drugo dijete....da ili ne??

[hope1210]

neznam gdje bi postavila ovo pitanje, ali me jako zanima.
Drage mame da li netko od vas ima dijete sa posebnim potrebama (u mome slucaju epilepsija, uzrok nepoznat) i usudio se na drugu trudnocu, i kako je to sve ispalo???? Ja imam jedno dijete i stvarno bi (radi njega) zeljela imati jos jedno, zao mi je da ostane sam i da nema nikoga kada bude veci da se igra sa njim i bude tu uz njega. Ja imam sestre i neznam kako bi sve ovo prezivila bez njih, velika su mi potpora i utjeha. Uzasno me je strah trudnoce , ali bih se usudila u nadi da ce drugo "ispasti" zdravo. Mozda je glupo pitanje , ali me stvarno zanima.
Unaprijed puno hvala na odgovorima

[Anemona]

Željela bih ti prije svega pružiti podršku i dati svoje mišljenje. Ono na što bih ja obratila pažnju je da ne bih imala radi prvog djeteta, bez obzira na posebne potrebe ili ne.
Drugo dijete imaj radi sebe, kad ga ti želiš, kad osjećaš da si spremna.

[yellowkitty]

Imam prijatelje koji su imali 2. dijete s jako malom razlikom, desilo se, a tada je 1. bio praktički beba i nisu ni znali kako će bit s njim. 2. klinac je zdrav, prava čigra.
Stariji je puno napredovao na nagovor mlađeg... kad vidite dijete od 4 godine kako starijeg brata od 5 godina gura da se sam popne na kauč i govori mu "ajde, ajde"... <3
Jednostavno je taj mali "vukao" svog brata i bilo je očito da mu zaista pomaže, sasvim sigurno s motoričkim aktivnostima ali i na sve druge načine.
Njihov otac ih gleda i kaže: "evo vidiš vazda je tako, što Bog jednom uzme, drugom da".

Što god da odlučiš, odluči tako da ne budeš u strahu. sretno

[hope1210]

Draga Anemona ja i prvo dijete imam jer sam ga silno zeljela, volim djecu, tako da drugo ne zelim samo radi sina nego naravno i radi sebe, ali znajuci da kako on raste tim ce biti teze i kada bi imao brata ili seku zivot bi mu bio laksi jer nebi bio sam, onda sebe nekako stavljam u drugi plan.
Yellowkitty sada si me bas ohrabrila i hvala ti na tome a neznam sta je sada jace ili ta zelja i nada da ce drugo ispast uredu, jer koliki bi covjek trebao biti pehist da svako bude bolesno.....ili taj strah od rizicne trudnoce, pa mogucnost komplikacije pri porodu ili ako sve bude u redu da se odjednom otkrije (kao sada) da je dijete bolesno ...... nekako nikako se ne moze biti pametan

[Anemona]

hope, nadam se da te nisam uvrijedila, samo gledam po sebi.
Čim kao glavni razlog za drugo dijete navodim - da prvo ne bude samo, osjećam se kao mrvicu na pogrešnom putu.

[yellowkitty]

Tvoji su strahovi opravdani jer si doživjela da se loše stvari ne dogode samo drugima... ali čim pitaš, tražiš mišljenja, važeš - već po tome se vidi da te obuzela želja za tim drugim djetetom. Ali zbog specifične situacije ne znaš bi li poslušala taj majčinski zov. Osluškuj i dalje pa ćeš već odlučiti.
ovo što pišeš:

jer koliki bi covjek trebao biti pehist da svako bude bolesno.....ili taj strah od rizicne trudnoce, pa mogucnost komplikacije pri porodu ili ako sve bude u redu da se odjednom otkrije (kao sada) da je dijete bolesno ...... nekako nikako se ne moze biti pametan

je zapravo bojazan svake od nas kad se upuštamo u majčinstvo. Imamo na svojoj strani prirodu (koja je uredila da za oko 90-95% nas bude sve u redu u trudnoći, porodu i nakon poroda + zdravo dijete) i modernu medicinu i tehnologiju koja svašta može i zna. To dvoje u kombinaciji većini nas žena pruža dovoljnu sigurnost, pa ako se odvažiš na drugu bebu, možda će i tebi pružiti podršku, utjehu i razinu sigurnosti koje su ti toliko potrebne.

Slažem se s Anemonom da mora bit u pitanju tvoja želja, nije potrebno da imaš dijete u svjetlu žrtvovanja. Trebaš u tome, i to itekako, uživati.

[mala-vila]

ja to vidim kao anemona, roditelji bi trebale imati djecu radi sebe, jer oni to zele i zato sto su spremni, drugi razlozi mi ne drze vodu

[hope1210]

hope, nadam se da te nisam uvrijedila, samo gledam po sebi.
Čim kao glavni razlog za drugo dijete navodim - da prvo ne bude samo, osjećam se kao mrvicu na pogrešnom putu.

ma NEEEE , zasto bi me uvrijedila, to kako sam ja napisala i ispalo je kao da zelim radi prvog djeteta da nije samo....ali naravno da zelim i radi sebe , jer da nije tako onda nebi ni mislila na drugo, nego sigurno bi pomislila "dovoljno mi je jedno i jos k tome bolesno"

[Audrey]

Poznanici moje mame imaju starije dijete koje je zbog oštećenja u porodu ostalo invalid, i odmah su im rekli da nikad neće samostalno hodati i da će vjerojatno imati i drugih motoričkih oštećenja. Kad su razmišljali o još jednom djetetu pitali su se kako će hendlati bebu uz starije dijete oko kojeg zapravo imaju jako puno posla, hoće li to starije dijete biti zakinuto za potrebnu brigu jer će i beba tražiti svoje vrijeme, jeli pravedno mlađem djetetu danas-sutra kad njih više ne bude 'natovariti na vrat' brata invalida...
Kako mi je mama rekla, ženi je jedan od liječnika kojem su odlazili radi djeteta rekao da s još jednim djetetom samo svi mogu 'profitirati': roditelji - jer im se život neće vrtiti samo oko bolesnog djeteta; stariji brat - aktivnosti zdravog djeteta oko njega mogu na njega djelovati poticajno; mlađe dijete - razvoj empatije i ostalih pozitivnih strana karaktera... Osim toga rekao joj je kako je viđao slučajeve da roditelji koji imaju samo to jedno, bolesno dijete, često od sebe naprave veće žrtve a od djeteta većeg invalida nego što je to objektivno potrebno.
Danas ti roditelji imaju još i dva zdrava i izuzetno živahna blizanca, vjerujem da ne znaju kud bi prije, ali kad odem k mami u kvart i kad ih vidim vani u šetnji meni se čini da je baš ispalo kako je onaj doktor rekao - svi su 'profitirali'.

[Anemona]

Ja vjerujem, odnosno prilično sam sigurna da dijete s posebnim potrebama bolje napreduje uz brata/seku, jer ga ovi "vuku" naprijed, isto tako vjerujem da taj "zdrav" brat/seka puno dobije u tom odnosu s brtom/sekom s pp. Tu uopće nema sumnje.

Ono što ja naglašavam je da drugo, treče,.... deseto dijete treba roditi mama kad je spremna i kad ona osjeća da ga svim srcem želi.

[hope1210]

Audrey i ja sam o tome razmisljala, neznam dali ce se sa drugim djetetom prvo mozda "zapostavit" , imati se manje vremena za njega, ili ce se mozda drugo osjecati "zakinuto" jer se oko prvog treba vise brinuti......ali to je sve lako i mislim da se sve to vrijeme moze izbalansirati, jedini strah je ta neizvjesnost kakva ce biti trudnoca, porod (ako moze ja bi radje na carski jer me strah komplikacija pri porodu, iako preferiram prirodnim putem ali strah je sada jaci) i sve sto ide uz to.

A pri tome nazalost bioloski sat otkucava, tako da i nemam bas puno vremena za razmisljanje a zelja je tolika da bih ja i sada odmah da nije strah prisutan .......milijun pitanja i puno vasih ohrabrujucih odgovora na kojima se cijelim srcem zahvaljujem. Ma kada bih samo znala da ce drugo biti zdravo imala bi ga odmah

[Vivica]

Hope, ja sam isto razmišljala kao ti. Željela sam drugo, a strah je bio prisutan. Tada sam razgovarala sa psihologinjom koja mi je rekla da uz drugo dijete starije može samo profitirati, a velike su šanse da će s drugim biti u redu. I jako mi je drago da smo se odlučili na drugo, stariji ju je odmah prihvatio kao da je oduvijek tu, mazi ju, tepa joj, osjeća ju kao dio nas. Sad smo baš onako - kompletni .
Još uvijek se bojim, još uvijek uspoređujem, pratim, nisam sasvim opuštena (kod njega je bilo sve idealno do 2. god. - ima Asperger sindrom), ali i to je sasvim normalno.
Nadam se da će i kod tebe želja biti jača od straha i da sam te bar malo ohrabrila

[olana]

kad ti se rodi bolesno dijete nakon uredne trudnoće, kada se ne zna zbog cega je doslo do ostecenja i da saznaš da je u pitanju genetska bolest .... teško se odlučiti na drugo dijete. No ipak jesmo i nismo pogriješili. Bilo je jako teško ne umirati od straha za vrijeme druge trudnoće da li će sve biti u redu s djetetom (kod prvog nisam previše razmišljala o tome). U drugoj trudnoći bilo je komplikacija, ali je sve ispalo na kraju dobro. Rodilo se zdravo.
Inače, kad ginekolog zna da imas dijete s posebnim potrebama onda te malo više kontrolira u sljedećoj trudnoći, bar mene jesu. I oni su inzistirali na carskom bas zbog toga da izbjegnu dodatne moguće komplikacije.
Ako se bojis da ćeš zapostaviti drugo dijete, neka te ne brine to. Starije je često bilo po bolnicama. Kako ga nisam željela ostavljati samog bila sam i ja s njim , ali i mala beba je bila sa mnom jer sam dojila (planirala jednu pa na kraju do treće godine). I jedno i drugo su imali osjećaj da sam uz njih i ne vjerujem da je njoj prisustvo u bolnici bilo traumaticno iskustvo. Trudila sam se uvijek da odgovorim na potrebe oba djeteta. Ne mogu reći da je jednostavno, ali nije ni tako teško kao što se misli.
Možda je drugo dijete ispalo malo naprednije zbog 'zanemarivanja', ranije naucilo jesti u odnosu na drugu djecu njene dobi i biti samostalnije, jer je starije dijete ipak bilo gotovo nepokretno i ograničenog razumijevanja, a i ja manje opterećena hoće li ona dovoljno pojesti, isprljati nesto i koliko će to trajati........ no ona je sad jako veselo dijete, nije nikad pokazala da joj fali pažnje i jako voli svog brata.
A i na njemu se vidi da je ona pozitivno utjecala na njega......

[hope1210]

Hvala vam puno
ja ni u prvoj trudnoci nisam bas imala srece sa ginekolozima , slali su me natrag kuci sa glavoboljama i visokim tlakom itd. Nekako ne vjerujem nikome vise , sada cu promjeniti ginekologa pa mozda bude vise srece, mozda mi bude kao i tebi Olana , ko zna ...... i opet govorim da me nije strah da bi drugo moglo biti bolesno ko prvo sve bi ja to prezivila, i sve bi sredila i nije me strah izazova da li cu sve stici , ovo ili ono, jedino je taj strah od bolesti prisutan. Vi ste hrabre i svaka vam cast na tome , volila bi da i ja mogu pa kud puklo da puklo

[naniluc]

Moja je dijete rođeno zdravo, život je bio krasan. Unatoč mom mucanju, dijete je govorilo razgovijetno i bez zastajkivanja. Tada smo odlučili imati drugo dijete i nakon poroda ja sam izgubila svoje prvo, kažem izgubila jer sam se tako osjećala. Dijete je počelo mucati, krenuli smo na terapiju, kupovali mu razne stvarčice da bi se osjetilo voljeno. Nakon što je mlađe dijete prošlo 2 godine, počelo je pričati i to jako netečno, zatim se to smanjilo, da bi koncem ljeta tako mucalo da nije moglo izgovoriti riječ. Sada smo dobro, masaže su puno pomogle, a u međuvremenu smo dobili i još jedno dijete, nadamo se da bude dobro i čim dobimo putovnicu, krećemo na preventivne masaže u Mađarsku.

[Lili01]

Draga Hope ja ima sina od 15 godina koji ima i mentalnu retardaciju i epilepsiju i nakon njegovih 10 godina odlučili smo se na drugo dijete i sada mi je žao što smo toliko čekali jer kao što je Audrey rekla sa curicom koju smo dobili prije pet godina svi smo jako profitirali. Želim ti svu sreću ako se odlučiš!