Poštovani,
Nastavno na veliku buru koju izaziva novi zakon o potpomognutoj oplodnji, želim biti među onima koji će skrenuti pažnju na ono čime pacijenti nisu zadovoljni jer im je obećan bolji zakon.
Restrikcije koje novi prijedlog zakona donosi su:
1. smanjivanje broja stimuliranih postupaka s 6 na 4
2. smanjivanje broja postupaka u prirodnom ciklusu s neograničenog broja na 2
3. smanjivanje ukupnog broja postupaka po klinikama
4. oplodnja maksimalno 12 jajnih stanica
5. retrogradno ubrajanje postupaka odrađenih u "Milinovićevo" doba
6. neresetiranje besplatnih postupaka nakon poroda
7. diskutabilno određivanje dobne granice
8. neanonimnost donacija
Nosili te bedževe Kad srce kaže dijete, Vlada kaže NE. A sada?
Ja sam za pojam MPO relativno mlada (tek navršila 27 godina i upravo sam u 1.postupku), i ne diraju me (još) izravno sve točke zakona. Ali želim pružiti podršku parovima koji će radi ovog zakona vjerojatno morati odustati od želje da imaju dijete.
Stalno govorite da Hrvatska vodi pronatalitetnu politiku - ovo sigurno nije dokaz toga.
U javnosti se najveća bura diže oko prava istospolnih zajednica, oko osoba koje su promijenile spol - no to su sve manje važne stvari. Nama koji smo u postupcima bitnije su gore navedene točke.
Ja svoj postupak nisam radila na teret države - svaku kunu sam platila iz svog džepa, iako redovno plaćam zdravstveno osiguranje. Ja u bolnici ne bih dobila individualan i optimalan tretman kao što sam dobila privatno, zbog specifične dijagnoze i reakcije na stimulaciju,. Nisam htjela čekati po godinu dana da dođem na listu u državnoj bolnici, niti sam htjela uzimati mjesto nekome tko nema novaca platiti postupak privatno.
Ograničenje za privatne klinike, u broju postupaka i zaposlenika, je nepoštena stvar. Time se kažnjavaju parovi koji žele svoje pravo na dijete dobiti ne uz pomoć države, nego uz svoja sredstva - zar će nam se sad zatvoriti klinike, ili će i tamo biti po godinu-dvije čekanje da se dođe na red? Ako želim platiti, želim da mi se to i omogući, kao što je bilo i do sada.
Ograničavate broj godina za oplodnju, a zaboravljate da žene dođu u te godine i zato što moraju godinama čekati da obave sve pretrage i dođu na red u državnim bolnicama.
Ograničenja postupaka 4 stimulirana + 2 prirodna također su nepovoljna - ja osobno u prirodnom postupku ne znam da li bih imala i 1 jajnu stanicu za oplodnju - i time sam u startu ograničena s 2 postupka manje.
Jeste li svjesni da ima žena koje su dijete dobile iz 16. ili čak 19. postupka?
Mislite da je nama neplodnim parovima bila laka spoznaja da do djeteta nećemo moći doći "normalno u krevetu" kao ostali? Da ćemo morati trpiti hormone, injekcije, nadanja, strahovanja, posljedice - i to sigurno po nekoliko puta? Zar nam treba još zakon zbog kojeg će nam biti još i gore?
Mislite da stradavaju samo parovi? Što je s budućim bakama, djedovima, tetama, stričevima, prijateljima... kako da objasniti jednom tati da neće biti djed jer zakon to ne dopušta?
Nadam se da će se i mediji malo više aktivirati oko ove problematike - a ne samo da se navode odredbe koje su javnosti zanimljive i rade buru i rasprave (kao što su one o istospolnim parovima, i slično).
Mail je ispao dugačak, ali nadam se da će pomoći u tome da se napokon shvati da ovaj zakon i nije tako bajan kao što ga prikazujete.