Davina
Čitam svaki tvoj post.
Offt. mogu li te zamoliti da povremeno ubaciš enter i razmak/prazan red, da ti tekst bude čitljiviji - jako mi je teško probijati se kroz dugačke postove (muče me godine i dioptrija). Hvala!
Davina
Čitam svaki tvoj post.
Offt. mogu li te zamoliti da povremeno ubaciš enter i razmak/prazan red, da ti tekst bude čitljiviji - jako mi je teško probijati se kroz dugačke postove (muče me godine i dioptrija). Hvala!
Posljednje uređivanje od Peterlin : 19.02.2014. at 08:39
Davina, divno mi je čitati. Jedva čekam još i nemoj kratiti.
Davina, ne mogu dočekati nastavak.
Vaša princeza je nevjerovatno posebno i senzibilno stvorenje i mislim da je nevjerovatno sretna što ima vas za roditelje a i što je imala učiteljicu koja joj je pristupala sa toliko povjerenja i razumijevanja. <3
Hvala vam svima i je moje princeza je stvarno jedno predivno biće.
Peterlin potrudit ću se da sljedeći tekst bude ćitljiviji , obećavam.
Od prvoga dana sam ja svojoj princezi stajala na raspolaganju kad god bi ona to pozeljela. Bilo da se radi o većim problemima kao bolest i sl. a i manjim ,kad bi bila neraspolozena i trbala malo utjehe. Ja to nisam shvaćala kao razmazivanje nego jednostavno mi je moje srce govorilo da je to tako ispravno ( nije se ništa promijenilo i dan danas mislim isto). Moram da kazem da po mom mišljenju princeza nije bila zahtjevno dijete, zahtjevno u tom smislu da joj je dosadno, da nezna da se sami zabavi, da trazi da joj se nešto kupi isl. Što se tiče fizičkog i pshičkog zdravlja bila je strašno zahtjevna ali ona nije bila tome "kriva". Moj muz je bio isti, samo što su kod njega mogli prolaziti i manji hirovi kao npr. nezelim još na spavanje, mogu li da duze gledam tv itd. Tipično za tate od princeza.
Već u vrtić sam morala da slušam okrivljenja kako smo je razmazili i kako bi smo trebali biti prema njoj stroziji, a kako bi ko ćuo da je posvojena tako bi više mislio da je u pravu i da smo mi zbog toga princezu razmazili. Objašnjenja sa naše strane da se mi prema princezi ne ponašamo nimalo drugačije nego što bi se ponašali da smo je rodili nisu nimalo uradzala plodom ,tako da sam ja već napočetku prestala da se pravdam.
Čak sam jednom i od našeg pedijatra čula da bi trebala biti malo strozija i nebiti princezi uvijek naraspolaganju. Da se ne opterečujem oko njene ishrane nego da joj stavim obrok na stol i da joj nedajem ništa drugo sve dok princeza dobro neogladni i prihvati to što je na stolu. Mi smo izdrzali toliko dugo dok princeza nije počela da povrača zuč od gladi. Tada sam rekla neslušam nikad nikog više osim svoje srce i bila sam sto podsto uvjerena da princeza to neradi od razmazenosti.
Još jedan dogadzaj me uvjerio da je princeza takva kakva je iz drugih razloga a ne radi mojih vaspitnih metoda.
