Što ne valja/valja u vašem braku?

[Trina]

Što ste očekivali od vašeg muža a niste dobili ili ste imali pa ste s godinama izgubili? Što bi htjeli da gospodin radi a on ni ne pomišlja da je to nešto važno? Onako općenito, što ne valja ili valja u vašem braku? (možete i vi preuzeti dio odgovornosti na sebe iako nije neophodno)

Recimo, moj muž je ko klada. Romantika? On valjda nije nikad ni čuo za to. Nema sponatnih znakova privrženosti, ono, nekakav spontani zagrljaj, poljubac..dodir..onako, čisto da se zna da sam njegova. Nema ni lijepih riječi, komplimenata, gesta, sintih znakova da sam ja Kraljica, Žena..I to mi smeta. Sve mu se mora govoriti, od najbanalnijih stvari do onih važnijih, on ništa neće ili ne zna bez da mu ja kažem i objasnim. Super je vrijedan čovjek, jako puno radi, sposoban je i svestran, sve zna. Jako je inteligentan i ljudi ga traže, zovu i pitaju za savjet ili pomoć na milijun polja. Ali zakinut je za emotivni dio i to mi ide na živce.

Nije ovo ogovaranje muževa, kao što je netko napisao da ne želi olajavati svog zakonitog..ovo je usputni razgovor o braku, čisto usporedbe radi.

Ili npr sjeti li se važnijih datuma-godišnjica, rođendana? Potrudi li se oko poklona ili uzme što mu prvo padne napamet? Ili ne kupi ništa? Što bi promijenile, što vam ide na živce? Meni trenutno sve.

Da li vaši muževi, oni koji su pozitivni i dobri, rade sve to pozitivno od srca, na svoju ruku, bez crtanja i filozofiranja s vaše strane što/kako/zašto li ne?

Da li se možete zamisliti uz iste te muževe i sa 80 godina?

[mala-vila]

baš ga znaš piknuti, ko i s onom temom "traume iz djetinjstva"

[isvetica]

Mene živcira, a čini mi se da je to svojstveno muškom rodu, kada sve što je "petminutaposla" odgađa do beskonačnosti, mjenjanje žarulja, podrezivanje živice, bacanje smeća, nakraju to napravim sama jer manje energije izgubim tako nego proganjajući njega.

[mala-vila]

mene zivciraju stvari koje nemaju direktne veze s mm, ali direktno utjecu na nas suzivot- besparica

[eris]

Mene mm vrlo često živcira, a to je uglavnom povezano, ne samo sa njegovom ličnošću, već i sa stanjem u kojem se ja nalazim. Nekada bih da imam daljinski i da ga ukinem, jedno sat dva bar. Pa da ga opet mogu vratiti
Poenta mog negodovanja što se za ovih 17 godina našeg zajedničkog života još nije naučio kako da se ponaša kada ja nisam "svoja" već mi još pristaje na muku. Iako, moram priznati, pomaci postoje.
Isto tako, sporost kod njega me strašno živcira, npr. voli da priprema salate, pa kada je ručak gorov on priupita da pripremi salatu, a to znači polako pranje krastavaca, tanko i lagano guljenje, pa zatim paradajz, te kupus, te sitno i sporo sjecakane, te pažljivi odabur zdjele u kojoj će salaa da stoji, te miješanje salate pažljivo, i taman kad on završi salatu, ja došla do deserta. E u takvim trenucima bih ga ukinula

[flopica]

mene Trina smeta manje više sve što si ti nabrojala
osim komplimenata, to mi čak ide na živce
ja pak skoro nikad ne dajem komplimente
al to njemu smeta, eto...

ma ne može se to ovako crno bijelo, meni je mm ponekad idealan, ponekad ni blizu
on je promjenjiv, njega nose situacije i mnogobrojne obveze
a onda ako se meni poklopi težak dan, nekako lako i njemu zamjerim nešto što inače ne bih
došli smo do zaključka da smo mi naprosto takav par
i da, mogu se zamisliti s njim u 80. toj.

[ina33]

Isto tako, sporost kod njega me strašno živcira, npr. voli da priprema salate, pa kada je ručak gorov on priupita da pripremi salatu, a to znači polako pranje krastavaca, tanko i lagano guljenje, pa zatim paradajz, te kupus, te sitno i sporo sjecakane, te pažljivi odabur zdjele u kojoj će salaa da stoji, te miješanje salate pažljivo, i taman kad on završi salatu, ja došla do deserta. E u takvim trenucima bih ga ukinula

. Shvati ovaj smajli kao ono smajli prepoznavanja, isto je i kod mene. Kad pegla - to traje, ali je rezultat savršen - ono, da se baci moglo bi ko frizbi ili ona japanska nindža-oružja sjeć' vratove.

Romantika bez crtanja - isto tako. Ali, ne ide ni meni (pa sam ja zaboravila godišnjice i darove, a on se sjetio i kupio super stvar je jer slušao što mi se sviđa), sad smo u nekoj takvoj fazi.

Mene još kod moga nervira i umara njegov optimizam bez pokrića, ali kako sam ja na drugu stranu pesimist bez pokrića - mislim da smo tu negdje kao par OK. I jako smo različiti a propos brzina - ja površna i jurilica, on detaljan, al' trajeee.

Drugo smo više-manje usklađeni, volimo slične stvari, uglavnom, i to mi je totalno super, i dijelimo "svjetonazore" pa tu nema trvenja - uglavnom, ono "filozofski" se super slažemo, samo nas zeza dnevna logistika koja je sad ipak 80% zajedničkog vremena, dok je dijete malo.

Naime, sad smo u području dnevne logistike di je žena uvijek "jača strana", a on ne može ispuniti - zbog odgoja na način "čekaj da ti mama to napravi" i manjka iskustva, pa onda vrzino kolo naše nevoljkosti prepouštanja tih poslova i uvjerenja da je čovjek za to ipak nije kompetentan, a ko voli da ga se mikromenadžira na način - robu rastri ovako, to radi onako.

