Što rade dok su na školskim praznicima?

[meda]

Ne kužim sasvim što nije ok s ovim odgovorom?
Naravno da postoje iznimke i da ovisi o svakom djetetu kada je zrelo da ostane samo kod kuće - no ja volim imati malo širi pogled - tj. koliko su samostalni moji roditelji bili u to doba (baka ne samo da je čuvala sebe za 7. godina, čuvala je uz punu odgovornost i krave), pa koliko smo mi bili odgovorni - boravak nije ni postojao, par sati sam kod kuće je bila normala. Meni se čini da se (kao društvo) pravimo da su nam djeca nesposobnija nego što jesu i da im tako otimamo njihovo pravo da se brinu o sebi u skladu sa svojim prirođenim sposobnostima.

uh, ja bi ovo potpisala u teoriji. ali u praksi...danas roditelji rade puno duze nego su nasi radili, puno je vise prometa, manje mjesta za igru, puno je vise izazova i za djecu i za roditelje, i za cijelo drustvo

ja se sjecam svojih skolskih praznika, prvi dan praznika mi je bio najsretniji dan u godini. sad smisljam sve moguce da mi ne bude najnesretniji dan u godini za mene i moje dijete kad iduce godine krene u skolu. jer su i moja privatna situacija, i opci trend u drustvu totalno drugaciji. mozes ti ne znam kako odgajati svoje dijete da s 9 bude samostalno, kad svi oko tebe zive i rade drugacije.

[Mima]

Ja uopće nisam sigurna da je to ostavljanje djece samima kod kuće u naše doba bilo dobro. Mislim, to što je to bila uobičajeno ne znači i da je bilo dobro. Ja sam recimo počela ostajati sama od drugog razreda osnovne, i uopće mi to nije bilo drago, znao me uhvatiti užasan strah kad sam bila sama kod kuće, tako da sam znala prostajati po sat vremena leđa pritisnutih uz zid i ne bih se usudila pomaknuti.

[Peterlin]

Ja uopće nisam sigurna da je to ostavljanje djece samima kod kuće u naše doba bilo dobro. Mislim, to što je to bila uobičajeno ne znači i da je bilo dobro. Ja sam recimo počela ostajati sama od drugog razreda osnovne, i uopće mi to nije bilo drago, znao me uhvatiti užasan strah kad sam bila sama kod kuće, tako da sam znala prostajati po sat vremena leđa pritisnutih uz zid i ne bih se usudila pomaknuti.

Pa sad, čuj, to jako ovisi o djetetu. Mislim da je jedino mjerilo samo dijete i njemu treba sve pripasati. Nekom teško pada samoća, a drugi uživaju u tome. Ja sam obožavala te trenutke samoće od rane dobi. Isto sam počela ostajati doma sama negdje od drugog razreda (roditelji na poslu, brat u jaslicama, a ja carica) i to su mi zapravo bili jedini trenuci kad sam se opuštala... Bila sam jako samostalna za neke stvari (hrana), ali nisam voljela neke druge (ići u dućan i imati posla s novcima). I danas mi je potrebno da se tu i tamo osamim, takva sam osoba. Moja svekrva je znala reći da sam samoživa, ali meni stvarno ne smeta samoća. BOlje biti sam nego u lošem društvu.

S druge strane, nisu svi takvi - moj brat nije volio biti sam (ja sam 8 godina starija, nismo istovremeno išli u osnovnu školu), pa je nakon nastave sve do kraja osnovne škole odlazio baki i dedi koji su živjeli blizu osnovne škole. On nije naučio kuhati u toj dobi, ali je npr. naučio cijepati drva i kuriti klasičnu peć (to je mene mimoišlo).

Sad kao roditelj već sam prerasla tu fazu straha za djecu, ali sam je i te kako imala. Moji su išli u boravak do trećeg razreda i zapravo su jedva dočekali da se oslobode te stege. Olakšavajuća okolnost je blizina škole. Jednu godinu je stariji proveo doma sam, a mlađi je još bio u boravku i išli smo po njega. Čak je htio da ga ispišemo, ali meni se činilo da bi bilo preveliko opterećenje za njega da brine i o mlađem bratu, pa je ipak bio sam. Nije mu teško padalo, ali on više voli društvo nego samoću.