U trećem razredu osnovne škole je princeza uveliko odradzivala domaće zadatke sama, a ja bi joj uvijek samo prekontroliši u smislu jeli sve odradila. Učiteljica nam je na samom početku rekla da nikad djeci ne ispravljamo domaći, da je to njen zadatak, jer ako mi to budemo doma ispravljali ona neće znati koliko djetetu treba pomoć s njene strane i zbuniće je ako dijete dodze sa super ispravnim domaćim a u školi ima u tom istom probleme.Rekla sam princezi da mi donese domaći da prekontrolišem a ona kaze meni da danas nisu imali domaći ,nego samo ako hoće da nacrtaju po jedan crtez. Meni je to bilo čudno jer smo se na roditeljskom svi slozili da djeca imaju svaki dan domaći osim vikendom. A s druge strane nisam imala razloga da joj nevjerujem jer me dotad nikad nije prevarila, naprotiv bila nam je čak ponekad i čudna njena iskrenost. Pitam ja nju znali ona razlog zašto nemaju danas domaći, kaze meni moja princeza zato što danas nisu imali redovnu nastavu već čitav dan samo vjeronauk. Bio im je čitav dan sveštenik u razredu zato što se Frau J sinoć preselila na nebo......Hvale mi riječi kojim bih objasnila kako sam se osječala. Ono kao da ti neko izvlači pod ispod tvojih nogu ili tako nekako. Neznam šta me je više opterečavalo to što je jedna osoba na koju sam mogla uvijek da računam i koja je po prvi put uspjela da princezu usmjeri na pravi pravac, otišla od nas. Ili to što mi princeza ,to bez ijedne trunke emocije saopštava. Meni je trebalo malo duze da se od svega oporavim. Uveče zvoni telefon a na telefonu Stefanina mama, zove da pita kako je A. primila vijest o učiteljicinoj smrti. Kaze da Stefanie čitav dan samo plače i da neče sutra u školu ,da od suza nemoze da nacrta sliku što im je sveštenik juče zadao. To je trebala biti slika za "ispračaj" Frau J, da svako dijete nacrta onako kako to zamišlja. Ja stojim ko ukopana i neznam dali da budem iskrena i da kazem da A. "mrtva hladna" sjedi u svojoj sobi i slaze puzlice ili da lazem. Stid me je ,ja sam se odlučila za ovo drugo.
Ali princeza ne bi bila princeza da nema uvijek jokera u rukavu. Kad smo pošli na spavanje pita mene princeza dali ja zelim da vidim sliku koju je ona danas nacrtala za Frau J. Nacrtala je jedan sivi nadgrobni spomenik na kojem piše učiteljicino puno ime, okolo cvijece u svim bojama i po čitavom crtezu male crne linijice. Princeza nam je objasnila da te crne linijice predstavljaju suze nebeske. Bilo mi je zao što sam bila u mislima nepravedna prema njoj, ja sam misla da ona ne tuguje ,a ona tuguje samo na drugi način. I još kad mi je rekla da je tuzna zato što je htjela da crtez uradi sa vodenim bojicama ali nije mogla da se prevazidze, mojoj tuzi nije bilo kraja.
I tako smo ja i moja princeza izgubili još jednu bitku sa zivotom, ali izgubljena bitka ne predstavlja i gubitak "rata" zivot je morao ići dalje. Nama je trebalo dugo, dugo da se oporavimo od tog gubitka. Mene su počeli da hvataju egzistencijalni strahovi, kako sad dalje sa školom. Ali nisam imala vremena da se skoncentrišem na sebe, poslije pogreba se princeza tako razbolila, imala je opet problema sa kozom ali veći problem je bio što je počela da odbija hranu i piće, da je morala prvo u na infuzije da nedehidrira. Bili smo četiri sedmice u bolnici.
Kad smo se vratili nova učiteljica je već uveliko bila tu. Mene je bilo strah kako će nju princeza prihvatiti ali još više kako će ona prihvatiti princezu. Pomislila sam poslije svega šta nam se izdešavalo u posljednje vrijeme, mislim da je sada došao red na bolja vremena. Kako se ono kaze: ono što te ne ubije to te ojača. Nadala sam se da to vazi i za moju princezu.
Evo pokušavam da negdje prekinem gdje baš nije tako uzbudljivo, pa evo rekoh mozda ovdje.
Nadam se da sam ovaj put pisala malo jasnije, dva puta sam prepravljala i nekoliko puta koristila enter. Nije ni samnom sve izgubljeno.