Nekako mi se to čini izvor 90% bračnih trzavica uopće na ovim prostorima, tj. da leži u tim tradicionalnim glavama, dok se realnost promijenila u netradicionalnu (nuklearne obitelji, oboje rade 9-17, prema tome, doma bi se trebali 50-50 podijelit, a to ne dijele).

[ribice]

Ja sam taman jučer provela 2 sata čitajući temu http://forum.roda.hr/threads/34828-b...a-po-šavovima nakon puno razgovora riješili smo dosta toga..
Moj je kao tvoj Trina, izuzetno sposoban, radišan ali mu ostaje jako malo vremena za nas 3 babe..i to vijeme je umoran i nervozan..i samo bleji u tv polusvjesan okoline..
Sada idemo na GO pa će opet biti daj ovo, daj ono, idem tu, tamo..a ja sama s djecom..fali mi zajedničko vrijeme pa makar sat dva dnevno..

[Kayyya]

meni smeta što moj uvijek primjeti kako je kod drugih fino sređen vrt i okućnica (podšišana mekana trava, nekoliko velikih zelenih biljaka/stabala bez puno sitnog cvijeća, udoban vrtni najmještaj - to je njegov đir), ili da je sa stilom sređen interijer (uoči odmah masu detalja), ali nebi kur*em mrdnuo da naš vrt izgleda približno tako, a o kući iznutra neću ni govoriti. doma ništa ne vidi, slijep je na našu kućnu prašinu i nered.

ali, jako je pažljiv oko nas dvoje. poklon za rođendan dugo bira i baš razmišlja o njemu, uvijek me iznenadi. bitni su mu baš oni mali usputni znaci pažnje i ljubavi.. poljubac u vrat u prolazu, ruka oko struka (ili niže ), maženje ispod stola dok ručamo, masažica..

ponekad mi dobrom masažom izbriše dio bijesa što sama odradim 90% posla u i oko kuće, ali ugl. najviše me smeta baš to - stalno ga treba podsjećati što bi mogao napraviti i nikako to dočekati. jedno vrijeme bi ja poludila od čekanja pa sama napravila. ali tako sam samo preuzela još više poslova na sebe. na nekim poljima (koja mi nisu osobno bitna :D) sam odlučila čekati, i eto dočekala - sad on to radi. istina svake prestupne, ali što ću mu ja, meni ne smeta, djeci isto, pa nek se organizira kako zna i umije kad se odluči uhvatiti toga

[flopica]

i moram porpisati zadnju rečenicu iz ininog posta!

[ina33]

Meni se čini da svima smeta isto - nesudjelovanje u kućanskim poslovima/manje sudjelovanje u odgoju, samo se razlikuju "njihove" izvedenice - jel' vrt, jel' peglanje, jel' djeca, i naše "izvedeice" tj. kako ćemo se oko toga postaviti - tražiti "svoja" prava ili... se "samosemotivirati" da je to u biti... naša bogodmana rola i prihvatiti stila ljubav, praštanje, kad ne mogu promijeniti itd. Na kraju priče, bitno je ostat vjeran sebi... i ne dobit čir na želucu, pa značilo to svakodnveno trvenje oko toga ko će što napravit ili to prihvaćanje - neko će dobit čir od prihvaćanja, neko od trvenja, trebamo samo skužit koji smo mi tipovi. Onako... in a nutshell. Ja shvatila da sam tip b) i da bi mi čir dalo "prihvaćanje/blagost/ne mogu promijeniti", a da ću ostat zdrava svakodnevno trveći, uz dozu humora, i tako to furam i to mi je ful kul.

[larmama]

Kod nas dođe do problema jer je on tip koji neće nikoga moliti za nešto, podsjećati nekoga na nešto ...
Banalni primjer, recimo nestane šećera, nema šanse da bi on zakucao na vrata susjedu. A taj isti susjed non stop posuđuje razne alatke, ljestve ... od nas.
Ili recimo kad mu majstor obeća da će ga nazvati, a ne nazove on ga prekriži zauvijek. Zato nam je renoviranje stana trajalo i trajalo jer sve ono što je mogao sam je radio sam i to samo zato da ne mora tražiti majstore, a ne zato da uštedi.

[anchi pp]

Mene smeta što vidim da ponavlja greške svojih roditelja kad je on odrastao (pogotovo tate), a ne vidi da ih radi. A kad mu ja na to ukažem - onda nisam u pravu i izmišljam

I nije nikakav majstor. Za ništa. Samo može promijeniti žarulje (to sam dodala kad vidim da vi hvalite svoje muževe majstore)

[ina33]

Mene smeta što vidim da ponavlja greške svojih roditelja kad je on odrastao (pogotovo tate), a ne vidi da ih radi. A kad mu ja na to ukažem - onda nisam u pravu i izmišljam

Ja mislim da ovo svi radimo, tj. da je jako teško ne ponavljat greške roditelja i pritom ne napravit grešku odlaska u neku drugu krajnost od onog što su radili roditelji - najčešće mi se čini da ponavljamo greške i ne vidimo ih ili u strahu da ne ponovimo greške radimo neku sasvim drugačiju grešku.

Hoću ti reći - vjerojatno to radiš i ti, samo ljudi nisu svjesni kad ponavljaju svoje roditelje, to jedino mogu na drugima vidit. Ili, kad postanu svjesni, onda su supersvjesni - pa završe u krajnosti.

Onako, jedan od većih izazova, kako ja to vidim, je ne ponavljat greške i pritom ostat umjeren.

[flopica]

ina opet te moram potpisati u dijelu posta koji govori o prihvaćanju/ trvenju tip osobnosti
sve donedavno ja sam bila uvjerena da sam trvenje tip i to onaj glasni
međutim odnedavno sam priznala sama sebi da me manje bole živci kad trvem onako smireno, potiho
čak neke stvari i prihvaćam i pri tome mi ne nastaje čir
što je za mene jako čudno
mislim da možda tek otkrivam svoju pravu narav, a ovo prije je bio usvojeni obrazac

[mamasch]

Mene smeta to što me nakon 16 godina veze i dvoje sedmogodišnje djece još uvijek ne može prihvatiti takvu kakva jesam, sa dobrim i lošim stranama. Još uvijek su mu trn u oku neke stvari sa početka veze, čak i neke stvari iz moje prošlosti koje sam :nesmotrenaglupača: otkrila na početku veze. Mileni bi me još uvijke promijenio... da može. A ne može. I to ga jako muči. Pa radije na meni vježbu psihoanalaizu umejsto da pogleda sebe i poradi na sebi.
Stoga me uopće ne smeta što još uvijek ostavlja čarape PORED kante za veš, što prljave ključeve s posla ostavlja u kuhinji na šanku i slično.
U odgoj djece je maksimalno uključen, u brigu oko njih ne baš maksimalno ali tu je, prisutan duhom i tijelom. S.x traži non stop, ima razumijevanja za glavobolju, jedino šteka sa predigrom - što meni jako u zadnje vrijeme jako smeta jer bih voljela da upravo predigrom osvježimo 16-godišnju vezu. Veli da nema vremena za duge predigre jer toliko rijetko dobiva s.x da ne izdrži duže igrice. Laže. Ne da mu se, pa upravo ovih dana smišljam da preuzmem ozbiljniju inicijativu i preokrenem priču u svoju korist, da si udovoljavam i njega da koristim kao sredstvo udovoljavanja.
Mogao bi malo poraditi na usputnim pusicama mada i to nije pravilo, nekad mu ide bolje, nekad se opet ulijeni, ali generalno je OK. Smetalo bi me da više plazi po meni, ionako non stop žica s.x.
Prihvati se kuhanja 1-2 tjedno, sredi podove i suđe kad vidi da se ja ne planiram dić iz fotelje i da jedva gledam.
Mogao bi malo pripazit na sitne popravke u stanu, uvijek se izvlači... a ja premalo gnjavim pa mi onda pipa ili curi ili je sama popravim.

[mamasch]

A najbolnija točka su novci.
Uvjerena sam da bi trebao promijeniti svoj stav prema novcu i poslu za 360 stupnjeva, trebao bi biti više sebičan i stavljati nas kao obitelj na prvo mjesto a ne uvijek razmišljati "ma lako ćemo, snaći ćemo se..." pa prvo rješavati radnike i dobavljače.
Nisam stisnuta za pare ali znam itekako dobro raspolagati sa novcem, samo kada ga imam, kolikogod malo/puno ga bilo.

[ina33]

ina opet te moram potpisati u dijelu posta koji govori o prihvaćanju/ trvenju tip osobnosti
sve donedavno ja sam bila uvjerena da sam trvenje tip i to onaj glasni
međutim odnedavno sam priznala sama sebi da me manje bole živci kad trvem onako smireno, potiho
čak neke stvari i prihvaćam i pri tome mi ne nastaje čir
što je za mene jako čudno
mislim da možda tek otkrivam svoju pravu narav, a ovo prije je bio usvojeni obrazac

Ma, sve je to i promjenjivo, ljudi se mijenjaju, i muževi, i žene - pa je možda neki mladalački impuls borit se, neki mudriji prihvatit... a najmudriji je nekako skužit koji si ti (trenutno, nema ništa loše u promjeni stava) đir i ponašat se sukladno tome. Ja sam trenutno đir da me manje "košta" svakodnevna borba, mučanje bi me izjelo, i tim cost-benefitima vjerojatno bi mi bilo jednostavnije "vratit muža mami ili nekoj drugoj".. ako mi je "ništkorist" (mogu se sama prehranit, a pomoć "kupit" - da Mercator nosi, da majstori buše - no pun intended), nego prihvatit... and he knows it. To je zasad... omjer "snaga/ljubavi" kod nas, a i ja sam takva persona..., nisam baš preveć' giving đir, osim možda prema djetetu, iako bi me prijatelji drugačije možda opisali - ali drugo je prijatelji (neobavezno), a drugo je kućno carstvo.

[Doga]

... tri dana sam odsutna poslom, tada se naručuju pice, jedu ćevapi, ne češlja se kosa, odjeća nije primjerena godišnjem dobu itd.
Sve pod motom "neće im ništa biti",
Ispadne da kad nema mame doma, to je neka kratkotrajna, izvanredna situacija pa ako se tada živi "kao na rođendanu" zaista im neće ništa biti.

Eto, da citiram Nenu, plus naravno optimizam bez pokrića, usporenost, objašnjavanje što i zašto, po milijun puta (od najmanje do najveće stvari)......

[Neli]

Trom... da bih ga pokrenula, treba mi cijela kompozicija vlaka u punoj snazi. Ili će ostati pred tv-om do beskonačnosti.

Nazainteresiran za sve unutar 4 zida... za posao će napraviti sve (ili bar puno), ali doma ništa neće primijetiti da treba napraviti/promijenit, ništa neće inicirati, a kad ja to i primijetim/tražim od njega moram barem 10 puta to ponoviti/tražiti prije nego li on to učini. Time postajem čangrizava i sitničava, volim pametovati.

Kućanski poslovi... više-manje će napraviti sve, ali samo ako mu piknem prstom u to i izričito tražim i još izričitije dam upute kako to napraviti. Sam će se u najboljem slučaju jednom tjedno sjetiti izvaditi suđe iz perilice. A radimo oboje do 17 sati, oboje boravimo u istom prostoru, rabimo toalet i prljamo odjeću, jedemo i pijemo iz posuđa... ali bih nekako ja to trebala dovesti u red.

Jutro... ustane se 5 minuta nakon što bi u stvari trebao izaći iz kuće. Obuče i se i ode bez pitanja može li on išta učiniti prije nego što ode... A čuje sušilicu koja pišti da je osušila veš koji sam prala noćas (i ubacila u sušilicu ranom zorom), vidi otvorenu perilicu za suđe koju treba isprazniti od suđa opranog tijekom noći, vidi da spremam malom doručak i paralelno pripremam što će mu teta pripremiti za ručak, steriliziram njegove posudice, u umivaoniku mi stoje posudice od psa koje treba oprati od njegove večere... i tako...

