to je sigurno jedan od značajnih razloga. mnogi si jedva priušte i čitavu kokoš za ručak, a kamoli ribu.
ali ima još jedan bitan razlog, a to je žkvot uz more koji podrazumjeva sam po sebi prije ribu nego svinjetinu. kontinentalci nigdje u svijetu ne konzumiraju pretežito ribu. zarpavo riba im uglavnom niti nije na pameti niti redoviti gost trpeza, tek tu i tamo i povremeno, a ni poznavanje ribe i plodova mora.
Posljednje uređivanje od moia : 08.09.2012. at 21:37
Onaj tko jede meso teško da brine o koprcanju inćuna u mreži pa to kao razlog nejedenja ribe otpada. Zašto bi riba ulovljena na otvorenom Jadranskom moru bila zagađena? Svakako je manje zagađena od industrijske piletine napr.
Ja bih ribu jela češće da je jeftinija, kg ribe tipa brancin (naravno iz kaveza, ne divlji) bude 60kn, a to nije ni jeftin ručak za 4 osobe (moraš imati i još nešto uz ribu).
Drugo: moraš to jutro otići na ribarnicu i brzo otići doma, ne možeš se s ribom šetati okolo, dakle nije baš za radni narod. Treće: moji nisu baš ljubitelji, ajde pojest će preko volje jednom u 10 dana, a glupo mi je raditi dva ručka.
Kad isključim zubatca, šanpjera i ostale financijski nedostupne, te one koji mi ni nemaju okus po ribi (tipa oslić), najdraži mi je inćun - superukusan i jeftin.
Riba koja nije iz uzgoja je možda još jedina stvar koja se u RH može kupiti, a da znaš da valja.
ima istine u tome i to puno!
u njemačkoj stalno imaju priloge o tome, a i na netu ima puno o tome, doduše najviše njemačko govorno područje istina.
osim brutalnog ubijanja recimo divljih lososa, a i onih uzgojenih, osim ako nisu iz bio radionica, stalno upozoravaju faktima i brojkama da je postalo sve opasnije jesti ribu iz otvorenog mora, već radije birati uzgojenu, pogotovo ukoliko se radi o većim ribama koje duže žive pa tokom života nakupe opasne količine žive i ostalih teških metala iz mora. sredele i recimo haringe su relativno bezopasne.
no paradoksalno je da je riba iz ulova daleko skuplja nego uzgojena iako opasnija, ali sve rijeđa, ali ljudi to ne obadavaju uglavnom zbog neinformiranosti o toj problematici nego i dalje misle da je bolje kupiti iz ulova koji je skuplji pa misle da je skuplji jer je kvalitetniji, što je samo djelomično istina, pošto su današnja mora, oceani i vode postali u doslovnom smislu kontaminirani.
inače n apočetku trudnoće jedna od prvih stvari što mi je ginekologica dala je popis namirnica koje trebam izbjegavati, osim popisa naravno sirovog mesa i ribe i nepasteriziranog, tu je bio i popis ribe koja se ne preporuča konzumirati u trudnoći niti kuhana niti pečena.
da je njemačka pomorska zemlja, još bi zaključak i mogao možda držati vodu, ali nije. a i ono mrvu izlaza na more što ima nema industriju. kao i sve kontinentalne zemlje njemačka uvozi ribu iz pomorskih zemalja ili izlovljuje na koncesije, od jadrana do pacifika, ali ih testira, da u vlastitim labaratorijima.
Posljednje uređivanje od moia : 09.09.2012. at 12:44
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/15112795
Na ovo sam mislila. Nije važno tko lovi, već gdje lovi.
Kažeš testira ih? Ma da? Kako napredno.
A sta riba iz uzgajalista ne pliva u moru? Odnosno, nisu li uzgajalista ribe u moru? Zagadjenje u moru se prenosi morskim strujama i nema neke logike po kojoj bi vodabu uzgajalistu bila cisca od vode van uzgajalista. Riba sa otvorenog mora je skuplja jer je lov skuplji. Brod kosta ko vrag! Osim toga u vecini uzgajalista mlade ribe se.uzimaju iz otgorenog mora panse.u uzgajalistu tove tko zna cim. Druga stvar je wto je izlov ribe bilo zabprehranu ili za uzgajalistabpa za prehranu neodrziv.
tako za usporedbu, u nordsee i ostsee njemačka izlovi godišnje kakvih 250.000 tona ribe i to uglavnom samo haringe i male ribice iz porodica haringa, dok norvežani, španjolci i danci tamo izlove godišnje 3 milijuna tone ribe, kao i što u odnosu na kopnenu površinu i brojnost njemačka gotovo da i nema more mogli bi se reći u usporedbi sa tradicijski pomorskim zemljama, kao i što se riba u uzgajalištima uzgaja kratko, odnosno ubija se čim dostigne zrelu veličinu, a ne pliva morima recimo 5 ili 12 godina koliko može losos živjeti na slobodi pa je koncetracija žive i metala neusporedivo veća i opasna po zdravlje i život itd..itd....
