Stranica 2 od 3 PrviPrvi 123 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 51 do 100 od 120

Tema: Ružan početak puberteta

  1. #51

    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Postovi
    9,914

    Početno

    radim s interesnom populacijom, teški su ,ali s vremenom se skuliraju. strpljenja , trpljenja, granica i dosljednosti .

  2. #52
    Jurana avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2011
    Lokacija
    Šibenik
    Postovi
    5,086

    Početno

    Citiraj Storma prvotno napisa Vidi poruku
    ja se nadam da ce se ova moja u pubertetu smirit :D
    Tako i ja :naivka:

  3. #53
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Evo i mene na ovom topicu....

    Nije lako toj djeci, a bome ni nama. Moji dečki ulaze u pubertet, a ja u klimakterij ! Nije to ni loše, mogu ih dobro razumjeti (bar JA tak mislim).

    Trudim se što manje se uzrujavati oko nebitnih stvari (jučer su ostavili nepospremljene krevete, nisam digla galamu).

    Meni se pokazalo dobrim svesti očekivanja na nekoliko bitnih stvari (pristojne ocjene u redovnoj i glazbenoj školi, osobna higijena, obavještavanje gdje su i s kim ako odlaze iz kuće, pristojnost u komunikaciji - tu sam kao laumi, toleriram puhanje, ali ne i izderavanje, gledam nekako da ne maltretiramo jedni druge). Oni imaju svoje sitne obveze koje se uglavnom svode na brigu

    Isto, dobro mi se pokazalo povećanje razine odgovornosti u smislu "Možeš li sam otići prijatelju na rođendan? Mi bi išli nekamo drugamo..." To je dobro dočekano.

    Ono što sam shvatila da ne valja (a isto se nasadim, mogla bih više pripaziti) je dizanje glasa i postavljanje s visoka - to po principu osnovnoškolske fizike istog trena izaziva protureakciju i treba izbjegavati. Trudim se, iako ne uspijem baš uvijek. Ne sjetim se dovoljno brzo da oni više nisu bebe i da im takav komunikacije ne paše (ni ne daje rezultate). Ono na što još nisam ponosna je nabiranje nosa i kritiziranje (npr. kad mi ostave suđe od doručka do popodne na stolu).

    ***

    Trina, treba imati u vidu da se tvoja obitelj još uvijek navikava na prinovu (iako se nije jučer rodila) a baš kod veće djece zna se dogoditi da reakcija bude malo odgođena.... Znaju oni kad te treba pustiti na miru (doba dok je mala drečala) a kad si sposobna da izađeš na kraj i s njihovim pubertetskim mušicama... Sve će biti dobro. Sretno!

  4. #54
    piplica avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Postovi
    3,170

    Početno

    Kod nas je svaki dan bojište, mi postavljamo granice, on čini sve da ih pomakne,
    obično njurga, svađa se, galami, šizi, pa se skulira. Meni se čini da najbolje pomaže ignoriranje, ne njega osobno, nego tih nepoželjnih ponašanja. Kada ne postiže apsolutno nikakvu reakciju ludovanjem, prestane to činiti. Zapravo slično kao kod dvogodišnjaka i tantruma.
    MM ponekad kaže da tek sada kužim zašto britanci daju djecu u internate.
    U školi je odličan, tu nas spašava njegova ambicija,
    zapravo mu se ništa ne da, on bi najradije kruha bez motike, ali mora jer mu je uspjeh jako važan.
    Ponašanje u školi mi je isto dobro, kaže razrednica da se nekada malo zabrblja, ali na opomenu odmah prestane, nemaju s njime nikakvih problema.
    Trina, nema ti druge, nego žiFce u frižider, pa ako poludiš ponekad, nema veze, samo nemoj da pucaš svaki dan, niti zbog tebe niti zbog njega.
    Što se škole tiče, probaj mu pomoći, možda on niti ne zna kako da uči.
    Naučite jednu lekciju zajedno, podvuci mu ono najvažnije, napravite malu shemu sa par najvažnijih teza da lakše upamti, pa mu reci neka potom sam tako obradi sljedeću lekciju, a ti ga poslije ispitaj.
    To ti je možda i način da se malo zbližiš sa njime.

  5. #55
    piplica avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Postovi
    3,170

    Početno

    E, da, i moj stalno maltretira brata. Ovaj je manji, slabiji, sporiji, ali je skužio da se bolje dere, pa igra na tu kartu, uglavnom urlači non-stop. A ima neku frekvenciju glasa koja para uši.
    Pre-stra-šno.

    Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku
    nema šanse da se pojavi u školi nepročitane lektire, al ju zato čita zadnji dan. odnosno bolje reć, noć.
    .
    Na koga li je...

  6. #56
    Lucija Ellen avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    3,478

    Početno

    Fenomenalno ovo nize citirano!!!
    Citiraj čokolada prvotno napisa Vidi poruku
    Vertex je sve nabrojala prema pravilima struke :

    -ne shvaćati sukob osobno (i prvo smiriti sebe!!!)
    -čvrsta obrana granica
    -dosljednost
    -određivanje prioriteta (ne voditi 10 bitaka, nego izabrati najvažnije)
    -što manje rasprave u sukobima (sve sažeti u 3 rečenice, ne držati prodike)

    Ovo ja naravno samo teoretiziram i spremam se za budućnost .