Ukratko, on je u leru, ja u 5. brzini...


Najgorije od svega: nije tako bilo na početku! Trudio se, nosio pola kuće na svojim plećima doslovno! Vrijeme uz mene mu je uvijek bilo prije izbor nego vrijeme uz TV.

I tako se ja nadam da će biti povratka, a u međuvremenu postajem zaista sve više ogorčena i čangrizava i stalno nešto prigovaram i sama se sebi sve manje sviđam takva.

[ana.m]

Koliki sam post napisala i ode u 3...krasne...Jao. Ne da mi se sad, jedva sam onaj natipkala uz prekide. Budem...

[mamasch]

Eh da, kada bih uspoređivala zajedničke interese... imamo ih puno istih - isti fimovi, slična muzika, oboje volimo aute i motore i guštamo da ćemo si, kad djeca porastu, kupiti Suzuki VStrom-a i putovat po Europi. Oboje volimo kampiranje, volimo iste moduse druženja s ekipom (roštilji, kartanje, priroda...), slažemo se oko odgoja djece i općenito bitnijih životnih stavova.
No... svjesna sam da sam u početku veze napravila neke ustupke na svoju štetu, i sada iskreno malo žalim zbog toga jer se uskraćujem za neke sitne životne radosti (npr. dugotrajno prženje na suncu - njega to smeta; sanjarenje uz chill out muziku - njemu to nije neki gušt pa onda ni ja ne uspijevam kraj njega i dvoje djece to uvesti u svoju svakodnevicu - zato maltretiram kolegice na poslu sa instrumentalima, Cafe del Marom i sličnim glazbenim uratcima; volim gledati crnjake na TV-u, raznorazne meisije o ljudskoj naravi i nastranostima iste - njemuje to bolesno i ne kuži kako mi se to da, pa onda ne otrpi šutke nego me masira dok ne pop.zdim i ne promijenim kanal; s.x - khm, volim svašta nešto a on baš nije za "pomaknuto" istraživanje, a meni to fali...).
Ne znam kako sada uvesti sve to u naš zajednički život. MM nije čovjek od nekih kompromisa, moram biti dobar, ma vrhunski diplomata da bih pomaknula koju daščicu u njegovom mentalnom sklopu.
U biti znam kako uvesti novotarije ali nemam muda za to.
Uljuljkala sam se u poso-kuća-birtija, koprcam se u besparici i uopće se ne mogu u glavi prešaltati i posvetiti obogaćivanju svog života.
Znam, zadovoljna mama/žena - zadovoljna obitelj.
Meni tretutno ne uspijeva.
jbg

[mamasch]

Još nešto - ako radnim danom dođemo zajedno doma sa djecom - rijetko kad se prihvati pripremanja klope i tjeranja djece da se osvježe i prirede za obrok. Rijetko kad se sjeti pootvarat prozore ili pomaknuti malo nered ako je ostao od jutra i slično. Uglavnom odmah pali TV (što mene strahovito živcira), izvali se na kauč i čeka klopu. Jedino ako je on jako gladan. Onda je sposoban u minuti razvuć i ispeć pizzu ili smotat i skuhat sarmu.
Isto je ujutro. Ustane kad mu paše, ode pišat i umit se. Ne spusti dasku .Pali komp/TV, kuha kavu (uglavnom za oboje, da ne griješim dušu), pali cigaretu i meditira uz vijesti i FB. Ja glupača ustajem barem sat vremena prije njega da se: sredim u kupaonici, raščistim suđe ako je ostalo od sinoć, pripremim djeci jutarnji napitak, istjeram djecu iz kreveta, priredim im što će obući, priredim sebi što ću obući, eventualno izvrtim mašinu veša i objesim ga, operem suđe ako su djeca doručkovala (povremeno ujutro jedu doma), obučem se i našminkam. Često ujutro perem kosu. Obavezno tejram djecu da se spreme na vrijeme, čak i kad ih on vozi u vrtić a ja u tom slučaju idem kasnije busom na posao. U zadnje vrijeme ih ne opominjem da se spreme pa on vidi da će zakasniti pa se eto angažira oko tjeranja klinaca.
Uglavnom, on s eujutro za sebe pobrine, spremi se i ode radit (osim kad vodi klince u vrtić), a ja se bogami fino naradim u jutarnjoj smjeni.

Jutarnji s.x? Pa da ga uza sve ovo stignem morala bih naviti sat u 5 ujutro...

Tko je kriv?
Zna se.

[mamasch]

Ovak kad gledam svoje postove... hmmmmmm

vidim i vas sam bacila u depresiju, nitko više ne odgovara...

[Nena-Jabuka]

Eto, da citiram Nenu, plus naravno optimizam bez pokrića, usporenost, objašnjavanje što i zašto, po milijun puta (od najmanje do najveće stvari)......

Opa, miki, otkud sad ja? Aha, s druge teme. Ova i nije baš za mene, trenutno, jer me ništa više od tih stvari (trenutno) ne živcira.
Ali, kad smo već tu, da nabrojim standardne stvari iz njegove "zone ugode" : milijun puš pauza dnevno, pauza za odmor od posla (puno radi izvan kuće, to je točno), može zaspati čim vidi kauč..., neurednost me čak više ni ne živcira, oguglala sam, ni bacanje čarapa po kući, ni cipela posvuda...udala sam se za dečka koji je svakodnevno kuhao, ali je s godinama i mojim duljim boravkom doma, zbog više porodiljnih dopusta, to "zaboravio", ostalo nije baš nešto ni znao, tako da je kućanstvo većinom na meni.
Kad sam doma ništa me to ne živcira jer sve stignem, ali kad oboje idemo na posao, nastanu praktični problemi.

