ovo je i neka vrsta filozofskog razmišljanja - da li popustiti i dati da dijete uživa u tom svom ritualu i guštu (jer ruku na srce imamo svi mi svoje gušte) ili ostati pri odluci - nema dude/gušta ?
a priča ide ovako (starost djeteta: 2g.9mj.)
u nedjelju iz čistoga mira (vozili se mi u autu), i kaže ona: evo mama, meni duda-jaba više ne treba, ja sam velika cura (op.a. kombinacija dude i krpice - lavića, koja ide obavezno u kompletu - jaba se drži, a duda se duda)
hoćeš da je bacimo? - pitam.
da, baci je.
i ja je bacila (u jedan pretinac u autu, ali naravno rekla da sam je bacila kroz prozor).
e, a sad mi kupi žvake jer sam velika
i sad, naravno da je pitala za dj, a ja objasnila da je to sad kod vrapčića malenog i da je on sretan. a nije auto pogazio??? miš malo, jako je brinulo što smo bacili na autocesti iz auta...
1. dan - u nedjelju je zaspala ok - duže je trebala, stalno je govorila: maamicee, ja bi dudu-jabu, mamiiice...ali ja bi je mazila i davala igračke i dobro.
2. dan - ujutro u pon se probudila 2 sata ranije nego inače i tražila dj. nismo dali. zapravo, dala sam joj jabu u nadi da će zaspati i da će je umiriti, ali ne, htjela je naravno i dudu jer je to u kombinaciju. nisamo dali.
u vrtiću je tete hvalile, bile ponosne na nju, govorile joj kako je velika itd.
kad sam došla jučer po nju u vrtrić, odma je pitala za dj (jer bi joj uvijek donijela kad bi dolazila po nju u vrtić i to joj je bilo njeno malo zadovoljstvo - gušt) cijeli put je u autu tražila, ali onako kroz suze: maaamiiice, ja bi svoju dj...
navečer je teže zaspala, tražila je stalno, ali zaspala...naravno, ne više sama kao prije, već smo morali biti pokraj nje na krevetiću.
3. dan - KOMA- pola noći zapomagala: jaaa biii svooooju duuuuduuu-jaaabuuuuu . plače,zapomaže, govori da će tražiti vrapčića da joj vrati, da će ona vrapčiću kupiti drugu...srce me boli
tete, roditelji kažu: nemojte posustati, budite u tome odlučni, proći će
kolegica na poslu: gledaj, svatko ima svoj gušt, ona je dovoljno pametna i sama shvaća i polako odbacuje dudu i bacit će je sama kad bude potpuno spremna...pusti je neka uživa još malo, ionako ne duda puno, a to joj je neka njena utjeha - ta krpica i duda... kaže kolegice, imat će dosta trauma kroz život, pa nemoj joj nepotrebno stvarati bol tako gdje ne treba...
moram priznati da naginjem kolegici, možda jer sam slaba, ali zapravo sam stvarno protiv ikakvih nasilnih metoda i mišljenja da dijete samo najbolje zna kad je na nešto spremno...
s pelene se skinula prije 2 rođendana, potpuno bezbolono, u sobi svojoj je od 2. godine - isto bezbolno.
jel trebam oduzeti tu dudu ili da ostavim taj mali gušt???
pomagajte mameee!!!