Na ljetnim praznicima sami su dio vremena još od prvog razreda. Krpali smo se svakako, ali kad su se izredali bake, deda, naš godišnji odmor, kampovi i susjedi, još uvijek je ostao dio vremena koji su mogli i morali provesti sami. To je ispalo dobro (iako sam u startu jako strahovala, baš kao aleksandra7vanja sada) jer su se postupno privikavali na to da dio vremena budu sami. To je dio odrastanja. Olakšavajuća okolnost je činjenica da su dvojica. Moj mlađi je kao ja - taj jednostavno čezne da komad vremena bude potpuno sam, to mu je potrebno. Gledam njega i kao da vidim sebe u toj dobi, pa imam razumijevanja za to i pokušavam mu udovoljiti. S druge strane, stariji sin više voli biti u društvu.

[tanja_b]

Ja uopće nisam sigurna da je to ostavljanje djece samima kod kuće u naše doba bilo dobro. Mislim, to što je to bila uobičajeno ne znači i da je bilo dobro. Ja sam recimo počela ostajati sama od drugog razreda osnovne, i uopće mi to nije bilo drago, znao me uhvatiti užasan strah kad sam bila sama kod kuće, tako da sam znala prostajati po sat vremena leđa pritisnutih uz zid i ne bih se usudila pomaknuti.

Potpis pod Mimu. Ja sam u toj dobi (kad sam počela ostajati dulje sama, niži razredi oš) razvila pravu fobiju od telefona i zvona na vratima i dugo mi je trebalo da se toga oslobodim.
Zasad imamo sreću što imamo na raspolaganju dvije bake i razno-razne aktivnosti za školsku djecu (bar u Zagrebu toga ima na biranje!), a kasnije ćemo vidjeti. Nadam se da A. neću morati ostavljati dulje vremena samog dok ne bude zaista spreman za to (meni se čini da bi sad mogao prosamovati sat-dva, ali dulje još ne).

[Lucija Ellen]

Slazem se s Mimom. I ja sam znala ostajati sama ali na mene su motrile susjede i mogla sam ih pozvat akp sta trebam (jednom sam zvala jel je ugibala kokos, sjecam se tog uzasa) ali mi je bilo jezovito i tih par sati. Bas neki strah od te samoce i ne blizine odrasle osobe

[čokolada]

Svi mjerimo svojim iskustvima. Meni je, naprimjer, svaki trenutak samoće (i) u (ranom) djetinjstvu bio dragocjen, što ne znači da će i mom djetetu biti. Treba pokušati, pratiti pa korigirati.

[meda]

Svi mjerimo svojim iskustvima. Meni je, naprimjer, svaki trenutak samoće (i) u (ranom) djetinjstvu bio dragocjen, što ne znači da će i mom djetetu biti. Treba pokušati, pratiti pa korigirati.

tocno tako

svaka situacija je specificna, mislim da nikom nije sve idealno, ali ako je s mjerom i samoca i nadzor, nece biti nekih trauma i i sve se da izdrzati bez nekih tezih posljedica.

[ina33]

Ne kužim sasvim što nije ok s ovim odgovorom?
Naravno da postoje iznimke i da ovisi o svakom djetetu kada je zrelo da ostane samo kod kuće - no ja volim imati malo širi pogled - tj. koliko su samostalni moji roditelji bili u to doba (baka ne samo da je čuvala sebe za 7. godina, čuvala je uz punu odgovornost i krave), pa koliko smo mi bili odgovorni - boravak nije ni postojao, par sati sam kod kuće je bila normala. Meni se čini da se (kao društvo) pravimo da su nam djeca nesposobnija nego što jesu i da im tako otimamo njihovo pravo da se brinu o sebi u skladu sa svojim prirođenim sposobnostima.

Zanimljivo, ali bojim se da tu nije samo priroda, nego i društvo... jel' ovo naše današnje kompliciranije, to se i ja pitam. U Brit. si punoljetan s 21, kod nas s 18, Mala Sirena, Trnoružica itd. - njima je breaking point 16 godina za, tipa, dočekat princa ili otić na površinu mora, tad je kao neka zrelost... Evo i granica dokad smije dijete ostat samo po pomicljiva, očito za duplo... Tako da ja stvarno ne znam koje su to prirođene sposobnosti (za današnje društvo), iako mi se čini da ima poante u ovome što govoriš.

Edit - okova stalne paske odrasle osobe oslobodila se tek odlaskom na faks (baka u kući).

[jelena.O]

idući tjedan u CEKAte trešnjevka heklanje drveta s vunom 10-13 u sklopu COOL school

http://www.cekate.hr/wp-content/uplo...rpanj_2012.pdf

[aleksandra70vanja]

moja je ovaj tjedan bila u zoo - "divlje ljeto u zoo"
oduševljena
danas su mazili tapire
doživljaj samo takav
preporučam


ima na kupime popust
http://www.kupime.hr/ponuda/divlje-l...zooloskom/2512

[Sanja]

aj pogodi
dobili smo odgovor da ako dijete u 3. razredu OŠ nije samostalno, da neće nikada ni biti

Uh.

tj. koliko su samostalni moji roditelji bili u to doba (baka ne samo da je čuvala sebe za 7. godina, čuvala je uz punu odgovornost i krave), pa koliko smo mi bili odgovorni - boravak nije ni postojao

Kako misliš da boravak nije ni postojao? U mojoj OŠ je normalno funkcionirao.

A što se tiče baka i ostalih, i moja susjeda (stara kao i ja) je sa šest godina cijeli dan pazila na mlađeg brata i sestru (5 godina i beba) dok su joj roditelji išli u shopping u Trst ili Graz, za to vrijeme im je i pripremila jelo i nikome se ništa nije dogodilo (iako se već u vrijeme mog djetinjstva na takvo postupanje s djecom nije gledalo blagonaklono). Bake su nekad sa 7 godina čuvale krave, a današnja djeca u Bangladeshu s 8 godina šivaju odjeću koju mi nosimo... Zar bi to trebali biti standardi?

Inače, u Austriji većina gimnazija (one traju od našeg petog osnovne do četvrtog srednje, dakle, osam godina) nudi cjelodnevni boravak za djecu do 14 godina, a neke skroz do mature i nikome to nije čudno. Ne znam nijednog roditelja koji osnovnoškolsko dijete ostavlja samo kod kuće.

Mala Sirena, Trnoružica itd. - njima je breaking point 16 godina za, tipa, dočekat princa ili otić na površinu mora, tad je kao neka zrelost...

Ne samo Mala Sirena i Trnoružica, znaš i sama koliko su Romeo i Julija imali godina... Ali imaj na umu da je životni vijek bio osjetno kraći, a djevojke su s prvom menstruacijom već razmišljale o braku. Neudata djevojka od 20 godina bila je već "stara cura". Šezdesetogodišnjaci su bili "mudri starci". O toj bi se temi moglo još mnogo pisati.


On topic, Fiona je prošli tjedan bila ovdje i bilo joj je odlično. Idući tjedan provest će kod bake. Sama ostaje kod kuće samo kad ja moram na brzinu skočiti do dućana, i to vrlo nerado (radije ide sa mnom, pa makar se kuhala na +35).

[Vrijeska]

moja je ovaj tjedan bila u zoo - "divlje ljeto u zoo"
oduševljena
danas su mazili tapire
doživljaj samo takav
preporučam


ima na kupime popust
http://www.kupime.hr/ponuda/divlje-l...zooloskom/2512

ma daj!!!
pa i moja je bila u jutarnjem terminu

je l tvoja cura bila ujutro ili poslijepodne?!

[Vrijeska]

ova ponuda na kupime je cjenovno ok (200kn manje), no može se iskoristiti samo u dva termina 16. ili 27.7.

[aleksandra70vanja]

ma daj!!!
pa i moja je bila u jutarnjem terminu

je l tvoja cura bila ujutro ili poslijepodne?!

moja je bila popodne

je tvoja zadovoljna?
donjela račiće doma?

[Kaae]

u canadi i usa je zakonom zabranjeno ostavljati djecu ispod 12 godina bez nadzora

Zapravo u USA jedino Maryland i Illinois imaju zakonom propisanu minimalnu dob. (Maryland ispod 14, ali na duze vrijeme; Illinois 8 godina starosti)

[tanjads]

Uh.
Kako misliš da boravak nije ni postojao? U mojoj OŠ je normalno funkcionirao.

A što se tiče baka i ostalih, i moja susjeda (stara kao i ja) je sa šest godina cijeli dan pazila na mlađeg brata i sestru (5 godina i beba) dok su joj roditelji išli u shopping u Trst ili Graz, za to vrijeme im je i pripremila jelo i nikome se ništa nije dogodilo (iako se već u vrijeme mog djetinjstva na takvo postupanje s djecom nije gledalo blagonaklono). Bake su nekad sa 7 godina čuvale krave, a današnja djeca u Bangladeshu s 8 godina šivaju odjeću koju mi nosimo... Zar bi to trebali biti standardi?

Možda nismo baš blizu s godištem, ja sam rođena ranih sedamdesetih. U mojoj školi boravka nije bilo, niti znam bilo koga mojih godina tko je išao u boravak, eventualno su neki išli baki poslije škole.


