Gdje su oni dani kad sam samo prvi dan nosila uložak, a onda s radošću ubacila tampon?

Toliko mi se tijelo promijenilo da je to ludilo! Ranije su mi menge bile ništa, prvi dan, eventualno drugi, bilo je svega, ali iz toga samo mijenjaš tampone. Pa dva-tri dana paziš na tampone, a preostalo samo zeza. I bilo je SUUUUUUPER!!!!

A sada... uuuumirem od bolova prvi dan. I to je đubre! To da vidite! Ako slučajno ne dobijem ujutro, i drugi dan me ubija bol. A u prva dva dana imam nekakve "zastoje" kad samo sve stane, a onda kad krene... ne daj bože da budem na poslu. Jednom sam slučajno taman otišla na wc između satova (radim u školi) i to je bilo čisto hororistički! Ja nešto puno ne sjedim na nastavi tako da nije onaj slučaj- sjela, pa kad se ustala krenulo... I bože dragi, samo si mislim što bi bilo da se to usred nastave dogodilo?!



Nisam rodila, ide 32. godina, ali o tamponima mogu samo sanjati jer kako god da ga stavim- više ne pomaže. Uvijek nekako prođe pored njega i baš me to ljuti! I ne volim uloške, u tome je stvar! Osjećam se pravo "usaftano" iako sam jako zahvalna na liniji ALWAYS koja je od pamuka-cotton ultra.

Kako vi stojite s promjenama u ciklusima nakon TRIDESETE??? imale djecu ili ne?
Jesam li ja jedina koja se promijenila sama od sebe? Slušam nekada o pričama- "znam kad će mi doći u minutu!". Ja to nikada nisam imala, ali sam barem imala TAMPONEEEEEEEE!