komentar na Split

[hope]

Drage mame, i ja sam rodila dva puta u splitskom rodilištu. U principu puno toga ovisi o sreći tj. koji doktor i babica budu prisutni na porodu.
Ali ja sam primjetila jednu stvar koju niste spomenule: naime tamo je gotovo običaj rodilji se obraćati u drugom licu, kao da ju njena momentalna situacija stavlja u položaj da se može zaboraviti na poštovanje. Meni je to jako smetalo, a i nedostatak svjesti prema osjećaju srama jer dok te pregledavaju, briju i klistiraju razni profili ljudstva šetaju oko tebe i razglabaju na razno razne teme. Ono što je meni bilo na pameti je: sve je to nevažno, sve će to proći i izdržat ću ja to samo da dobijem svoju bebu zdravu u ruke. Ono što ipak mogu reći je da imam utisak da mnogi ginekolozi na neki način iskorištavaju izrazitu motiviranost trudnica, rodilja i babinjača da sve šutke izdrže zbog tog najljepšeg događaja u životu: rađanja svog djeteta.

[Pia]

Ja sam rodila u Splitu prije 2 tjedna i moram reći da sam bila sva u panici od straha od te bolnice jer sam čula svakakve priče!!!
ALI moram reći da sam bila super zadovoljna! Babica koja mi je bila na porodu je bila predivna, doktori (kojeg god sam srela) bili su super - pogotovo ova dva koja su me porodila; sestre na odjelu su isto bile ok (osim jedne smjene) trudile su se pomoći pri dojenju koliko je to bilo moguće i sl.
Sve u svemu, meni je bilo skroz dobro!!!
Jedino što su uvjeti u kojima ti ljudi rade jako loši!!

[hope]

Jako mi je drago to čuti. Pogotovo zato što već razmišljam o tome kako bi divno bilo imati još jedno dijete, a moram biti iskrena da je rodilište jedina stvar koja me natjera na odgodu kad se sjetim. Kad se samo sjetim sestre koja se grubo derala na mene kad se nisam mogla podignuti u sjedeći položaj da se premjestim sa kolica na krevet, davala mu grube pljeske jer sam par puta izgubila svijest pokušavajući! A sva tri dana sam bila u istoj sasvim zakrvavljenoj spavaćici i to dugih rukava u 7. mjesecu kada je iznad 35 stupnjeva. Kad sam se oporavila došlo mi je da sama sašijem nekoliko spavaćica kratkih rukava i pošaljem ih u rodilište. Ne znam da li se u drugim rodilištima mogu donjeti vlastite spavaćice.

[litala]

ono sto se vec godinama redovito dogadja u vecini nasih rodilista i velikoj vecini nasih rodilja je naprosto - tuzno.

uvjeti rada medicinskog osoblja tome nisu krivi. nemaju svi idealne uvjete rada ni na drugim mjestima (ne samo u medicinskoj bransi) pa svoj posao obavljaju korektno, posteno i s dostojanstvom. ne bahate se na svoje poslovne partnere ni na musterije/korisnike usluga/kupce...

cinjenica da sve mi koje smo imale iole "dobar" porod za to zahvaljujemo sreci, slucajnosti i rasporedu zvjezda na nebu u trenutku radjanja dovoljno govori samo za sebe...

cinjenica da sam nebrojeno mnogo puta cula zene koje su rodile da ih je strah slijedeceg poroda zbog onog sto su u rodilistu dozivjele - govori jos i vise

meni nema tuznije stvari nego kad majka kaze da ju je strah, da odgadja sljedecu trudnocu, da ne zeli vise u rodiliste zbog - nekoliko sati koje je tamo provela i koje su joj toliko ostale u zlu sjecanju

od sveg onog vremena koje je potrebno da se stvori nova osoba - od pokusaja ostvarivanja trudnoce, od trudnoce same, od cijelog djetinjstva i odrastanja, od tog perioda koji ce nam u zivotu oduzeti najvise vremena i priustiti najvece radosti - kad se iz toga izdvoji taj tako mali dio vremena - koji je tako kratak u usporedbi s cijelim putem sto ga ta mala mrva prodje od nase utrobe do mature - to je za mene znak da u nasim rodilistima nesto jako jako smrdi, da su nekome prioriteti jako jako krivo postavljeni, da tu treba hitno i drasticno mijenjati stvari...

i jako sam ponosna na to sto sam dio ove male bodlje koja gura i bocka i trudi se da se uvjeti promijene, da se prioriteti posloze kako logika stvari nalaze, da se dogodi da zena u rodiliste ide s osmjehom na licu i da je i tamo doceka osmjeh, da najintenzivniji sati u zivotu svih roditelja budu ujedno i najljepsi bez ruznih sjecanja... ponosna sam sto sam - roda.