Mislim da to što su radile naše bake i što i dan danas rade djeca po svijetu govori o sposobnostima. Naravno da nije poželjno ono što je za djecu opasno (npr. unazad nekoliko stoljeća su u Engleskoj predškolci čistili strojeve za vunu - jer su bili mali da se provuku dok stroj radi, pa bi ginuli svako toliko) ili što im odnosi cijeli dan i svodi se na ropstvo. Opet dio toga što oni mogu im mi ne dopuštamo zbog sigurnosti. Mene osobno brine kakav je cost benefit za društvo, štitimo ih da spriječimo da se ozlijede, a s druge strane im šaljemo poruku da nisu sposobni ono što smo mi (ili naši roditelji ili bake) bili sposobni.

Iskreno msilim da je i dan danas većina djece sa 7, 8 godina dovoljno zrela da može ostati sama par sati u kući. Važno je da imaju osigurače - nekog susjeda, rođaka kome se mogu obratiti u slučaju frke, i da to ne traje baš cijeli dan, svaki dan. I naravno, zbog zrelosti, da to nije odjednom i da se prati koje su mogućnosti djeteta.

Npr. moj sin sad ima 7 god i unazad nekoliko mjeseci ostaje po pol sata - sat sam. Išlo je spontano, ja idem pokupit malu kod bake ili do dućana, on ne bi išao, pa ga pustim da ostane doma. Ne ostavljam ga nevečer jer se malo boji mraka.
Neki dan je tako ostao par sati, ja obavila jedno -nazvala ga, on gleda crtiće, odem još nešto kopirati, nazovem on igra igrice i kaže mi da mu dolaze B. i L. (par susjeda klinaca) da igraju zajedno, opet skočim do dućana, nazovem - sad već ide "mama pusti me na miru, sve je u redu", pa ja polako obavim šoping i dođem kući. Znam ih, nikad ne rade nered, mama od B i L je prekoputa, otići će njoj ili strini kat ispod ako nešto zatrebaju ...

[aleksandra70vanja]

Mislim da to što su radile naše bake i što i dan danas rade djeca po svijetu govori o sposobnostima. Naravno da nije poželjno ono što je za djecu opasno (npr. unazad nekoliko stoljeća su u Engleskoj predškolci čistili strojeve za vunu - jer su bili mali da se provuku dok stroj radi, pa bi ginuli svako toliko) ili što im odnosi cijeli dan i svodi se na ropstvo. Opet dio toga što oni mogu im mi ne dopuštamo zbog sigurnosti. Mene osobno brine kakav je cost benefit za društvo, štitimo ih da spriječimo da se ozlijede, a s druge strane im šaljemo poruku da nisu sposobni ono što smo mi (ili naši roditelji ili bake) bili sposobni.

Iskreno msilim da je i dan danas većina djece sa 7, 8 godina dovoljno zrela da može ostati sama par sati u kući. Važno je da imaju osigurače - nekog susjeda, rođaka kome se mogu obratiti u slučaju frke, i da to ne traje baš cijeli dan, svaki dan. I naravno, zbog zrelosti, da to nije odjednom i da se prati koje su mogućnosti djeteta.

Npr. moj sin sad ima 7 god i unazad nekoliko mjeseci ostaje po pol sata - sat sam. Išlo je spontano, ja idem pokupit malu kod bake ili do dućana, on ne bi išao, pa ga pustim da ostane doma. Ne ostavljam ga nevečer jer se malo boji mraka.
Neki dan je tako ostao par sati, ja obavila jedno -nazvala ga, on gleda crtiće, odem još nešto kopirati, nazovem on igra igrice i kaže mi da mu dolaze B. i L. (par susjeda klinaca) da igraju zajedno, opet skočim do dućana, nazovem - sad već ide "mama pusti me na miru, sve je u redu", pa ja polako obavim šoping i dođem kući. Znam ih, nikad ne rade nered, mama od B i L je prekoputa, otići će njoj ili strini kat ispod ako nešto zatrebaju ...

ostavljam i ja svoju sat - dva
to nije upitno

nama je situacija takva da bi dijete satima bilo samo doma
mi odemo ujutro na posao, ona je cijelo jutro sama, od 7-14 kada mora ići sama u školu
nemamo susjeda koji bi je popazili (podstanari studenti, susjedi koji rade od 7-19, a dijete im ide u privatnu školu da ne bude sam sve to vrijeme dok su oni na poslu, ja novaca za privatnu školu nemam)
meni se čini da je to previše za dijete od 9 godina
ali fakat, u usporedbi sa čišćenjem strojeva za vunu piece od cake

[aleksandra70vanja]

aj pogodi
dobili smo odgovor da ako dijete u 3. razredu OŠ nije samostalno, da neće nikada ni biti

Ne kužim sasvim što nije ok s ovim odgovorom?
.

pa ako ništa drugo, nije tema, a nemam ni volje, odgovor nije pristojan
reći da, ako dijete od 8 godina ne ostaje rado samo po 7-8 sati kući, da to neće biti u stanju nikada, mi je malo bez takta

