Bog je moja snaga!

[mary1107]

Drage mame anđela!Čitam vas već dva mjeseca,od kad sam i sama postala mama jednog Želim sa vama podijeliti svoju tužnu priču i pridružiti vam se na ovom forumu..Moj tužni dan bio je 5.3.,umrla mi je beba,u 38.tj.trudnoćeSamo sam prestala osjećat njegove pokrete..i otišla na ctg,da bi mi tamo rekli da srce moje bebe ne kuca i da me što prije moraju poroditi..Nemoram ni pričati koliko je to strašno bilo za čuti..kao da sam u nekom snu bila..takav šok da nisam mogla ni plakati ni pitati ništa..Pomislila sam samo,Bože šta ovo činiš?Bila sam ljuta,tužna,bijesna,sve u isto vrijeme ali neka neopisiva snaga je ipak bila u meni..govorila sam,tako to valjda mora biti,samo Bog zna zašto..Uvjerena sam da je tako..Grozna je ta tišina,bol,tuga ali znam da nas sve na kraju ovog mračnog tunela ipak čeka sunce..Sve vas lijepo pozdravljam i nadam se lijepom druženju sa vama!

[Optimisticna]

uf uf uf uf
moje saucesce.
da li si saznala sta se desilo? Jesi li jos uvijek na bolovanju?
svaka ti cast,snazna si ti i bit ces ok. Da li zelis sto prije u novu trudnocu ili ti je prerano o tome misliti? Drzi se!!!

[adal]

mary
ajme strasno ,strasno mi je to sto nam se svaki dan pridruzi po jos jedna mama andjela,ja ti samo saljem zagrljaj,ostani s nama pisi nam i jadaj se tu smo za tebe,bitno je samo ne zatvarati se vec pricati o svom bolu jer na taj nacin lakse se borimo sa njim...drzi se draga

[mary1107]

Hvala!Ne,nisam još saznala razlog,čekamo još obdukcijski nalaz..mada mi nije jasno šta im toliko treba.na bolovanju sam još 2tj.,dali su mi 90 dana sveukupno.Novu trudnoću želim više od svega,to mi je sad smisao života i nada da opet zatrudnim i osjećam bebu u trbuhu me drži "normalnom"..Znam da će to doći ali moram bit strpljiva,nevalja ništa forsirati.

[bigbigmam]

mary
ajme strasno ,strasno mi je to sto nam se svaki dan pridruzi po jos jedna mama andjela,ja ti samo saljem zagrljaj,ostani s nama pisi nam i jadaj se tu smo za tebe,bitno je samo ne zatvarati se vec pricati o svom bolu jer na taj nacin lakse se borimo sa njim...drzi se draga

Potpisujem ovo i šaljem

[mary1107]

Hvala vam cure na i ja vama šaljem velikiNakon ove tragedije sada me čeka povratak na posao,baš sam jučer bila na dogovoru oko svega.Radim u kozmetičkom salonu pa sam morala naručiti sav potreban materijal.Nemogu si ni zamisliti da ću ponovno početi raditi,nakon devet mjeseci(jer sam bila od 3mj.trudnoće na bolovanju,zbog prijetećeg spontanog)Mušterije su često neugodne,vole sve znati,pa to zna biti poprilično naporno..a moraš bit fin i pristojan,ipak od njih živiš.S jedne strane drago mi je što ću nešto raditi,malo se maknut od kuće i svega ali kad pomislim da se vračam raditi zbog toga šta mi je beba umrla jer nemam za kog biti doma godinu dan kako sam planirala,doslovce mi pozli.Trudim se ne razmišljat tako ali nekad je teško..Zanima me kako je vama bilo vratiti se na posao nakon gubitka?

[Optimisticna]

Raditi nakon svega...medju ljudima s kojima radis ima svakakvih. Neki koji te ne vole likuju, drugi te vecinom zale. Ali istina je i ovo: zanimljiva si ljudima prvi dan a onda se nauce. Tvoji klijenti nista ne moraju znati, pogotovo ne tvoje detalje. Radim dva posla i onaj drugi je slican tvom. Rekla bih zenama kako sam sad dobro i ostalu hrpu kliseja kojih bi se tog trena sjetila :tako je to u zivotu,zivot ide dalje , ne znaju sta se desilo,ne sjecam se puno toga itd........ saloni i frizeraji samo sluze tome da se saznaju tracevi i bila sam odlucna dati sto manje materijala. Osim toga mos mislit kako je babama stalo do tebe i tvog gubitka. Bitno je pricat o bilo cemu pa ako si tema ti.....tim bolje. Vijesti iz prve ruke.

[latika]

mary zao mi je zbog vaseg gubitkadrago mi je proćitati da je Bog tvoja snaga, i meni je vjera puno pomogla i zbog nje sam nastavila sa životom i prihvatila na najbolji moguci način smrt dijece ,jer nam vjera pruža nada u život vječni, a što je ovaj život naspram vječnosti, kap u moru...
a sto se tiče povratka na posao, zavisi u kakvoj sredini zivis , ako je manja onda se brzo pročuju ovakve tužne vijesti pa ljudi puno i ne zapitkuju. ja radim u firmi sa 40 ljudi i svi su znali, bili su jako suosjećajni kad sam se vratila, to ti traje par dana i onda kao da se nije nista ni desilo, svi zaborave....

[tvoja sjena]

Draga mary, nažalost imamo isti najtužniji dan u životu. Rodile smo i izgubile naše bebice istog dana. Strašno mi je žao svake mame koja se pridružuje ovom forumu jer znam kakva je to bol. Nažalost nisam vjernik i nakon ovoga sigurna sam da nikad neću ni postati pa mene tako nešto ne može utješit.
Što se tićeposla, i mene to brzo čeka i strašno se bojim. Probala sam jednom otići do mog radnog mjesta ali kad vidim ljude jednostavno se uspanicim i imam osjecaj da cu se svakog trena rasplakati. Ruke mi se tresu i uopce mi nije ugodno. Nadam se da cu uspjeti ponovno se uklopiti. Teško je, teško se vratit svakodnevnom životu nakon svega.
Nedavno me jedna poznanica pitala ''kako su djeca'', ja sam samo odgovorila ''dobro'' i toliko me steglo u grlu da sam mislila da cu povratit. Ali jednostavno nemam snage svakom poznaniku objašnjavat iz dana u dan. Nadam se da ta pitanja nece još dugo trajati, da ljudima to više neće biti zanimljiva tema i da će zaboraviti a ja da mogu na miru patiti bez objašnjavanja.
Draga mary šaljem tebi i tvom anđelu veliki zagrljaj

[milena]

mary žao mi je ...
Teško je nastaviti život dalje, vratiti se među ljude, posao ali kao što cure kažu prvi tjedan bit će najgori a kasnije, nitko više neće ni spomenuti tvoju trudnoću niti tvoga anđela.. Proživjela sam taj povratak već dva puta i nažalost spremam se za taj povratak i treći put. Prvi dan su svi pitali kako si, pojedini bi pitali šta se zapravo desilo..Većina je u biti znala manje više sve ali nekako, mislim, da i njima nije bilo lako. Glupo bi bilo da nakon svega ništa ni ne spomenu, da se ponašaju kao da sam došla s godišnjeg, moraju nešto reći a ne znaju šta..
Teško je, prvih dana, ma koliko se trudila ostati čvrsta, odgovarala sam im, dobro sam, bit će bolje, sve se dešava s razlogom...ali suze su se same slijevale niz obraze..
Moj je posao isto s ljudima, očekuj svašta: od pružanja saučešća, utješnih riječi, sažalijevanja,ponude pomoći u raznim oblcima ali očekuj i da će biti ljudi koji nisu čuli sve. Znaju da si bila trudna i misle da je sve prošlo ok. Tako sam ja par puta doživjela da su mi ljudi čestitali, pitali me kako je bebica, jesam li rodila dečka ili curu.. To mi je bilo najteže, a neugodno bi bilo i ljudima..
Inače meni je posao uvijek pomogao, zato se i sad planiram vratiti čim prođe 6 tjedana , dok se organizam oporavi, sve vrati na svoje mjesto..
Čim pođeš raditi manje ćeš analizirati sve (na što ne možeš utjecati), osjećat ćeš se opet korisnom i vrijednom, vrijeme će ti brže prolaziti i nadam se ubrzo ćeš biti spremna za novu borbu koja neće biti laka ali nadam se da ćeš uz pomoć svog anđela i svih nas skupa sve prebroditi i držati svoj smotuljak u rukama!!

[mary1107]

Drage cure,hvala vam svima na ovim lijepim riječima podrške i razumjevanja.Ovih sam se dana baš nekako loše osjećala,ne shvaćeno..a sad kad ovdje čitam vaše postove,vidim da ipak nisam sama.Ovdje je sve shvaćeno i baš mi je drago da sam se prijavila.Znam,teško će biti na poslu.Svjesna sam da će biti i sažaljevanja,i ponude raznih pomoći i onih koji neće pitati ništa jer neznaju šta bi rekli ali na sve sam spremna jer izbora nemam.Osjećam se nakon svega ovoga snažnija i hrabrija nego ikad,ne bojim se više šta će netko reći i misliti tako da,preživjet ću ja nekako taj povratak.(nadam se)Htijela sam još reći nešto vezano uz svoj naslov"Bog je moja snaga"Ja zaista bez Boga nebi mogla živjeti.Znam da ovdje nisu svi vjernici i to poštujem,svatko ima svoj izbor i pronađe snagu u nečemu..Eto ja sam je pronašla u vjeri i moram priznati da mi je to moglo da se prestanem mučiti raznim pitanjima.Vjerujem u dobro i shvatila sam da se sve događa sa nekim razlogom pa koliko se nama nepravedno činilo..Šaljem vam svima

[milena]

mary, nastavi vjerovati i gurati polako naprijed!!!
I ja sam isto vjernica. Vjera mi je puno pomogla u mojoj boli. Ali sad sam u nekom neobičnom stanju. Molim ali ne mogu uključiti srce kao ranije, nego više mehanički a to nije dobro. Juče sam bila na misi. Prvi put u zadnjih 5 godina nisam tražila od Boga ništa... Inače,čim uđem u crkvu uvijek imam samo jednu molbu, jednu želju: Bože daj da iduće godine ovdje unesem dijete. I samo to. A juče, samo sam stajala, suze su se slijevale niz lice.. za vrijeme mise bilo je i krštenje, pa me to možda još više potreslo.
Znam, s vremenom ću se opet vratiti, moliti srcem. Moram, jer bez vjere ne mogu naprijed, neću uspjeti. Jedino mi vjera može dati snage za nastavak borbe. Vjera je nada u bolje sutra, nada da ćemo jednom biti sa svojim anđelima.

[Nitenaja]

Draga mary zaista je krasno u ovom tužnom trenutku tvojeg života vidjeti riječi "Bog je moja snaga",iskreno i srcem vjerujem da Bog ima veeeeliki razlog zašto se to dogodilo,i dok u ovim trenucima tvoja bol ne prestaje,dok je toliko jaka,uporna...On,Bog naš ti sprema nešto lijepo,krasno i Njegova LJUBAV pobjeđu je sve.Otvori svoje srce i poćni primati tu milost koju ti želi dati!

[mary1107]

Tako mi je drago da ima netko tko kao i ja,unatoč svemu osjeća ljubav prema Bogu.Nitenaja-potpisujem ovaj post,točno tako se ja osjećam.Zaista vjerujem da razlog postoji, još je rano da znam koji je to,ali jednog dana ću ga znati.Često se sjetim riječi jedne pjesme;"Imenom sam te zazvao,ti si Moj"...i uvijek pomislim,pa da,moj sin je Njegov,tamo je njegov dom,tamo pripada..moj muž i ja smo samo dvoje ljudi koji su odabrani da ga do tamo dovedu..i sa neke strane počašćena sam time jer imala sam tu milost da Bogu dam najbolje od sebe,rodila sam mu anđela a za uzvrat ZNAM da će me nagraditi i blagosloviti sa nečim predivnim u životu!!Moj sin je rođen da bude anđeo tako da,njegov život i sreća su u nebesima!Sigurna sam da mu je lijepo..Kad god me uhvati tuga od koje nekada nemogu ni disati,sjetim se,ne, nemoj biti tužna,on to nebi volio..on bi volio da je mama nasmijana i ponosna na njega,jer ipak..on je anđeo..najljepše i najdivnije stvorenje..Šaljem vam svima

[mary1107]

Milena,i ja sam se jučer loše osjećala na misi jer su isto bile krstitke..poznanica je krstila sina koji je star koliko bi i moj bio..imale smo termin isti dan.Strašno mi je bilo..skroz sam mislima odlutala i bila jako tužna..Želim ti reći,to šta ne možeš moliti srcem,poznato mi je,ali ne brini,Bog te ljubi i ne zamjera ti..to je samo faza koja će proći.Tužna si,i rastršena zbog svega.On zna šta je na tvom srcu bez da išta kažeš.A suze?To je nešto što nas stvarno liječi,samo plači..i u toj boli pouzdaj se u Njega,i vjeruj mu.Mi smo nakon gubitka otišli kod p.Linića u Tabor(Samobor)na seminar od 4 dana,i dušu sam tamo isplakala..a nakon toga,osjećala sam se kao da imam krila,kao da mi netko pomaže nositi moj križ- a taj netko, zove se Isus.Na tom seminaru sam se ponovno rodila,život mi je dobio smisao...

[milena]

I ja osjećam potrebu da popričam sa nekim svećenikom, da mu otvorim dušu. Mislim nakon tog razgovora, nakon ispovijedi, ponovo ću moliti srcem. Znam, Bog je ljubav, on ne kažnjava, nego nagrađuje i znam bez obzira na sve da me čuvao i pomogao da nastavim dalje.. Svaki dan susrećem razne prijatelje, poznanike svi kažu da se dobro držim i čude se da i dalje imam nade u bolje sutra. Ta snaga potječe od Njega!!! Bez vjere sigurno ne bi mogla preživjeti istu bol tri puta i ostati relativno normalna.

[Patik_moj <3]

Evo kad sam svugdje pisala, javit cu se i tu,ali ponajprije jer imam jedan odlican razlog.Mm i ja odlazimo preko Svih Svetih u Svetu Zemlju po prvi put. Znam jos kad je svecenik rekao da ce to biti organizirano, jos prosle godine, mm je odmah rekao da bi htio ici, a ja sam ga odgovarala jer kako cemo sa malom bebicom...i nakon sto nas Patrick nije vise sa nama, nas dvoje cemo se uputiti na taj put i traziti ponovno onaj smisao, onaj lijepi osjecaj u dubini srca koji ispunja zivot...traziti NJega...A vama se svima divim da imate toliko vjere i nade u bolju buducnost. <3

[mary1107]

Sveta Zemlja je mjesto koje moram bar jednom u životu posjetiti!Toliko želim poći tamo i puno puta sam planirala da ću krenuti,ali uvijek me nešto spriječi..Vama želim da vam se otvore srca i neka vam Gospodin da snage da u molitvi nikada ne klonete,da usprkos svemu ostanete vjerni Njemu koji najbolje zna šta nam i kada treba,od srca vam to želim!!

[Patik_moj <3]

Hvala ti, draga Mary! Nadam se zbilja da cemo se drukciji vratiti nazad i da cemo onda opet imati snage misliti na drugu bebicu! Iskreno se nadam

[winnerica]

Mary, žao mi je zbog tvog gubitka, međutim prekrasno je da si našla snage za ponovni život i da si ostala pri tome čvrsto u vjeri. Napiši još par postova da dobiješ mogućnost slanja i primanja privatnih poruka, imam za tebe jednu obavijest. BTB

[marija1411]

Kada sam ležala na onom krevetu i rađala svog mrtvog sina kroz glavu mi je samo prolazilo Bože zašto si me ostavio pogledaj me,zašto si mi okrenuo leđa. Osjećala sam svaki dio bebicina beživotnog tjela kako izlazi iz mene i to je bilo nešto naj bolnije ne fizička bol već ta beživotnost spoznaja da je mrtav da je gotovo da je kraj. Umrla sam na onom stlu,danima sam govorila Bože proklet bio zašto si mi ga uzeo zašto nisi poveo i mene. Tako sam ga želila nositi i nosila sam ga iz mrtvačnice do groblja. Nakon desetak dana jednostavno nisam mogla dalje otišla sam u crkvu ispovjedit se,nać utjehu u Bogu i našla sam je.Fratar mi je rekao da je to božija kazna a ja znam da nije bar me nisu tako učili čitav život.Bog nije neko zlo što nam otima djecu. Želim vjerovati da je Bog imao planove za našu dječicu,da nam je dao križ da ga nosimo a i da će nam pomoći nositi ga. Da će nas utješiti i jednog dana doći će i ponas.[QUOTE]

[mary1107]

Draga Winnerice,pisati ću,veselim se privatnim obavjestima.Ovo je prvi put da sam se prijavila na neki forum pa baš i nemam iskustva sa tim stvarima..

[mary1107]

Draga Marija!Zbilja grubo zvuči to što ti je fratar rekao da je to kazna..ja isto ne doživljavam to kao kaznu.Pa Bog nas ne kažnjava,on samo čini dobro za nas ma koliko to nama nejasno zvuči i teško nam je neke stvari prihvatiti.No,moramo vjerovati da je Bog nas i našu djecu spasio od nečeg užasno teškog u životu..Ima toliko puno bolesne djece,nepokretne,koja se muče,trpe svakodnevno a roditelji sve to moraju gledati a pomoći nemogu..e drage moje,to je za mene strašno i često pomislim ,možda je moje djete stvarno od nečeg takvog spašeno..onda,po meni,to nemože biti kazna,jer ja se vjerovatno sa tim nebi mogla niti znala nositi.Ali dobro,ima i svakakvih svećenika,tko smo mi da sudimo nekome,svatko ima pravo na svoje mišljenje.Moje osobno iskustvo sa fratrom kojem sam otišla je divno..moram to reći.Bila sam slomljena kad sam došla,on me zagrlio dok sam ja plakala,nazvao me "sestrom",a prvi put me vidi.Klečali smo ispred raspela i molili Isusa da si si mogu oprostiti jer sam u mnogoćemu pogriješila..suze su se sljevale niz lice i sa srca je otišao ogroman teret..Taj čovjek je bio toliko strpljiv,utješio me i usmjerio na pravi put.Takva nježnost u glasu,a pogled tako blag i smiren..da sam imala osjećaj kao da sa samim Isusom razgovaram.Eto..oprostite na ovom dugačkom postu ali htjela sam to sa vama podjeliti.

[marija1411]

Ovog fr.sam vidila prvi put nadam se i zadnji. Ništa u životu nismo uradili da bi nas Bog tako kaznio i mislim da je taj fr.idiot blago rečeno,da je zaluto u taj poziv. U svakom slučaju mislim da je lakše kad kroz život ideš s vjerom bilo u dobru ili zlu. Pogotovo za mame da ne gube nadu da će sljedeća trudnoća završiti sretno.

[crvenkapica77]

i ja sam vjernica ali se ne mogu pomiriti s tim da mi je Bog uzeo kcer ne mogu i gotovo , jedva samo ostali trudni , jedva i da mi se to desi
voljela bi da mogu tako razmisljat kao vi , da je to tako moralo biti ,da On ima razlog ...
jos nisam bila u crkvi , ne mogu....
a da pricam sa svecenicima nema sanse oni i onako tvrde da su ta djeca (ivf djeca ) umjetna , da je to grijeh itd, tako da , svecenik je od nedavno za mene jedno obicno nista ....i oni potpisi sto se skupljaju u crkvi u zadnje vrijeme jedna velika sramota

[winnerica]

Draga Winnerice,pisati ću,veselim se privatnim obavjestima.Ovo je prvi put da sam se prijavila na neki forum pa baš i nemam iskustva sa tim stvarima..

Može, super, čujemo se

[marija1411]

Crvenkapice draga nemislim da Bog ima išta protiv žena što žele postat mame a šta crkva govori bla bla bla. Zašto se ne boriti za majčinstvo osjetiti srce ispod svog,pružiti jednom malom biću svu ljubav svjeta. Možda je i sebično ali imamo samo jedan život.

[mary1107]

Draga Crvenkapice,znam da ti je teško i da si povrjeđena sa strane crkve,nemogu se staviti u tvoju poziciju jer ja nemam problem sa žačećem(barem sad,prvi put nisam imala) a da imam i da se na sve načine moram boriti za dijete tko zna kako bi i ja reagirala.Možda i gore od tebe..Želim ti reći draga,bez obzira na sve,na sve priče i komentare drugih,pa makar i crkve,Bog tebe ljubi i voli baš takvu takva jesi,baš takvu te treba..Da si i najveći grešnik(A NISI),On te neće napustit i okrenut ti leđa..Budi hrabra i bori se,ali ne sama,budi u vjeri,sa Bogom,tako ćeš sve lakše podnosititi.

[adal]

Draga Crvenkapice,znam da ti je teško i da si povrjeđena sa strane crkve,nemogu se staviti u tvoju poziciju jer ja nemam problem sa žačećem(barem sad,prvi put nisam imala) a da imam i da se na sve načine moram boriti za dijete tko zna kako bi i ja reagirala.Možda i gore od tebe..Želim ti reći draga,bez obzira na sve,na sve priče i komentare drugih,pa makar i crkve,Bog tebe ljubi i voli baš takvu takva jesi,baš takvu te treba..Da si i najveći grešnik(A NISI),On te neće napustit i okrenut ti leđa..Budi hrabra i bori se,ali ne sama,budi u vjeri,sa Bogom,tako ćeš sve lakše podnosititi.

potpis

[latika]

PATNJA

Sigurno si se nekada susreo s patnjom.
Nikoga ona ne mimoiđe i nitko je ne izbjegne.
Udari svakoga. Nekoga udari nekom vrstom biča, drugog nekom bolešću,
... nekog iznenadnim gubitkom drage osobe, drugog razočaranjem, bolom kojemu ne znaš početka i ne vidiš kraja... Patnje se bojiš, od nje bježiš, želiš joj se ukloniti. No što joj više izmičeš, ona ti je za petama ili te čeka iza prvog ugla.
Protiv nje negoduješ, vičeš i prijetiš Nebu zašto te kažnjava.
Patnja je pratilica naših dana i nesanica naših noći.
Patnja nas tjera u očaj, obuhvati nas poput crnog mraka koji gura u bezdan.
Ipak patnja moze imati i svijetlu stranu. Ona nam otvara vrata u humana iskustva i dobrotu. Ona nas senzibilizira za nadnaravno, u nama dubi i kopa prostore do kojih inače nikad ne bismo dospjeli. Patnja te kao na rukama izdiže iznad zida da vidiš-osjetis i ono nevidljivo. Kad iziđeš iz patnje, osjećaš se bogatim i bogatstvo želiš podijeliti drugima. Čovjek koji je propatio može danonoćno pripovijedati i ljudi ga slušaju otvorenih usta. Patnja može biti blagoslov, može produbiti život i stjecati iskustva o kojima se pišu čitave knjige.Trpljenje nas može dovesti do susreta s Bogom.Kroz patnju su se mnogi obratili, priblizili Bogu, osjetili Bozju blizinu.
Sigurno te je patnja već posjetila. Ako nije, vjeruj doći će. Važno je kako je prihvatiš i kako ćeš je dočekati. Ona ti može donijeti novi život, ali, ako joj je neprijateljski pristupiš, može te i pregaziti. Jer u patnji i kroz patnju te čeka uskrsnuće i živi Bog. Mnogi znaju reci: Ono što me ne ubija, to me ojača!
Znaj da u patnji nisi sam, Isus je uvjek uz tebe. Prati svaki tvoj korak.
Kada se umoris od svega, kada pomislis da vise ne mozes izdrzati, da ces se slomiti, tada zavapi Isusu: Gospodine, ne molim te da mi maknes svaki kamen sa puta, vec da mi dadnes snage da ga mogu sam maknuti. BVB

Naisla sam na ovaj tekst, jako mi se svidio i morala sam ga podijeliti sa vama

[mary1107]

Draga Latika,hvala ti za ovaj tekst,predivan je i potuno istinit!!!ja često naiđem na tako poučne tekstove i svaki me put to na neki poseban način osnaži i otvora oči.Grlim vas i ljubim sve.

[klarita2]

žao mi je zbog svega. I ja sam svoju M izgubila u 38tj i evo sad 2ipo mj ležim u bolnici dalkeo od svojih i ako Bog da za 20tak dana ćemo ranije dobitis voju bebicu.
i lijep ti je naslov: Bog je moja snaga ovdje cijelo vrijeme....samo vjera.Bog je milostiv....drži se

[Dzana32]

Da Bog jeste moja snaga, baš tako.I ja sam bila ljuta na Boga dva mjeseca ravno nakon gubitka moje bebice, vjernik sam, ali nisam baš upražnjavala sve obaveze koje imamo , ali eto opet sam nekako uspjela pomirit se sa Bogom, nakon razgovora sa jednom ženom koja baš vjernik i takođe izgubila bebu.U razgovoru sa njom shvatila sam neke stvari, možda sam tražila i slamku spasa, jer stvarno sam bila na dnu.I znam da mi je samo Bog pomogao da se izvučem i da izdržavam svaki sat, dan, mjesec, a prošlo ih je evo skoro 11.Sad sam opet trudna fala Bogu, , strah me je neopisivo naravno, ali samo se u Boga uzdam, molim GA da čuva moje bebice, da sve bude ok.

[mary1107]

Drage moje mama ,svidio mi se jedan tekst koji moram podijeliti sa vama..
ZATVORITE VRATA PROŠLOSTI
Vrijeme liječi sve,čak i slomljeno srce.Bol koju sad osjećate ičšeznut će s vremenom,no mnogo ćete brže preboljeti sve ako Mene zamolite za pomoć.Možda će sve potrajati malo duže nego što želite ,no ponekad je sporo iscjeljenje i najbolje.U isto vrijeme morate učiniti i vi svoj dio.Nemojte se držati prošlosti.Nemojte odbijati iscjeljenje.Oslobodite se ljutnje i ogorčenosti.Pustite sve to.Koliko god teško bilo ,morate se sa time pomiriti i oprostiti.Jedino ćete tada moći zatvoriti vrata prošlosti i okusiti olakšanje od bolnih uspomena te nastaviti normalno živjeti.
Kada izgleda da se cijeli vaš svijet raspada na komadiće i da vam život oduzima sve što je vama drago,doći ćete u napast da se pitate da li vas još uvijek volim i da li Mi je uopće stalo više do vas?Odgovor na to pitanje je vrlo jednostavan -DA!Više nego ikada želim vam pokazati koliko vas volim.Vaš je život sada prazniji,no Ja želim i čekam da ga ispunim Svojom ljubavlju.Samo naprijed,zatvorite vrata prošlosti.Ja stojim s druge strane vrata i imam mnogo ljubavi i drugih dobrih stvari za vas.......Ljubim vas sve drage moje..

[zlatokosa]

...prošlo je 8 mjeseci odkako je preminuo moj ljubljeni 4. godišnji sinčić, dijete s posebnim potrebama, ovisno o aparatima.
Ono što svima mogu svjedočiti da ništa ne bih mogla nositi i preživjeti bez posebne snage koju Bog daje.
Vjerujem i znam da je Filip, kao i mnogi drugi mali sveci, u Raju, te da je i dalje s nama na poseban način povezan.

[carmina burana]

Postoji samo jedan izlaz iz patnje... da ih izdržiš.
Bog ti nikad neće dati više nego što možeš nositi.
Dakle, strpljivo nosi svoj križ i raduj se nagradi.
Od Boga tražimo samo snagu da ustrajemo i izađemo kao pobjednici.
Kakav god da je tvoj križ, kakva god da je tvoja bol, uvijek će biti sjaja i sumraka, poslije kiše... Možda se sapleteš, čak i padneš... Ali Bog je uvijek spreman odgovoriti na tvoj poziv...Uvijek će ti poslati dugu poslije kiše.
Bože, Oče naš, pogledaj moj dom i odnesi sve brige i bolesti. Molim te, pobrini se i zaštiti moju obitelj. Amen!

[mary1107]

Predivno

[Fimo]

Meni je vjera pomogla da hitam dalje. Nakon saznanja sto me snaslo osjetila sam samo silnu tugu i strah. Nikada si nisam postavila pitanje: Boze zašto bas ja? (A zašto ne ja? Tko sam ja da bih bila postedena takvih strahota?). Mozda sam Za tu vjeru nagrađena prekasnom djecom

[memoriz]

Postoji samo jedan izlaz iz patnje... da ih izdržiš.
Bog ti nikad neće dati više nego što možeš nositi.
Dakle, strpljivo nosi svoj križ i raduj se nagradi.
Od Boga tražimo samo snagu da ustrajemo i izađemo kao pobjednici.
Kakav god da je tvoj križ, kakva god da je tvoja bol, uvijek će biti sjaja i sumraka, poslije kiše... Možda se sapleteš, čak i padneš... Ali Bog je uvijek spreman odgovoriti na tvoj poziv...Uvijek će ti poslati dugu poslije kiše.
Bože, Oče naš, pogledaj moj dom i odnesi sve brige i bolesti. Molim te, pobrini se i zaštiti moju obitelj. Amen!

ovo mi je pomoglo. hvala!

[Mury]

Vjera i mene drži,i umjesto da se poljulja, meni se u ovoj situaciji učvrstila!! Hvala ti Bože što nam daješ snage i utjehu u bolje sutra!!!

[malaana]

Vjera i mene drži,i umjesto da se poljulja, meni se u ovoj situaciji učvrstila!! Hvala ti Bože što nam daješ snage i utjehu u bolje sutra!!!

Mury draga i kod mene isto tako vjera i nada.... sjede na jednom ramenu, a na drugom strah.... ali vjera i nada su uvijek nekako jače...

[latika]

Evo zeljela bi se ukljuciti u ovu temu i pokusati kroz par postova koje namjeravam napisati odgovoriti na ono pitanje koje se sve mi pitamo Zasto Bože, zasto meni, zasto nama, sta sam ti sagrijesila da mi das toliki kriz....iako sam vjernica to sam se mjesecima pitala, to je normalna reakcija.Procitajuci knjigu Svrhovit Zivot neke stvari su mi postale jasnije, i zato bi vam voljela prenjeti par redaka iz te knjige,ako ijednoj mami andjela pomognu ja cu ispuniti svoju misliju i biti sretna. Kamen temeljac dubljeg odnosa sa Bogom je potpuna iskrenost glede vlastitih osjecaja.Božiji prijatelji iz Biblije uvijek su iskreno iskazivali osjecaje prema Bogu.Cesto su se zalili , nagadjali,optuzivali i prepirali se sa Stvoriteljem.Ali Bogu takva iskrenost nije smetala, zapravo ju je i poticao.Dopustio je Abrahamu da ga ispituje i prigovora mu zbog Sodome, strpljivo je slusao brojne Davidove optuzbe da je prema njemu bio nepravedan,da ga je izdao i napustio,nije zgromio Jeremiju kad gaje otpuzio da ga je izdao, Jobu je dopustio da ispuse svoju gorcinu u vrijeme trpljenja. Može li Bog podnijeti takvu zestoku iskrenosti od vas?Svakako! Pravo se prijateljstvo gradi na otvorenom razgovoru. Trebamo prema Njemu biti iskreni i otvoreno mu reci ono sto osjecamo a ne ono sto mislimo da bismo trebali osjecati ili reci.Vjerovatno trebate priznati neki skriveni gnjev ili ogorcenost u nekim podrucjima vaseg zivota u kojima se osjecate prevarenima ili razočaranima. Dok ne sazrijemo dovoljno da shvatimo kako se Bog svime u nasem zivotu sluzi da nam ucini dobro, znamo biti ogorceni zbog neuslisenih molitvi, bolih uspomena, svog izgleda i ostalog sto bismo promijenili da smo mi Bog. Ogorčenje je najveca prepreka prijateljstva s Bogom. Zasto bi htio biti prijatelj s Bogom ako je dopustio da se TO dogodi?Lijek za to je spoznaja da Bog uvijek sve cini u nasem najboljem interesu cak i onda kada je bolno i kad nemozemo razumijeti. Ali otvoreno mu priznati svoje ogorcenje i osjecaje prvi je korak prema iscjeljenju. Da nas pouci iskrenosti, Bog nam je dao Psalme, prirucnik klanjanja Bogu – prepun tjeskobnih vapaja, vikanja, sumnji, straha, gorcine ali i zahvalnosti i iskaza vijere. Ohrabrujuca je cinjenica da su svi Božiji najprisniji prijatelji- Mojsije, David, Abraham,Job – kadkad iskusili sumnju. Ali umjesto da svoju muku prikriju poboznim farsama, iskreno su i otvoreno izrekli. Iskazati sumnju kadkad je prvi korak prema sljedecoj razini prisnosti sa Bogom. Za danas je dovoljno Nastavljam sutra....

[latika]

Svaki se problem zbiva radije Božije svrhe.Isus nas je upozorio da cemo u svijetu imati nevolje.Nitko nije imun na bol ni pošteđen patnje i nitko ne prođe kroz život bez ikakva problema.Život je zapravo niz problema.Čim riješite jedan, umjesto njega dođe drugi. Nisu svi veliki ali svi su vazni zbog procesa sazrijevanja koje Bog provodi u vama.Bog se nevoljama koristi da bi nas privukao blize sebi. Biblija kaze:Blizu je Jahve onima koji su skrusena srca a klonule duse spasava.Najdublja i najprisnija iskustva klanjanja Bogu dozivjet cete u najmračnijim danima – kad vam srce bude slomljeno, kad se budete osjecali napustenima, kad vise nema izlaza, kad je bol silna – onda se okrecete samo Bogu.Za vrijeme patnje ucimo se upucivati Bogu najiskrenije molitve, od srca,posve otvoreno. Bog je mogao Josipa postedjeti zatvora, Danijela lavlje jame, Jeremiju od toga da ga bace u blatnu čatrnju, Pavla je mogao poštedjeti toga da proživi tri brodoloma, a trojicu mladih Hebreja toga da ih bace u uzarenu pec,ali nije ih postedio.Pustio je da se sve te nevolje zbivaju i zbog toga su ti svi ljudi poslije bili prisniji sa Bogom.Nevolje nas natjeraju da se okrenemo Bogu i da se pouzdamo u njega a ne u sebe. Bez obzira što uzrokovalo probleme, nijedan vas nece snaci a da Bog to ne dopusti.Sve sto se dogodi Božjem dijetetu pod Očevim je nadzorom,on to kani iskoristiti za dobro i onda kad vam sotona i drugi zele zlo. Problemi ne donose sami po sebi učinak koji im je Bog namijenio. Mnogi ljudi postanu ogorčeni, umijesto bolji pa ne sazriju...potrebno je reagirati onako kako bi to Isus učinio.Bog zna sto je za vas najbolje i na srcu mu je vas najbolji interes.Jeremiji je rekao ;jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam, naume mira a ne nesrece, da vam dadnem buducnost i nadu. Budite strpljivi i uporni, Biblija kaze ;jer kad vamje vijera na kušnji, jača vaša postojanost, zato je pustite da se potpuno razvije, da postane besprijekorona, bez ikakvih nedostataka. Ako ste upravo sada suočeni sa nevoljom nemojte Boga pitati „zasto se ovo bas meni događa“. Umijesto toga pitajte ga“Što želis da iz ovoga naučim“ zatim se pouzdajte i nastavite postupati ispravno. Postojanost vam uistinu treba da biste vršeći volju Božiju zadobili obećano.
Danasnji citat „ Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube, onih koji su odlukom Božijom pozvani ( Rimljanima 8:28) Svrhovit život!
do sutra

[Mury]

latika draga, hvala na predivnim tekstovima koji mi daju snagu u ovim teškim trenucima

[latika]

Mury draga hvala tebe sto me citas i sto mi dajes poticaj da nastavim pisati

Svaki dan vašeg života zabilježen je u Božijem kalendaru još davno prije vašeg rodjenja.Sve što se događa ima duhovno značenje, BAS SVE! , u poslanici Rimljanima 8,28-29 objašnjeno je i zašto.“ Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube, onih koji su odlukom Božijom pozvani,jer koje je predvidio one je i predodredio da budu jednaki slici njegova Sina, da ovaj bude prvorođenac među mnogom braćom. Ovi redci spadaju među najčešće pogrešno tumačene tekstove iz Biblije, Pavao nije htio reci“Bog će učiniti da sve završi onako kako meni odgovara .To očito nije istina.Ti redci ne znace ni : Bog će učiniti da sve bude dobro i da sretno završi na zemlji. Ni to nije istina. Na zemlji mnogo toga nesretno završi. Živimo u palom svijetu. Samo se u nebu sve odvija onako kako je Bog namislio.Zato nam je rečeno da se molimo;Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji“Nasa se nada u teškim vremenima ne temelji na pozitivnom razmisljanju, pustim željama ili urođenom optimizmu nego na sigurnosti dvaju istina: da Bog ima potpuni nadzor nad svim u nasem zivotu i da nas voli. Božiji plan za vas zivot obuhvaca sve sto vam se dogodi – pa tako i vase pogreske, grijehe , boli, bolesti, dugove, katastrofu i smrt voljene osobe.Bog moze izvesti dobro i iz najveceg zla, ucinio je to i na Kalvariji. Mi smo poput dragog kamenja oblikuju nas čekić i nevolje.Ako mali draguljarski čekic nije dovoljan da obije grube rubove, Bog če uzeti u ruke pravi čekić,a ako smo zbilja tvrdoglavi posluzit ce se i maljem ili cime god bude trebalo. Svaka nevolja je prigoda da izgradjujemo svoj karakter.Pavao je rekao“nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost“Zato sto nas Bog zeli učiniti slicnim Isusu provest ce nas kroz ista iskustva koje je Isus prozivio.To obuhvaća osamljenost, kušnju, stres, odbačenost i jos mnogo toga.Biblija kaze da je Isus kroz trpljenje postigao savršenstvo.
I jos za danas nesto sto je meni uvijek na pameti: Ovaj život nije sve što postoji. Život na zemlji samo je proba za pravu predstavu. S one strane smrti, u viječnosti provest cemo puno duze vremena nego ovdije na zemlji.Zemlja je samo privremena pozornica, škola, pokus za život koji ćete provesti u viječnosti. To je viježba prije prave utakmice, krug za zagrijavanje prije nego krene prava utrka.Ovaj je zivot priprema za onaj koji dolazi.
I zapamtite izjava Abrahama Lincona koja me se dojmila: Bog niposto nebi stvori bice poput čovijeka da živi samo dan. Ne, ne čovijek je stvoren za viječnost. Tako da drage mame neka nas sve tiješi činjenica da nas nasa dijeca čekaju u viječnosti. Bog vas blagoslovio......do sutra

[Mury]

latika , samo piši

[malaana]

latika samo ti piši, ima nas još koji čitamo!!!
i hvala ti na tome.

[memoriz]

i ja čitam!

[latika]

cure moje drage sve vas grlim, i ovo pisem jer se ja sada osjecam zaista puno bolje, od smrti blizanaca su prosle 2 i pol godine, vrijeme ipak nesto znaci u ovom nasem teskom procesu žalovanja ali naravno bez vjere i nade u ponovni susret sve bi bilo puno teze....evo koji redak i danas

U Bibliji piše ;Bog je usadio vijecnost u ljudsko srce.Urođena vam je teznja da budete besmrtni jer vas je stvorio Bog, na svoju sliku da zivimo vijecno. Iako znamo da svatko naposljtku umre,smrt se oduvijek cinila neprirodnom i nepravednom.Razlog zbog kojeg osjecamo da bismo trebali zivjeti vijecno jest taj da nam je zu zelju u mozak ugradio Bog. Jednoga dana vase ce srce prestati kucati.Doci ce kraJ vasem tijelu i zivotu na zemlji, ali ne i vama.Vase je zemaljsko tijelo samo privremeno boraviste vaseg duha.Biblija zemaljsko tijelo naziva šatorom a vase tijelo koje cete dobiti govori kao o domu.U njoj pise“znamo da cemo kad se ovaj sator u kojem sada zivimo srusi-kad umremo i napustimo tijela- imati nova tijela,vijecni dom u nebu,koji ce biti Bozije dijelo a ne dijelo ljudskih ruku“ U nebu cemo opet biti skupa sa svojim voljenima koji su bili vijernici oslobođeni svakog bola i patnje,nagradjeni za svoju vijernost na zemlji,i dobit cemo posao u kojem cemo uzivati.Necemo lezati po okolnim oblacicima s aureolama nad glavama i svirati harfe. Svi cemo uzivati u nenarusenom zajednistvu s Bogom i on ce uzivati u nama neograniceno i zauvijek.Jednoga ce dana Isus reci ;Vi koje je Otac blagoslovio, dođite i primite u bastinu kraljevstvo pripravljeno za vas od pocetka svijeta.

[latika]

Oblikovala su vas životna iskustva, od kojih na većinu niste mogli utjecati. Bog je dopustio da vam se dogode zato da bi vas mogao oblikovati. Bog ne dopušta da nijedno bolno iskustvo propadne. Vaša će najvažnija služba,a vjerojatno, proizići iz vaše najveće patnje. Tko može bolje služiti roditeljima koja imaju djecu sa Downovim sindromom, nego roditelji koji su imali isto takvo dijete? Bog namjerno dopušta da proživite bolna iskustva da bi vas osposobio za služenje drugima. On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog.Upravo ona iskustva na kojima ste Bogu u životu najviše zamjerali-ona koja biste htjeli sakriti i zaboraviti-upravo ta iskustva Bog želi koristiti da pomognete drugima. Ta su iskustva vaša služba. Da bi se Bog koristio vašim bolnim iskustvima morate biti spremni o njima govoriti. Ljudi su uvijek više ohrabreni kada govorimo o tome kako nam je Božja milost pomogla u našim slabostima, nego kad se hvalimo svojim jakim stranama.