[hope]

Prekrasno si to napisala. Upravo je tako. Ja se sjećam kad sam prvi put strastveno razmišljala o Rodama iako tad uopće nisam znala da postojite, razmišljala sam da bi jedna takva udruga zaista bila nužna. To je bilo kada sam u rodilištu prisustvovala jednoj situaciji. Ovako je bilo: u splitsko rodilište je došla mlada (oko 18 god) rodilja iz Sinja koja se u tamošnjem rodilištu mučila čitavih 24 sata kada su oni zaključili da je treba prebaciti u Split jer se porod zakomplicirao. Ona je bila u trudovima, a i sva isprepadana, vidjelo se da joj ništa nije jasno i da ne zna u čemu je problem. Onda je došao jedan stariji liječnik, sjeo na stolicu pored njenog ležaja da je upita za par podataka. Ona je bila u trudu kad mu je trebala odgovoriti, ali je pokušavala sjesti da može s njim razgovarati. Na to joj je on rekao: Ma šta pušeš u mene sa tih sto kila, otpuhat ćeš me sa stolice! I onda je nabacio neki komentar o njenom papanju za vrijeme trudnoće. Meni je udarila krv u glavu, jako mi je malo falilo da zapodjenem kavgu na temu civiliziranog ophođenja iako sam bila samo promatrač i donekle me se to nije ticalo. Rodilja je nastavila tiše puhati, skrušeno odgovarajući na pitanja kako je mogla. A onda joj doktor kaže da legne da je pregleda. Kad ju je pregledao ništa joj nije rekao, samo je sestri promrmljao nešto o tjemenom stavu i "neće
ovo", skoro je otišao kad se jadna rodilja uspjela usuditi pitati je li sve u redu. On joj je samo dobacio preko ramena: Carski, ideš na carski.
Ja sam je tad pokušala utješiti riječima da je sve pod kontrolom, da će roditi carskim rezom jer je beba u nezgodnom položaju. A ona je samo ponavljala:nema veze, sve šta kažu, samo sa beba bude živa i zdrava.
Grozno, grozno je kako je taj liječnik postupio, dao si pravo da ne bude empatičan i svjestan da je to iskustvo koje ta prvorotka nikad neće zaboraviti, dao si pravo da ga osiromaši i oboja u neku svoju boju.
Ne kažem da su svi takvi, ali ovoj ženi to je JEDINO iskustvo prvog poroda.

[happy mummy]

od sveg onog vremena koje je potrebno da se stvori nova osoba - od pokusaja ostvarivanja trudnoce, od trudnoce same, od cijelog djetinjstva i odrastanja, od tog perioda koji ce nam u zivotu oduzeti najvise vremena i priustiti najvece radosti - kad se iz toga izdvoji taj tako mali dio vremena - koji je tako kratak u usporedbi s cijelim putem sto ga ta mala mrva prodje od nase utrobe do mature - to je za mene znak da u nasim rodilistima nesto jako jako smrdi, da su nekome prioriteti jako jako krivo postavljeni, da tu treba hitno i drasticno mijenjati stvari...

litala, zaista si ovo predivno rekla! zaista je zalosno da se i ja kao jedna mama kojoj tek slijedi sastanak sa mojom suncicom, zapravo uzasavam tog trenutka razmisljaljuci samo o onom jadu koji me ceka u rodilistu, zaboravljajuci pri tom i stavljajuci u drugi plan ono najljepse - pogledat to malo stvorenje, privinit ga na grudi i ne dat ga nikome....

[litala]

...ali ovoj ženi to je JEDINO iskustvo prvog poroda.

eto, upravo u tome je cijela poanta - ono sto je nama jedino, neuporedivo vazno na ovom svijetu - oni to trpaju na traku, u beskonacan niz dogadjaja kojima barataju. a trebali bi se odnositi s postovanjem (kako je na jednom mjestu fortuna napomenula da rade u svedskoj - zahvaljuju na mogucnosti da prisustvuju vasem porodu!) i biti ponosni sto su prisustvovali tako svetom dogadjaju.

jer nijedan drugi dogadjaj u zivotu djeteta nece biti tako emotivno nabijen tako intiman i tako neponovljiv kao sto je cin radjanja.

[nuna]

Dirnulo me sve napisano , jer , naravno ,u svemu vidim djelic mog prvog poroda. Nisam imala viziju romanticnog cina , tim vise sto sam u ZG jednom davno prisustvovala porodu . Ali sam ocekivala pristojnost , smjesak , cestitku , ono"sve je u redu s bebom" i sl.Svi jesu strucni i imas povjerenje u njih (drugog izbora i onako nemas) , ali i rutinerski hladni.... Prvi mi je porod bio cisto ponizenje zbog nacina na koji sam " obradjena", nisu mi dozvolili da rodim , nego su me porodili.Zato sam drugi put odatle pobjegla. I imala jedan nevjerojatno romantican porod , a tehnicki posve nalik prvome.Znaci , moze se !

[hope]

Nuna draga, gdje si pobjegla? I ja bi rado isplanirala bijeg iz st rodilišta!
Pitam se pitam, znaju li u splitskom rodilištu kakva im je reputacija?
Kao da su zaboravili da su oni tu zbog rodilja, a ne obrnuto. Pitam se i bi li ih bilo briga i da znaju.

[happy mummy]

nuna je bila u sibeniku. imas njenu pricu s poroda, to lici na bajku....

[paulina]

oba puta sam rodila u splitu, i svaki put sam imala neugodno iskustvo, ne zbog doktora...

[mamma Juanita]

Užasno je na koji način se odnosio onaj#!!*&%$#grmhr!! iz hopine priče ...dok to čitam , dođe mi i da zaplačem od žalosti i da tom ...očitam bukvicu iz pristojnosti.
Takvo ponašanje je u civiliziranom svijetu nedopustivo, naravno, svugdje osim kod nas.
Mislim i da mi, pacijenti općenito, a u ovom slučaju rodilje, upravo doprinosimo tome, jer se kod nas čovjeka u bijeloj kuti još uvijek gleda kao u Boga kojem se ništa ne smije reć, ali zato mi od njega moramo svašta progutat.
Liječnička je profesija ipak samo profesija, oni postoje tu zbog nas, da nas liječe ili da pomognu oko poroda, tako bi barem trebalo biti.
Izgleda da su mnogi od njih to putem zaboravili, a neki očito to nikad nisu ni shvatili.
Zaista je krajnje vrijeme da žene prestanu gutat takve bezobraštine i da se tome usprotive, samo teško je to dok šibaju trudovi ...sigurno je to razlog zašto se ovima u Splitu ne sviđa ideja da su očevi na porodu..tada bi sigurno morali upristojit svoj ton, jer bi inače takav doc. možda zaradio i koju pljusku od njenog muža ako bi ženi u trudu rekao da mu "ne puše u facu sa svojih 100 kila".
Stvarno, nevjerovatno...

[hope]

Pročitala sam Nuninu priču, skoro da ne mogu vjerovati da je bila tako odlučna. Ja se sve mislim da ću kad budem išla na treće dijete ipak pristati na splitsko rodilište zbog toga da ne kompliciram pri izlasku iz rodilišta. Svakih par dana svratim na forum, pogotovo me vesele priče s poroda, ali tako sam se jučer opet iznervirala! Tko god piše iz Splita ima loša iskustva koja se i ne trudi navoditi da ne pokvari priču o samom porodu. Iako nisam trudna, a porodi su iza mene jednostavno ne mogu se otkačiti od te nepravde. Kao da je to osoblje u rodilištu otkrilo jedan novi oblik diskriminacije: diskriminiraju žene zbog njihove trenutne nemoći zbog bolova i straha i uloga. Nisam nikad čula da se liječnici ijedne druge specijalnosti tako sustavno sa nepoštovanjem odnose prema pacijentima kao ginekolozi i nijhovo osoblje. Da ti nešto takvo kaže prodavačica, zubar, frizer, vozač autobusa ili bilo tko drugi ne bi mogao vjerovati i sigurno bi reakcija i posljedice bili puno veći. A ovima se u bolnici ništa ne događa. Baš me zanima čime se u splitskom rodilištu pravdaju kad kažu da muževi ne mogu u rađaonu. KOliko sam čula nekakav zakon o pravima pacijenata je bio pred uvođenje,a i sad pacijenti imaju više prava nego što to znaju. Ženice drage, pametne i jake, morat ćemo se boriti pedalj po pedalj, dizati pobunu i postavljati pitanja. I to makar nam to u tom trenutku ništa ne pomoglo, treba misliti na one koje dolaze iza nas, za mjesec, godinu ili par godina za čija prava put treba utabavati već danas. Ako mi nešto započnemo, drugima će biti lakše.

[mamma Juanita]

Baš me zanima čime se u splitskom rodilištu pravdaju kad kažu da muževi ne mogu u rađaonu .

Njima je glavni argument da su prostorije premale .
Možeš si mislit koji je to argument , kao da jedan čovjek koji stoji ženi pored glave zauzima jako puno mjesta !
Ma i da je stvarno tako, pa zar ne treba to odvagnuti u odnosu na ogromnu korist koju rodilja ima kad je bliska osoba uz nju na porodu? Pa o tome već i kod nas postoje statistike, a da o inozemstvu ne govorim.
Jednostavno činjenica je da žene lakše rađaju, ljepše doživljavaju porod i imaju rjeđe komplikacije pri porodu ako je uz njih netko blizak.

Ja sve više imam dojam da protivnici toga to ne čine iz neznanja nego iz bojazni da će im se na taj način oduzeti dio njihove nedodirljivosti i apsolutne prevlasti koju su si prisvojili pri porodu.
Kao da se to očeva, a pogotovo majki ništa ne tiče .

[hope]

Ma, gluposti! To im je izgovor, a ne razlog. Razlog je taj da se ne žele gnjaviti. Ali tko kaže da je odluka isključivo na njima? Ili možda jest?
Koliko sam čula znaju pustiti muža ili člana obitelji ako je liječnik. Valjda misle da će kolega u svemu biti solidaran s njima. Ili da ih neće ništa zapitkivati.

[mamma Juanita]

..ili ga se boje odbit..(možda im koji put zatreba )
Ali ziher sam da se onda prema njegovoj supruzi i pristojno ponašaju.