[maria71]

molim prijedloge jerbo ću isp.....ti na živce, mali je bolestan, ne možemo na kupanje , a vani je plus 40. ima nekakvu temperaturu koju držimo pod kontrolom , a kašlje ko konj ( sutra idemo kod dr )


što da radim s njim jer ći skočit sa balkona, koliko je dosadan i cendrav( valjda se sad pretvara u pravo malo muško, prije je s njim bilo lako i kad su bile ozbiljnije boleštine )

[Sanja]

Možda nismo baš blizu s godištem, ja sam rođena ranih sedamdesetih. U mojoj školi boravka nije bilo, niti znam bilo koga mojih godina tko je išao u boravak, eventualno su neki išli baki poslije škole.

Tanja, nešto sam starija od tebe i u mojoj školi je, od dva razreda u generaciji, jedan obavezno bio s cjelodnevnim boravkom. Kad sam kretala u prvi razred boravak nije bio nikakva novost, nego već uhodana praksa. Razred s boravkom bio je traženiji od razreda s nastavom u dvije smjene (ili, kako se to u davno doba mog djetinjstva govorilo, "u turnusima") i bilo je prilično teško dobiti mjesto.

Stoga me zaista začudila decidirana izjava da "u naše vrijeme nije bilo boravka". Vjerojatno je to ovisilo o organizaciji pojedinih škola; meni je, evo, tvoj post prvi glas da su u Zg postojale škole bez boravka.

Što se ostatka tiče, posve je off topic, pa ne bih sad komentirala. Možemo se složiti da se ne slažemo.

[Sanja]

što da radim s njim jer ći skočit sa balkona, koliko je dosadan i cendrav( valjda se sad pretvara u pravo malo muško, prije je s njim bilo lako i kad su bile ozbiljnije boleštine )

A joj.

Imali smo istu situaciju x2. Ako te tješi, vjerojatno je riječ o istoj boleštini, nekakvoj virozi koja dođe i prođe u roku od 24 sata (barem se nadam da je i kod vas to u pitanju; Fioni je temperatura bila toliko visoka i toliko se dugo nije dala spustiti da smo usred noći završile na hitnoj).

Posve te razumijem... Dijete je prepametno da bi cijele dane gledalo telku, previše ga boli glava da bi mogao čitati, sav je jadan, pa se ne može ni igrati, a dosadno mu je. Fiona i ja smo par sati ubile kartajući, ne znam kako vi stojite s kartanjem. To je bilo dovoljno zanimljivo da ju malo zabavi, a dovoljno neobavezno da se s tom temperaturom i glavoboljom mogla koncentrirati.

Nadam se da je Marko sad već bolje , ajde, javi se!

[meda]

http://drumtidam.info/201207046577/F...dina-6577.html

[Peterlin]

molim prijedloge jerbo ću isp.....ti na živce, mali je bolestan, ne možemo na kupanje , a vani je plus 40. ima nekakvu temperaturu koju držimo pod kontrolom , a kašlje ko konj ( sutra idemo kod dr )


što da radim s njim jer ći skočit sa balkona, koliko je dosadan i cendrav( valjda se sad pretvara u pravo malo muško, prije je s njim bilo lako i kad su bile ozbiljnije boleštine )

Nemam ti nekih revolucionarnih ideja osim klasike - društvene igre i slično. Moj mlađi se znao danima (doslovce) zabavljati ovom knjigom, jest na engleskom ali nije ga sprječavalo da je proučava vrlo temeljito: http://www.superknjizara.hr/index.ph...d_knjiga=65096

Od ostalog - računalo (ograničeno, to nije za bolesno dijete ni za pasje vrućine), filmovi (učenje Jamesa Bonda napamet), knjige (nabavili smo trilogiju Gospodar prstenova za smiješne novce u antikvarijatu).

Za bolesno dijete idealne su ti audio priče, imaš za nabaviti u knjižnici ako imaju av odjel. Zna toga biti i po školskim knjižnicama. Ja imam doma Priče iz davnine i Maloga princa. Dijete sluša priču, a ne mora trošiti snagu na čitanje. To su izdanja naklade Bulaja.

[Vrijeska]

moja je bila popodne

je tvoja zadovoljna?
donjela račiće doma?

zadovoljna
lijepo joj je bilo
(nije tip od velike euforije)

zadnji dan nije donijela račiće, nego smo smrdljive nego jer su čistili kavez ...