Vaša životna priča je veliko iskustvo i hvala što ga nesebično dijelite na forumu
Čitam od prvog dana, ali ne komentiram.
Tvoje pisanje je kao najzanimljiviji roman. Stalno čekam što će biti dalje.
Silina tvojih emocija i razum koji te vodio je zapanjujući!
Mene svaki Davinin post ostavlja bez teksta. Ne samo da uspjeva tako opipljivo dočarati svoju ljubav, nego je princezu totalno uvukla i u moje srce . I baš me čini sretnom znati da to predivno dijete ima nekog isto tako posebnog uz sebe...
došla pogledat jel ima šta novo ... uh ja bi svaki dan
Danas sam naletjela na ovu priču i ona me doslovno zalijepila za ekran! Bolja je od ijednog romana! Puno hvala na tvojoj priči. Jedva čekam nastavak!
izgorit ću.
davina, znam da imaš obveza, ali molim te piši
Pročitala sam sve postove, srce mi kuca 100 na sat. Davina, prekrasno pišeš. Jedva čekam nastavak.
U zadnjih nekoliko mjeseci i imam posla s mišlju "moje dijete je drugačije" i točno znam kad pišeš "nadam se da je sve u redu", suze mi idu na oči od tog feelinga.
Hvala vam opet na lijepim riječima. Kanga hvala što moja princeza smije boraviti u tvom srcu. Sumskovoce nadam se da ce sa tvojim djetetom biti sve u redu.
Ja sam na samom početku napisala da sa svojom pričom zelim da kazem da je i zivot sa djetetom sa posebnim potrebama isto lijep. Ja nemogu da zamislim da sam morala da zivim bez moje princeze.
I obećavam koliko večeras najkasnije sutra slijedi nastavak
Princeza je opet krenula u školu. Ja sam joj ujutro zapakovala doručak i naravno vodene bojice. Taj dan sam je ja otpratilo do škole. Prošlo je skoro čitav mjesec kako je Frau J. nije bila sa nama. Ja za tih par minuta boravka u školi nisam mogla da primjetim dali su se djeca navikla na Frau A. Meni je prvo upalo u oči da su se svi obradovali da je princeza opet tu. Očigledno im je falila. Mnogi su se ponudili da joj nose torbu i odmah su se javili dobrovoljci koji če sa njom taj dan doručkovati.
Ja uopšte nisam znala kako če to sada sa doručkom da ide. Da li če ona sada morati da jede sa svima ili i dalje vazi privileg za nju ,i da li uopšte Frau A. Zna za taj privileg. Odlučila sam se da princezu taj dan "bacim u hladnu vodu", nek se sama snalazi, pa ako nebude išlo traziću razgovor. Ponadala sam se da će ići, bila sam umorna od "razgovora". Čekajući da zazvoni da djeca udzu u učionicu ugleda me Frau A. kaze ako imadnem vremena danas popodne da dodem kod nje da se upoznamo. Znači ipak "razgovor". U jednu ruko bilo mi je i drago da ,što se ono kaze i to skinem s vrata. Nije mi bilo poznato koliko nova učiteljica ima iskustva ,zivotnog a i sa "posebnom djecom", i koliko je spremna od sebe dati za princezinu dobrobit .I naravno najvaznije, njene metode rada.
Kada je bila gotova nastava odpratila sam princezu kući i vratila se na razgovor.
