neurednost me smeta, ali zivim s osobom koja je neuredna. rjeseno je tako da MM ima svoju sobu, koja je radna, samo ja nikad ne radim u njoj
, jer nemam mjesta.
ali mrzim cipele koje me docekaju s ulaza, kad je ormar (ne ormaric) odmah tu na ulazu. klupa za obuvanje je odmah na ulazu pa se na njoj moze covjek sjedti za obuvanje, a imam i onu zlicu za obuvanje od pola metra kao i leonisa. u istoj toj klupi drzimo ljeti sesire, zimi rukavice, salove, kape.
pa opet svaki put MM nesto ostavi na njoj. ja poludim
a sve sam naparvaila da mu je na dohvat ruke i da ne mora biti na klupi.
njegova je obaveza namjestanje kraveta u spavacoj sobi, jer se dize iza mene. naravno da me doceka krevet namjesten 1 u tjedan dana. ni njemu nije jasno zasto.
ali ja volim leci u namjestenkrevet, meni je to uzitak i nije mi neki problem utorositi 1,5 min svog zivota da bi ga namjestila.
krevet od klinaca se takodjer namjesta.
na stolu ako sam ja doma je sve pod konac, kad nisam docekaju me podloske, ponekad i tanjuri. mene to baca u depresiju.
sve u svemu kako vama nije jasno zasto mora biti sve uredno, tako nama nije jasno kako vam ne smete sto je neuredno.
ono sto je meni bitno da me tudja neurednost ne smeta ako je van moje kuce, dakle ako kad dodjem kod tebe SB necu to gledati ko manu niti uzimati za zlo. ako si mi ti draga ne smeta me ni tvoj nacin zivota. :