[jelena.O]

Zapravo u USA jedino Maryland i Illinois imaju zakonom propisanu minimalnu dob. (Maryland ispod 14, ali na duze vrijeme; Illinois 8 godina starosti)

da ali za tu američku decu se brinu deca malo starija od njih, a kod nas moraju bit punoljetni.

[apricot]

Ne kužim sasvim što nije ok s ovim odgovorom?
Naravno da postoje iznimke i da ovisi o svakom djetetu kada je zrelo da ostane samo kod kuće - no ja volim imati malo širi pogled - tj. koliko su samostalni moji roditelji bili u to doba (baka ne samo da je čuvala sebe za 7. godina, čuvala je uz punu odgovornost i krave), pa koliko smo mi bili odgovorni - boravak nije ni postojao, par sati sam kod kuće je bila normala. Meni se čini da se (kao društvo) pravimo da su nam djeca nesposobnija nego što jesu i da im tako otimamo njihovo pravo da se brinu o sebi u skladu sa svojim prirođenim sposobnostima.

ne bih rekla da se uopće može uspoređivati.
baka je čuvala krave.
i ja sam sa 6 čuvala krave, na selu u bosni.
i nosila svako jutro na biciklu mlijeko u mljekaru.

što mi se moglo dogoditi?
moglo mi je biti dosadno, u prvom slučaju (a nije, jer je uvijek bila zanimacija u vidu branja kupina, igranja s ostalom djecom koja su isto čuvala krave), ili sam mogla pasti s bicikla, u drugom slučaju.
u to doba, auto je prolazilo možda svakih 15 minuta jedno.
ako.

jako ovisi o okolišu.
drugačije je bilo odrastati meni, u novom zagrebu, i mojoj djeci, u obiteljskoj kući na rubu grada.
u našem ulazu je bilo 166 stanova, u svakom po BAREM jedno dijete.
kad se skupimo ispred ulaza, veća graja nego na plaži u makarskoj.

ovdje je moje dijete samo samcato.
jer ne ide u lokalnu školu, pa ne zna nikoga.
a, koliko vidim, ne druže se ni oni koji idu u lokalne škole.
sjede doma za računalom ili TVom.
meni to nije opcija.

može ona ostati sama, nije u pitanju.
ako se radi o dan dva, od 9 do 16...
ali joj je dosadno ako bi to trajalo mjesec dana.
iako obožava čitati, ne možeš čitati 12 sati dnevno.
ne možeš biti ni sam u vrtu na neko dulje vrijeme.

zato smo i mi pribjegli raznim radionicama, grupnom odlasku na more...
da ne "istrune".
jer mi nemamo dijete kome poslati, a bake su nam prestare da bi bila kod njih.

[bilbo7]

Ja sam svoje uporno nagovarala da idu u Centar mladih Ribnjak, na likovnu i dramsku radionicu koja je od 10-13 (jedva sam dočekala da klinjo poraste da može malu nekud odvesti), al njima se ne da dignuti prije 10-11...
Inače je klinjo dost samostalan, zna si napraviti jednostavnija jela (najbolje peče jaja u cijeloj obitelji!), kad ima obaveza, upali si alarm na mobitelu i digne se na vrijeme, dok je klinka totalna suprotnost- sa navršenih 9 godina ne voli biti sama niti u kojoj situaciji, i radije je npr. dole kod bake i dede poslije škole nego za svojim stolom dok mi ne dođemo doma s posla. Boji se mraka, vrata od sobe moraju svaku večer ostati pritvorena, iako buraz spava na krevetu ispod nje. No, i baka je zaslužna za njihovu djelomičnu nesamostalnost, jer ju je strah, a pogotovo prema unuci s kojom je od njenog 6.mj.života...

[eris]

Ja nemam gdje ostaviti djecu, tako da moja 15. godišnja kći ponekada čuva svog 9.godišnjeg brata i 2,5 godišnju seku, kada MM i ja izađemo negdje, po potrebi ili iz zabave. Ali to je uvijek uz njen pristanak, i bez ikakve prisile. Školske praznike provode u druženju, dio dmo zajednice, tako da imaju dosta prijatelja, bicikl, role, šetnje, starija već ide po nekim svirkama za svoj uzrast, sa nama idu na izlete, roštiljamo, šetamo, idemo na jezero. Sreća pa živimo u dosta maloj sredini pa još nema opasnosti koje vrebaju u velikim gradovima, jedino me razočara da najstraija kći, nakon povratka sa super provoda, obavezno pali računar i ide na fb da "vidi nešto".

[tanjads]

Tanja, nešto sam starija od tebe i u mojoj školi je, od dva razreda u generaciji, jedan obavezno bio s cjelodnevnim boravkom. Kad sam kretala u prvi razred boravak nije bio nikakva novost, nego već uhodana praksa. Razred s boravkom bio je traženiji od razreda s nastavom u dvije smjene (ili, kako se to u davno doba mog djetinjstva govorilo, "u turnusima") i bilo je prilično teško dobiti mjesto.

