majka sebičnjak

[margaretica]

Drage ženice, ja sam užasno sebična majka. Obožavam svoju malu bebu koju sam dobila nakon dugih 5 godina čekanja (MPO). Majka i svekrva (inače dobre i normalne žene) sve češće traže da im ostavim bebu (skoro 5 mjeseci) na čuvanju (da se izguštiraju s svojim unukom, pola sata, sat). To je sasvim normalno i prirodno, ali nije normalno kako se ja zbog toga osjećam.
S mamom imam otvoren odnos te sam joj iskreno rekla da ga ja još ne bih ostavljala, da sam ga dugo čekala i da želim uživati u svakoj sekundi s njim te da (tko zna?) možda mi je ovo zadnja beba i da ne želim ništa propustiti. Mama mi je na to rekla da moram progutati knedlu i ipak dati bebu malo i bakama. Mami nisam rekla da ja knedlu gutam i kada ga drži netko drugi (a ovako bih se vjerojatno zadavila od gutanja ).
Ne želim bakama (na koncu i bebi) uskraćivati pravo na međusobno druženje niti to činim (iako sam ja za sada uvijek prisutna prilikom njihovih druženja) ali također ne želim osjećati ovu nelagodu koju pri tom osjećam (tada su mi u glavi nezrele misli tipa da će beba više zavoljeti njih, da će joj s nekim drugim biti zabavnije, da će beba tražiti da bude u društvu baka radije nego da bude sa mnom i slično i ne mogu se opustiti i uživati iako bih to htjela. Voljela bih da bebu mogu davati na ruke svima i da se tada osjećam dobro i da svi zajedno uživamo u bebi).
Pročitala sam sve teme na tu temu, ali nigdje ne nađoh odgovora zašto se u meni javljaju ovi negativni i sebični osjećaji te kako se nositi s njima i pobijediti ih? Zna li netko?
Pozdrav od majke sebičnjakinje.

[Sek@]

Evo još jedne majke sebičnjakinje. U stvari to mi je bilo kod prve curke, nikom ju nisam dala, ma kakva baka ili netko drugi. To je bila samo mojaaaaaa beba, ali sve se promijenilo dolaskom druge curke. Poslije sam ih "davala" tko god je htio. Nema lijeka za pobijediti "sebičnost", s vremenom sve dođe na svoje mjesto. Možda ćeš doći u fazu da želiš imati malo vremana za seba, a onda će ti super doći baka servis. Uživaj u svakom momentu sa svojim malenim jer vrijeme prebrzo prolazi i maleni brzo odrastu. Ja kad pogledam unatrag imam osjećaj da sam jaako puno propustila u odrastanju svojih cura, a kad se sjetim da starija na jesen kreće u školu nemogu vjerovati. I bude mi žao zašto nisam ovo ili ono s njima ali opet još puno je vremena ispred nas i trudim se što više vremena provoditi s njima i uživati u njima.

[Anemona]

Baš kako Sek@ kaže, nema lijeka, čekaj da prođe.
Ako ti je to stvarno toliko neugodno, nemoj još "dati" bebu, ionako je još mala.
S vremenom ćeš se osjećati ugodnije.

[Sumskovoce]

Ma koja sebična majka, po meni si najnormalnija mama koja je teškom mukom postala majka. Ne žderi se, ne gutaj knedlu i tjeraj svoju volju Bit će vremena kad će beba imat odnos i sa bakama i sa svijetom, ona je sada mala i treba tebe.
I ja sam postala mama nakon borbe s neplodnošću, kad su se tek rodili bila sam posesivna do zla boga (samo MM i bake/djedovi su ih smjeli primiti u ruke). Sada sam se malo ohladila, ALI druženja i držanja samo uz moj nadzor. Teško mi je što popodne moram frizerki, a malci će ostat samo s tatom. Ne idem na granicu po masu jeftiniji špeceraj jer ih ne želim ostaviti s nikim. Djed i baka su ih šetali jednom, sat vremena, u tom razdoblju nazvala sam ih dvaput. I pogodi što- nemam ni najmanji osjećaj krivice. Ako mi ga itko pokuša nabit (pandan rečenice tvoje mame - moraš progutat knedlu-) gadno je nadrapao. Uživaj draga, budi mama medvjedica dok je beba mala....to tako brzo prođe...

