Evo, da malo podignem temu.
Od druge trudnoće pribojavala sam se gubitka djeteta, međutim Bog mi je pomogao u toj trudnoći i u slijedeće dvije koje sam iznijela i donijela na ovaj svijet dvoje (4) predivne zdrave dječice koje su samnom.
Ovo proljeće odlučili smo da više nećemo imati (bar ne u skoro vrijeme) djece i da ću staviti Mirenu, Bog je ipak htio nešto drugo od nas, imala sam CIN1 na papi i gin. mi je rekao tek dok će papa biti dobar da mogu staviti Mirenu. Počela sam piti kontracepcijske pilule od kojih sam se osjećala jako loše (glavobolje, debljanje i sl). Napravila sam kontrolni papa koji je bio uredu ali mi nismo bili pri lovi, htjela sam Mirenu staviti početkom 9. mjeseca. Prestala sam piti tablete u 8. mj. i prešli na kondome. Bili smo kao obitelj pozvani na Krapanj u zajednicu kursiljista na obiteljski tjedan. Tamo smo odlučili pustiti Bogu na volju što se tiće još djece. Dalje da skratim. Bila sam dvojnih osjećaja kad sam odmah ostala trudna mislila sam da je to ono što je On zacrtao za nas nisam niti slutila da ću biti među svima Vama.
Kada sam otišla na redovnu kontrolu kod dr. 15.01. i rekla da mi je već vodenjak u rodnici i da ne vjeruje u dobar ishod, vratila sam se doma samo po krunicu i pravac bolnica (M me je vozio). Kad mi je gin. priopčio situaciju i kad su me smjestili u sobu i prikopčali na tokolicu i antibiotike jedino što sam smatrala da mogu je pustiti Njemu na volju, uzela sam krunicu i molila. Kada su počele kontrakcije i kad su me smjestili u rađaonu, 3 sata sam čekala da krene pobačaj (porod). Molitva krunice dala mi je toliku snagu da sam mogla sa svima komunicirati, a ono što sam bila tražila u molitvi mi je dragi Bog i ispunio - tražila sam da se ispuni onako kako je on predvidio za mene a meni da da snagu da to mogu prihvatiti, našu majčicu Mariju tražila sam da prihvati moje (njihovo) djetešce. Imala sam snage ležati u rađaonici 12 sati dok porod nije završio, rodila sam prekrasnog dečkića (Josip) koji je sam izašao van bez trudova i sl. osjetila sam kako se bori rukicama i nogicama, rodio se je živ što je bilo moje čudo koje sam doživjela (19-20 tt). Nakon poroda preuzela ga je pedica i dok su mene očistili došla je nakon 20 min i rekla da je umro nakon 1 sat i 20 min. Tu noć sanjala sam Mariju kako u krilu drži moje (njihovo) djetešce.
Imam osjećaj da bez molitve ne bi mogla i da ne vjerujem da On zna što je najbolje za nas.
I za kraj Bog ima samo 3 odgovora na naše molitve: DA, NE SADA, IMAM BOLJE PLANOVE ZA TEBE
 |
|||
Odgovori s citatom
L&L prvotno napisa