Počela sam čitati uvodni post i mislila, ah, nemam sad baš šta napisati, skoro ništa me ne živcira da bih pisala, a neću uzurpirati temu hvaleći se kako je romantičan, i pljušte komplimenti, i zagrljaji, šalju se SMS-ovi s izjavama samo takvima, prekjučer nam je bila 13. godišnjica braka, naručio je večeru (nije skuhao, naravno), kupio kolače, vino, cvijeće, upalio svijeće, je da smo morali plesati jednim dijelom s bebolinom u naručju između nas, al' dobro, onda je zaspala... i tako...mogu zamisliti takvima i staračke dane (onda ionako nema male djece pa ne postoji problem prevelikih kućanskih obaveza).

Onaj dio koji, pretpostavljam, muževima bolje leži, tu je super, od svih radova po kući (a kod nas ima toga dosta jer je kuća nedovršena), do vođenja brige oko financija i računa, administracije, brige oko djece, imamo podjelu po školskim predmetima oko domaćih zadaća, vožnje na aktivnosti, razgovora i igre s njima... taj dio je uvijek štimao.

Znači, ostaje sporno suđe, pegleraj i ostalo što je za njega "zona nevidljivog".

Među nama dvoma, oduvijek je tu puno razgovora, tema, podrške i romantike, tako da, šta da radim, ne mogu se u takvom raspoloženju puno živcirati oko stvari koje su za živciranje.

[marta]

Ovak kad gledam svoje postove... hmmmmmm

vidim i vas sam bacila u depresiju, nitko više ne odgovara...

Meni je sad bad napisat, al imam osjecaj da bi se trenutno vise mm mogao zaliti na mene, nego ja na njega. Pod izlikom renoviranja kuhinje, nisam case makla iz sudoper valjda 5 dana. Ionako koristim ljetnu kuhinju, ovdje samo nesto popijemo.
Ali to nije sve...

[Rivendell]

mene zivciraju stvari koje nemaju direktne veze s mm, ali direktno utjecu na nas suzivot- besparica

Jao, kod nas imaju direktne veze s njim i njegovom neodgovornošću, to mi je u zadnje vrijeme bolna točka. Skupilo se nekoliko tisućica njegovih kazni za parkiranje (a sve na moje ime, jer je na mene auto), nekoliko tisućica zbog neodgovorne vožnje. Jako je neodgovoran s novcem općenito.

[Nena-Jabuka]

Ali to nije sve...

uz to se nisam ni tuširala šest dana, a ako nazovete odmah, saznat ćete i da nisam...

[marta]

uz to se nisam ni tuširala šest dana, a ako nazovete odmah, saznat ćete i da nisam...

[mamasch]

Jao, kod nas imaju direktne veze s njim i njegovom neodgovornošću, to mi je u zadnje vrijeme bolna točka. Skupilo se nekoliko tisućica njegovih kazni za parkiranje (a sve na moje ime, jer je na mene auto), nekoliko tisućica zbog neodgovorne vožnje. Jako je neodgovoran s novcem općenito.

I kod mene ovako. Da ne spominjem da sam otišla u 2 kredita samo zato jer me uvjerio da će sve bit OK, da će plaćat redovito, i da ne brinem. A-ha, da. Moš si mislit. Banke me svakodnevno zovu.
Kazne za parking neću uopće spominjati...
Dugovi na sve strane, a gospon ne bi otišao "kopat kanale" ili konobarit da preživimo, kad su već vremena teška za male obrtnike.

[mala-vila]

u biti kad vas citam i mislim si o svemu skuzim da sam problem-JA! moj je super u svemu, znam da boljeg ne bi nasla, ali on mozda i bi

[ina33]

A prpos starosti, mogu se i ja skroz zamisliti - nema toliko kućanskih jer nema 9-satnog posla (valjda) i djecobrige, a volimo iste stvari, tako da bi to trebalo štimat, ako doživimo. Već nam je i ova 21 godina proletila u trenu.

[mala-vila]

ja sam sponzoruša, sa sponzorom bez love i puno ljubavi
voli me, mazi, pazi, brine se o svemu, imam hranu, gdje živjeti, ponekad i šoping (ne radim), obožava naše dijete, nikad mu niš nije teško za nas (cak i kad je mrtav umoran), sve zna popraviti, ne kuha (ali zato sto ja to volim raditi), sprema na zahtjev (ni to nije loše) ali bi ja više novčeka
bas sam grozna, sad vidim
nas muce druge stvari, vanjske
svatko nosi svoj križ i njegov mu je najteži

[eris]

Čitajući vaše postove, čovjek shvati koliko je u stvari drugačiji: evo ja sam, za razliku od mamasch muža, ta koja uvijek za novac kaže: Lako ćemo! koja se rasipa, ali i zarađuje, ja sam ta koja je brza i poletna, ali površna, a mm je spor, istrajan, i detaljan kao kod ine, moj sve pomaže, ali ako nešto nije spremljeno ili uredno to i primjećuje, puno smo zajedno, puno pričamo, skupa pijemo kafe, radimo u vrtu, budemo sa djecom.
I pokušavajući da se naviknem na neke njegove lošije strane, odlučila sam da je proces navikavanja prošao, što se dalo promijeniti i prihvatiti i dobro je, ostalo ću drugačije. A to znači: ne voli more, ok neće više ići sa nama, strah ga je za novac, od sada će se dobro načekati da mu ja šta svojom voljom kupim i predložim, hoću da ručam, sama sebi pravim salatu, a on neka majstoriše do savršenstva tri dana ako želi obični krastavac i paprike...
S. nam je super, kod nas to nema puno veze sa romantikom, predigrama, i inim stvarima koje muče žene, valjda smo oboje previše stravstveni, sirovi, da nam je to čista petica.
Oboje pazimo jedno na drugo, spremni smo se nečega odreći da drugi uživa, ali da smo različiti, jesmo, i opet je tu taj odgoj odrastanje u kompletnim ili ne porodicama.
Prilično sam zadovoljna snagom kojom naš brak živi, s tim da smo jedan rijetka kombinacija ovnice i škropije koja uspjeva. Bar tako kaže horoskop

[mamasch]