ali ono how cares anyway ....svakoga koga tema doista zanima neće zauzimati obrambeni i konfliktan stav postavljajući pitanja i pri tome još sam odgovarajuči na njih, i to netočno i posve neinfomriano o temi...tako da sorry ali na to mi se doista neda gubit vrijeme, to smo već ovdje na forumu prošli više puta, tko hoće znati znat će, tko neće neće i kraj priče.
u brutalno ubijanje ne bih ulazila.
ali zagađenje ribe iz jadrana teškim metalima, i ove tvrdnje o opasnoj ribi su mi prestrašni. u rangu opasne vode iz pipe. umjesto da budemo ponosni kako nam je more čisto, a riba kvalitetna.
jadran je čisto more, imamo sreću da imamo čisto more. more koje je imalo crne točke kad je riječ o koncentracijama teških metala. na žalost, il na sreću, više ih gotovo nema. kaštelanski zaljev, šibenski zaljev...i tu je stanje sve bolje i bolje. kažem opet, nažalost il na sreću.
a najveći ekološki problem nije teška industrija, nego neriješeni kanalizacijski sustav u potpunosti.
nego, kad je riječ o cijeni.
mi jedemo dosta ribe, dva puta tjedno otprilike. inćuni, sardele, papaline, lokarde, šaruni, moli, pišmolji, trilje, girice, plavice, patarači...ima izbora po dobrim cijenama. jučer - ručak za nas 4 bio dvadesetak kn. papaline u podne na ribarnici 10 kn plus tri kvarti blitve i salata od pomidora i kapule.
raža i grdobina nam je top cijena, dalje od toga ne idemo osim kad je neka fešta
riba sa otvorenog mora je skuplja jer je 75% ribe izlovljeno iz mora, naime one ribe koju tradicionalno jedemo stoljećima, a osim sardina i nekih sličnih vrsta ne množe se tom brzinom....ponuda potražnja diktira cijenu, čuli smo vlajda nekad za to...
u većini uzgajališta se danas za daljni uzgoj ribe uzimaju iz vlastitog uzgoja....ali kao što rekoh who cares anyway...
Daj cvijeta, pa zna moia kakvo je more u hrvatskoj. Imaju u njemačkoj laboratorije za to.
Njemačka da nije pomorska zemlja?!! Pa ima more cijelom svojom širinom!
Evo karte, tko ne zna:
http://maps.google.hr/maps?hl=hr&tab=wl
Pogledaj samo koliko veliku luku ima Hamburg (a ni nije na moru)
edit, odgovarala sam moii, ali uletilo postova...
Posljednje uređivanje od Beti3 : 09.09.2012. at 13:35
žive i teških metala na žalost ima u svim morima, pa i u našem
interesantno je kako hrvati zaborave da jadransko more ne pripada samo hrvatskoj. niti kaštelski zaljev niti split nisu dobro...ali ok koga veseli živjeti u tom uvjerenju, ok...
http://www.mare-mundi.eu/index.php?o...tion&Itemid=62
A tek da probate zubatca, tek ulovljenog, pa na gradele...Ubijenog podvodnom puškom, roneći sa dihalicom, znači lovac i lovina su ravnopravni, pa ne bi trebalo biti brutalno ubojstvo, samo bolja snalažljivost. Ipak lovac nije u svom elemenu...
A jesti se mora. I zubatac jede slabije od sebe...
S obzirom na posao kojim se bavim, tema me zanima i nisam posve neinformirana, stovise bila sam na vise predavanja o marikulturi na kojima su se znanstvenici koji se bave time uglavnom na kraju posvadjali. Na temelju njihovih predavanja, ja bi se slozila da je uzgoj ekoloskiji pod uvjetom da se ne uzima mladj iz otvorenog mora i da se riba u uzgajalistu ne hrani ribom iz otvorenog mora. Ako ovo nije zadovoljeno, korist za okolis je puno manja, ako je uopce i ima, jer uzgajanje ribe donosi i neke svoje probleme. Ovo s godinama starosti i kolicinom nakupljene zive ima smisla, ali mozes ti i na ribarnici kupit mladu ribu. Pretpostavljam i da ribe u uzgajalistima dobivaju neke sastojke, tipa riblje antibiotike??, koje ribe na otvorenom moru ne dobijaju,
O, je, jasan mi je. No, vjerujem da recimo, Osječaninu, Hrvatska nije pomorska zemlja, a meni, kraj luke i brodogradilišta itekako je. Tako je valjda i tebi.
