Evo nešto što me zadnjih mjesec-dva muči, a ne znam je li u takvoj mjeri skroz svojstveno dobi i reagiramo li ok. Miš ima godinu i pol, na mahove izrazito veselo dijete (vani svima maše, šalje puse, dijeli osmijehe i svi nepoznati se tope; naglašavam to jer mi se čini da stvarno voli ljude),a na mahove ima naravno i svojih grintavih faza. Hendlamo.
No u zadnje vrijeme, kad se igramo po krevetu, podu ili kauču, često dolazi do sljedećeg scenarija: ljubi mene ili muža, i nakon par poljubaca,krene glavom kao da će udarat (nas u glavu, ruku, nogu ili gdejegod). Udarci bi bili stvarno jaki da ga ne zaustavljamo. Također, zna uštipnut, pokušava čupat madeže i ponekad lupa otvorenim dlanom kao da daje pljusku. To sve dolazi u sklopu igre, nikad se tako ne ponaša kad je ljut ili kad mu nešto ne damo, ali isto promijeni izraz lica, nekad bude onako šeretski, kao, znam da to ne smijem, a nekad baš "izobliči" facu u neku kao strašnu, iako,kažem, stvarno ne radi to iz ljutnje. U zadnjih par dana počeo je i sebi "nanosit" bol- zna se štipat po licu, čupat po nogama, ponekad si čupne i par vlasi kose. To mi je skroz čudno, jel to i druga djeca rade?
Mi na sve ovo reagiramo tako da što ozbiljnije kažemo NE i maknemo ga, al ne vidim pomaka. Uopće ne znam odakle mu to; niti je u nekom prečestom kontaktu s djecom pa da ih imitira, TV uopće ne gleda a ja i MM naravno ništa slično ne radimo.
Za tjedan dana kreće u jaslice i strah me da tamo ne ispadne nasilnik. Kad prilazi djeci u parku, zna ih kao malo lupit (ko da ih želi pomilovat pa mu zamahne jače ruka ). Kako tete u jaslicama ovo hendlaju?
I imate li iskustva s ovom "agresijom"prema sebi? Stavljam svu ovu "agresiju" pod navodnike jer mi se stvarno ne čini da ovo ponašanje ide za tim da nekome nanese namjerno štetu, izgleda mi kao da mu je fora iz nekog drugog razloga, a skužio je da ne odobravamo pa je valjda zanimljivo. Ne možemo ignorirat. Ili?
Hvala na svim iskustvima, a ako ima slična tema, lijepite.