Evo, ja ovako probala, od riječi do riječi, došlo mi intuitivno. I odjednom -blink- pa pretvaram se u mater svome mužu! Pravu AP mater.
Pa smo lijepo sjeli, iskomunicirali stvar, ja postavila svoje ciljeve on svoje, i vidjeli kako ćemo dalje. MM je u teoriji i djelomično u praksi sasvim ravnopravan roditelj, ali mu se puno češće nego meni događaju iskliznuća, odnosno dozvoljava si češće zalutati u zonu ugode (sjajan termin

). Doduše, i ja je volim, pa mi je tako s vremena na vrijeme omogući moja mama, ali me odgovornost prema klincima vrati nazad. Ne mislim da je to nužno loše, pa tko se ne bi poželio vratiti povremeno u period bez ikakvih većih odgovornosti (meni studentsko doba). Loše je kad se to događa često, i uvijek od istog roditelja.
A glede tatatatatatatata, ja moram priznati da puno češće oko sebe čujem mamamamama.