  7. #57
    Maka avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2012
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    26

    Početno

    Trina ja mislim da ti tu nema puno vajde od nerviranja i nema filozofskog rješenja (kao - koji je njegov problem, kako prić i riješit, a da svi budu happy - bla bla), jednostavno prolazi kroz fazu ispitivanja granica do kojih može ić sa svojim negodovanjem jer je puno samosvjesniji i zna da osim mame ima još milijun izvora informacija i zanimacija koje ga pritom ne pilaju sa time da previše 'visi na kompu', domaćim radom, ocjenama, ponašanjem, kućnim zadacima itd itd...
    To će tako bit neko vrijeme i gotovo.

    Probaj ga iznenadit nečim 'kool' što ne bi očekivao s tvoje strane, al opet ne pretjeruj i s tim (nemoj tetovirat orla na leđa xD), i ne daj da stvari izmaknu kontroli, da postane ružno, jer u pubertetu su svi nepredvidivi (ovo je sve evenđelje po Maki, moje vlastito iskustvo, iako mi je 33, dobro se sjećam tog perioda i još se neke stvari vuku između mene i stare - manje kontrole je nekad ustvari više. Predaj se ponekad, da misli da je pobijedio.
    Opet će doć za stol jest hranu koja mu se poklanja - i toga je svjestan isto. Tako da je to situacija di iz klinca u kući polako nastaje odrasla osoba - nepovratno!

    SRETNO !!!

  8. #58
    Trina avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    6,874

    Početno

    ajmeeee što je to sve komplicirano. Pa i ja sam još u pubertetu. aaaaa

  9. #59
    ana.m avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2004
    Lokacija
    Zagreb,wild west
    Postovi
    9,220

    Početno

    Citiraj Trina prvotno napisa Vidi poruku
    ajmeeee što je to sve komplicirano. Pa i ja sam još u pubertetu. aaaaa


    Evo danas sam lijepo u školi dobila smješkiće unazad 2 mjeseca o vrlom ponašanju mog nepubertetlije

    Sve samo tužni crveni smajlići, di koji smješan žuti i tu i tam koji zeleni koji nije nešto kako učiteljica kaže (učiteljica iz boravka). U to ponašanje ulazi gluširanje kad bi se trevbalo biti na miru, plač bez razloga, psovanje , svađanje, naguravanje.
    I iako o tome tupimo cijelu godinu on dva dana bude ok, pa po svom.
    Ono što em šokiralo je psovanje jer nije dijete koej je ikad psovalo, ma što da je čuo od mene...
    I sad pitam ja njega od kuda mu to, kakvo je to psovanje koje on to psovke zna. Kaže on "glupane, kvragu isl." Hm, da li je na to mislila učiteljica ne znam, pitat ću je.
    Ali pao je dogovor da ima tjedan dana praćenja ponašanja i ako se to popravi vraćamo u upotrebu komp i euromaniu, do tada je zabrana.
    I danas seka poslije ručka izlazi iz kuhinje, a on dobaci za njom, ali više sebi u bradu "Debela svinjo"
    Mi se tak ne razgovaramo, pretpostavljam da je sve to iz škole...

  10. #60
    Trina avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    6,874

    Početno

    Moj je super ponašanja u školi i općenito vani, svima nešto pomaže, uskače kad treba, nije mu problem fizički rad oko kuće..ma super je što se toga tiče. Već sam negdje rekla da njega sve babe iz mjesta obožavaju jer je svima bar jednom nešto pomogao. I kući radi sve to mu se da, voli s ocem oko broda, a inače stalno nešto rastavlja, sastavlja, stalno koristi alate, sklapa nekakva auta (prava, na koje može sjesti i voziti se guranjem, nešto ko naše stare balinjere ako se ko sjeća), majstor je i nešto takvoga bi mu stvarno trebala biti profesija u budućnosti, ne znam u što da ga usmjeravam, samo dajte prijedloge. Ali lijen za učiti i gotovo. Ja moram priznati da imam gadnu averziju prema školi, čitavu osnovnu sam tupila materi da idem u školu samo zbog nje, da je ne osramotim i zato što njoj to toliko znači. Srednja je prošla ok radi super društva. A na kraju sam skoro i faks završila (apsolvent sam već sto godina) ali uvijek imam taj neki grč, mrzim školu, školovanje, edukacije, profesore, nastavnike....nikad to nisam pokazivala pred djecom ali možda je mali skupio mamine gene. A što ću, ne mogu pobjeći od sebe same.


    Cvijeta, moja kćer je teškog karaktera, jako, jako teškog karaktera. I od nje mi je za očekivati tako neke bijesne gliste, nevezano za pubertet ili ne (iako ej ona još mala beba prema njemu a godinu dana je mlađa). S njom je teško. Ali s njim nije niakd bilo nešto ekstra naporno. Pa me snašlo. (ona je mali egoista, princeza na zrnu graška, buduća političarka, tiranin ali ja je obožavam takvu kakva je i prihvatila sam je. i svašta od nje očekujem)

  11. #61
    Felix avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,219

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    Nije lako toj djeci, a bome ni nama. Moji dečki ulaze u pubertet, a ja u klimakterij ! Nije to ni loše, mogu ih dobro razumjeti (bar JA tak mislim).
    loool

    daleko smo jos od puberteta, ali pratim vas, posebno stormu.

  12. #62
    Storma avatar
    Datum pristupanja
    May 2005
    Lokacija
    Zagreb, Vidovec
    Postovi
    4,586

    Početno

    felix

  13. #63

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,143

    Početno

    U roditeljstvu a i općenito u životu sve se svodi da mijenjamo i radimo na sebi. Roditeljstvo izvuče najbolje, ali bome i najgore iz nas. Kad bi prije čula, vidila roditelje da urlaju na djecu mislila sam si pa kojeg vraga ih imaju kad nemaju strpljenja za njih, a sad sve češće uhvatim sebe kako vikom nadjačavam njih, pa si misli m da i moji susjedi isto misle za mene. Prije nego sam postala trostruka mama mislila sam si da sam baš cool, smirena, staložena, stabilna a sad znam da samu sebe nisam dobro poznavala.