[cikla]

Meni je to o čemu pričaš normalno. Imala sam rasprave sa MM-em još od izlaska iz porodilišta o tome, jer je smatrao da mi treba odmor i da treba da je navikavamo na to da je neko drugi uspava i smiri kad je nervozna. Objasnila sam mu da sam sebična, da ne želim da joj neko drugi bude drag kao mama i tata, da nema ko nju da uspavljuje osim nas, da ne želim da ja budem neko ko će je presvlačiti, dojiti, raditi sa njom na silu vežbe za kukove, prisiljavati da provodi vreme na stomaku, a svi ostali da se maze sa njom, igraju, nose je, da im se smeje. Neću da je iko drugi uspavljuje ili kupa. Okupala ju je moja sestra prva dva-tri puta kada sam izašla iz porodilišta i par puta patronažna. Dok se nisam oporavila od porođaja (bila je jako teška) to je radio MM, a bake nisu ni jednom. Bile su prisutne, ali za mene su to momenti intimnosti sa mojim detetom.
Jednom prilikom se svekrva požalila mojoj mami kako joj ja ne dam unuče, a ona joj je rekla da je i ona tako bila ljubomorna i sebična na svoju decu.
Juče sam prvi put dala L. baki na sat vremena, a ima 9 meseci i baka je u prizemlju. Namera je bila da se naspavamo jer smo imali jako naporne dane (tačnije nedelje), ali ja nisam mogla zaspati. Samo sam ležala i razmišljala šta ona sad radi. Izašla sam u predsoblje, oslušnula, ali sam se suzdržala da ne odem dole.
Kao što kaže Anemona, vremenom ću se osećati ugodnije.

[Deaedi]

Iskreno, meni ovako kako se ti opisuješ ipak ne zvuči baš normalno i mislim da bi se ipak trebala malo zamisliti. Naime, OK mi je da je ne ostavljaš na čuvanju, ali da gutaš knedle i more te svakakve misli dok baka malo primi bebu, a da ne govorim o tome da je ne želiš ostaviti ni na pola sata s njima, e to mi nije baš prihvatljivo.

Pokušaj na način da ostaviš bebu kod bake dok se ti npr., otuširaš, pospremiš nešto u drugoj sobi i sl. Naime, nemoj si dopustiti da ti ovakvo ponašanje još više progresira, jer češ i sebi i drugima napraviti veliki problem. Dobro je da si prepoznala da nešto "ne štima" u tvom ponašanju i razmišljanju, a to je prvi korak da se počneš mijenjati.

A šta se tiče dužeg čuvanja, za to još imaš vremena.

[sirius]

Meni je tako bilo nakon prvog poroda, prošlo je sa vremenom.
Drugi put sam bila potpuno rehabilitirana, i svima sam davala dijete u ruke bez loših osjećaja.

[pomikaki]

Ja sam više uz Deaedi.
Sve je to lijepo, imaš dijete nakon puno godina, jedva si dočekala, i to pojačava prirodan instinkt ti govori da treba biti uz tebe - ipak je to još malo dijete koje treba blizinu mame prije svega. U toj dobi ja nisam ni mogla ostavljati dijete na duže vrijeme samo s drugim osobama, pokušavala sam ponekad ali bi bilo predramatično (ne zbog mene nego zbog djeteta), ali sam svakako poticala druženje i kontakte s ostalim ukućanima, rodbinom, gostima.

Ali ti i sama vidiš da je tu nešto više od samog majčinskog instinkta, sama te osjećaje nazivaš "negativnima". Vjerujem da će pomalo proći, pozitivno je što sama znaš da nešto nije u redu.

tada su mi u glavi nezrele misli tipa da će beba više zavoljeti njih, da će joj s nekim drugim biti zabavnije, da će beba tražiti da bude u društvu baka radije nego da bude sa mnom i slično i ne mogu se opustiti i uživati iako bih to htjela.

Ova rečenica mi je zazvučala kao alarm: roditelj si ne smije dozvoliti takve misli. Većinom se taj strah od odvajanja od novorođene bebe bazira na nelagodi i nepovjerenju u druge osobe, hoće li se pravilno brinuti za bebu, i hoće li se beba uplašiti, hoće li joj faliti mama. Ali ako se ti brineš da će dijete zavoljeti nekog drugog, morat ćeš raditi na sebi, kad dijete poraste takav bi osjećaj mogao biti problem. Dijete nikad ne smije osjetiti da tražiš njegovu ljubav - time ćeš ga uostalom najbrže odbiti od sebe.

[filip]

I ja sam sad takva,ali jedino iz razloga što sam a)imali svi nekakve komentare na treće dijete,pa ko ce to cuvat
b) zbog istog razloga smo svima rekli tek nakon 2 mjeseca trudnoće
c)što stalno ti isti ljudi rade meni stvari iza leđa

i jednostavno sam puna gorčine prema tim ljudima,i povrijeđena.I jednostavno je to moje dijete i jedino kaj sad treba je njezina mama i cika...

[Anemona]

Meni to ne zvuči kao ozbiljan problem (za sad). Smatram da će s vremenom mama imati veču potrebu da "podijeli" dijete s nekim.
Ja bih pokušavala s malim koracima.
Npr. čuvanje na 15 minuta u stanu, dok se mama tušira, pa 15 minuta kod bake, dok mama skoči u trgovinu,...
S vremenom će ionako morati dijete "prepustiti" i drugim ljudima, ali dob od 5. mjeseci mi nije nešto što zvoni za uzbunu.