Čitajući vaše postove, čovjek shvati koliko je u stvari drugačiji: evo ja sam, za razliku od mamasch muža, ta koja uvijek za novac kaže: Lako ćemo! koja se rasipa, ali i zarađuje, ja sam ta koja je brza i poletna, ali površna, a mm je spor, istrajan, i detaljan kao kod ine, moj sve pomaže, ali ako nešto nije spremljeno ili uredno to i primjećuje, puno smo zajedno, puno pričamo, skupa pijemo kafe, radimo u vrtu, budemo sa djecom.
I pokušavajući da se naviknem na neke njegove lošije strane, odlučila sam da je proces navikavanja prošao, što se dalo promijeniti i prihvatiti i dobro je, ostalo ću drugačije. A to znači: ne voli more, ok neće više ići sa nama, strah ga je za novac, od sada će se dobro načekati da mu ja šta svojom voljom kupim i predložim, hoću da ručam, sama sebi pravim salatu, a on neka majstoriše do savršenstva tri dana ako želi obični krastavac i paprike...
S. nam je super, kod nas to nema puno veze sa romantikom, predigrama, i inim stvarima koje muče žene, valjda smo oboje previše stravstveni, sirovi, da nam je to čista petica.
Oboje pazimo jedno na drugo, spremni smo se nečega odreći da drugi uživa, ali da smo različiti, jesmo, i opet je tu taj odgoj odrastanje u kompletnim ili ne porodicama.
Prilično sam zadovoljna snagom kojom naš brak živi, s tim da smo jedan rijetka kombinacija ovnice i škropije koja uspjeva. Bar tako kaže horoskop

Voljela bih da mogu ovako sa pozitivnim stavom, u jednom postu, napisati što valja/ne valja u mom braku. Ali ne mogu. Ako budem još više razmišljala o tome, ispisat ću sama 3 stranice topica.
I ja sam odlučila da je proces privikavanja/prihvaćanja odavno prošao, ali on to nije odličio. Pa mene masira. Jer je derište. U biti vrsta slabića koji se teško suočava sa vlastitom slabošću i nemogućnošću ispunjavanja uloge koju si je sam zadao (muž/otac/ajmo reći hranitelj obitelji, mada sam ja ta koja u zadnjih nekoliko godina raspoređujem novcem i pretačem iz šupljeg u prazno). Kad skuži da ga je stvarnost satjerala u kut, onda zajaši na moja leđa i drvi po mojim slabim točkama. A ja stoički to podnosim i uvijek iznova pronalazim načine da ostanem normalna.
U globalu nije loša osoba, zaljubila sam se u njega na prvi pogled, zajedno smo jako dugo i ne mogu griješit dušu i reći da nam je loše. Kad imamo novaca koliko nam treba za normalan život (bez previše preseravanja), onda su svi ostali problemi manji i ne smetaju nam da imamo super zajednički provedeno vrijeme, druženja, s.x, organizaciju svakodnevice, planove i maštanja. Čim nemamo love, sve pada u vodu... valjda je i to za ljude.

[susmiga]

mene kod mog skoro savršenog muškarca smeta njegova urota s vremenom- tj. ako kaže da će doći za sat vremena, to znači da ga ne moram očekivati bar tri sata
dio problema je u meni jer se ja uvijek žurim a on je opušteni, kornjača tip
kako ono ide- nobody's perfect...

[Neli]

no dobro, oćemo sad otvorit topic kako popravit te stvari koje ne valjaju ili ćemo nastavit ovdje?
da si bar pomognemo kad smo već tu s istim ili sličnim problemima... sigurno ima netko i tko ih je prevladao

[mamasch]

Ja sam 99% sigurna da je kod mene najbolji lijek novac.
Ružno zvuči ali je tako.
Kad imamo love, možemo popustiti jedno drugome bilo što, ne spominjemo stare stvari ni probleme nego krenemo naprijed, uživamo u zajedničkom vremenu i djeci, i sve 5. Tada smo si najbolji prijatelji, podrška i uzajamna pomoć.
Kad nemamo love, postajemo pas i mačka, sve naše razlike izađu na vidjelo, počinju nas frustitrati i smetati te izazivati na svađu.

[ina33]

no dobro, oćemo sad otvorit topic kako popravit te stvari koje ne valjaju ili ćemo nastavit ovdje?
da si bar pomognemo kad smo već tu s istim ili sličnim problemima... sigurno ima netko i tko ih je prevladao

Ma, čisto sumnjam, onako, na duge staze. To jest - život i odnosi su borba... ili, ako se pozitivnije izrazim... "stalno zahtijevaju njegu".

Tri su strategije, kako ja to vidim:

a) "trvenje" - verbalizacija onog što ne odgovara, dogovaranje nekog "akcijskog plana" i kontrolnih točaka da se to promijeni, popuštanje na obje strane tj. kompromis
b) mijenjanje sebe pa ono ... nije mi to (toliko) važno, ne smeta mi, prteže dobro - ali to mora fakat bit proživljeno, a ne da iznutra kuvaš - popuštanje na jednoj strani
c) aufwiedersehen - dogovor da je dosta.

[mamasch]

Rekla bih da se a) i b) preklapaju. Po meni, osoba koja inače nije sklona kompromisima može iz ljubavi prema drugoj osobi biti spremna na promjene/popuštanje, a to znači da se treba u određenoj mjeri promijeniti.

[Rivendell]

Kad nemamo love, postajemo pas i mačka, sve naše razlike izađu na vidjelo, počinju nas frustitrati i smetati te izazivati na svađu.

Mi se rijetko kad svađamo. Skužili smo da onda počnemo izvlačiti neke stare stvari koje nemaju puno veze s temom svađe, a tu me uvijek dobije jer pamti detalje, a ja zaboravljam... Već znamo tko će što reći, kuda će rasprava krenuti, kako završiti... Tako da smo shvatili da nema smisla. naljutim se, ne pričamo nekih pola sata, onda shvatim da ionako ne mogu bez njega, da ćemo se pomiriti prije ili poslije, pa bolje prije. I on isto tako. Nakon toga mirno popričamo o temi, sa suvislim argumentima.

[mamasch]

Mi se rijetko kad svađamo. Skužili smo da onda počnemo izvlačiti neke stare stvari koje nemaju puno veze s temom svađe, a tu me uvijek dobije jer pamti detalje, a ja zaboravljam... Već znamo tko će što reći, kuda će rasprava krenuti, kako završiti... Tako da smo shvatili da nema smisla. naljutim se, ne pričamo nekih pola sata, onda shvatim da ionako ne mogu bez njega, da ćemo se pomiriti prije ili poslije, pa bolje prije. I on isto tako. Nakon toga mirno popričamo o temi, sa suvislim argumentima.

Ma ne svađamo se mi često, ali svakih par mjeseci svakodnevica nas tresne po glavi i stvar eskalira do gore navedenog "prljavog rublja".
Kod nas je najveći problem što mi ne prodiskutiramo naknadno hladne glave, nego se sve slegne i nastavimo po starom.
On je taj koji izvlači stare priče i pamti detalje i debelo to koristi jer je jedno rekao "napad je najbolja obrana" (a dan danas neće priznati da je to rekao...), i naša prepucavanja su već po poznatoj špranci nekonstruktivna.

[Neli]

mamasch
Ja sam 99% sigurna da je kod mene najbolji lijek novac.
Ružno zvuči ali je tako.
Kad imamo love, možemo popustiti jedno dr

ugome bilo što, ne spominjemo stare stvari ni probleme nego krenemo naprijed, uživamo u zajedničkom vremenu i djeci, i sve 5. Tada smo si najbolji prijatelji, podrška i uzajamna pomoć.
Kad nemamo love, postajemo pas i mačka, sve naše razlike izađu na vidjelo, počinju nas frustitrati i smetati te izazivati na svađu. [/QUOTE]

to je razumljivo... kad si suočen s egzistencijalnim problemima, još ako su i permanentni, to ti bitno mijenja i percepciju i fokus... jako je teško maštati o romantici i prosipati ružine latice na postelji dok istovremeno se pitaš hoće li ti sutra isključiti struju ili provesti ovrhu na tekućem...
to su prizemne životne situacije koje lančani utjecaj imaju na hrpu ostalih aspekata života i naše raspoloženje.

ina33
Tri su strategije, kako ja to vidim:

a) "trvenje" - verbalizacija onog što ne odgovara, dogovaranje nekog "akcijskog plana" i kontrolnih točaka da se to promijeni, popuštanje na obje strane tj. kompromis
b) mijenjanje sebe pa ono ... nije mi to (toliko) važno, ne smeta mi, prteže dobro - ali to mora fakat bit proživljeno, a ne da iznutra kuvaš - popuštanje na jednoj strani
c) aufwiedersehen - dogovor da je dosta.

ma strategije su nam poznate svima, svi znamo da treba više komunicirati, identificirati i verbalizirati probleme i želje, raditi kompromise... ali kako početi?
kako izaći iz začaranog kruga uzorka ponašanja koji prakticiraš tako dugo? kako raditi na komunikaciji kad ti partner smatra da se razgovorom ne rješavaju problemi?

[mamasch]

Konkretno, u podstanarstvu smo, MM je mali obrtnik koji par godina zarađuje ma ni 20% onoga što je bilo prije, ja sam potplaćena no barem mi je plaća redovita i radno vrijeme fiksno od pon-pet. Djeca u vrtiću (to plaćamo), kreću najesen u školu ( i to ćemo plaćati - boravak) - treba opremiti 2 djece za školu brrrrrrrrr, 2 kredita, da ne spominjem hrpu dugova po raznim karticama koje sam uzimala da si na nekoliko mjeseci olakšam život. Neću spominjati ni režije u privatnoj kući gdje živimo, pogotovo neću spominjati da su cca 300 kn skuplje otkako su poskupili struju i vodu. Bojim se zime kada MM nema ni to malo posla što ima ljeti, a grijanje nam je na plin. Ionako mi ne ostaje gotovo ništa od plaće kad platim 2 kredita i stanarinu svakog 1. u mjesecu, čini mi se da ćemo morati još posuđivati da platimo zimske režije.
Što ćemo jesti?


Mene ova situacija jako, jako brine, i liježem i budim sa mislima o novcu, pozivima od banaka i ovrhovoditelja, stalno mislim što mi je slijedeće činiti, dok je MM ležeran (mislim, nije da se ne brine ali živi od danas do sutra a za mene to nije ispravan stav za glavu obitelji). Nedavno mu je netko rekao da mu je lako biti frajer kad je sve štimalo i kad se mlatila lova, a sad kad je zagustilo prepušta meni "hlače u kući", samo je problem u otme što moja plaća i manevriranje novcem nije dovoljno da koliko - toliko normalno živimo.
Kako ćemo dalje - ne znam.

[sirius]

Ja sam 99% sigurna da je kod mene najbolji lijek novac.
Ružno zvuči ali je tako.
Kad imamo love, možemo popustiti jedno drugome bilo što, ne spominjemo stare stvari ni probleme nego krenemo naprijed, uživamo u zajedničkom vremenu i djeci, i sve 5. Tada smo si najbolji prijatelji, podrška i uzajamna pomoć.
Kad nemamo love, postajemo pas i mačka, sve naše razlike izađu na vidjelo, počinju nas frustitrati i smetati te izazivati na svađu.

Vaš problem uopće nije novac. Nego stav prema novcu , osjećaj odgovornosti prema obavezama i sposobnost (i želja) realnog sagledavanja situacije .

[mamasch]

Muškarci svoj stres izazvan životnim tegobama ponekad rješavaju sexom, i nije im problem sa isključenom strujom i pozivima banaka svaki dan žicat sex od žene da se između ostalog rasterete od tog stresa, dok je žena sasvim druga priča. Barem ja. Meni sex u tim okolnostima rijetko kada padne na pamet, gotovo uopće nemam želju, jer se mogu odvojiti glavu od tijela.
I tu je raspad sistema. "Ti mene viš ene voliš/ne želiš, ne privlačim te, imaš drugog, blablabla...". Ne kuži da mi je sex zadnji na repertorau ako sam cijeli dan pod pritiskom rokova plaćanja, telefonskih poziva, kamata i ostalog...

[mamasch]

Vaš problem uopće nije novac. Nego stav prema novcu , osjećaj odgovornosti prema obavezama i sposobnost (i želja) realnog sagledavanja situacije .

Moram se složiti sa tobom, jer ja uvijek odrađujem prvo zakonske financijske obaveze (krediti), pa onda druge financijske obaveze (stan, režije, dugovi), pa onda klopa i vrtić a kaj (ako) ostane ide za izvanškolske aktivnosti (nove cipele, bolja klopa, pićence, izlet, i slično). Nema nimalo ušteđevine. Možda jednog lijepog dana.

MM... totalno kontra priča.
I to me ubija.
Materijalno i moralno.
Emocije su isto tako malo načete.

[oka]

Mamasch, MM nedavno rekao, da čim bi primjetio da mu posao ide dolje i da vidi da mu se počnu gomilati
dugovi, a ne prihodi da bi odmah zatvorio. To znači kad se na dugove gomilaju kamate npr obveze prema državi i samim time se dug povećava.
Bolje priznati poraz, zatvoriti obrt jer nastavljanjem možeš samo postati dužan toliko da ostatak života ne otplatiš državi njen dio kolača i onda
ti još i na mirovinu sjedaju.
Naime imamo jedan primjer toga i nije nimalo lijep.

[mamasch]

Mislim da je MM na dobrom putu da tako loše završi.
Taj ne bi priznao da je u krivu... ma nema šanse. Ne znam što se još ružnoga mora dogoditi (a da nam se nije već dogodilo) da on shvati da se mora itekako trgnuti, pojesti g.vno i napraviti generalne rezove u glavi.
Ja ne mogu nositi sve naše obaveze na plećima, koliko god toželim i imam muda za to. Jednostavno mora odlučit. A u priči sa njime vidim da ipak kuži da smo u banani, samo nema cohones. A pravi se frajerom. Rekla sam mu par puta da mi dođe da ga ... kako ono Ameri kažu...? bitch slap? našamaram ko budalu...

[Trina]

Meni jako smeta što me moj ne zna dovoljno cijeniti. Ma ne očekujem ja da mi ljubi noge ali činjenica je da pohvale, komplimente, ponekad čak i divljenje dobivam od svih oko sebe, čak i od tuđih muževa a od mog ne. Navikla sam ga na dobro. Ima ženu koja mu je u 10 godina rodila četvero djece, koja više manje izgleda ok, ono, održavam se, koja drži čitavu kuću, svi kućanski poslovi su na meni, djeca, odgoj, vrt, apartmani, posao (kad nisam na porodiljnom), sva organizacija, financije (on jako puno radi, ok zarađuje ali ja vodim računa o svim troškovima i režijama) i još tisuću stvari. A on to jednostavno ne zna cijeniti. Njemu je to normalno. Onda kad slučajno uđe u nekakvu priču s nekim od njegovim prijatelja pa čuje da npr nečija žena ima jedno veliko dijete, ne radi, stalno kuka kako joj je teško, diže se u podne, ide u šoping isključivo za svoje potrebe jednom tjedno, zapuistila se jer ona ne stigne ništa zbog djeteta...pa se čovjek šokira. Ali ni onda ne zaslužim pohvale. baš to frustrira. Mislim, ja sam se samoj sebi dokazala ali nebi bilo loše da, s vremena na vrijem ,od vlastitog muža čujem kako sam savršena

U početku je sudjelovao u kućnim poslovima dosta ali s vremenom, kako sam ja više kući a on radi sve više, njegov udio se sveo na nulu. Kad dotakne kauč on zaspe. ja nisam spavala nekih 12 godina. ja to ne mogu sebi priuštiti. A on može što oće. I onda poludim, izgovorim svašta i očekujem da će se svašta promijeniti pa opet ništa. Nije čak ni tip koji sve usere pa onda ide popravljati nekim jeftinim trikovima, tipa poklončićem, ulizivanjem bilo kakve vrste. Ništa. Nego se ide svađati samnom i pokušava okrenuti sve u svoju korist. Nekidan mi je zaboravio rođendan. zato što mu ja nisam najavila prije da mi je rođendan. Onda se naljuti o na mene što sam mu podvalila da mi je rođendan a njemu nisam rekla. Ljut ko pas. jel to možete zamisliti? I da, i on je kopija svog oca a otac mu je katastrofalan, on i njegova žena imaju stravičan odnos pa je valjda ovom mom ovo naše idila.

Jučer sam mu rekla da ću naći ljubavnika. Zaozbiljno. Pa se uplašio jadan. Sad ćemo vidit što dalje iako ja ljubavnika nebi imala di ubaciti u svoj raspored a i nebi imala sage bakćat se s još nekim s penisom ali nema veze, upozorenje je tu.

Vidim da se i on sam bori sa svojim krivim odgojem, hladnom majkom i nezainteresiranim ocem ali nisam sigurna da je spreman mijenjati se, napredovati. Ja sam isto imala krivo djetinjstvo, loš brak roditelja, sve je nešto bilo naopako. pa sam jako rano odlučila biti nova ja, ne dozvoliti da se izgubim u vanjskom svijetu, zato što me nitko nije pripemio i naučio kako što treba. pa sam učila, radila, odgajala samu sebe. A on sve uzima zdravo za gotovo, tako je kako je. On je takav i točka. A ja se ne mogu pomiriti s tim da me netko doživljava ko što njegov ćaća doživljava njegovu mater. ja bi se radije razvela i išla ispočetka.

Ali nije nama loše u braku, imamo kvalitetan odnos ali nam fale finese. Njemu fale, ja bi rekla. Nije da nisam samokritična ili da sebe smatram savršenom nego bi htjela da kao odrasla osoba poradi na sebi.