tanjads prvotno napisa
Mislim da to što su radile naše bake i što i dan danas rade djeca po svijetu govori o sposobnostima. Naravno da nije poželjno ono što je za djecu opasno (npr. unazad nekoliko stoljeća su u Engleskoj predškolci čistili strojeve za vunu - jer su bili mali da se provuku dok stroj radi, pa bi ginuli svako toliko) ili što im odnosi cijeli dan i svodi se na ropstvo. Opet dio toga što oni mogu im mi ne dopuštamo zbog sigurnosti. Mene osobno brine kakav je cost benefit za društvo, štitimo ih da spriječimo da se ozlijede, a s druge strane im šaljemo poruku da nisu sposobni ono što smo mi (ili naši roditelji ili bake) bili sposobni.
Iskreno msilim da je i dan danas većina djece sa 7, 8 godina dovoljno zrela da može ostati sama par sati u kući. Važno je da imaju osigurače - nekog susjeda, rođaka kome se mogu obratiti u slučaju frke, i da to ne traje baš cijeli dan, svaki dan. I naravno, zbog zrelosti, da to nije odjednom i da se prati koje su mogućnosti djeteta.
Npr. moj sin sad ima 7 god i unazad nekoliko mjeseci ostaje po pol sata - sat sam. Išlo je spontano, ja idem pokupit malu kod bake ili do dućana, on ne bi išao, pa ga pustim da ostane doma. Ne ostavljam ga nevečer jer se malo boji mraka.
Neki dan je tako ostao par sati, ja obavila jedno -nazvala ga, on gleda crtiće, odem još nešto kopirati, nazovem on igra igrice i kaže mi da mu dolaze B. i L. (par susjeda klinaca) da igraju zajedno, opet skočim do dućana, nazovem - sad već ide "mama pusti me na miru, sve je u redu", pa ja polako obavim šoping i dođem kući. Znam ih, nikad ne rade nered, mama od B i L je prekoputa, otići će njoj ili strini kat ispod ako nešto zatrebaju ...