Placebo je dobar. Prirodna obrana našeg organizma. Pravi dokaz da nam nekada nisu potrebne kemikalije, nego vjera i volja za životom
Placebo je dobar. Prirodna obrana našeg organizma. Pravi dokaz da nam nekada nisu potrebne kemikalije, nego vjera i volja za životom
Placebo je dobar i ako nisi bolestan. Ili nisi slomio nogu. Tada nema pomoći od placeba. Garantiram.
Vezano uz barbarizaciju naroda, dosta me pogađa to što s jedne strane postoje činjenice tipa da su u Jasenovcu ubili 15-ak tisuća djece, a onda s druge strane imamo narodnog heroja Dalića i manje narodnog heroja Marića koji pjevaju Thompsonove pjesme.
Što imamo nekakvog tamo oca domovine koji je predao grad s djecom, čak ne "njihovom", već našom, u ruke ubojica, a njemu vrh države postavlja spomenike. Zašto se uopće ovim bavim i primjećujem to? Nije li to rezervirano za novinare i umirovljenike? Nisam baš sigurna ni koliko smisla ima to ovdje pisati, ali upijam razne tekstove i muči me gdje to živim. Sinoć nisam mogla spavati.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 13.12.2018. at 11:19
Žuta, ovo je strašno... jutros sam baš razgovarala s prijateljem kako internet, koji s jedne strane manjem broju korisnika koji zna filtrirati informacije daje pristup znanju, mnogo većem broju onih koji ga koriste donosi dezinformacije i relativizaciju poznatih činjenica. Rezultat je naravno nesigurnost i hrpa paranoja, a što nam tek slijedi...
Zašto se mučite sa stvarima koje ne možete promijeniti?
To vam nije dobro za zdravlje žderat se zbog svega i svačega
Malo.se zezam, al ima u tome i istine.
Ne želim.se uopće “zagađivat“ s ikakvim lošim vijestima i negativnostima jer samo mi štete zdravlju,pa iz tog razloga ni ne pratim nikakve vijesti.
Zato sto zuta kaze. I zato sto ta djeca i ljudi koji su patili zasluzuju da ih se poslusa i cuje. A ti, koji su to uzrokovali, da ih se osudi... Zato sto se treba rec da to nije bilo u redu i nije trebalo bit tako. Isto, kao sto se, za gomilu toga sto se danas dogadja, treba isto reci.
Zato da budem svjesna, da djelujem ako mogu da se takve stvari više ne događaju. Jasno mi je da ja ne mogu sama puno promijeniti, i nastojim se ne žderati zbog toga, ali isto tako ne želim biti dio gluhe mase koja gura glavu u pijesak i koja omogući zlu da zavlada.
Zato da ne izgubim sebe. Ima anegdota o aktivistu protiv rata u vijetnamu kojeg je neki promatrac pitao ono kako ti se da svaki dan tu, zar mislis da ces ti promijeniti svijet? On je navodno odgovorio, svijet? Ma ne, ja samo ne zelim dat svijetu da promijeni mene. Pa ipak je i njegova kap omogucila promjenu svijeta.
Posljednje uređivanje od ina33 : 16.12.2018. at 18:03
A eto ja bi izgubila sebe da se žderem svakodnevno zbog svega što se događa u RH i svijetu, a ne mogu na to utjecat.
Materijala koliko hoćeš za požderat se, čemu, zašto? Pa neću, bitnije mi je zdravlje i moja djeca da im duže poživim zdrava, fit i vesela.
Ono baš odbijam sve loše vijesti od svoj oklop koji sam sagradila.
Ne znam jel me.shvaćate al nakon poroda sam bila hipersenzibilna na sva događaja,posebno na vijesti vezane uz djecu. Doslovce bih počela plakat kad vidim naslovnice 24sata na kiosku.
Grozno mi je bilo tako živjet. Sva sreća hormoni su se izregulirali poslije
Posljednje uređivanje od Lili75 : 16.12.2018. at 23:08
Posljednje uređivanje od Peterlin : 17.12.2018. at 07:53
edit: krivi post na krivoj temi
a za ovu. vazno je znati i vazno je sjecati se jer kako se kaze povijest je uciteljica zivota.
znam i ja kadkad staviti oklop i glavu u pijeska, ali nije dugod efekta. tad mi je svijet bolji, ali realno ne moze se stalno tako.
treba vidjeti i bar svojoj djeci govoriti sto je lose. a s ruzicastim nacalama tesko da se sve moze.
Posljednje uređivanje od spajalica : 17.12.2018. at 08:14
postoje nijanse između života u čvrstom oklopu koji ne propušta loše vijesti, i plakanja na svaku lošu vijest
Ja isto ne mogu zamislit da guram samo glavu u pijesak, osjećam se ovako ili onako uvijek suodgovorno za svijet u kojem živimo
istina je da često to postane previše, previše loših vijesti na koje ne možeš utjecat, i onda se važno podsjetit da svi svjetski problemi nisu zaista i moji problemi, meni je mantra za to "kad se stisnem uz tvoje toplo dupe meni je super", i onda mi to da malo vremena za sakupit se
ne smatram se nekim velikim aktivistom, ali ispadne ponekad da se ukaže neka prilika za napravit neku malu stvar koja učini neku malu razliku
a konkretno za pitanje koje je žuta navela sa Jasenovcem, nije da sjedimo doma i plačemo nad sudbinom te djece svakodnevno, ali ne dopustit da se tako nešto izrelativizira, to je stvarno nešto što možemo
spajalice, koja od nas dvije se nije dovoljno probudila?
Posljednje uređivanje od spajalica : 17.12.2018. at 08:20
Ja bas mislim da je RH dovoljno mala da je vazan doprinos svakog od nas.
Dobar mi je inin citat - da ne izgubim sebe. A djeca mi ne mogu odrastati samo doma. Lili, tvoje mozda ne bi ni bilo da si par godina mladja i da te potrefio Milinovic (ne znam ni dijagnozu, znam da si kratko bila u tom filmu i nisi dugo bila dio tog jada, nije bitno jesi to ti ili netko drugi tko je ostao bez djece).
Nedavno mi je prijatelj rekao da je situacija koma, dijete mu otislo van, nema tu perspektivu i da smo sami krivi sto smo dozvolilinda se to dogodi. Eto, moja savjest je cista. Ja sam napravila koliko sam mogla i radim koliko mogu.
Drugo je sto ne dopustam govorima predsjednice i ekipe da mi zagadjuju prostor doma i nema sanse da ih pustim da govore u moj eter. To meni nije ista kategorija.
Mene uzasava stav “nije moja stvar” i “to me se ne tice, bitno da je meni dobro”. Moja obitelj nije otok, dio smo ovog drustva i suodgovorni smo za atmosferu i situaciju u drustvu. Suodgovorni su svi, pa i oni koji okrecu glave, upravo svojim necinjenjem. To ne znaci da gledam dnevnike i tomu slicno, sto kaze Jelena, nije da pratim sto predsjednica radi da bih se zgrazala. Ali vidim i pratim kretanja drustva, atmosferu i njene promjene, i moram reagirati i sudjelovati. Jednom je Viktor Ivancic rekao da ne pise on sto vjeruje da ce bas to promjeniti stvari nego sto iz sebe pisati mora. Tako i ja, ne mogu zamisliti da ne djelujem u svojim okvirima u zastiti ljudskih prava. I jos jedna stvar, na predstavljanju Robija K u Zagrebu je isto Viktor govorio kako mu ide na zivce kad se Feral proziva istrazivackim novinarstvom, a njih istrazivckim novinarima. Jer, kako on kaze, oni su samo otvorili prozor i pogledali sto se vani dogadja. A vani su se dogadjali poprilicni uzasi, samo sto su mnogi pod parolom, bitno da je meni dobro, cvrsto navukli zastore. Tu vrstu ignorancije dozivljavam kukavickom i sebicnom. Ne bih nikada htijela da mi djeca tako dozivljavaju svijet.
sad si me sjetila sasa, malo off topic, ali evo prva epizoda dokumentarca o Feralu
Dežulovića pak živcira kad se Feral koristi kao dokaz da je Split neki buntovnički grad jer on smatra da je Feral za Split eksces a ne karakteristika
To je isto govorio Viktor na predstavljanju, da u Splitu nema bunta, da je to cisti mit. Da je Split vec najranijih 90ih jasno pokazao kako stvari stoje.
ma joj ja to ne mogu i ne želim, pratit sve što se događa u Hrvatskoj i svijetu na dnevnoj razini ili čak svakih par sati provjeravat što pišu mediji.
MM je isti kao dio vas, sve prati, čita, pa se živcira zašto su neke stvari ko nas takve, zašto ne napredujemo kao zemlja ovo ono, kakva nam je Vlada, poduzetnička klima, zdravstvo uf, uf ...e iskreno too much mi je i njega slušat a kamoli još pratit po netu.
i nastojim se isključit i kad on priča (na taj način i saznam što se događa ), ne mogu ja podnijet toliko negativizma, kritike, on se istrese i na kraju nikome ništa od toga. Mene samo zaboli glava.
ne znači da nemam svoj stav o nekoj temi ako non-stop ne pričam o tome, isto tako mislim da je dovoljno djeci reći kad se neka tema spominje što o tome misliš, a ne im djetinjstvo puniti političkim, gospodarskim i sl. temama. Ono upućeni su, znaju što je dobro, a što loše, jel sad trebam njima koji su tek ušli u osnovnu školu objašnjavat neke detalje potpomognute koje je Milinović onemogućio. bome ne.
Potpisala sam anketu kad je to bilo aktualno, poslala ono svoje "osobno" pismo u iskustvom u MIZ (ja sam tad već izašla iz te priče), pričala svim svojim poznatima o toj temi da ih upoznam (jer je dijelom bila tabu) i to je to. Djeca znaju što smo prošli, znaju koliki je napredak medicina napravila s potpomognutom, koliko obitelji usrećila. Ta neću im objašnjavat o zamrzavanju embrija jednog ili više njih, šansama nakon krija, razlikama prije i poslije Milinovića, premali su.
ja sam potpuno fajn sa svojim odabirom i ne neću, nadam se nikad, biti opterećena na svakodnevnoj razini u svom običnom životu političko-gospodarskim temama (po prirodi sam apolitična, valjda se to smije biti na ovom forumu ).
Ako mi dođe do toga da me to toliko opterećuje, brate mili selim se, ima drugih zemalja, nitko tu ne mora živjeti. Pa tako ni ja.
Split je doživio dramatične promjene početkom 90-tih (slične promjene se dešavaju u cijeloj HR i sad).
Moja generacija i 5-10 godina stariji su masovno odlazili, dio s obiteljima zbog "pogrešne" nacionalnosti (ipak je Split bio baza JRM), dio sami, zbog toga što nisu htjeli ništa imati s tim ludilom koje je stizalo. Buntovnika je ostalo jako malo, a i njihov bunt nije jednakog intenziteta...
Došli su neki novi ljudi... donijeli neke nove (ne)vrijednosti... I Splita je nestao... Svi veliki gradovi u ex yu su to doživjeli... ali čini mi se da je Split doživio najveću preobrazbu. (Ili me njegova preobrazba najviše boli, jer je to moj grad, pa mi se čini da je bila najveća. Ono što je meni bilo neshvatljivo tad, jednako kao i sad da ljudi mogu preko noći promijeniti stav, sustav vrijednosti, ono, pljuniti na svoje dojučerašnje izbore i krenuti dalje.
Meni je tad Feral zbilja bio feral... survival kit. (Jednako kao i njihovi tekstovi sad.)
Posljednje uređivanje od Mojca : 17.12.2018. at 12:11
Znam da nisam vlasnik istine, niti istinu mogu u potpunosti spoznati.
Imam svoj doživljaj svijeta koji je ograničen mojom inteligencijom, mojim životnim iskustvom, mojim emocijama...
Ako bi mogla čitati doživljaj svijeta kojeg ima drugi čovjek sa iskrenim zanimanjem i bez brzinske osude ako se ne poklapa sa mojom istinom, možda bi moja istina s vremenom postala šira i dublja..
Rekla sam veliki gradovi. I da mi se čini. Ne da tvrdim.
Ali nebitno.
Htjela sam objasniti zašto je Split postao onakav kakav je.
Migracije su se dogodile posvuda.... i u malim mjestima i u glavnom gradu... to je jasno. Isto kao i da je moj post vrlo subjektivan... i ne krijem to..
Mojca, napisala si "Ili me njegova preobrazba najviše boli, jer je to moj grad, pa mi se čini da je bila najveća.", tako da je to jasno. Ali kad smo mali nemaš baš s čim puno uspoređivati. Osim s Rijekom i Osijekom. A Osijek je imao super neku scenu nekad i Vinkovci, a sad je ili nema ili su medije obuzeli HČSP ekipa.
Peterlin, ovo što pišeš se odnosi na cijelu zemlju, neovisno je li grad ili selo u pitanju. To je ta Barbarizacija vezana uz industrijski kolaps i odlazak, prvo manjinaca (ne samo Srba), a onda i čistokrvnih, ali ambicioznijih građana.
Ja sam bila puno mladja devedesetih pa nisam dozivjela tu promjenu. Ali moj dojam je da se nitko iz moje obitelji, a i nekog kruga njihovih prijatelja nije promijenio na nacin koji opisujes, odnosno da je bar dio ljudi ostao stavova kojih je bio... A samo mali dio tih koji su zadrzali svoje stavove su oni o kojima je pisao Ivo Anic u onom tuznom, al lijepom "dogodio se grad" tekstu sto si ga linkala pred skoro godinu dana. I nesto od tog grada u kojem je nastao Feral, je i dalje u tom gradu. Al mozda na nekim drugim mjestima.
Posljednje uređivanje od Jadranka : 17.12.2018. at 19:45
Plus dobar dio mladih koji ostaju (sto je jedna casna sa simpatijom karakterizirala kao 'Ostase') stasaju na taj drugi nacin. Ovi 'ostala si uvijek ista' su i zato u manjini. Njihov pomladak je barem s jednom nogom vani, za razliku od Ostasa. Pretp da je isto u Ka, Os itd Za razliku od Ri.
Posljednje uređivanje od ina33 : 18.12.2018. at 13:22
Procvat fake newsa:
http://hr.n1info.com/Svijet/a356770/...formacija.html