Da li si ikad bila sa velikim brodom u kojoj luci? Njemačkoj. Rostock, Hamburg, Bremenhaven. Njemački pomorci su itekako poznati i cijenjeni u svijetu.
Sori što sam spomenula čišćenje ribe u okviru domaćinstva To sam spomenula jer mi je nekoliko ljudi u zadnje vrijeme reklo da ne zna čistiti ribu, a niti je ne poznaje pretjerano, a žive 30 km od mora.
Slažem se da je riba često skupa (u našoj ribarnici kila brancina, pretpostavljam iz uzgoja jer su svi isti, je 95 kn, a to su 2 i pol ribe), ali ima sardela po 10 i po 15 kuna. S druge strane, u Konzumu dobivaju zapakiranu ribu iz uzgajališta, kila brancina ispod 50 kuna, ja dva brancina neki dan platila 30 i nešto kuna. Meni je to prihvatljivo i važno mi je da jedemo ribu dvaput tjedno.
E sad, možemo do preksutra što je skupo, što nije i nećemo se složiti. Meni su npr. preskupe cigarete, coca cole, razna peciva prelivena čokoladama i kremama i sl. i to za onoliko koliko koštaju. S druge strane, dio ljudi koji će tvrditi da mu je riba preskupa (a riba nije samo iz mora) takve stvari redovito kupuje i konzumira, dovoljno je pogledati ljudima u košare u dućanima. Nadam se da će zdravstveni odgoj vremenom malo poboljšati te stvari, a domaćinstvo, organizirano na kvalitetan način, bi prehrambenu kulturu moglo svakako poboljšati.
Jao, kakvo oftopikarenje, kud smo došli od australije i vjere. Ali dobro, barem je i Australija na moru i vjerujem da jedu ribu
Mogu li ja malo plakati jer nemam ribe? Nit' mi je more blizu, nit' nesto pametno izlazi iz ovih rijeka i jezera.
Jedem losos, povremeno tunu i nekakvu tilapiu. Sve ostalo je kasica, bijela, bezokusna. Doslovno par puta sam uspjela kupiti po dvije cijele pastrve, ono, s glavom i kostima.
Jel njemacka ginekologica? Cisto da se nasmijem jer pretpostavljam da ipak nije ni do koljena americkim smjernicama. Da su istinite sve prijetnje, ja bih bila mrtva valjda vec tristo puta u ovih 30 tjedana (dio prvog tromjesecja sam cak bila i u Zagrebu, gdje sam pojela otprilike sve sa zabranjenog popisa).
samo da se malo ubacima s ribicama
moia, a zar ti nije palo na pamet tko je u pozadini tako žestokih kampanja pro uzgojene i contra izlovljene ribe?
ja sam nedavno gledala (nažalost samo dio) neku emisiju u kojoj je rečeno da su testiranja potvrdila kako uzgojene ribe imaju ogroman postotak masnoća u usporedbi s izlovljenima.
uz to, odmah izvan naše vale je ribogojilište, a u blizini naše kuće uzgajivači drže opremu i hranu za ribe. ljudi, vi si ne možete niti zamisliti koliko to čime ribu tove smrdi. i pričala sam s veterinarkom koja dolazi u inspekciju i tu ribu zbilja tove svim i svačim. i sve je to u skladu s propisima, ali isto tako je i šopanje piceka antibioticima u skladu s propisima pa to ne znači da je zdravo. jeli smo mi i tu ribu i stvarno je ukusna, ali ipak je, u usporedbi sa šnjurom s moje panule ili oradom sa spina MM-a, d_ek!
Pa sto nije prije neki dan bilo objavljeno istrazivanje da je Hrvatska tek na 64. mjestu po cistoci mora na svijetu. Siecam se da je Italija bila ispred nas za vise od nekoliko mjesta i da me to sokiralo.
U švedskom priručniku za trudnice piše da je u trudnoći preporučljivo jesti što više ribe i morskih plodova. Ja švedima vjerujem više nego amerima i nijemcima
Kad se spominju Kastela moram spomenuti meni blize Ploce gdje bi ti valjda prst otpao kad bi ga umocio u more. Grad na obali, a ljudi moraju putovati 20 min da bi se okupali jer je u Plocama to godinama zabranjeno. A nekima je jednostavnije otici na Bacinska jezera nego do Gradca.
Eto, i opet ja imam temu o ribi.
Ispada da nisam u godinu dana ništa naučila.
I nisam.
Osim da je najbolja i najfinija riba ona koju sama uloviš.
Mi ribu jedemo jednom tjedno, i meni je to cjenovno ručak jeftiniji od rucka mesom, koji moji mogu pojesti.
već je netko nabrojao niz jeftinijih riba koje se mogu kod nas kupiti. Ja ne kupujem uzgojene, alimit po kili mi je 50 kn max 60, osim kaj nekada kupim grdobinu ili lista ( njega isključivo djeci jer je skup a MMu i meni ništa posebno fin)
znaci srdele, incuni, girice, papaline, ušate, bugve, trlje, sitniji arbuni, pa šarolika riba iz mješavine za brudet, pa ako ničega od toga ne nađem, jedemo patagonijsla lignje, rijetko skupe jadranske
Posljednje uređivanje od NanoiBeba : 09.09.2012. at 17:47
riblji meni nam zna biti 5 dana za redom, pa onda desetak dana ništa, ali u prosjeku je 3x tjedno. i kad izračunam, jeftiniji je od mesnog. uglavnom su uvik "divlje", jako rijeko uzgojene, ribe - orade, brancini, lancarde, moli, šuri, srdelice (kraljica u našoj kući) i krumpir salata....cijene su uglavom 10/15 kn srdele, a ostalo u ljetnim mjesecima dođe do 60, ali inače 45 kn po kili. s time da mi u mjestu imamo puno ribara pa kad uplove mulo je lokalna ribarnica pa se nađe jeftinije jer se kupuje direktno od njih...jedino što nije očešćeno, ali to je pak čas posla za ekstra užitak. inače, dajemo prednost morskim delicijima ispred mesa...
Mi jedemo ribu bar jednom tjedno, uglavnom su to srdelice, ručak od 20kn za nas četvero, ako imamo sreće onda bude i inčuna, papalina ili girica, ovu skuplju ribu ipak rjeđe....nemojte mi kvariti sreću s tom živom, moja J. tako slatko pojede srdelice, doslovce se davi u njima a i ja skupa s njom .
mi obožavamo ribu, svakakvu (osim oslića, to ne volimo ni ja ni djeca, osim onih veeeeeeelikih, ti su mi fini)
jedemo srdele, gavune (starije dijete može samo pojesti pola kile, neće prilog uz to), sarune, trilje (ako ih nađemo, to mi je najdraža riba), špare, orade (divlje - rijetko, nažalost, iz uzgoja - češće ali ne iz svakog ribogojilišta, jer ih nekih bome imaju više masti od pajceka, i okus po najmasnijem mesu), bukve...
ponekad, prerijetko nažalost, pojedemo grdobinu - e to je THE riba
e da, i list. Prije smo češće jeli list jer smo imale ribara u obitelji, ali sada nažalost - rijeđe, isto je skup a i teško je naći baš onakav, lijepi, debel na kakvog smo navikli
Kod nas nema friške ribe za kupiti (osim u korizmi četvrtkom poslije podne i petkom ujutro), pa smo mirni.
Mi rijetko jedemo rubu - kontinentalci. Fali nam navika, a još ne čistim - dakle moram u ribarnicu, koja se (na placu) zatvara u 15. Poseban problem je to što to u mojoj obitelji mora biti timski rad jer ja ne bih ribu uzela u ruku ni pod razno, pa mora muž. Ako je diram prijesnu- onda je ne jedem, gadi mi se. Inače vrlo rado jedem baš tu kožicu koja mi se gadi prije pečenja.
Doma jedemo najčešće pastrvu ili brancina, tu i tamo oradu, a srdele, papaline i sl. obavezno jedemo vani - one su tako povoljne da ih se skoro ni ne isplati praviti doma. Te sitne najviše i volim. Osim pravih potočnih pastrva u Rastokama ili u Bosni. Lososa volim ali se isto rijetko kad sjetim kupiti ga.
ne radi se tu o nikakvim kampanjama, osim toga svatko ima i dostupne informacije i mozak da sam razluči što je što nije ili je istinito i logično...ono da te smijeh ulovi kad vidiš da su mora polumrtva postala, kakava pusta kampanja...ali kako god...
također smo veliki ljubitelji ribe, tjedno je jedemo 2 - 3 puta, već sam u više navrata pisala o tome, a što se tiče trudnica i ribe, trudnice bi ribu trebale jesti, ali uz veliki oprez koju i gdje ulovljenu, odnosno uzgojenu, ali velim opet svatko prema vlastitoj informiranosti i savjesti.
a što se tiče jel šveđana ono(!?), pa upravo se baš napominje u njemačkoj da ne jesti sirovu haringu u trudnoći, a ni spremljenu a koja je ulovljena baš u Ostsee gdje je upravo love sami njemci...
i tak, itd.. itd..
a pastrva, šaran... to nije riba?
Nisam ljubiteljica ribe, ne znam/ne želim je čistiti i ne volim je spremati. A muž mi je ribar Tako da je jedina varijanta kad je on ulovi, očisti i spremi na gradele. tu ribu volim. Sve ove priče koje ste ovdje napričale u vezi zagađene ribe, mora..ne vjerujem.