Dosta puta sam u zivotu ostajala bez riječi i uvijek vjerovala u ono dobro u čovjeku, ali taj dan sam saznala da postoje Andzeli kako na nebu tako i na zemlji. Frau A. Mi je rekla da se nebrinem da će sve biti u redu. Da princeza nemora da boji vodenim bojicama i sa doručkom če sve biti kako je do sad bilo, da na matematiku smije nositi računjalku, da če ponedeljkom izvlačiti brojeve za partnera i sve će ostalo biti kao do sada. Ja sam u prvom momentu pomisila na Stefanie ,da je ona učiteljicu uvela u "dnevni red" , ali sam ipak pomisila to je i od Stefanie previše za očekivati. Kad je Frau A. vidjela da sam ja zanijemila izvadila je iz ladice jednu teku i dala mi je pogledati. Teka je bila obojena crnim flomasterom po sredini su bile zute zvijezde razlićitih veličina u jednoj velikoj zvijezdi je bilo isto crnim flomasterom napisano princezino ime a u drugoj njeno prezime. Prepoznala sam Frau J. rukopis.Ja sam bila toliko oduševljena koricama da se nisam usudila da otvorim i ustvari vidim o čemu se radi. Pazljivo sam listala od jedne stranice do druge ( sad mi isto teku suze jedna za drugom) i plakala i plakala. To je bio princezin dnevnik u kojem je Frau J. u detalje pisala dogadzaje sa princezom. Na početku je uvijek stajao datum, ispod datuma crvenim flomasterom "problem" a ispod toga zelenim, kako je ona (Frau J)riješila taj problem. Na jednoj stranici su bile različite naljepnice npr. zvijezda , svemirskih brodova, kosmonauta itd. i ispod je stajalo : najljepnice namjenjene samo za A. (princezu). Frau A. mi je ispričala kako je tu teku našla u Frau J. ladici i da ju je za ove četiri sedmice naučila napamet, da je ona Frau J. toliko zahvalna što je pisala taj dnevnik i da se ona pita da li je Frau J. predosjećala nešto. Moram da kazem da je Frau J. umrla iznenadno od srčanog udara. A da li je nešto predosječala neznam ,u svakom slučaju hvala joj i nadam se da je tu gdje je andzeli čuvaju.
Princeza od pogreba, nije nikad više spominjala Frau J. kao da je nikad nije ni bilo. Ja sam bila strašno tuzna zbog toga, i opet taj glupi osječaj da su vrata njenoga svijeta još jednomčvrsto zatvorena i da čak ni meni nema ulaza.
Kad sam joj ispričala o dnevniku koji sam kod Frau A. danas vidjela, princeza me zalosno pogledala i rekla: i ja bih voljela da sam danas bila s tobom da vidim te divne zvijezde!!!! Ni riječi o sadrzaju ,ni jedan komentar kako je to lijepo od Frau J ili tako nešto, po drugi put za taj dan sam ostala bez riječi a suze su opet tekle.
Zivot je išao dalje. Princeza je i dalje bila šampion iz Njemačkog i loser iz matematike. Neki dani su bili bolji a neki lošiji, i dalje smo je vodili na instrukcije.
U decembru su na "slobodnom času" sa učiteljicom ,pisali listu svojih zelja za poklone, od malog isusa, djeda bozičnjaka ili deda mraza, kako je ko od roditelja naučio. Princeza do tada nikad nije pisala zelje za bozić. Mi bi smo joj uvijek kupi ono što smo mi mislili da bi je obradovalo i nismo nikad pogriješili. Ti pokloni su bili za gledaoca sa strane strašno monotoni, ali oni nisu poznavali princezu i vjerovali da se jedno dijete moze toliko obradovati stotoj slagalici ili pedesetom autiću ( pod uslovom da ima velike točkove).