Stoga me zaista začudila decidirana izjava da "u naše vrijeme nije bilo boravka". Vjerojatno je to ovisilo o organizaciji pojedinih škola; meni je, evo, tvoj post prvi glas da su u Zg postojale škole bez boravka.

Što se ostatka tiče, posve je off topic, pa ne bih sad komentirala. Možemo se složiti da se ne slažemo.

Nisam odrasla u Zagrebu, valjda je to razlog

[tanjads]

Meni se ne sviđa kada su djeca (od 7,8 i starija) sama po cijeli dan, ne toliko jer to ne mogu , jer mislim da većina njih to može handlati, već zato što su osamljeni i jadni. I razumijem da je za njih bolja opcija boravak, iako mislim da se oni i dalje osjećaju osamljeno ako svaki dan do navečer ne vide roditelje. To jest prokletstvo prezaposlenih roditelje - dijete s tim nije sretno. Da ga upišeš u cirkus preko dana opet ne bi bilo sretno i falili bi mu roditelji.
Mi živimo u ulici u kojoj je četa MM rođaka, s dobrim susjedima koji hoće pripaziti na djecu, klinci se igraju na ulici po cijeli dan (slijepa ulica na kraju druge slijepe ulice), oba para baki/djedova su u istom kvartu (Dubravi), muž radi od doma- sve s čim sam jako zadovoljna. Do škole ima samo jedna malo promatnija ulica i klinci idu zajedno (pa će i moj s njima). Zbog toga ni ne pomišljamo o preseljenju u drugi kvart.
Uglavnom, preko ljeta im je super, non stop se igraju, njihova ekipica samo šeta od kuće do kuće (terase, vrta), malo ps2, malo nogač, malo role, bicikl, po vrućini satima kartaju ili igraju društeven igre. Bed je samo kad se raziđu po moru, nismo usklađeni s terminima, no več imaju i ekipu iz vrtića i škole s kojima se posjećuju, pa frendovi iz bakine ulice...I naravno, crtići.

F. je bio u sportskom kampu na Trnju (2 godine za redom) - njemu je to super, obožava, čak hoće i ustati ujutro (što inače mrzi- na mamu. Jedino što je skupo, preko 1000 kn (ne znam točno). Traje 1 tjedan, od 8 - 16, imaju klopu i svaki dan isprobaju 3-4 različita sporta. A oko podneva igraju WI i PS.

[Mondu]

Nisam odrasla u Zagrebu, valjda je to razlog

Nije baš tako, i ja sam 70tih rođena, išla u školu u Zagrebu i to u školu sa 8-9 prvih razreda.Boravka nije bilo i djeca zaposlenih roditelja su bila sama doma od prvog razreda, a takvih je bilo jako puno.Koliko se sjećam praznike se provodilo vani u igri (gumi gumi, hulahop, skrivača, graničar, rolanje, pentranje po penjalicama u vrtiću, vožnja biciklom) ili bi bili jedni kod drugih.Tad nije bilo nikakvih programa za ljeto, sami smo se zabavljali.Danas klinci sjede za kompom, gledaju tv ili igraju igrice i tak im dan prođe, bar oni čiji starci nemaju 700 ili više kn za par dana neke ljetne radionice/kampove.Sumnjam da bih mogla 'natjerat' sina da radi nešto konstruktivno i korisno, a da je solo doma.

[jelena.O]

kakvi su planovi za ljeto

[Peterlin]

kakvi su planovi za ljeto

Do kraja lipnja kampus u kulturnom centru u kvartu, a i ovo nije loše (ali treba imati iskaznicu ferijalnog saveza za koju treba znati matični broj djeteta u školi, pa se požurite): http://www.skolski-sport-zg.hr/odmor...s/odmljplk.pdf

[apricot]

i mi smo našoj skroz popunili ljeto
raznoraznim radionicama, kampom, školom pjevanja...
sve što voli

[Cathy]

Ima i ovo: http://www.sportskiobjekti.hr/default.aspx?ID=601

[apricot]

ajme, Cathy, ovo je super
da sam znala prije deset dana!

[mama_jos_malo]

Mi ćemo na plivanje u Educarenu.
Ove godine ide još nekako jer sam doma na porodiljnom, ali ne znam kako ćemo kad ne budem s obzirom da vrtić zatvara vrata na mjesec dana.
Zbilja, zašto nemamo školske praznike kao vani- 6 tjedana? Rijetko tko može uzeti više od 14 dana godišnjeg u komadu, jer treba i koji dan ostaviti za zimu ili zlunetrebalo.!
Ne dam ekrane, pa nastojim ih zaokupiti aktivnostima. Ići će plivati, a ostatak dana ćemo crtati, bojati, igrati igre, proroštati sobu i presložiti igračke, družiti se s prijateljima koji su isto na praznicima.

[Cathy]

ajme, Cathy, ovo je super
da sam znala prije deset dana!

Došo letak danas sa računom za vodu. Ima i za ljetovanje.
Vjerojatno bu i tebi.

[domy]

kako se dobije kartica sportskog saveza i koliko to dođe, jel ima netko i jel netko zna...

[jelena.O]

Do kraja lipnja kampus u kulturnom centru u kvartu, a i ovo nije loše (ali treba imati iskaznicu ferijalnog saveza za koju treba znati matični broj djeteta u školi, pa se požurite): http://www.skolski-sport-zg.hr/odmor...s/odmljplk.pdf

ne ferijalnog saveza nego školskog saveza, u izradi nam je

[jelena.O]

sama iskaznica se skine s https://prijava.skolski-sport.hr/Prijava/Iskaznice/, famozni matični broj sam našla na iplatnicama za prehranu nama onaj prvi broj kod poziv na broj primatelja, drugi nam se svaki mjesec mjenja, potpisati u školi i poslati U HŠS

[jelena.O]

jedino ne kužim zakaj je tema na filozovskom kutku, a ne na obiteljskom ili školskom

[jelena.O]

možda ako ovo bude u ljeto radilo ići će koji puta http://www.zztk.hr/index.php/ctk-rnomerec, idu inače na njihovu ljetnu školu u Novi Vinodolski

[Adrijana]

Joj, ja baš zavidim vama u metropoli. Kod nas nema skoro pa ništa čime bi si dijete popunilo praznike .
Ako ima tko kakva saznanja za Čakovec, a može i Varaždin, nek napiše.

[flopica]

kakav je kamp eklata da li tko zna?

[Elly]

Zbilja, zašto nemamo školske praznike kao vani- 6 tjedana?

Ja na ovo (to ne ide nista tebe osobno, Mama-jos-malo) mogu samo: LOL.

Nama su, naime, praznici poceli danas. I traju do 12. rujna.

E. ima baletnu skolu do kraja lipnja, onda odmaramo, i onda krajem srpnja ide na tjedan dana na baletni stage, i krajem kolovoza opet na drugi baletni stage.
Sve to, naravno, puno kosta - ali barem je kvalitetno. Kod nas ima puno ljetnih kampova, i kostaju od 60 € za 5 dana, uglavnom bez menze i prijevoza, pa do... ovisno o tome sto se u kampu nudi.

Ljetne praznike kombiniram s time da budemo u HR, pa da bude kod bake, pa stage-ovi, i onda na kraju nas odlazak na ljetovanje.

Radim od kuce pa mi je vec to lakse, jedino mi bude bed kad moram raditi, umjesto da s njom kvalitetno provodim vrijeme. No srecom, organiziramo se (zivio smartphone! )

[enela]

sama iskaznica se skine s https://prijava.skolski-sport.hr/Prijava/Iskaznice/, famozni matični broj sam našla na iplatnicama za prehranu nama onaj prvi broj kod poziv na broj primatelja, drugi nam se svaki mjesec mjenja, potpisati u školi i poslati U HŠS

Maticni broj ima i na svjedodzbi.

[enela]

A ja cu samo ko i Adrijana, blago vama u metropoli!

[jelena.O]

Maticni broj ima i na svjedodzbi.

ma tko će tražiti svjedodžbe, kad svako malo stižu računi za prehranu

Elly jel uspiješ sve složiti ak je od doma, kad sam ja radila većinom kad su deca bila bolesna od zdoma to je ispalo da sam radila noćne doma

[Elly]

Ma da, skombiniram se nekako. Ujutro dok spava, dignem se standardno pa ubacim 2h posla; imaju ljetnu zadacu pa onda ja radim moje - ona njeno, pa navecer.... Sad je lakse kad je veca (moze satima citati). I ako mi dodje sto hitno na mail, mogu i od vani raditi sa smartphonea (turisticka djelatnost).
Ona je oduvijek shvacala da imam potrebu biti na miru par sati u komadu za posao, ali sam se ja osjecala kao da ju zanemarujem. Ono, dijete mi je doma, mogle bi raditi nesto skupa... :/ Uglavnom prvo organiziram nju i nase zajednicke aktivnosti, a onda prema tome uskladim svoje obveze.