    Iako su moja djeca još mala, znam da će pubertet brzo zakucati i samo se nadam da ću kroz ove godine dok rastu i ja rasti kao osoba i raditi na sebi i svojim lošim stranama, pa ću se lakše nositi s dječijim burama i pomoći im da upoznaju sebe.

    Mislim da nam u pubertetu dodu na naplatu sve greške i krivi postupci koje smo radili s djecom,svako kršenje njihova integriteta i granica, i strah me malo jer se toga već skupilo.
    Posljednje uređivanje od ivanas : 19.05.2012. at 23:50

  14. #64
    pikula avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    doma
    Postovi
    6,546

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    Isto, dobro mi se pokazalo povećanje razine odgovornosti u smislu "Možeš li sam otići prijatelju na rođendan? Mi bi išli nekamo drugamo..." To je dobro dočekano.
    Na ovo sam odmah pomislila kad sam pročitala početni post. Naravno peterlin je to već sročila bolje nego što bih ja mogla.
    Samo instinktivno znam da mi sin sve češće ima neke faze kad si mora biti važan, baš si mora bit gazda ili postane nemoguć, živi dišpet kad mi to ne skužimo na vrijeme, a inače je legalist, pravdoljubiv, s njim dogovor kuću gradi, ali ako fulamo poantu u krivom baš se vidi da mu je sve onda palo u vodu. Nije još u pubertetu, ali nazire se to sve češće.
    Posljednje uređivanje od pikula : 20.05.2012. at 00:05

  15. #65
    pikula avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    doma
    Postovi
    6,546

    Početno

    hm, htjel bih napisati nešto inspirativno, zadnje dvije godine radim između ostalog i s navedenim pubertetskim uzrastom, koliko god kukaju, namrgođeni ili antiprotivni bili, kad se za neku ideju zagriju budu odjednom prava djeca, zaigrani i veseli, a kad im se da na važnosti da izraze svoje mišljenje i kad ih se sluša postanu mudri i zreli ko mali mali učenjaci. Nije lako u isto vrijeme držati granice i pravila ponašanja i pogađati njihove interese, ali iskreno ja najbolje prolazim kad ljestvicu postavim visoko. Traži ispriku i korekciju za svaku nepristojnost međusobno ili prema meni, pa čak i došaptavanje ili kolutanje očima, dosadna sam oko toga da preuzmu odgovornost i inicijativu. Ponekad se čini kao da guram kamen uzbrdo, a onda su odjednom presretni što je aktivnost uspjela i što su se divno zabavili/naučili i uvijek me ugodno iznenade njihove iskrene reakcije, a imaš osjećaj u procesu da bi radije jeli žive mrave nego te poslušali...

  16. #66
    Osoblje foruma Bubica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,702

    Početno

    nama je, za sada, najkriznije bilo u 4. razredu, sada je recimo dosta stabilniji...Ono sto je meni najteze prihvatiti je njegova grozna upornost. Grozna, jer se ne odnosi na npr. upornost u postizanju nekog zadatka negp upornost u ishodjenju onoga sto zeli. On ce 1000 puta pitati, provjeriti da li smo popustili, naporan je do boli...

    ono sto meni pomaze jest da definitivno njegovo ponasanje i prigovore ne dozivljavam osobno (tu je MM puno tanji) i sto sam otpustila njegovu skolu...B nije u skoli kakav bi ja zeljela da bude, dugo mi je trebalo da si to poslozim u glavi, skola je zapravo jedini izvor nasih (mojih i njegovih) svadja. Pred par mjeseci sam otpustila, podsjetim ga, pratim ali ne kontroliram vise, rijetko ga ispitujem (on nikada nema potrebu za time), zakljucila sam da je bolje sada mu prepustiti brigu o skoli nego sve vise i vise zivaca trositi na nju...Ocjene su mu izmedju 4 i 5, vidjet cemo sto ce prevagnuti (iako je meni grozan prosjek 4.5 i zapravo bi volila da prodje s 4 a ne da opet dobi potvrdu da i s nezainteresiranoscu u konacnici moze proci s 5).

  17. #67
    winnerica avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,034

    Početno

    Evo da se malo pohvalim, a da vas s manjom djecom utješim...

    Moj prvijenac je maturant, ovu zadnju godinu prolazi s vrlo dobrim uspjehom (iznenadio je sam sebe, a i nas jer nije od velikih škola), na praksi bio najbolji između 3 kolege (šef im je dao plaću - njemu najveću + dao mu je još 100 kn iz svog novčanika jer se najviše trudio!), onda iznenađenja još: hoće upisati višu školu Preživjela sam norijadu neki dan, strahovala sam cijeli dan jer su svi nekud rano ujutro odjurili, već u 7,30... Došao je doma u pristojno vrijeme, slao mi sms par puta kroz dan gdje je i kako je da ne brinem (nemreš vjerovat!), trijezan (veli da mu alkohol nije pasao, popio 1 pivu), normalan... Hvala Bogu, mislim da sam za sad uz dosta sreće uspjela napraviti o.k. posao...

  18. #68
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Citiraj pikula prvotno napisa Vidi poruku
    hm, htjel bih napisati nešto inspirativno, zadnje dvije godine radim između ostalog i s navedenim pubertetskim uzrastom, koliko god kukaju, namrgođeni ili antiprotivni bili, kad se za neku ideju zagriju budu odjednom prava djeca, zaigrani i veseli, a kad im se da na važnosti da izraze svoje mišljenje i kad ih se sluša postanu mudri i zreli ko mali mali učenjaci. Nije lako u isto vrijeme držati granice i pravila ponašanja i pogađati njihove interese, ali iskreno ja najbolje prolazim kad ljestvicu postavim visoko. Traži ispriku i korekciju za svaku nepristojnost međusobno ili prema meni, pa čak i došaptavanje ili kolutanje očima, dosadna sam oko toga da preuzmu odgovornost i inicijativu. Ponekad se čini kao da guram kamen uzbrdo, a onda su odjednom presretni što je aktivnost uspjela i što su se divno zabavili/naučili i uvijek me ugodno iznenade njihove iskrene reakcije, a imaš osjećaj u procesu da bi radije jeli žive mrave nego te poslušali...
    ovo je tako istinito.

  19. #69
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    winnerice, bravo!

    bubice, tvoj je peti?

  20. #70
    pikula avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    doma
    Postovi
    6,546

    Početno

    winnerice, svaka čast i tebi malenom. Nas su hvala Bogu, za vrijeme norijade odveli izvan ZG na školski izlet pa nismo bili utakvoj napasti, ali vjerujem da je jako teško odljeti takvoj masi.
    Glede povjerenja- mudrujem ja tu na forumu, a danas mi dijete jauče i zapomaže da ne može rolati u novim rolama i mi ga hrabrimo, objašnjavamo, nagovaramo, pregledavamo role, ali u principu došli smo se rolat i zapravo ni ja ni MM ne razmišljamo uopće o odustajanju, koji sebičnjaci!, i polako gubimo živce i počnemo se malo sprdat i smijat, onako sve ufino, ali ipak. On sve šuti i trpi, odustao od žaljenja i vuče se oko Jaruna zadnjim snagama. Ja (sramoto moja) poludim i odjurim do auta jer mi je dosta natezanja s njim. I dovuku se oni napokon i meni nešto sumnjivo kad sam ugledala zajapureno dijete, i ipak mi dođe do mozga da mi dijete trenira koješta i izdrži bez beda sportski kamp i da ne može biti samo tako ili je bolestan ili su role ipak smeće. Probam ja role i naravno govno u obliku rola. Sve izgleda dobro čak i na dodir totalno zavarava, ali totalni lažnjak, ne ide,jednostavno u tome ne možeš rolati. Da nema nogu ko ja tko zna do kad bih ja njega uvjeravala da sabotira obiteljski izlet! Meni je došlo da plačem. I jesam. Tako mi je bilo žao. Ne znam da li isprike mogu popraviti štetu. On je rekao da mu je samo važno da sad znamo da je bio u pravu, ali bojim se da smo dali jednu užasnu lekciju o tome da kad ti nešto ne ide u životu da se ne jadaš mami i tati ako su se oni namjerili na rolanje npr. Dakle ovo je post o sebičnim roditeljima u pubertetu koji moraju hitno odrasti prije nego im dijete ozbiljnije zađe u isti. :ušiprekoglave:
    Posljednje uređivanje od pikula : 20.05.2012. at 15:05

  21. #71
    winnerica avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,034

    Početno

    Pikula, i mi smo to prošli i prolazimo isto, skužila sam da se bitno jasno i glasno ispričati djetetu, to je bio ključ svih takvih stvari; posuti se pepelom, priznat na glas svoju pogrešku i obećat u buduće vjerovati mu. To im je jako važno.

  22. #72
    Osoblje foruma Bubica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,702

    Početno

    Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku
    winnerice, bravo!

    bubice, tvoj je peti?
    je, moj je 5.

  23. #73
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    Citiraj Storma prvotno napisa Vidi poruku
    ja se nadam da ce se ova moja u pubertetu smirit :D
    Aha, 100% će biti tako. Za pet godina sjeti se ovog posta.
    Ali, da se može preživjeti pubertet, može se. I iz njega i roditelji i dijete izaći sasvim OK.
    Uz puno ljubavi, uvažavanja djeteta kao osobe koja postaje odrasli i ravnopravan član obitelji, uz pravila oko bitnih stvari, a tolerancije oko nebitnih.

    Bitno je da dijete uvijek zna da ste tu za njega ma kakav problem imao. A naprave i pametnih stvari, ali i glupostiiii. Skuteri (vlastiti ili tuđi, svašta oni mogu voziti), piće, ljubavi sretne i nesretne, jedinice, izostanci, lijenost-beskrajna, hrana-uf...

    Pa budi pametan. Ali, to je život, treba vidjeti kako sa kojim djetetom. I stalno pokazivati da ih voliš bez obzira koliko vičeš, braniš im, koliko te izluđuju kolutanjem očima.

    I sve to do nekih 15-16 kod dječaka nije ništa. Najgore tek tada slijedi. Ali i najbolje. Od vašeg malog dečkića nastane velik, snažan muškarac koji se brije, kojeg gledate podignuvši glavu, kojeg cure gledaju podignuvši glavu.
    Ma, lijepo je biti mama.

  24. #74
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    ajme pikula, sori, al umrla sam od smijeha kad sam čitala tvoj post
    tako smo mi jednom jadnoga J napali da ne želi skijati, a njemu bile male pancerice. za broj manje.
    ma sve je to za ljude, važno je ovo što ste rekli, pokriti se ušima, priznati grešku, i ajmo dalje. meni je to ok, da vidi da roditelji - griješe. nisu bezgrešni.

    a što se tiče maturanata, ma genijalni su bili, svo zlo s dvije pive više...

