Nalazim se u situaciji kad pojma nemam kako da se postavim. Moj jedanaestogodišnjak je ušao u pubertet. Fizički još ništa. Ali ponašanje mu je katastrofa. Stalno je ljut, namrgođen, na svaku moju koluta očima i mrmlja sebi u bradu (nešto tipa "šuti", "dosadna si", "ma daj prestani više"), non stop je nadrkan i bijesan. Ponaša se ko da je popio svu pamet svijeta, stalno vrijeđa, provocira i izigrava neku odraslu, opaku frajerčinu. Ja na to poludim pa kažem i što ne bi trebala pa se on rasplače...dovodi me do ludila, uopće ne znam kako reagirati na te njegoe bijesne gliste, kad je po čitave dane takav, uopće više nema faze kad je normalan. U školi je skroz popustio ove godine, ponašanje super ali ocjene katastrofa. I ne zamara se on previše s tim.

Ja se skroz krivo postavljam, ne mogu ostati mirna, a nisam ni inače miran tip, ali jednostavno me takve u živac pa ne biram riječi. Znam da nebi trebalo to tako ali ne znam ni kako bi bilo ispravno. Pa ako sam se sad već izgubila, kako će biti kroz koju godinu? Dajte mi opišite kako ste vi rješavali takve probleme, kakva su vam djeca bila u tim godinama? Kako ste reagirali na te njihove bijesne ispade?