Taj dan je princeza donijela listić na kojem su bile njene zelje. Objasnila nam je ,da je učiteljica danas rekla da na listi zelja nemoraju stajati samo materijalne zelje, već i ono što se moze ispuniti i bez novaca. Na princezinoj listi je stajalo: pod broj jedan da posjeti dom u kojem je boravila, pod broj dva sestra!!! a u zagradi stoji, sa ispunjenjem prve zelje neće biti teško za drugu jer pravo mozemo iz doma donijeti sestru!!! a pod tri novi teleskop. Zelju broj jedan i dva taj dan nisam komentarisala, trebala sam prvo da dodem sebi, samo sam je upitala zašto je napisala da zeli novi teleskop, jer je njen bio još uvijek nov i jedan od najboljih koji smo mogli nači za takoreči kučnu upotrebu. Odgovor me doslovno bacio s nogu. Princeza zeli novi teleskop jer je stari sigurno pokvaren, ona pokušava četiri mjeseca da sa njime vidi Frau J. na nebu ali joj to neuspijeva, mozda će uspjeti sa novim teleskopom.
Vrata su bila opet zatvorena.
Davina pročitala sam tvoj post u jednom dahu i evo oči su mi pune suza. Toliko lijepo pišeš i s puno emocija da svaki dan čekam novi nastavak. Princeza je sretno dijete jer ima vas za roditelje.
ajmeeee, :'(
totalno tulim jer me beskrajno dirnula pokojna učiteljica svojim pristupom, nova isto tako.
a princeza me doslovno doslovno emotivno rastura.
davina, molim te piši piši.
vidiš da se doslovno borimo sa nestrpljivošću.
i iskreno se nadam da sve ovo što pišeš spremaš u jedan kutak / bilježnicu / file samo za svoju princezu. <3
Ajme i mene ova priča rastura... ;( svaki put cmizdrim nakon pročitanog, i jedva čekam da ponovn,o sa suzama u očima čitam mužu. Čak me i on zna nazvat s posla i pitat jel Davina pisala nastavak. . :D
Princeza nam se totalno uvukla pod kožu, u misli...
Koliko je samo emocija u ovoj priči, ponajprije od strane tebe kao majke, preko princeze koja svoje emocije možda vizualno ne pokazuje, ali zasigurno ima svoj "način", pa onda preko tih divnih učiteljica i td.
Nemogu dočekat nastavak....piši nam svakako...ovisnica sam o tvoj priči :D
Posljednje uređivanje od Strašna : 25.02.2014. at 13:09
I opet potpis na mamma san ...od početka mi prolazi glavom kako bi lijepo bilo imati to sve zapisano i spremljeno,onako na hrrpi..
Pomalo se osječam kao te poznajem Davina,i tvoju princezu!
Uh, ovaj nastavak danas je više nego dirljiv...Princeza je predivna , stara učiteljica, nova učiteljica ... Molim te uzmi godišnji i piši nam .
pratim, odlično, prepuno emocija i istine o životu roditelja djece s pp
Davina, imaš prekrasnu djevojčicu i na divan način si nam uspjela dočarati vas život. Koliko god je ona posebna, mislilm da si i ti posebna majka, prepuna ljubavi, strpljenja... Pratim priču s nestrpljenjem.
Ja i plačem i smijem se, a ovo:stavila bih u potpisvidiš bolan da je zivot tako lijep
Posljednje uređivanje od Jurana : 26.02.2014. at 11:54
Davina, prekrasni ste roditelji, a princeza je prekrasna djevojčica. Jako puno mogu naučiti iz vaše priče.
Draga Davina,
Osim sto prekrasno pises i sto je jako zanimljivo citati te, za mene su ovi tvoji postovi prava skola roditeljstva! Od tebe se, kao roditelja, moze mnogo nauciti.... O strpljenju, posvecenosti, prihvatanju, radu - a pre svega ljubavi.... Hvala ti!
Ja i moj M smo imali veliku zelju za roditeljstvom i kad smo saznali da nećemo moći postati roditelji prirodnim putem odmah smo krenuli u borbu za posvojenjem. Sa dolaskom naše princeze ta je zelja bila u potpunosti ispunjena.
Zelju za drugim djetetom on nikad nije ni pokazivao ni spominjao. Dok je princeza bila mala meni čak ni u mislima nije bilo drugo dijete, a kad je ona malo "ojačala" i sama pokazivala zelju za bratom ili sestrom ( doduše brata nikad nije spominjala, samo sestru) i ja sam se počela baviti mišlju da li bi to išlo. Što moj M to ne spominje nije mi bio veliki problem jer smo imali u uzem krugu prijatelje ,koji su poslije nas usvojili dječaka i naš prijatelj je uvijek govorio da ne bi mogo zamisliti da posvoji još jedno jer on nikad nikog nemoze voljeti kao svog Aleksandra a kad je stigao drugi sin sreći nije bilo kraja i svi bi smo se smijali kad bi on govorio: stvarno nisam znao da se moze voljeti dvoje djece istim intenzitetom. Tako sam ja razmišljala da bi i moj M. Kad sam sve kockice poslagala ,vidjela sam da bi to bilo nepravedno prema drgom djetetu. Princeza je bila tako često bolesna, jedno vrijeme smo boravili više u bolnicama nego doma, zahtjevala je svu moju paznju ,da nebih znala šta sa drugim djetetom kad mene princeza bude trebala. Tako da sam se ja odlučila tu zelju ugasiti prije nego se rasplamsa. Ali ni u ovom slučaju nisam računala na princezu. Dok je bila u vrtiću dosta češče je spominjala sestru, mozda zato što su u to vrijeme mame od njenih vrtičkih drugara radzale po drugo dijete. Kad je krenula u školu ta tema nije više bila svaki dan na dnevnom redu ali nije ni bila u potpunosti izbrisana, kao što smo otkrili na njenoj listi zelja za bozić.
Došlo je vrijeme da joj objasnim da dvije zelje sa njene liste neće moći biti ispunjene. Da vidi učiteljicu na nebu i da dobije sestru. Svaki moj pokušaj da joj objasnim da učiteljicu nemoze vidjeti, jer ona nije na nebu gdje su zvijezde, već na sasvim drugom mjestu, završavao je frustrirajuče sa moje strane. Princeza bi ustala i bez riječi otišla u svoju sobu gdje bi satima plakala. Nije mi dala ulazak u taj njen svijet razmišljanja, morala sam se pomiriti s tim.
Drugu zelju, da donesemo sestru iz doma, sam joj pokušala objasniti ali nije bilo lako. Ja nisam mogla da kazem da bi to bilo nepravedno prema "sestri" zato što si ti stalno bolesna i ja nemam vremena za "sestru". Objasnila sam joj da ima još roditelja koji zele dijete i da ne bi bilo lijepo da mi dobijemo još jedno a ti drugi roditelji ni jedno. Naravno da je to bila laz, nisam tako nikad razmišljala. Ali znajuči svoju princezu to mi je bila jedina mogučnost dobiti tu bitku bez borbe.
A njena treć zelja, da posjetimo dom, obečala sam joj, bit če ispunjena. Imali smo u planu za bozične praznike i tako i tako ići u posjetu mojim roditeljima. Ja sam nazvala dom i pitala za odobrenje za našu posjetu. U domu su se prvo malo čudili toj zelji od tako malog djeteta, ali nisu imali ništa protiv da mi dodzemo. Princeza je bila pred polazak na odmor vidljivo uzbudzena. Pripremala je svoje igračke koje če dati djeci u dom i bila toliko dobrodušna da je zapakovala i dvije puzlice (slagalice) koje su joj inače bile svetinja. Zadnji dan škole me zovnula učiteljica da mi kaze da je i ona malo zbunjena koliko princeza s ljubavlju priča kako če ić u posjetu doma i kako je već pripremila sve što će djeci ponijeti, a u školi je ponekad tako gruba prema školskim drugovima i da je ponekad emocionalno slijepa. I eto princeza je opet nekog iznenadila.
Princeza je čitav put do doma prebrbljala, to je uvijek bio znak da je uzbudzena. Kad smo stgli od starih poznanika, dočekala nas je samo direktorica. Tete koje smo mi poznavali nisu više tu radile. Direktorica je princezi pokazala čitav dom, a najduze smo se zadrzali na spratu gdje su bile bebe, jer je tu naravno i princeza prije boravila. Pokazali su joj i kinderbet u kojem je ona spavala i igračke kojim se igrala. Princeza je sam blijedo gledala, ja nisam mogla da odkonetnem njene misli, i kao da je sve riječi potrošila na putu do doma, bila je strašno tiha. Na povratku je isto bila tiha i svi moji pokušaji da saznam šta ona sada misli, nisu uradzale plodom. Kad smo stgli doma i moja mama je htjela da zna kako joj se dopalo na današnjem "izletu" ali ni s njom nije komunicirala. Mi smo se već zabrinuli i počeli se pitati dali smo dobro razmislili prije nego što smo joj tu posjetu omogučili.
Ja sam imala ( i danas imam) jednu čudnu komunikaciju sa princezom, ona je meni pisala ono što joj je bilo teško da razgovara. Dok je bila mala imale smo jednu teku u koj je ona svaki dan pisala i ja sam joj odgovarala. Znalo se desiti da sjedi pored mene i ustane da nešto napiše, radije nego da mi kaze. Ispočetka sam bila tuzna zbog toga ali s vremenom sam bila zahvalna da bar tako mozemo savršeno komunicirati. Sa vremenom sa teke smo prešli na tehniku i danas pišemo jedna drugoj poruke na tabletu ili mobilnom, i ako sjedimo za istim stolom.
Pomislila sam mozda če mi danas ili večeras napisati u teku, kako je dozivjela današnju posjetu. Ali ni to se nije desilo. Kad je pošla spavati ušla sam u sobu da je poljubim za laku noć, što sam radila svaku veće. Tu veče sam po prvi put dozivila da je princeza okrenula glavu i nije dala da je poljubim .Meni je to tako teško palo nisam znala kud sa sobom. Rekla sam joj dobro ja je neču siliti da te poljubim i ako sam strašno zalosna što ču večeras morati da zaspim bez njenoga poljubca, ali bih violjela da znam zašto. Princeza je ustala dohvatila svoju teku nešto u nju napisla i praktički mi je bacila u lice. Pisalo je: ti si mene razočarala, rekla si mi da nemozemo iz doma uzeti sestru za mene, zato što če doći drugi roditelji, a jesi li ti vidjela danas da je dom pun djece, gdje su ti roditelji, gdje.
Ostala je plačući, a ja ....
Uzela sam teku i napisala sam joj da djeca nemaju gotove papire i da nemogu ić na posvojenje, zato zive u domu. A djeca koja su imala papire zive sad kod svojih roditelja kao i ona i da ja nju volim i da ću je uvijek voljeti i da se nadam da nije više ljuta. Stavila sam joj teku pored glave i izašla. Izbrojala sam do 53, princeza je istrčala pravo meni u zagrljaj, sva mokra od suza. Ja sam je čvrsto zagrlila i pomislila kako bih volila da joj sve probleme ovoga svijeta mogu uzeti sa njenih malih ledza.....a ne mogu.
Sunce malo ... koje divno dijete, brižno --- i mene rasplakala priča
o isustibog, pa jeste vi normalne, ja slučajno danas na ovo naišla, što mi treba čitati o posvajanju djece.
o majko mila, ne pamtim kad me nešto ovako dirnulo.
suze idu, ja sam totalno pod dojmom. sve mi nekako u slikama,i princeza i frau s dnevnikom i druga frau i ti davina, a i tvoj M i teleskop i zvijezde i put u dom, majko moja, cijeli film, ma oscara odmah.
predivno, predivno, nemam riječi, divni ste svi, tako životno, tako iskreno
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 03.03.2014. at 20:02
Ja sam isto ovo danas otvorila slučajno i sad sam navučena kao kakav junkie. Predivna priča.