  25. #75
    flopica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Postovi
    6,461

    Početno

    meni sve ovo o uvažavanju, puno ljubavi, strpljenju itd. sad iz ove perspektive zvuči tako utopistički
    ne velim da stvarno to nije tako, pogotovo mamama koje su prošle i govore iz iskustva
    ali meni se sad to tako čini
    a moja nije još ni zakoračila u pubertet, nego eto to je ona
    čini mi se kao da sva moja ljubav i uvažavanje i tolerancija i razgovori ničemu ne služe
    a možda sam samo ja u lošoj fazi, moguće

  26. #76
    marta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,682

    Početno

    flopice i meni se ponekad cini da je to sve u vjetar, ali onda kad gledam djecu u interakciji s drugim ljudma, shvatim da sam zapravo jako zadovoljna. je, kod kuce bi moglo biti bolje, ali to je valjda teren na kojem se oni osjecaju dovoljno sigurno i opusteno, pa onda pretjeraju. i sve probleme na koje smo naisli putem smo nekako rijesili. iako mi se cinilo da ce to rjesavanje trajati, zapravo je bilo dovoljno podsjetiti ih na neke stvari i sve bi se opet dovelo u red.

  27. #77
    Jurana avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2011
    Lokacija
    Šibenik
    Postovi
    5,086

    Početno

    Marta, nemam pubertetliju, ali potpisujem tvoj post.

    Flopice, ne zaboravi da je tvoja kći dobila sestru. Neko vrijeme joj daj i stišći zube.

  28. #78
    flopica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Postovi
    6,461

    Početno

    ma htjela bih sama sebe utješiti ali mi baš ne ide
    istina da je nama svima u kući nakon 8 godina beba preokrenula život
    međutim, sasvim dobro to hendlamo, a ova prva imam osjećaj da čak i manipulira s nama
    jer je shvatila koliko se trudimo da se ne osjeća zapostavljeno i sve te spike
    i naprosto je podivljala zadnjih mjeseci
    i sve, al baš sve moram reći 3 ili više puta
    a ona uvijek ima svoj odgovor, svoje viđenje situacie, neko svoje tumačenje
    i mene to ubijaaaaaaaaa
    da mi je samo jednom dnevno doživjeti da me posluša od prve
    i da to napravi šutke

  29. #79
    marta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,682

    Početno

    Malo mi se tesko vraatiti u to vrijeme kad sam imala dvoje djece, al napravila sam tu gresku da sam previse brinula o tome kako ce A prihvatiti L. U medjuvremenu sam shvatila da se ne treba njima nista posebno dodvoravati zbog sestre ili brata, samo treba uvaziti njihov (los) osjecaj u vezi toga. Al taj trud da se ne ostavlja zapostavljeno ima mi puno vise smisla kad je malo dijete u pitanju, jer najcesce ne moze jasno izraziti svoje osjecaje i potrebe. Ovi stariji mogu se sami izraziti. Ja pokusavam sve hendlati kao i prije, sto naravno da nije moguce, ali oni me sam i najbolje upozore kad (ako) ih zapostavim. Al ne radim vise nikakve posebne stilske figure u vezi toga.

  30. #80
    flopica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Postovi
    6,461

    Početno

    hm, ovo što pišeš ima smisla sad kad to tako fino artikulirano i uobličeno, pročitam
    ja se ne bih nikad sama sjetila to tako sebi objasniti
    automatski sam se krenula brinuti da se ona ne osjeti zapostavljeno zbog male i vidim da sam pretjerala
    i ja i muž
    mislim da smo baš tu pogriješili

  31. #81
    eris avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    Doboj
    Postovi
    859

    Početno

    Ja sam imala oca autoriteta, i majku, koju su, kao profesoricu, svi u gradu voljeli i uvažavali.Bila im je cool, razumjela ih je, s njom su pili kafu i povjeravali se. Ja nisam, na žalost. Ali su oboje, moram priznati, imali jednu super osobinu: U najgorim trenucima po mene, u mojim najnečasnijim ispadima, su bili najtiši, bez prodikovanja galame i vike. Zato smo mi uvijek išli prvo njima kada napravimo neki zijan, jer su nam zaista bili podrška.(prvi put sam probala alkohol, došla kući, ne mogu otvoriti vrata, tata je lijepo otključao, uveo me u sobu, stavio u krevet i rekao: " Zube ćeš ujutro oprati". Nikada to više nismo ni spomenuli, a ja sam se naučila kontrolistai mnogo bolje, t. jpiti mnogo manje.

  32. #82
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    Ima tako dana kad pomislim da su Englezi najpametnija nacija, jer svoje pubertetlije drže daleko od kuće u koledžima. Od 11 do 19 godina. Koliko su njihove mama manje sijede, debljih živaca, mirnijih dana...!!

    Srećom nije svaki dan takav, ali kad se poklope neki faktori, uf...idem malo u šetnju. Nije to sve neki problem, ali nekad i vrsta mobitela koju netko ima ili nema, grrr, izazove u meni...bar želju za koledžom

  33. #83
    Trina avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    6,874

    Početno

    Citiraj eris prvotno napisa Vidi poruku
    Ja sam imala oca autoriteta, i majku, koju su, kao profesoricu, svi u gradu voljeli i uvažavali.Bila im je cool, razumjela ih je, s njom su pili kafu i povjeravali se. Ja nisam, na žalost. Ali su oboje, moram priznati, imali jednu super osobinu: U najgorim trenucima po mene, u mojim najnečasnijim ispadima, su bili najtiši, bez prodikovanja galame i vike. Zato smo mi uvijek išli prvo njima kada napravimo neki zijan, jer su nam zaista bili podrška.(prvi put sam probala alkohol, došla kući, ne mogu otvoriti vrata, tata je lijepo otključao, uveo me u sobu, stavio u krevet i rekao: " Zube ćeš ujutro oprati". Nikada to više nismo ni spomenuli, a ja sam se naučila kontrolistai mnogo bolje, t. jpiti mnogo manje.
    Ajme, kad se sjetim. Ja sam se vrlo rano opila od prošeka. I nakon tog kobnog dana, ćaća mi je svakih recimo mjesec-dva, kupovao po bocu prošeka

    Doduše, nije me to spriječilo da i dalje pijem ali bilo je fora Moj pubertet bio je živahan. Skoro pa ga ja i muž skupa prošli (skupa smo od srednje škole) i nismo bili kako treba. Ja pogotovo. U tome i je problem, ja ne znam kako se treba postaviti jer se moji nisu postavili kako treba. Mater je uvijek imala preprepreveliko povjerenje u nas i to smo jako debelo iskorištavali, ona pojma nema što smo mi radili dok je ona pričala kako sa djecom treba nježno, prijateljski, bez granica...i ja i brat smo vjerojatno u isto to vrijeme negdje pili umjesto bilio u školi. Ma grozno.

    Ja bi volila kad bi imala tu sposobnost biti tiha i mudra. Ali ne mogu i gotovo. Trudim se ko pas da prešutim neke stvari ali jezičina je uvijek brža

  34. #84
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj Trina prvotno napisa Vidi poruku
    Ajme, kad se sjetim. Ja sam se vrlo rano opila od prošeka. I nakon tog kobnog dana, ćaća mi je svakih recimo mjesec-dva, kupovao po bocu prošeka

    Doduše, nije me to spriječilo da i dalje pijem ali bilo je fora Moj pubertet bio je živahan. Skoro pa ga ja i muž skupa prošli (skupa smo od srednje škole) i nismo bili kako treba. Ja pogotovo. U tome i je problem, ja ne znam kako se treba postaviti jer se moji nisu postavili kako treba. Mater je uvijek imala preprepreveliko povjerenje u nas i to smo jako debelo iskorištavali, ona pojma nema što smo mi radili dok je ona pričala kako sa djecom treba nježno, prijateljski, bez granica...i ja i brat smo vjerojatno u isto to vrijeme negdje pili umjesto bilio u školi. Ma grozno.

    Ja bi volila kad bi imala tu sposobnost biti tiha i mudra. Ali ne mogu i gotovo. Trudim se ko pas da prešutim neke stvari ali jezičina je uvijek brža
    Čini mi se da tebi (isto kao i meni) nije problem čin nego način... Nemoj ovo shvatiti kao kritiku, jer to nije. Teško je naći pravu mjeru i pravu količinu mira/galame. Kako djeca rastu, jednostavno češće upadaju u situacije koje mi smatramo opasnima i neprihvatljivima, pa imamo potrebu galamiti.

    Ipak, mislim da klinci jako dobro prepoznaju naše istinske namjere i da od povremene galame neće imati trajnih posljedica. Veće zlo bi bilo ovo koje si opisala iz svog djetinjstva. Ne mogu reći da sam imala isto, ali ni moja mama nije uspijevala naći zajednički jezik sa svojom djecom. Nije znala 90% vremena ni gdje sam ni što radim - nisam pila ali sam eksperimentirala s cigaretama i prečesto znala kidnuti iz škole i otprašiti vlakom u Zagreb na cijeli dan u prvom razredu srednje....Nitko se nije zapitao gdje sam, nisu imali pojma. Danas mi se digne kosa na glavi kad se sjetim da bi tako nešto i mojoj djeci moglo pasti na pamet. Mislim da je galama ipak bolja od nikakve komunikacije... Djeca znaju da im mislimo dobro.

  35. #85
    Trina avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    6,874

    Početno

    Kritike mi i trebaju, moram znati gdje griješim. Istina, bolje ikako nego nikako ali većina roditelja odgaja djecu s najboljom namjerom. Moja mater je za ono vrijeme bil moderna mama koja je otkrivala toplu vodu i smatrala da kazne, prevelika ograničenja, obaveze (osim škole) itd., itd..nemaju previše smisla. U enkim stvarima je bila u pravu, u većini slučajeva nije. Pa ja radim po principu-na greškama se uči. Možda bi trebalo novu temu otvoriti jer ovo sad već enma previše veze sa pubertetom ali što sve spada pod odgoj? Recmo, ona mene nikad nije naučila kako se kuha, kako se rade neke osnovne stvari, kako se sve nešto..sve sam morala sama kad sam odrasla i nisam znala kako. ja mislim da je dužnost roditelja i da te nauči te praktične detalje.

    Moja djeca su uključena u sve. U naš život. I sve je to super ali i ja i muž pilamo previše. Ono, baš zapilamo s prodikama. Treba to skratiti.

  36. #86
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    dobro, ne treba pretjerivati, ideja da nam djeca neće eksperimentirati s cigaretama i alkoholom mi se čini pretjerana.
    trina, ovo od eris mi zvuči kul, al ja već sad znam da nema šanse da budem takav roditelj. i slažem se sa ovim:
    Ipak, mislim da klinci jako dobro prepoznaju naše istinske namjere i da od povremene galame neće imati trajnih posljedica
    .

    ono što mislim da je važno u tinejđerskoj dobi su - obaveze.
    recite vi što hoćete, al djeca moraju biti zatrpana obavezama.
    ovo što ti kažeš, ja sam npr jako rano doma počela kuhati. negdje u 4. razredu srednje škole. mama je radila, naročito kad sam krenula na faks, netko je trebao skuhat ručak. na početku je to bilo jednostavno dovršavanje, a kasnije i cijeli ručak.

  37. #87
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj Trina prvotno napisa Vidi poruku
    Kritike mi i trebaju, moram znati gdje griješim. Istina, bolje ikako nego nikako ali većina roditelja odgaja djecu s najboljom namjerom. Moja mater je za ono vrijeme bil moderna mama koja je otkrivala toplu vodu i smatrala da kazne, prevelika ograničenja, obaveze (osim škole) itd., itd..nemaju previše smisla. U enkim stvarima je bila u pravu, u većini slučajeva nije. Pa ja radim po principu-na greškama se uči. Možda bi trebalo novu temu otvoriti jer ovo sad već enma previše veze sa pubertetom ali što sve spada pod odgoj? Recmo, ona mene nikad nije naučila kako se kuha, kako se rade neke osnovne stvari, kako se sve nešto..sve sam morala sama kad sam odrasla i nisam znala kako. ja mislim da je dužnost roditelja i da te nauči te praktične detalje.

    Moja djeca su uključena u sve. U naš život. I sve je to super ali i ja i muž pilamo previše. Ono, baš zapilamo s prodikama. Treba to skratiti.
    Bez brige, kad bebica doraste do puberteta, moći ćeš pisati knjige o odgoju...

    A sad ozbiljno - istina je da treba skratiti, jer "pilanje" klinci ne slušaju, a ni roditeljima nije korisno ni zdravo. Čim ovako razmišljaš, već si na dobrom putu, ali ne ide to preko noći. Kad čitam ovo što pišeš, kao da gledam sebe i muža (u zadnjih godinu dvije, prije baš nismo galamili). Izderemo se na djecu, a kad oni odu u krevet, razgovaramo kako ne bi trebali... Pa drugi dan uspijemo bolje, a treći se opet netko izdere, pa opet dva dana dobro itd... Tako to ide, korak po korak. Već je netko gore napisao - bitno je ostati s tom djecom u kontaktu. Ovo što spominješ (kuhanje, spremanje i neke bazične stvari) može biti dobar način za to. Nema šanse da nam klinci odmah budu zahvalni na tome, to dođe kasnije, s vremenom... Ali ja imam dečke i nisu pošteđeni kućanskih poslova. Nisu u hotelu... Slažem se da trebaju biti uključeni u sve, sudjelovati u svemu i biti dio obitelji. Trebat će proći godine prije nego shvate da su praktični detalji isto dio života, ali

  38. #88
    marta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,682

    Početno

    Trina, jesi ti pitala sina zasto je izgovorio sve ono sto je izgovorio na tvoj racun? Mojima se obicno prosvijetli kad ja odigram predstavu sa zamijenjenim ulogama (il zamisljenim) i pitam ih sta misle o tome. Nije to akademski pristup, sjedi i gledaj dok izvodim Krležu, nego više skakanje oko njih, unošenje u facu i gurkanje prstom.

  39. #89
    Jurana avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2011
    Lokacija
    Šibenik
    Postovi
    5,086

    Početno

    A jel moš ti to malo posnimit pa dignit na YouTube da vidimo?

  40. #90
    flopica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Postovi
    6,461

    Početno

    kako smo različiti, Trina ovo što ti smatraš materinim propustom ( nije te učila kuhati i raditi neke stvari) ja smatram jednom od boljih stvari koje je moja mama poduzela ili ne(poduzela) u mom odgoju. dok su moje prijateljice nalikovale na neke male ženice i trčale usred igre skuhati mami ručak jer ona stiže s posla ja sam se igrala slobodna i sretna. ili sam čitala stripove i bila oslobođena takvih stvari. a mama mi je radila dvokratno i nije da joj pomoć nebi dobrodošla. njezin je stav da me to i tako čeka u životu pa neka uživam bar dok sam dijete. škola je bila jedina moja obveza i to sam obavljala besprijekorno.
    kad sam se udala brzo sam sve naučila i nije mi to nikakva trauma niti mislim da me je time poslala nespremnu u život. to su i tako manje- više tako jednostavne stvari da i nije potrebna neka strašna inteligencija da bi ih obavljao.

    međutim, slažem se s tvrdnjom Peterlin da djeca trebaju sudjelovati u obitelji. znači biti dio te zajednice, ne samo živjeti u obitelji već i dijeliti određene odgovornosti, pa ipak u skladu s tim moje 8. godišnje dijete ima zaduženja tipa pospremiti svoj krevet, pomoći postaviti stol i sl.

    što se tiče dijela o vikanju, ja tek sad počinjem učiti kako doseći taj stupanj razvoja u kojem čovjek savlada impuls, odgodi potrebu da zaurla, smiri se i bude normalan. u mojoj se obitelji puno vikalo, mi smo svi temperamentni, intezivno se ljutimo i intezivno se radujemo i volimo. nema između. i mislim da u većini slučajeva to deranje nije uopće dobro. najprije zato jer se ti puno trošiš i živce si kidaš, a potom i zato jer djeca koja odrastaju u galami sigurno nisu baš ni sama smirena pa i sama galame. to im je način komunikacije. i ružno je vidjeti ljude koji galame jedni na druge. ovo ja većinom u teoriji, velim da se tek oslobađam potrebe da galamim kad sam frustrirana.

    a kako odgajati dijete u pubertetu i ostati kul, mudar i pametan stvarno nemam pojma.

  41. #91
    marta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,682

    Početno

    Citiraj Jurana prvotno napisa Vidi poruku
    A jel moš ti to malo posnimit pa dignit na YouTube da vidimo?
    Neeeeema šanse.

    No way.

  42. #92
    hibiskus avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Postovi
    321

    Početno

    moja kcer po dobi ne spada na ovu temu, ali po ponasanju - svakako.
    pa sad, ima li ovdje mama ciji su klinci bili nemoguci sa 7,5 godina da me prosvijetle kako ce to izgledati sa 10.
    jer mene je strah

  43. #93
    Osoblje foruma BusyBee avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Terra Magica
    Postovi
    7,229

    Početno

    Citiraj marta prvotno napisa Vidi poruku
    Malo mi se tesko vraatiti u to vrijeme kad sam imala dvoje djece, al napravila sam tu gresku da sam previse brinula o tome kako ce A prihvatiti L. U medjuvremenu sam shvatila da se ne treba njima nista posebno dodvoravati zbog sestre ili brata, samo treba uvaziti njihov (los) osjecaj u vezi toga. Al taj trud da se ne ostavlja zapostavljeno ima mi puno vise smisla kad je malo dijete u pitanju, jer najcesce ne moze jasno izraziti svoje osjecaje i potrebe. Ovi stariji mogu se sami izraziti. Ja pokusavam sve hendlati kao i prije, sto naravno da nije moguce, ali oni me sam i najbolje upozore kad (ako) ih zapostavim. Al ne radim vise nikakve posebne stilske figure u vezi toga.
    Zasto, zaboga, nisi ovo napisala par godina ranije.
    Ustedjela bi meni puno znoja, suza, osjecaja nesposobnosti (a imam ih samo dvoje) ... ovako sam sama morala doci do slicnog zakljucka.

  44. #94
    marta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,682

    Početno

    Da baba ima pišu ne bi joj trebo dida. Jelte.

  45. #95
    marta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,682

    Početno

    hibiskus, ovo nije tema za tebe. ti trebas na: http://forum.roda.hr/threads/59684-R...bertetom/page5

  46. #96
    eris avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    Doboj
    Postovi
    859

    Početno

    Potpisujem flopicu.
    Uživala sam u svom djetinjstvu sa minimum obaveza(iznijeti smeće svakodnevno i utorkom usisati8 i obrisati podove).
    Sve sam naučila, kuham, perem peglam, pravim kolače, zimnice. Ali ja sam UČILA, bez obzira bila u pubertetu ili ne. Moja se otima u školi, i zaista mislim da sam joj trebala ranije natovariti brdo obaveza, pa bi njoj knjiga došla kao odmor. Sa ovim ostalim neće tako biti, mali već redovno obavlja po neku stvar. Najstarija sve radi sa gunđanjem, ili namjerom da joj nešto dopustimo.

  47. #97
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj eris prvotno napisa Vidi poruku
    Potpisujem flopicu.
    Uživala sam u svom djetinjstvu sa minimum obaveza(iznijeti smeće svakodnevno i utorkom usisati8 i obrisati podove).
    Sve sam naučila, kuham, perem peglam, pravim kolače, zimnice. Ali ja sam UČILA, bez obzira bila u pubertetu ili ne. Moja se otima u školi, i zaista mislim da sam joj trebala ranije natovariti brdo obaveza, pa bi njoj knjiga došla kao odmor. Sa ovim ostalim neće tako biti, mali već redovno obavlja po neku stvar. Najstarija sve radi sa gunđanjem, ili namjerom da joj nešto dopustimo.
    Ovo je točno, jer nema pristupa koji bi palio kod svakog djeteta... Svakom treba naći nešto po mjeri. Ja sam npr. voljela kuhati i peći kolače otkad mi je nos bio do stola (nije to slučaj sa svim kućnim poslovima). To sam naučila rano. Čišćenje kuće mi je u srednjoj školi bio izgovor da ne učim i slično... Na kraju svi sve savladamo na način koji nam paše ili na koji smo primorani.

    Ne mogu si trenutno zamisliti da moji sinovi nešto po kući naprave od svoje volje, ali možda jednom budu. Za sad ih ganjam samo da čiste i spremaju za sobom (svoje suđe, svoju odjeću, svoje krevete) i to mi se čini dosta. Ne moraju se pretrgnuti od posla, ali ne trebaju biti ni generator nereda. Kaže kolegica koja ima stariju djecu da se klinci obično preokrenu kad im počnu u kuću zalaziti prijatelji (pogotovo oni suprotnog spola) pa ih bude sram vlastitog nereda, he he he...

  48. #98
    eris avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    Doboj
    Postovi
    859

    Početno

    Tačno je to tako, Peterlin. Moja mlađa sestra je znala samo izaći iz odjeće koju je nosila, ostavivši je na podu. I tako desetak odjevnih kombinacija. Majka je ludila. Da je vidite sada, čistunica od glave do pete. I tako je od kada je krenula na fakultet.
    A da ne pričam o bratu, tom si iz 8 kvadrata sobe mogao napuniti kutije otpacima organskog i neorganskog porijekla. Danas je jedan fini, mladi čovjek, uredan, sa kućicom ko iz filmova. Tješim se kada se njih sjetim

  49. #99
    hibiskus avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Postovi
    321

    Početno

    Citiraj marta prvotno napisa Vidi poruku
    hibiskus, ovo nije tema za tebe. ti trebas na: http://forum.roda.hr/threads/59684-R...bertetom/page5


    hvala, odoh na proucavanje




    5 strana
    ajde bar znam da nas puno ima iste probleme

  50. #100
    Trina avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    6,874

    Početno

    Ja to smatram propustom. Nisu to samo kolači i kuhanje, puno je tu stvari u igri...pa sad možemo odmah odletiti u neke druge vode koje zovu-koliko vremena provodite sa svojom djecom....ali odgoj je toliko kompleksna stvar da ne znam što da više napišem.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •