhanja i komentara tipa "dinstanja na luku"-neka ostanu u razini babskog razgovora...
savjetovali su me da koristim šumsko voće i borovnice koje zamaskiraju mogući okus mesa..kako često jedem krvavi biftek(komad tijela životinje)- bez gađenja sam pristupila ovoj "misiji"...time ne osuđujem vaše gađenje.
Kako je ovo moje prvo iskustvo poroda; time i prvo iskustvo placentofagije-mogu samo govoriti o svome jedinstvenom iskustvu-bez usporedbe.
Na vama je čitateljice da usporedite moje iskustvo sa svojima pa prosudite same učinkovitost ove neobične prakse.
DAkle,
kako bi se uspješno konzumirale sve vrijednosti iz posteljice, bitno je da porod bude prirodan, bez silnih "ljekova na bazi droga" i sličnih čuda medicine...
Treba vam- posuda s poklopcem za smrzavanje porcija, daska plastična za rezanje, nož, štapni mikser, slamčice(moj savjet), smrznuto šumsko voće i borovnice...i puno dobre volje i uvjerenja.
Posteljicu je Muž podijelio na 10 porcija dovoljnu za tjedan dana nakon poroda, prva tri dana sam jela dvije porcije dnevno, kasnije po jednu dnevno.
Prvi dan nakon poroda, na kojem sam izgubila jako/dosta/puno krvi i bila bljeda ko krpa-kaže muž i ogledalo, popila sam dvije porcije shake-a.
Osjećala sam veliko poštovanje prema tom "ritualu".istu večer sam normalno šetala, snažna i osvježena i na kraju beskrajno sretna što je normalno kod čuda poroda koje smo zajedno doživjeli.
Ono što mogu sumirati nakon evo-već pola godine nakon poroda je sljedeće:
- krvarila sam nakon poroda 6-8 dana,zapravo kao da sam imala malo dužu menstruaciju.
- mlijeka imam izrazito puno od samog početka, nisam patila od nikakvih upala i dan danas moram koristiti jastučiće za dojenje da ne promočim odjeću
- trbuh (a kaže ginekolog i maternica) mi se povukao u rekordnom roku, već nakon 10 dana do 2 tjedna sam bila ravna
-o depresiji ne mogu govoriti jer sam bila i dan danas jesam jako sretna majka, koliko je sama placentofagija utjecala na to-nebih voljela razmišljati niti rasuđivati jer je vjerojatno apstraktna tema. Prošli smo boljke dojenačkih grčeva, nosili smo izmjenično Muž i ja Dijete na rukama i ljuljuškali dugo u noć, ali u nikojem trenutku nije bilo nervoze, ili moje tuge bilo koje postporođajne vrste....Dan danas uredno dojim i budim se bez prigovora dva puta po noći(računam da preko 9 mjeseci nisam spavala dulje od 4 sata u komadu); s puno ljubavi pružam sve što Djetetu treba..
Ono što mogu zaključiti na kraju iskustva je da sam zadovoljna i sretna što smo učinili tako veliku stvar za dobrobit svog zdravlja i svog djeteta, da sam apsolutno mirna i sigurna u svoju/našu odluku i da me ni sljedećih puta neće pokolebati niti jedna društvena osuda u mojoj odluci u prakticiranju placentofagije...
Zahvaljujem vam na vašem vremenu u čitanju ove teme.
S poštovanjem,
jedna Mama
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom