joj, mogu birati hoću li na tu temu pisati ovdje ili na traumama iz djetinjstva
 |
|||
|
|
|||
joj, mogu birati hoću li na tu temu pisati ovdje ili na traumama iz djetinjstva
Ovo je najbolji savjet,winnerica prvotno napisa
recite da vam treba gotovina za ..... i da ćete nažalost morati prodavati viksu,
pa je ponudite prvo njoj, obzirom da je emotivno za nju vezana.
Kada je otkupi, onda vi njoj odlazite u posjetu.
Inače, ovi savjeti o postavljanju granica će teško proći, ili ih neće ozbiljno shvatiti, ili će se smrtno naljutiti.
Njoj ta vikendica nije samo kuća na moru, to je njezina mladost i uspomena na brata.
Možete se vi (ti i TM) dogovoriti kada vam ne smeta da ona bude tamo, da joj ispunite želju, pa ostatak ljeta organizirajte da bude popunjeno.
Ili iznajmite.
Ili trpite.
Ili ipak prodajte.
Samo joj nemojte dati da si uredi garsonjeru, jer ćete je onda tamo gledati cijelo ljeto...
piplice, jesi luda, nemoj im to savjetovati
vidiš da ih teta voza, i na kraju će joj prodati kuću za 20000 eura na sto rata.
ja bih se postavila, pa ako se teta posvađa, so be it.
ma zašto bi ona kupila kucu kada je ionako ima.
Neka je kupi da je ne prodate nekom drugom.
I da vam malo financijski pomogne.
To joj saopćite smrtno ozbiljni, ono, srce vam se para...
Nema rata, kao što rekoh, treba vam keš.
mi smo imali situaciju koja je trajala godinama, desetljećima
i završila je tako da se JA osjećam već 4 godine krivom jer sam to prekinula
tako ako si grižnju savjesti i osjećaj krivice za sve na ovom svijetu razvila do savršenstva probaj za početak ogranični tetine posjete
totalni otkaz gostoprimstva bi onda više tebe grizao nego nju
Imate li stan na kredit? Kolika vam je kamata? Koliko ste godina otplatili?
Da li je stan adekvatne velicine za vase potrebe?
Koliko cete poreza na vikendicu placati? Rezije+odrzavanje? Veci radovi kao krov ili fasada?
Ja bih prodala bez obzira na trziste jer je sad i u Zgb-u niza cijena. Pa tim novcem sebi posteno rijesiti stambeno pitanje i usput skinuti s vrata rodbinu. Pa nek se okrecu i zivi i mrtvi radi prodaje
ako placate velike kamate na vas stan i velik porez na vikendicu plus odrzavanje, onda godisnje sprzite posten put na havaje.
potpis....
ili tako ili i dalje svake godine imaj grč u želucu i proljeve..... pa da ti je rođena mater.... ako je nešto vaše, onda je vaše..... bez obzira koliko se nekome to sviđalo, bilo komforno,jeftino il kakvi dobri susedi bili....
ti i muž sjednite, porazgovarajte šta i kako hoćete i skupa to riješite....
ako nemate muda ni jedan ni drugi, onda i dalje trpite s*ranja....kaj da vam velim....
zamisli si sliku u svojoj glavi kak će vam biti kad to sve s tetom riješiš,
ispravak - kad je se riješiš!
i - evo ti početne snage!
Posljednje uređivanje od mama pticica : 09.06.2012. at 08:09
Baš mi vas je žao. Ono, trpite sranja već godinama od neke munjene babe...ma nema šanse da bi ja to trpila, ja sam tip koji radije nebi nigdje ni išao, nego trpio nekoga blizu sebe. Ali ti moraš biti svjesna da teta nije kao vi, ona je stara, mudra i dobro zna čija je vikendica i dobro zna zašto je platila žbuku i teće. Skupi hrabrosti (ajme kako bi ja to iz gušta umjesto tebe obavila) i reci joj. Pripremi se na dramatiziranje i sl ali moraš to riješiti. Kao što rekoh, ja bi joj rekla: "Teto, muž i ja smo pričali i dogovorili se za malo drugačije ljetovanje ove godine. Imamo u planu dolaziti malo češće, a doći će i moja mama od tad do tad, a tebi je vikendica na raspolaganju od tad do tad." Ako počne mudrovati, reci da ste vi već isplanirali tako, digni se i odi. Po čašu vodeI prebaci na drugu temu jer ta je tema gotova
možda će grdo zvučati, ali ako to sagledaš s aspekta da teta ima 70 godina i da statistički nije vjerojatno da će vas još desetljećima maltretirati, razlozi za prodaju kuće su smanjeni. ufff, stvarno grdo i hladno zvuči to ovako rečeno... ali hej, zaista je tako.
ja sam servilna osoba. moji roditelji su bili servilni (prema svima, a obitelji pogotovo). ove situacije sa predavanjem kreveta raznim tetama, strinama, rođacima u ne znam kojem koljenu, prijateljima raznoraznim nakon neke veselice i spavanje na nekim pomoćnim škripavim ležajevima negdje sa strane su mi jako poznate. ako si blaga osoba i ako nisi konfliktna, vrlo je lako moguće da ćeš imati groznu grižnju savjesti u slučaju da dođe do neke gadne svađe i to sa osobom koja nije tebi ništa u rodu. smatram da probleme sa svojim dijelom obitelji treba rješavati tvoj suprug. govorim iz aspekta nekoga čiji suprug ne dozvoljava takva "iskorištavanja" uz kojega i dan danas gutam knedle zbog nekih zahlađenih odnosa sa članovima obitelji. u konačnici je dobro da je tako, ali ja se ne osjećam dobro zbog toga...
zdrav savjet bi bio: razgovarati sa tetom svakako (u kojem tonu, to je na vama da odlučite), ako se treba isplakati, neka to i napravi, možete i vi s njom, ako vam je lakše. kako znate da ima argumente za sve, pripremite i vi svoje. barem si ih nekoliko već nabrojala da bi mogla iznjeti, zar ne?
i još jedna stvar: argument "bolje da je netko u kući nego da je prazna" financijski ne drži vodu osim ako ne iznajmljujete. potrošeni energenti vama dolaze na naplatu koliko sam shvatila?
u svakom slučaju vam želim sreću, što god na kraju odlučili!
Trina, dala si mi ideju za rješavanje jedne moje situacije... hvala!
Što se tiče kreveta i sličnih gluposti, mi ni nismo na moru, nego u mjestu koje ima terme i onda lijepo svako ljeto evo ti rodbine na 2-3 mjeseca, naravno mjesta nije bilo, brat i ja spavali na podu, da bi prepustili njima sobu, mama ih kompletno služila i hranila i uz to radila na poslu i doma.
Razumijem situaciju, ali je tek zato "ne razumijem" - postavite stvari na svoje mjesto dok je vrijeme, kuća je vaša i raspolažite s njom kako želite.
Zašto se toliko bojite ljute tete?
Da li je bolje da ste vi konstantno ljuti, samo da teta nije ljuta?
Riješite to po kratkom postupku.
Samo da dodam, sad neki od te rodbine imaju vikendice na moru i moram priznati da imam veliku averziju (traumu
Nikada do sad nisam kod nikoga besplatno ljetovala, ni ne budem. Ni u ludilu.
Da li da spominjem da moji kumovi žive na moru (u Rijeci) i imaju i vikendicu na drugoj lokaciji i da ni u ludilu ne bih išla tamo ljetovati, ni prije, ni sad.
Prvo ću iznijeti moju situaciju, koja je ponešto kontra od tvoje, ali iskoristit ću ovu priliku da se izjadam...
Moja sestra ljetuje par mjeseci godišnje, i još ode preko zime, u vikendici koja je od prije 3 godine u polovici mamino nasljedstvo od pokojne bake. Drugu polovicu je naslijedila moja teta, koja dole nije bila godinama, niti ima interesa dolaziti. Čitavo djetinjstvo i ranu mladost provodila sam čitava ljeta tamo i uživala u predivnom otoku. Kada sam sa 20 godina otišla živjeti sa MM-om, nisam više nikada otišla dole, dakle punih 15 godina. Zašto? Zato što moja sestra, sa maminom podrškom (priča je puno kompliciranija, ovdje iznosim samo dio katastrofalnih međuljudskih odnosa u mojoj familiji) svojata tu vikendicu na predivnom otoku, zato što ona ulaže u nju godinama (a samo ona ulaže zato što je tamo od 01.06. do 01.10. i nitko drugi od nje ni ne može dole otići, a ja sam godinama uporno nudila da dajem za režije i porez i da mi kaže što je sve dole napravila da joj mogu dati pola para - nije htjela uzimati lovu valjda zato jer se bojala da ću ja onda reći "hej, i ja ulažem, jad ti malo u Zg da i ja odem na ljetovanje), zato što samo ona zna kako ta stara kuća funkcionira (a to što sam i ja išla dole 20 godina i što i ja sve to znam, nije bitno?!), i zato što čim spomeneš sa bi išao dolje na odmor počne nabrajati "trebaš kupiti ovo i ono, ovo trebaš ovako koristiti a ono onako, moraš paziti sa prozorima radi komaraca, moraš paziti sa vratima radi škorpiona, ne smiješ ovo, a smiješ ono", i uza sve to ne pada joj na pamet reći "OK, ja ću onda ove godine dole otići mjesec dana kasnije, ili se vratiti mjesec dana ranije, da bi vi mogli ljetovati s djecom, nego očekuje da ona bude svo vrijeme u master bedroom a mi da se raspoređujemo po buksama.
I tkao ja godinama nisam bila na voljenom otoku, moja djeca nisu nikada vidjela tu ljepotu, godinama se besramno za sitnu naknadu uvaljujemo frendovima na desetak dana da se djeca barem malo okupaju i osunčaju, ili uopće ne odemo na morejer si ne možemo priuštiti plaćati negdje punu cijenu smještaja, a svo to vrijeme moja sestra bez djece uživa mjesecima sama u kući.
Sama sam si kriva, i zbog toga mi je užasno žao jer sam nepovratno zakinula sebe i svoju djecu za predivno ljetovanje na predivnom otoku. Smatram da imam prava ljetovati dolje isto koliko i moja sestra, samo što sam ja totalno drugačije naravi i nisam se perfidno borila za ta prava. Na svoju štetu.
anatom, ja bih stvari postavila ovako. Kuća je u vlasništvu TM-a. Imate djecu, i kada već imate kuću na moru, u interesu vam je da ta djeca ljetuju tamo i uživaju u blagodatima morskog zraka. Obavijestite ostatak obitelji (tvoju mamu, njegovu tetu, i ostale), kada ste vi na moru, a oni neka se rasporede oko tog termina. Termini su raspoloživi od 01.07. do 01.09., osim naravno termina kada ste vi u komadu na odmoru. Prije i poslije toga vi idete dolje vikendima kao god vam se sprdne. Dala bih jedno ljeto kao štih-probu, i naravno tražila od svih korisnika da plate sve što su koristili tijekom boravka. Ako jedno ljeto ne bi funkcioniralo, otkantala bi ih i sama koristila tu kuću, ali u tom slučaju zbilja ne vidim sa kojim bi pravom tražila od ostatka obitelji da plaća režije i održavanje.
Iskreno, ne bih stvari postavljala tako da pušem na to što netko popravlja po kući i onda tu kuću svojata. To je očito u ljudskoj naravi, i svi bismo mi u većoj ili manjoj mjeri bili takvi da se nađemo u takvoj prilici. Sad preostaje samo dogovor oko korištenja kuće, ili prodajte kuću i svima začepite usta.
Teta je, pretpostavljam, sestra TM-ovog pok. tate ili mame, i vjerojatno doživljava kuću kao nešto što je "njen brat/sestra sagradio/la", pretpostavljam da je u kući ljetovala godinama, vjerojatno nešto i doprinosila, možda čuvala djecu - jako su mi dobro poznate takve ljetne zajednice. I pretpostavljam da ona zaista misli da ima neka (moralna) prava na kuću, i to veća nego ti, a posebno nego tvoja mama.
Zakonski su naravno njena prava nikakva, a postoje li ljudski gledano kakva prava - to najbolje zna tvoj muž, koji je općenito osoba koja treba rješavati ovu situaciju.
Istina, postoje moralna prava i ljudskost ali to ne znači da netko nekoga mora terorizirati svojom prisutnošću. Sasvim je normalna stvar, i bilo bi pošteno a i kulturno od tete da sama odredi količinu boravka u kući, jer Kad bi se svi prozivali na nekakva moralna prava, imovinski problemi općenito bili bi još komliciraniji nego što jesu. Anatomim muž sad ima vlastitu obitelj s kojom ima pravo biti sam u svojoj kući. To je meni moralnije i ljudskije od stare žene koja je naučila na komoditet i besplatno ljetovanje. Ja i dalje mislim da bi joj trebali dati opciju da izabere od tog i togdatuma kad joj je slobodno besplatno ljetovati
ma ta teta sigurno sve shvaća i zna, neće joj se otkrit topla voda
ipak ima 70 godina
samo nju ne briga ništa nego ona sama
a nitko joj ništa ne govori i ne prigovara
pa vozi dok ide
Posljednje uređivanje od ZO : 09.06.2012. at 13:55
X
ja sam uvjerena da teta uopće ništa ne shvaća
na način na koji mi razmišljamo
da po njoj nije uopće upitno da ona ide dolje
i da bi joj se najprije napravio ogromni upitnik nad glavom da joj se išta kaže
a uvrijeđenost bi bila tek druga reakcija
i naravno da bi isključivi krivac bila anatom
Pa da, alex, to je obicno tako.
I onda Anatom mora odluciti zeli li reci (tj. ja i dalje mislim da bi to trebao rijesiti muz) i dobiti ono sto oni zele za svoju obitelj, ili nece reci. U svakom slucaju nit ce vuk biti sit, nit koza cijela. Ili-ili.
kompromis je zbilja uvalit nekoga u kucu. jer vam trebaju novci
znam ja to Kaae, ali samo sam htjela reći da teta ništa ne shvaća
i da će biti iskreno iznenaĐena i uvreĐena
jer njoj nije ni u dnu pete da bi mogla smetati
kao što je rekla pipli, to je kuća njenog pokojnog brata
mjesto gdje je ona išla uvijek i oduvijek
i ne može pojmiti da bi netko to sada mogao dovesti u pitanje
i da
to definitivno treba rješavati njen nećak
Uuuuu, Trina, kao da vidim i čujem!
No, anatom, ti i muž skupite hrabrosti i recite gđi teti svoj stav i točka! Kojim god tonom.
Čini mi se da ljudi, što su stariji, to postaju sebičniji i gledaju da je njima dobro.
I teta, kao da se glupavo pita, ta kome bi ona smetala uopće, jer vi ste rodbina, bla, bla, bla ...
I ja imam neke iz svoje bliže-dalje rodbine koji nikada nisu mojim roditeljima rekli niti hvala za dadiljanje i besplatni puni pansion u našem podstanarskom stanu.
Svaka čast svima, ali MIR je MIR! Svetinja.
Ovaj link sam i ja htjela staviti, vrlo poučno štivo.
ja bi takvu kuću prodala. pogotovo ako plaćam kamate za stan (kakva ekonomski loša situacija-mislim, nije da mi je strana).
ako ti treba netko biti u kući kada vas nema, tj. ako se odlučiš reći teti da ćeš cijelo ljeto iznajmljivati kuću, javljam se, glumit ću gosta, za što ću tražiti samo malu, razumnu naknadu
znam da ti nije do šale, ali eto, sve su ti opcije već cure izložile. ti i tm sjednite i odlučite i provedite odluku, sretno!
osobno bih, ipak, bila sklona prodaji kuće. koliko sam shvatila tamo se u susjedstvu teta osjeća kao kod kuće, ona ima ekipu i svoje ljude (zbog kojih se vi bojite što bi bilo ako učinite ovo ili ono...) meni je ovakva situacija jedan od razloga što se mm i ja nikad nismo odlučili kupiti nešto na moru - našlo bi se tu rodbine i znanaca za skočiti na dan-dva, tjedan-dva...pa bi se polako to što bi trebalo biti naš odmor pretvorilo u naš sezonski volonterski rad - služenje i gošćenje...ne hvala. za te novce svake godine mogu ljetovati gdje god poželim.
ja se uopće ne bi složila s tobom
po meni je ona baš onako fini manipulator, pravi se da ništa ne kuži
i bit će iznenađena kad joj se išta kaže
ali samo onako na izgled, ustvari ne
imam jednog takvog u samoj blizini već 10 godina, situacija je slična
ne čini mi se kao naivna sirota ženica koja samo želi nenametljivo boraviti u jedinom prostoru gdje se valjda osjeća bliska svom dobrom pokojnom bratu šmrc
Mislim, ona ima odgovor na sve što kažeš.
To joj nije lijepo, ali možda žena ne zna. Ja bih rekla da je vrijeme da je lijepo upoznaš da vam ona znači u životu, da znači TM, da ti je drago da će s djetetom rado provest vrijeme.
Ali njeno ljetovanje te grize. Stvara ti pritisak što ona ima odgovor tko će gdje i kako.
Osim toga:
Nisi u materijalnoj situaciji platiti više režije, nisi u prilici sada žbukati. A ne znaš ni kada ćeš biti. I osjećaš se bezveze da joj svako par mjeseci polažeš račune šta imaš u planu restaurirati, a šta ne. Zato bi ti znatno pomoglo kad bi ona zaista samo u novcu platila režije i bila u vikendici onda kad tebi odgovara. Također, nije ti ok da ona određuje koliko mjesta je dovoljno tebi, koliko tvojoj mami i kad je kuća dovoljno prazna. Ipak je to vaša kuća. Može te samo pitat može li je i kada koristiti.
Iz svog iskustva korisnika tuđih vikendica mogu reći da korisnik često nije svjestan troškova hladnog pogona. Ja sam bila pozvana i dobrodošla, ali nekako ne volim. Odem svako par godina kad se tako nekako posloži...katkad u praznu vikendicu, katkad s domaćinima. I mi njih ugostimo.
Al vikendica ima više vlasnika i korisnika. Pa se osjećam bzvz, ko neki uljez. Mislim da sam rekla malo ružno, al katkad je tako. Nemaju svi svačiji raspored...
Pod normalno mi je zalit njihov vrt, ako crkne vodokotlić kupit novi...
Al ne volim.
To je otprilike ko posuđivanje tuđeg auta. Ako me netko pozove da me provoza, rado ću. Al da ja sama vozim, radije ne bih
Tako i u tuđu kuću. Ima li mjesta, rado ću doć ako mjesta ima i u dobrim smo odnosima. Sama u kuću...bolje ne
dok sam ja sročila već sva se stranica nasložila
ovo, čini se, govori mnogo o kompleksnosti obiteljskih odnopsa i atraktivnosti kupanja u toj slanoj tekućini
Najčešće se slažem s tobom i mogla bih potpisati mnogo tvojih postova, ali ovdje mislim da nisi u pravu.
Zašto misliš da teta ne kuži? Zbog godina ili zbog nečeg drugog?
Moje obje bake su imale nekoliko sestara i jednog brata i svi su oni imali vikendice, što po moru, što po kontinentu. Iako su se međusobno posjećivali (svi su bili u izvrsnim odnosima), nikad nikome nije palo na pamet niti sam se pozvati na ljetovanje niti doći na ideju da je imovina brata/sestre nekim čudesnim putem odjednom postala njihova. Većina tih ljudi sad je na žalost već pokojna, a oni koji su još uvijek živi imaju gotovo 90 godina - dakle, dvadesetak su godina stariji od Anatomine tete, pa im pitanje imovine nikad nije bila nepoznanica.
Dakle, ne bih rekla da žena zbog godina ne kuži što je njezino, a što nije.
Druga je stvar što se iz razgovora koje vodi s Anatom i njm-om dobro vidi da teta odlično kuži tko je vlasnik (s njima dogovara kad će doći, njima prebacuje račune - suvlasnik bi ih barem djelomično podmirio, zar ne? - pa čak i za stvari koje je sama potrošila kao što je boca plina). Anatom je također navela da ih je teta već zeznula za grobno mjesto. Ja bih iz svega toga zaključila da se radi o prilično proračunatoj osobi sklonoj emotivnim ucjenama i manipulacijama, a ne o nekoj prostodušnoj bakici koja, eto, ne kuži da smeta čak i kad joj se više puta kaže (rečeno je da su s njom već razgovarali i da ona uvijek ima spreman odgovor na sve, što također ukazuje na to da teta kuži tko je vlasnik; da živi u uvjerenju da ima zakonsko pravo na kuću, sasvim bi drugačije pristupila pregovorima o terminima).
Anatom, na tvom mjestu bih napravila sljedeće: sjela bih s mužem i stavila na papir (drugačije izgleda kad je napisano
Recimo:
1. prodaja kuće: + riješili smo se tete i troškova za hladni pogon, - bojimo se razgovora s tetom i susjedima
2. razgovor s tetom i čvrst stav: + imamo kuću za sebe kad god želimo, - ne usudimo se suočiti se s tetom i ne možemo živjeti s tim da se ljuti na nas
3. zadržavanje sadašnjeg stana: + ne moramo se svađati s tetom (iako mi se čini da se s njom ionako stalno svađate, napomenula si da je svaki njezin odlazak iz kuće začinjen svađom), - ispalit ćemo na živce
Postoji i još jedna opcija, ne znam koliko vam je financijski moguća:
4. sređivanje garsonijere; lijepo biste je mogli opremiti i sve goste, bez iznimke, preusmjeravati u nju. Samoj osobi skroz je dovoljno 20-30 kvadrata, koliko pretpostavljam da je garsonijera velika, pa neka se teta, mama i ostali potencijalni posjetitelji sami dogovaraju kad će tko doći na more. S tim da bih u tom slučaju zaista stavila novu bravu na svoj dio kuće i naglasila da nema upotrebe naše kuhinje, kupaonice, dnevnog boravka, prešetavanja, nenajavljenih dolazaka, višesatnog ispijanja kave i sl. Vi biste u tom slučaju imali kuću za sebe kad god vam to odgovara.
Kad sve stavite na papir i dobro promislite o pozitivnim i negativnim posljedicama svake opcije, shvatit ćete da se morate odlučiti za jednu od njih i progutati posljedice, kakve god da budu. Možda vam bude lakše kad postanete svjesni da su te posljedice dio vaše svjesne odluke, a ne tuđe manipulacije.
Još nešto... Oprosti ako je ovo preosobno, namjera mi nije loša, ali možda ovako napisano ispadne nespretno... Htjela sam reći da ti i tm malo previše brinete o tome što će drugi reći ili misliti. Onako, halo, što će susjedi reći ako ćete prodati kuću? Pa tko su oni da išta kažu? Odnosno, neka kažu što žele, ali ne kužim zašto biste se vi na to obazirali? Ti i tm bolujete od opravdavitisa, a dijagnozu mi je lako dati jer sam i sama patila od te boleštine - potrebe da svaki svoj potez objasnite, opravdate, ispričate se i na kraju napravite ono što vam ne paše, ali se nadate da ćete time usrećiti ili barem privremeno smiriti nekog drugog. Ja sam se uspješno izliječila
Što god da odlučite, sretno s izvedbom i nemojte se živcirati.
stanja, a ne stana
Tipfeler
odličan post Sanja, svaka čast, slažem se sa svakom riječi
opravdavitis, ima nas još oboljelih
dodjem doma sa izleta i vidim hrpa odgovora na moje nedoumice.
hvala vam cure sto ste nam otvorile oci.
Razgovor se priprema.Necemo zasada ici u prodaju kuce nego cemo se suociti sa najgorom nam nocnom morom a to je razgovor sa manipulatoricom.Ona je od sve obitelji definitivno najveci problem.
Zbukanje koje se sprema cemo platiti sami pa makar nas kostalo toliko da ostanemo bez novcica.Ali to ce joj biti zadnje sto je tamo radila(inicirala).
Kada rjesimo tetu poraditi cemo na nama samima da se naucimo reci sto zelimo a sto nezelimo.to nam definitivno treba.
vjerujte mi (mnogi znaju) krasno je imati nesto na moru, ali ponekad to covjeka uopce ne veseli.
samo da se jos izjadam-
dvije godine za redom su nam nasi gosti ostavili iznenadenje u vidu iz struje iskljucenog frizidera u kojem je ostala neka hrana.Druge godine kada sam s trbuhom cistila crve iz frizidera i usput povracala sam na komad papira napisala par pravila i podsjetnika što i kako sa kucom kada se odlazi.
Teta se na to smrtno uvredila.potrgala papir.
isto ljeto ostavila kutiju otvorenih keksa na stolu i otisla.dosao je misko i osladio se, ali je i ostao zivjeti u kuci.
što rec?kakvu poruku poslati (kak to vec ide)
Posljednje uređivanje od anatom : 09.06.2012. at 21:56
imala sam sličnu situaciju
pa preslikavam na tetku
možda nisam u pravu
ali u našoj situaciji, kada je nakon preko 20 godina otkazano gostoprimstvo, došlo je do zahlađenja odnosa
jer mojim rođacima stvarno nije bilo jasno zašto ne bi mogli njih 5 doći kod nas u 1 sobu
oni su bili stvarno iskreno i duboko iznenađeni
Postoji jedna židovska poslovica, ne znam je citirati doslovno, ali evo po sjećanju: ako nekome odbiješ učiniti uslugu kad te prvi put pita, kratko će se naljutiti na tebe, a ako mu učiniš uslugu tisuću puta i odbiješ tisuću i prvi, stekao si doživotnog neprijatelja.
Mislim da je kod vas baš to u pitanju.
Kad ljudima napraviš uslugu i daš neku povlasticu, nakon nekog vremena im to postane normalno stanje stvari, pa se uvrijede kad im je oduzmeš, jer je prestanu promatrati kao povlasticu i počnu je smatrati svojim pravom.
Koliko muke si pošteđen kad ti i sva rodbina živite na moru!!
Kuća u planinama nije tako poželjna.
Ma joj,kod nas slična priča. Trajalo je preko 20 godina,viksica od 50m2,dvije sobe,bilo nas je i po 12,spavali u garaži,na spužvama na podu...katastrofa i ciganlija živa.
Mogla bih napisati komediju sad s odmakom kaj se sve zbivalo. Uglavnom,mojima je jedno ljeto prekipilo i promijenili su ploču.
Rezultat:totalno zahlađenje odnosa u nekoliko smjerova.Ispada da je bolje nikada ne ugostiti,nego ugostiti 20 puta pa jednom odbiti gostoprimstvo.
Kuca se moze prodati preko agencije.
Nema pravdanja s tetkom, nema rasprave sa susjedima. Ne moraju niti znati za planove.
Suosjećam s tobom jer sam i ja prije bila u toj situaciji.S malom razlikom da mi živimo na moru i onda se oko Uskrsa sjeti naša draga rodbina da imaju nas na moru pa krene zivkanje.U početku smo to i dopuštali ,naravno drago ti je da vidiš ljude koje nisi vidio cjelu godinu jer živimo u različitim državama itd.Onda se prije 3 godine mali jako razbolio i većina tj 98 posto te rodbine me nije ni nazvalo da pita kako je mali.Bila sam baš tužna.Ali sam se i opametila.Nema više dolazaka a ni zivkanja.Dolaze mi samo dvje sestrične s kojima se čujem na redovnoj bazi,kod kojih mogu doći bilo kad nenajavljeno i koje obožavamo i mi i djeca.Za te cure i njihovu obitelj da treba spavali bi svi na podu.Uvjek smislim dobru laž i kažem da mi dolazi svekrva ili netko njen,a ako zovu s muzeve strane kažem da dolazi netko moj i gotova priča
MarijaP,što ti znači agencija u ovo vrijeme? Sad se prodaje samo ono što je deeebelo ispod cijene sličnih nekretnina jer ih ima ko blata,a kupaca nigdje.
Zašto bi na silu prodavali nekretninu samo da se riješe tetke?!?
Pa odrasli su ljudi,nek pregrizu il nek šute zauvijek i ne kukaju.
Uostalom,nije to jedina situacija u životu gdje će trebati obaviti jedan ne baš ugodan razgovor,zar ne?
Posljednje uređivanje od rosa : 09.06.2012. at 22:14
Nemam (nažalost) problema s vikendicom na moru, ali mogu reći nešto na temu sedamdesetogodišnjih umilnih bakica...Jako je t sve prefrigano, i jako dobro znaju kaj i kako i zašto rade. Pogotovo ako su same! Cijeli život same ili od nekog razočarane. Zlo im izlazi iz očiju i ustiju. Svaka čast iznimkama, ali takvih je sve manje.
Zašto jednostavno ne reći istinu? Da znam teško je reći istinu, ali kažeš ju jednom i miran si, ovako stalno nešto izmišljavati, kombinirati, muljati....mislim da je jako jako naporno.
Debelo ispod cijene su i stanovi u Zg-u.
Nece se moci stare ciglene kuce s kojih zbuka pada prodavati po visokoj cijenu u EU.
Ja bih stavila na papir sve troskove oko odrzavanja kuce i porez i rezije plus kamata na kredit za stan. Lako za tetku.
Meni se ta situacija s kucom koja propada i kreditom za stan ne cini dugorocno financijski povoljna.
Probaj nazvati agenciju i pitaj po koliko su se kuce prodavale 2008. i kolika je cijena danas pa vidi.
na to sam mislila
ne kažem ja da tetka nije i proračunata i zločesta i taka i vaka
ali da je ovo situacija koju ona smatra apsolutno normalnom i bilo kakvo dovođenje u pitanje iste će, uz ljutnju, bijes, razočaranje... kao prvo izazvati potpunu nevjericu
Ovo mi baš zvuči jasno i izvedivo, potpisujem.Baš mi vas je žao. Ono, trpite sranja već godinama od neke munjene babe...ma nema šanse da bi ja to trpila, ja sam tip koji radije nebi nigdje ni išao, nego trpio nekoga blizu sebe. Ali ti moraš biti svjesna da teta nije kao vi, ona je stara, mudra i dobro zna čija je vikendica i dobro zna zašto je platila žbuku i teće. Skupi hrabrosti (ajme kako bi ja to iz gušta umjesto tebe obavila) i reci joj. Pripremi se na dramatiziranje i sl ali moraš to riješiti. Kao što rekoh, ja bi joj rekla: "Teto, muž i ja smo pričali i dogovorili se za malo drugačije ljetovanje ove godine. Imamo u planu dolaziti malo češće, a doći će i moja mama od tad do tad, a tebi je vikendica na raspolaganju od tad do tad." Ako počne mudrovati, reci da ste vi već isplanirali tako, digni se i odi. Po čašu vode
No, naravno, ako teta nema djece i ima 70 godina - imate li vi kakvih motiva za održavanja jako bliskih odnosa s njom - tj. očekujete li da ćete je neslijediti (neki njen stan ili tako nešto). Ako da - onda je drugačija slika i onda mi je normalno da si ona daje više prava no što bi očekivao od tete. A možda joj naprosto trebaju čvrste granice i pravila. Ova scene s trganjem papira - ja bih joj zbog toga održala bukvicu i jasno rekla da je to moje i da u mojoj kući ima paziti na moje stvari i poštivati moja pravila. Naravno, ako nemam ideju da će moja djeca dobiti stan od tete u naslijedstvo.
Pa šta ti je razlogom tolikih obiteljskih razmirica na svakom koraku?
Skoro da se i zanemaruje vlasnički list: mi smo pomagali u svemu, mi smo miješali malter, mi čuvali djecu, mi bili jamci...
Ja se vodim time: netko tko ostavlja oporuku ima dakle vlasnički list i prepušta ga kome hoće. A taj radi što mu se hoće, pa bilo to meni pravo ili krivo. I gotovo. Nema tu zabadanja nosa u tuđi pjat il novčanik.
Ipak sam svjedokom da mi ljudi gledaju šta sam kupila u dućanu, da ne kažem veće stvari. Al ja sam ta koja to dopušta, prelazi preko toga s osmjehom...ili kaže šta te se tiče. I isto živim s tim. Nije naka srića od odgovora, al ne moš uvik ni servirat sve na pladnju kako ko oće.
A ima ljudi koji su mi bili bliski...al se nisu složili s tim. Što mogu?
Mogu samo reći da suosjećam i znam kako je to jer i ja cijeli život trpim slična s..nja.
Pogotovo odkad mi je umro tata i ostavio iza sebe ne jednu, nego dvije kuće u atraktivnom mjestu u Dalmaciji.
Što se tiče eventualnog nasljedstva od tete, zaboravite na to. Ako kaj ostavi- super, ali nemojte uopće o tome razmišljati. Mi imamo baku koja ima 90 godina, a zadnjih 20 nas maltra sa svojim stanom koji bi nam kao trebala ostaviti u nasljedstvo. Stan je krasan i unatoč tome što je u centru Zg-a u odličnom je stanju. Sve je obnovljeno osim stolarije. Međutim, baka je do sada milijun puta mijenjala odluku, čak je rekla da će stan ostaviti Crkvi, ma užas. I znaš kaj? Zabole me kome će stan ostaviti. Meni se smučio. dosta mi je više konstantne manipulacije, kukanja, žicanja sve na račun stana koji će ona ostaviti ko zna kome i ko zna kada. Često znam reći da kako je krenulo da će me baka i nadživiti i kaj će mi onda taj stan?
Kome? čini mi se da je to zadnje pitanje ključno
Šalim se, ali ovo sa strganim papirom i kutijom keksa bi ti trebalo dovoljno reći za koga te ona drži. Toliko otvoren inat da sam zinula čitajući.
Moji su se isto doselili iz unutrašnjosti na more, odmah nakon faksa. Ja sam se na moru rodila i znam kako je to kad rođaci dođu kampirati cijelo ljeto. Mama je jednom pukla i sve to prekinula, ali nikad više nisu popravili odnose s mnogima. Ne mogu reći da osobno žalim za tim!
iznajmi kucu cijelo ljeto
i s tim novcem ljetujte na nekom drugom otoku
slijedece godine ponovite, pa sve dok teti ne postane jasno da kuca nije njeno vlasnistvo
Znam da ne gledaš tako, ali meni ovo zvuči koma (iz pozicije osobe koja cijeli život želi nešto na moru, nadam se da ću u budućnosti i ostvariti).
Ako te ne veseli riješi se toga i točka.
Da li je stvarno moguće da je nekretnina na moru takvo zlo i tolika muka?
Ako je tako da preusmjerim svoje želje odmah.
Jedini problem koji ja vidim je da ne želite reči ne da ne bi bilo uvrijeđenih, ali hebi ga, to je cijena mira.
Ponavljam da jako dobro znam kako je to kad ti se rodbina uvali 3 mjeseca i remeti život.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