[Deaedi]

Meni to ne zvuči kao ozbiljan problem (za sad). Smatram da će s vremenom mama imati veču potrebu da "podijeli" dijete s nekim.
Ja bih pokušavala s malim koracima.
Npr. čuvanje na 15 minuta u stanu, dok se mama tušira, pa 15 minuta kod bake, dok mama skoči u trgovinu,...
S vremenom će ionako morati dijete "prepustiti" i drugim ljudima, ali dob od 5. mjeseci mi nije nešto što zvoni za uzbunu.

To sam i ja rekla, ali treba sada početi, da ne preraste u neki veći problem.

[vertex]

Kaže jedna moja prijateljica, na razne pametne (bez ironije) savjete bliskih osoba: vi ste sve imale svoju priliku biti opsesivne majke, sad je na meni red i pustite me s mirom Ja ne mislim da su tvoje misli zabrinjavajuće, mislim (čak bih se usudila reći da znam) da puno mama tako misli, ali možda ne izriče to tako iskreno i jasno kao ti.
Ni mi svoje nismo ostavljali drugima barem do godine dana. Nismo htjeli, nije nam se razdvajalo i tako nam je bilo prirodno.
Svi su samostalni i društveni, a s bakom i didama imaju onakav odnos kakav su bake i dide htjeli, odnosno koliko su bili spremni uložiti.
Mislim da i sama jako dobro razumiješ što osjećaš (malo si posesivna i ljubomorno čuvaš svoje zlato) te da to što ti zvoni u glavi nije nikakav alarm za opasnost, nego samo želja da budeš u redu prema drugima i da provjeriš kako stojiš prema prosjeku populacije :D.

[Sumskovoce]

Ni ja ne mislim da je ozbiljni problem u pitanju, samo majčinska posesivnost. Ja ne razumijem ljude koji bi željeli tako malo bebu odvajat od majke, ni na koje vrijeme, ako majci nije ugodno.

[mama courage]

Ali ti i sama vidiš da je tu nešto više od samog majčinskog instinkta, sama te osjećaje nazivaš "negativnima". Vjerujem da će pomalo proći, pozitivno je što sama znaš da nešto nije u redu.


Ova rečenica mi je zazvučala kao alarm: roditelj si ne smije dozvoliti takve misli. Većinom se taj strah od odvajanja od novorođene bebe bazira na nelagodi i nepovjerenju u druge osobe, hoće li se pravilno brinuti za bebu, i hoće li se beba uplašiti, hoće li joj faliti mama. Ali ako se ti brineš da će dijete zavoljeti nekog drugog, morat ćeš raditi na sebi, kad dijete poraste takav bi osjećaj mogao biti problem. Dijete nikad ne smije osjetiti da tražiš njegovu ljubav - time ćeš ga uostalom najbrže odbiti od sebe.

pomikaki ima potpuno pravo.

[vertex]

Ma dajte.
Kolike žene štrecne kad im suprug malo žešće pogleda drugu, pa to smatramo normalnom ljubomorom i ne govorimo o opasnim mislima. Ako žena napravi scenu svaki put kad suprug pogleda drugu, onda treba stat i pogledat što se događa. Govorim o ženi jer je žena pitala, za ljubomorne muževe vrijedi isto.
Ova žena ima malenu, dugo čekanu bebicu. Ima neke misli za koje i sama zna da su nezrele. I ja imam misli za koje znam da su nezrele, a imate ih i vi, samo je pitanje prizanjete li i ih sebi i priznajete li da su nezrele.
Naravno da treba reagirati ako se razmaše, ali ovo ovdje je u rangu bilo čega što svatko od nas ima, svatko na svoj način, a treba pazit da se ne razmaše.
Što se mene tiče, ne želit ostavit bebicu od 5 mjeseci drugima je najnormalniji mogući osjećaj. Što se muževa tiče, ja svome uvijek pokažem kad neku vrijedi pogledat.

[Anemona]

Ma radi se o samo maloj bebici, nema 5 godina.
Ja bih pustila mamu na miru, neka uživa i s vremenom riješi svoje nedoumice.
U potpunosti je razumijem, moja borba za dijete je trajala samo godinu dana i uzrokovala vrlo slične osjećaje.

Doči će vrijeme kad će mama i sama poželjeti "progutati knedlu".

[Anemona]

Ma dajte.
Kolike žene štrecne kad im suprug malo žešće pogleda drugu, pa to smatramo normalnom ljubomorom i ne govorimo o opasnim mislima. Ako žena napravi scenu svaki put kad suprug pogleda drugu, onda treba stat i pogledat što se događa. Govorim o ženi jer je žena pitala, za ljubomorne muževe vrijedi isto.
Ova žena ima malenu, dugo čekanu bebicu. Ima neke misli za koje i sama zna da su nezrele. I ja imam misli za koje znam da su nezrele, a imate ih i vi, samo je pitanje prizanjete li i ih sebi i priznajete li da su nezrele.
Naravno da treba reagirati ako se razmaše, ali ovo ovdje je u rangu bilo čega što svatko od nas ima, svatko na svoj način, a treba pazit da se ne razmaše.
Što se mene tiče, ne želit ostavit bebicu od 5 mjeseci drugima je najnormalniji mogući osjećaj. Što se muževa tiče, ja svome uvijek pokažem kad neku vrijedi pogledat.

X

[vertex]

Ma radi se o samo maloj bebici, nema 5 godina.
Ja bih pustila mamu na miru, neka uživa i s vremenom riješi svoje nedoumice.
...
Doči će vrijeme kad će mama i sama poželjeti "progutati knedlu".

I ja X na tebe :D

[kavofob]

Ja sam uvjerena da će "sebičnost" proći kad beba bude malo veća. Tvoje misli nisu nenormalne nego rezultat povezanosti i potrebe koju osjećate jedno za drugo. Vjeruj, poželjet ćeš i ti malo vremena za sebe kad međusobna potreba bude manja.

Meni je iskreno žao što sam forsirala svoje prvo dijete na druženje s bakama i djedama, na koje nije bio spreman. Sa curkom sam bila pametnija i nismo se odvajali ni na trenutak do nekih godinu i pol, sve dok ona nije sama pokazala želju za druženjem i odvajanjem od mene. Sada, s 2,5 godine je neopterećena i samopouzdana za druženje s kim i kad poželi, ali u svakom trenutku zna da može odbiti neko druženje i da će se njena volja poštovati.

Nema razloga da tako malu bebicu ostavljaš samu s bilo kim. Neka je se nauživaju dok si ti kraj njega, a što se negativnih misli tiče, važno je da si ih svjesna. Pokušaj ih po malo kontrolirati i potisnuti pozitivnim mislima. Vjerujem da će blijediti kako bebač bude rasao.

Mene su i s prvom i drugom bebom mučile prisilne misli. Bilo je opako, dok nisam shvatila što su ustvari i zašto se javljaju. Sad ih s trećim očekujem kao najnormalniju pojavu

[leonisa]

ja se jednostavno nisam osjecala ok razdvojeno od nje.
s druge strane, dojila je iskljucivo i na zahtjev, izdojeno nije dolazilo u obzir jer ga nije htjela tako da, osim odlasku zubaru i ginekologu (a tu je i muz bio u blizini, u setnji), nisam se razdvajala.
jednom sam otisla kupit nabrzaka neke stvari za nju za more i ostavila ju sa muzem. nikad vise. ja sam zapela u kolapsu, ona je 3h histerizirala, bilo je ljeto, vrucine, odbijala je izdojeno i ja sam zakljucila da je bebi mjesto uz mater :D

sto se ostajanja kod baka i dida tice, kao i slipovera, rekla sam da cu je ostaviti kad sama pokaze zelju.
tako i bi.
s dvije je trazila spavanjac, a mi smo prvi put izasli i to na hladno pivo na jarunu :D
s tri je trazila da sama ide na more bez nas i isla je.
imam kcerku lutalicu kojoj nije bed putovati, landrati, zivi za odlazenje u goste i slipovere

moj moto je bio da joj pruzim sigurnost i ne stavljam u situacije za koje nije spremna da bi kasnije bila dovoljno odvazna upustit se u nove izazove. tako i je.

[leonisa]

i potpis na vertex!

s druge strane ni ja se nisam osjecala ugodno niti kad je imala 5 godina, a ne 5 mjeseci jer sam znala da neki ljudi ne postuju, ajmo ih nazvat, moje i muzeve smjernice vezane uz odgoj i odnose.

[mama courage]

u pomikakinom postu je lijepo rečeno:

morat ćeš raditi na sebi, kad dijete poraste takav bi osjećaj mogao biti problem.

mislim da smo time sve objasnile.

[mama courage]

i potpis na vertex!

s druge strane ni ja se nisam osjecala ugodno niti kad je imala 5 godina, a ne 5 mjeseci jer sam znala da neki ljudi ne postuju, ajmo ih nazvat, moje i muzeve smjernice vezane uz odgoj i odnose.

ali jedno je (u ovom slučaju razumljiva) posesivnost, pa i (u tvom slučaju) opravdani strah (jer znaš da ne poštuju tvoje smjernice), a drugo je strah da će dijete zavoljeti nekog drugog više od tebe.

čitate li vi uopće naše postove?

[Anemona]

Rad na sebi se podrazumijeva čim smo se odlučili na dijete.

[Anemona]

ali jedno je (u ovom slučaju razumljiva) posesivnost, pa i (u tvom slučaju) opravdani strah (jer znaš da ne poštuju tvoje smjernice), a drugo je strah da će dijete zavoljeti nekog drugog više od tebe.

čitate li vi uopće naše postove?

Baš me zanima koliko žena koje su se našle u situaciji s bebom: "nervozan dan", grčevi, dijete plače, ne želi jesti, ne želi spavati i tako cijeli dan, mama je več luda i naravno nervozna ko pas i na to dođe npr. baka, uzme dijete i dijete blaženo zaspi, da im nije prvi poriv, ili barem neki zadnji poriv u primozgu bilo:
a) pa ja sam nesposobna mama
b) pa dijete više voli baku
c) pa dijete će misliti da ga ne volim,...

[leonisa]

ali jedno je (u ovom slučaju razumljiva) posesivnost, pa i (u tvom slučaju) opravdani strah (jer znaš da ne poštuju tvoje smjernice), a drugo je strah da će dijete zavoljeti nekog drugog više od tebe.

čitate li vi uopće naše postove?

da. i pisem na rate :D

to je jedino sto mi je bed u cijelom postu, al nekako brijem da se radi o nesigurnosti koja je prisutna kod svih novopecenih roditelja, samo je pitanje koliko je izrazena.
i da, mozda ta recenica pokazuje da autorica vuce korjen problema iz vremena puno prije djeteta, but don't we all

[leonisa]

emsa, meni je to ona spika koju brijemo mi roditelji malo starije djece: good cop, bad cop.
tata je zabavan, mama vjestica koja nesto brani i gundja i nije fer da s tatom uziva u zajebanciji, a mama je ta koja zajebanciju kvari. npr.

[vertex]

ali jedno je (u ovom slučaju razumljiva) posesivnost, pa i (u tvom slučaju) opravdani strah (jer znaš da ne poštuju tvoje smjernice), a drugo je strah da će dijete zavoljeti nekog drugog više od tebe.

čitate li vi uopće naše postove?

Ja iz tona i konteksta posta taj strah nisam shvatila baš kao nešto jako dramatično, nego kao jednu od blesavih misli koje nam prozuje glavom, a odraz je mamine emocionalnosti i toga što je nova u roditeljskim vodama.
Ako se varam i stvar je ozbiljnija, margaretica mi djeluje jako suvislo i staloženo i mislim da će si znati pomoći ili naći pomoć. Ali ne mislim da je ozbiljnije.

[mama courage]

Baš me zanima koliko žena koje su se našle u situaciji s bebom: "nervozan dan", grčevi, dijete plače, ne želi jesti, ne želi spavati i tako cijeli dan, mama je več luda i naravno nervozna ko pas i na to dođe npr. baka, uzme dijete i dijete blaženo zaspi, da im nije prvi poriv, ili barem neki zadnji poriv u primozgu bilo:
a) pa ja sam nesposobna mama
b) pa dijete više voli baku
c) pa dijete će misliti da ga ne volim,...

zato treba mlade majke savjetovati da se uopće ne dovedu u situaciju nervoznog dana gdje "već lude", nego da odmah pozovu baku.

(a kad bih pripadala onom konzervativnijem krugu rekla bih: nek se mama spremi da bude lijepa i svježa kad tata dođe kući )

[mama courage]

emsa, meni je to ona spika koju brijemo mi roditelji malo starije djece: good cop, bad cop.
tata je zabavan, mama vjestica koja nesto brani i gundja i nije fer da s tatom uziva u zajebanciji, a mama je ta koja zajebanciju kvari. npr.

kužim, samo što bakama (i djedovima, naravno) dozvoljavam tu privilegiju, ocu ni pod razno.

[BusyBee]

Sasvim je normalno da se ne zelis odvojiti od tako male bebe.
Sasvim je normalno i da imas pomalo iracionalne strahove i brije tek 5 mjeseci nakon poroda.
Odlicno je da shvacas da nisu opravdani i racionalni.
Sve ce doci na svoje, samo polako. I sto se manje budes forsirala da udovoljavas tudjim prohtjevima oko toga da im das dijete na cuvanje/nunanje/bilo sto, to ce te prije proci te brije.

[kljucic]

Mislim da je bitan faktor to što je to dugo čekana beba. Ja sam bila takva sa Davidom jer sam od Leona bila stalno odvojena (bila je u bolnici skoro cijelo vrijeme). Prvih 6 mjeseci nitko nije smio blizu Davida. Ne sjećam se kad sam ga prvi puta ostavila na duže kod bake. Valjda sa godinu dana kad sam htjela-ne htjela morala na posao. S vremenom sam se opustila. Svjesna si "problema" (iako ja mislim da je to normalno) i zato mislim da nije alarmantno jer sam sigurna da će se sve posložiti. Sretno u guštajte u svom djetetu

[leonisa]

kužim, samo što bakama (i djedovima, naravno) dozvoljavam tu privilegiju, ocu ni pod razno.

mozda baka ima nutellu i smokice

meni, recimo, nije fer sto mi kcer voli jednog didu vise no drugog i bake samo zato jer se on s njom ponasa ko da je i on 6 god. ko i ona.
kad je imala 4, ponasao se ko da ima 4.
ako prezivimo do punoljetstva, na konju smo.
no on je po meni bio neodgovoran i nije se ponasao zrelo sto je dovelo mene x puta do toga da pozelim pomjesati normabel s rakijom, no normabela imala nisam.
on je izbacio sva slova iz rijeci odgoj, on nije znao reci ne, on joj je sve dopustio i kad bi se vracala doma, u ruke sam dobila cudoviste koje je trebalo preodgajati i zahvaljivati svemiru sto je ziva (voznja bez AS, kacige, voznja offroad na biciklu, nizbrdo, bez kacige, a tek je provozala bez pomocnih) uz to, ispravljati njegove greske jer bi joj, ruku na srce, lagao. njegov moto je bilo smiriti problem sada, rjesavat ce se kasnije, pa bi: mama mogu gledat crtice kad dodjemo doma? ne, ne mozes, kasno je. tantrum. on: ma mozes, mozes. ja: ne, ne moze, rekla sam. on: ma ja to samo tako kazem da se sada smiri.

i dijete njega najvise voli iako je on taj koji ju je najvise puta razocarao bas takvim spikama i lazima.
drugi od nje zahtjevaju odredjeno ponasanje primjereno njenoj dobi i njihovim granicama. oni nisu zabavni. nisu ni mama ni tata. ne ko taj dida.

tako da ja kuzim i taj "strah".
kod mene se ne radi o strahu, samo o pistoffu jer ispravljam krive drine, al znam da su ostali bake i dida, povrjedjeni i ne smatraju to pravednim. a bome ni zrelim.

[cikla]

Baš me zanima koliko žena koje su se našle u situaciji s bebom: "nervozan dan", grčevi, dijete plače, ne želi jesti, ne želi spavati i tako cijeli dan, mama je več luda i naravno nervozna ko pas i na to dođe npr. baka, uzme dijete i dijete blaženo zaspi, da im nije prvi poriv, ili barem neki zadnji poriv u primozgu bilo:
a) pa ja sam nesposobna mama
b) pa dijete više voli baku
c) pa dijete će misliti da ga ne volim,...

Moj odgovor je b)

Ceo dan sam se gnjavila sa njom jer je nervozna zbog remenčića.
Sa svakim presvlačenjem pokušavala da je animiram da uradimo bar jednu seriju vežbi.
Kada nismo radile vežbe za kukove pokušavala sam da joj ojačam ruke, vrat, leđa.
Odbija jednu dojku.
Izvodim akrobacije ne bih li našla položaj u kojem ću je nahraniti.
Prekinut joj je san jer je morala kod ortopeda, pedijatra, na vakcinaciju štagod.
Plače jer je premorena, pregladnila, sputana Pavlikom, oseća moj umor i nervozu.

I onda dođe baka ili tetka i ona razvuče osmeh i počne mlatiti rukicama.

[Mima]

Sasvim je normalno da se ne zelis odvojiti od tako male bebe.
Sasvim je normalno i da imas pomalo iracionalne strahove i brije tek 5 mjeseci nakon poroda.
Odlicno je da shvacas da nisu opravdani i racionalni.
Sve ce doci na svoje, samo polako. I sto se manje budes forsirala da udovoljavas tudjim prohtjevima oko toga da im das dijete na cuvanje/nunanje/bilo sto, to ce te prije proci te brije.

X

[leonisa]

Moj odgovor je b)

Ceo dan sam se gnjavila sa njom jer je nervozna zbog remenčića.
Sa svakim presvlačenjem pokušavala da je animiram da uradimo bar jednu seriju vežbi.
Kada nismo radile vežbe za kukove pokušavala sam da joj ojačam ruke, vrat, leđa.
Odbija jednu dojku.
Izvodim akrobacije ne bih li našla položaj u kojem ću je nahraniti.
Prekinut joj je san jer je morala kod ortopeda, pedijatra, na vakcinaciju štagod.
Plače jer je premorena, pregladnila, sputana Pavlikom, oseća moj umor i nervozu.

I onda dođe baka ili tetka i ona razvuče osmeh i počne mlatiti rukicama.

tu ti je odgovor.
bebe/djeca reflektiraju nasa stanja i emocije.

[meda]

Baš me zanima koliko žena koje su se našle u situaciji s bebom: "nervozan dan", grčevi, dijete plače, ne želi jesti, ne želi spavati i tako cijeli dan, mama je več luda i naravno nervozna ko pas i na to dođe npr. baka, uzme dijete i dijete blaženo zaspi, da im nije prvi poriv, ili barem neki zadnji poriv u primozgu bilo:
a) pa ja sam nesposobna mama
b) pa dijete više voli baku
c) pa dijete će misliti da ga ne volim,...

ja sam u takvim situacijama pomisljala samo na to da nije normalno za dijete da bude stalno samo s jednom osobom. i dalje to mislim. sto su stariji to vise. govorim o situaciji kada su mama i beba stalno sami.

ali i dalje mislim da je normalno da je dijete do neke dobi stalno s mamom, ali to ne iskljucuje da druge osobe budu s njima.

ja stvarno nikad nisam imala strah da ce moje dijete nekog drugog vise voljeti (istina, nemam to ni za muza :D) pa mi se to cini malo pretjerano, za mene. ja ne bi mogla s tim zivjeti. dapace, ja bi rado da ima vise osoba s kojima ima dobar odnos, ali nazalost kandidata bas i nema na vidiku

[meda]

kad malo razmislim, vjerojatno to ima veze i s time kakva je beba inace. ako je beba koju stalno trebas nosit i koja bi stalno bila na cici inace cendra, cvili i vristi onda te jako brzo produ takvi osjecaji da ne bi nekom drugom dao bebu da ju drzi ako ce ju to umiriti

[cikla]

tu ti je odgovor.
bebe/djeca reflektiraju nasa stanja i emocije.

Naravno, i mislim da nas je većina toga svesna kada se nađemo u toj situaciji. Tada predam dete ocu, kažem da moram malo da se smirim i odem u drugu sobu. Ne ostavljam je baki. Jednostavno, mislim da su roditelji ti koji u prvih godinu dana treba da budu uvek sa detetom i da mu pruže sigurnost. Sigurno sa drugim detetom to popusti u glavama, ali sada kada stvaramo našu malu porodicu ne želim da se neko meša.
To ne znači da ne dolazi u kontakt sa drugima.

[leonisa]

Naravno, i mislim da nas je većina toga svesna kada se nađemo u toj situaciji. Tada predam dete ocu, kažem da moram malo da se smirim i odem u drugu sobu. Ne ostavljam je baki. Jednostavno, mislim da su roditelji ti koji u prvih godinu dana treba da budu uvek sa detetom i da mu pruže sigurnost. Sigurno sa drugim detetom to popusti u glavama, ali sada kada stvaramo našu malu porodicu ne želim da se neko meša.
To ne znači da ne dolazi u kontakt sa drugima.

tocno
meni je isti film i s drugim :D

nego, autorica je napisala da beba ima kontakt s drugima, uz njenu prisutnost tako da tu ne vidim problem :/

ja, recimo, imam nelagodu kad netko drugi drzi moju bebu ako inace imam nerazrjesene emocije s tom osobom. ili mozda dijelom negativne.
ono sto me smeta kod nosenja djeteta od strane outsidera (znaci van nase nuklearke) su mirisi i parfemi. oni tako lako predju na bebu, a ja sam jako mirisno osjetljiva i miris mi je jedan od jacih podrazaja, te utjece i na dojenje.

[Jadranka]

Ni ja ne mislim da je ozbiljni problem u pitanju, samo majčinska posesivnost. Ja ne razumijem ljude koji bi željeli tako malo bebu odvajat od majke, ni na koje vrijeme, ako majci nije ugodno.

Potpis na sumskovoce

Bas mi je drago da se o ovome pise. I ja se osjecam pomalo posesivno u vezi svoje bebe.Neki dan ga je mm odnio kod svekrve i nije ga bilo sat vremena. Prvih poa sata mi je bilo ok, malo odmora, al poslije toga mi je poceo toliko nedostajati da sam osjecala fizicku nelagodu sto ga nema. A ne volim ni kad

[Mima]

Ja nisam imala ovakve "nezrele" misli tipa da će beba nekoga više voljeti nego mene ili da sam loša mama - dapače, imali smo ogromne probleme sa hranjenjem, pa kad bi nekome donekle uspjelo nahraniti je (privatnoj patronažnoj sestri npr.) onda sam osjećala samo olakšanje. Ali osjećala sam baš fizičku nelagodu kad bih se odvojila od djeteta (što je bilo ravno jednom u toj mlađahnoj dobi), iako je dijete ostalo sa tatom koji se od prvog dana o njoj brine jednako kao ja, pa nije bilo razloga za strah ili za ljubomoru - radilo se jednostavno o fizičkoj nelagodi i nemiru. No, već nekoliko mjeseci kasnije vrlo rado sam prepuštala dedi i baki da ju šeću po parku u kolicima.

[Cocolina]

Iskreno, meni ovako kako se ti opisuješ ipak ne zvuči baš normalno i mislim da bi se ipak trebala malo zamisliti. Naime, OK mi je da je ne ostavljaš na čuvanju, ali da gutaš knedle i more te svakakve misli dok baka malo primi bebu, a da ne govorim o tome da je ne želiš ostaviti ni na pola sata s njima, e to mi nije baš prihvatljivo.

Pokušaj na način da ostaviš bebu kod bake dok se ti npr., otuširaš, pospremiš nešto u drugoj sobi i sl. Naime, nemoj si dopustiti da ti ovakvo ponašanje još više progresira, jer češ i sebi i drugima napraviti veliki problem. Dobro je da si prepoznala da nešto "ne štima" u tvom ponašanju i razmišljanju, a to je prvi korak da se počneš mijenjati.

A šta se tiče dužeg čuvanja, za to još imaš vremena.

slažem se!

[Jadranka]

a

Ni ja ne mislim da je ozbiljni problem u pitanju, samo majčinska posesivnost. Ja ne razumijem ljude koji bi željeli tako malo bebu odvajat od majke, ni na koje vrijeme, ako majci nije ugodno.

Potpis na sumskovoce

Bas mi je drago da se o ovome pise. I ja se osjecam pomalo posesivno u vezi svoje bebe.Neki dan ga je mm odnio kod svekrve i nije ga bilo sat vremena. Prvih poa sata mi je bilo ok, malo odmora, al poslije toga mi je poceo toliko nedostajati da sam osjecala fizicku nelagodu sto ga nema. Iako mi je ok da ga drugi drze i nosaju, ne volim kad mi npr. svekrva dodje i odma mi ga uzima iz ruku kao da apriori ima neko pravo na njega. Volim kad ga dam nekom da ga mogu uzet kad mi je volja. Al mislim da su sve to prirodni osjecaji i da ne treba nista forsirat. Uzivaj u svojoj bebi koliko hoces i kad budes spremna, ti osjecaji ce proc, i ostavljat ces je drugima.

[mama courage]

oni nisu zabavni. nisu ni mama ni tata. ne ko taj dida.

i još jedno navaroučenije... na roditeljima nije da budu zabavni.

potpuno te razumijem za ovaj pissoffed. imali smo i mi takve trenutke, dijete se uspije u nekoliko sati potpuno izobličiti u ponašanju i karakteru. pomahnita potpuno. pa ju moramo malo prizemljiti. sad je sve već puno bolje, kako je veća. drugačije su to sad igre i interakcija (sad je najbitnije odvući baku u mueller ).

na svu sreću mi ovakve probleme oko sigurnosti nikad nismo imali.

[cvijeta73]

ja ko meda
ne mogu se nikako uživjeti u te vaše osjećaje sebičnosti. ni s prvim ni s drugim. i uopće mi je nepojmljivo kako bi djeca voljela nekog više od mame i tate, koliko god ne daju smoki.
a s drugim je moja M bila ta koja je bila posesivna i htjela samo mene. u stvari samo cice. u stvari, da budemo precizni, samo lijevu cicu.
tko god ju je mogao zabaviti na koje god vrijeme, je bio dobrodošao.
samo da znate da ima i takvih

leo, meni je pregenijalno imati u familiji jednog takvog zabavnog dedu. najozbiljnije. ok, ovo za AS, ali stvarno mislim da možda pretjerujete s ovim čudovištima koji se vraćaju doma. (naj se ljutiti na mene ). ne znam, djeca znaju da kod bake se može jedno, kod dide drugo, kod mame treće. dečko od moje sestre je takav, ponaša se kao da mu je jel već po potrebi godina. meni je to ok, imaju svoj poseban odnos, drugačiji od drugih odnosa, odnos kakav nikad neće imati niti sa mnom niti s mm-om. frendovski. da vidite kako se posvađaju, pa se ovaj uvrijedi na njih, brate mili ko da m nema 5 godina, a on 35. ali ga obožavaju. išli su svi tri u dućan po kruh jednom u pidžami. npr.

inače, slažem se s vertex, nisam se zabrinula uopće za autoricu uvodnog posta, sam uvodni post mi ne odaje da je neka frka i da se radi o majci koja će gušiti dijete svojom posesivnošću. to je beba od tek 5 mjeseci, nek žena uživa kad joj tako paše.

[Beti3]

margaretica, posve normalno.
Prvu godinu, beba je samo mamina i daje se nekome samo ako mama baš ne može. Točka.
Nakon prvog sina, kad su shvatili da ga ne dam, za drugo i treće dijete nije nitko ni pitao. Znali su moj stav. Posesivna mama. I sebična. I neka. Kasnije, pomalo, i dijete poželi bakama i tetama.

Kad poraste već ćeš vidjet da će biti drugačije. Mislim da bi te svi oko tebe trebali razumjeti. Ako ne razumiju, reci im to jasno i glasno. Ti si mama.

[leonisa]

kak ne? nisi gledala gilmorice?
iako vise vucem na lois :malkomusredini:

riplajala sam emsi

[cvijeta73]

majko moja, znam da će me dopasti neka snaha kao vi. znam to. predosjećam. kukulele.

[leonisa]

cvijeta, kaj bi se ljutila. i da ocu, na tebe ne mogu :D
jasno je meni za posebne odnose i djeca znaju s kime i sto, al ja dobijem sizu zbog didinih ispraznih rijeci.
ili neistina.

npr. pocela je odbijat prati zube jer joj je dida rekao da ih on pere jabukom. pa ti ispravljaj krivu drinu i objasnjavaj da nista ne moze zamijeniti cetkanje, da jabuka moze biti sos ako cetkice nema, a ona cetkicu uvijek ima.
to su banalne stvari, al krvoispijajuce. ak me kuzis :D

edit:


:dragojojdaimakceri: