Istina je, to je lutrija. Mi smo također osim Suvaga imali još jednog logopeda u igri, ali tek nakon obavljene dijagnostike. Na logopeda u osnovnoj školi mogli smo također zaboraviti.sirius prvotno napisa
Nema ih dovoljno, ni logopeda ni psihologa.
 |
|||
|
|
|||
Istina je, to je lutrija. Mi smo također osim Suvaga imali još jednog logopeda u igri, ali tek nakon obavljene dijagnostike. Na logopeda u osnovnoj školi mogli smo također zaboraviti.
Nema ih dovoljno, ni logopeda ni psihologa.
Celeste treba nekog dobrog privatnika koji će dijete istestirati, detaljno porazgovarati i napisati opširne upute za njih doma i za školu. A sljedeći korak bit će timska obrada bilo gdje (Rijeka, Zagreb) temeljem koje će moći tražiti IP.
Kod timske obrade upute su često šture, osim na ERFu, ali tamo će na red doći možda za godinu dana.
Da bi čvenk sa psihologom uspio i da bi se dobile dobre upute za nastavnike, doma se treba pripremiti - analizirati s djetetom što je točno ono što najteže ide, koje su metode odgovaranja/pisanja one koje poluče najbolji uspjeh, koje se pogreške događaju, što je s rukopisom i sl.
Celeste, prouči na www.hud.hr nalazi li se dijete u nečemu od tamo napisanog. Nek te ne omete naslov "disleksija" jer poremećaj pažnje se nekad jako isprepliće s teškoćama iz tog područja. Pročitaj sve što možeš naći o porem. pažnje i stavite zajedno to u kontekst djetetovih problema.
Do srednje škole valjda hoće.
Ma ovakvi problemi koji se vuku godinama i trebaju što prije počet rješavat se ne rješavaju u drž.ustanovama. Nažalost, al tako je to kod nas.
Ako netko kreće s ranom intervencijom kao vi Peterlin tada se može dočekat red i ići tim putem.
da bi riječ dodala na čoksu.
veliki X
Tako je coksa. Na sastanak sa psihologom treba doci potpuno spreman. Sa vrlo detaljnim popisom sposobnosti i poteskoca ( ne samo u skoli nego i u ostalim djelovima zivota).
Posljednje uređivanje od sirius : 19.04.2021. at 20:29
Ovo je rečenica iz gradiva koje uči ili bilo kakva rečenica, samo radi probe?
Moja starija isto ne bi mogla doslovno ponoviti rečenicu iz gradiva tako za mnom, srećom (još) nema nijednog nastavnika koji to traži.
(a mlađi ti je opušten u drugoj sobi i zato ponovi bez problema, dok tvoju stariju valjda uhvati i panika pa dodatno blokira.).
Za učenje, Peterlin je u pravu, ne odgovara svima isti način.
Kako je tvoje dete savladalo engleski, kažeš da ga stvarno odlično zna? Možda odatle krene neka ideja za druge predmete?
Za decu koja se lako uspaniče i blokiraju, ili im odluta pažnja - neke predmete može da uči i "usput", dok radi neke banalne posliće, tipa slaže veš i ponavlja biologiju, sprema sto i sluša tebe kako joj čitaš lekciju iz geografije, i slično.
Ako je stalno nesigurna u svoje znanje - postoji gomila online kvizića, čak na hrvatskom i više nego na srpskom, moja ove godine stalno koristi Wordwall i testove na njemu, tako se zabavi i stekne samopouzdanje (a i naučila je usput gomilu pojmova na hrvatskom), i vidi šta joj je najmanje jasno.
Naravno, bilo bi idealno da joj je gradivo zaista jasno, a ne da ga memoriše napamet, ali ova godina je stvarno nenormalno mnogo svalila na decu (a kod vas i neopravdano mnogo, sa 3 učenika u razredu...)
Generalno nije lako kada samo 5-6 nastavnika drži gradivo iz 14-15 predmeta, to obično jako utiče na motivaciju učenika, naročito ako su i razredi mali a neki od nastavnika posebno antipatičan ili nezainteresovan. Ali tvom detetu sledi i srednja škola, bolje je pre toga saznati njene jake i slabe strane.
Mala djeca s poremećajem pažnje teško uče čitati između ostalog i zato što u sricanju slova neke dulje riječi dok dođu do kraja te riječi, zaborave koja su slova bila na početku. Tako je i s ponavljanjem rečenica ili učenjem pjesmica napamet - slušaju što si im pročitala i od svega zapamte zadnje tri riječi. Zato im je očajno teško učiti definicije - moraju ih preformulirati u pričicu koju će u potpunosti razumjeti i prepričati svojim riječima.
E, sad, to je sve logično i razumno zvuči dok je broj pojmova i definicija razuman. Ali, kad dođeš u 7. i 8. r. količina pojmova postaje zastrašujuća i više nema vremena za polagano i detaljno prepričavanje svake definicije. Pa kad još dođu testovi s umetaljkama koje zahtijevaju reprodukciju definicije kakva je napisana u udžbeniku, ode mast u propast.
Kad smo mi bili mlađi imali smo hrpu auto diktata već u 1. razredu,moj najmanji je imao jedan tek u 4. ,Veći klinci ni jedan u osnovnoj
Po ovome sam ja neprepoznati poremećaj pažnje koji je brilijantno kompenzovao...Što i nije sasvim nemoguće. Mada sam ja mislila da je svima teško učiti definicije bez razumevanja...
A te doslovne umetaljke bi ja.
Al kad one često stižu u već gotovim testovima raznih izdavača pa su tako primamljive prosvetarima.
celeste, mene taj nagli gubitak interesa za hobije koji je popratio gubitak koncentracije asocira i na depresiju, tako da ja bih svakako na širu obradu kod psihologa prvo, da se osim teškoća iz područja učenja, pokriju i poremećaji raspoloženja
Bome si u pravu...
Dobar savet... zar ne beše ono i da anemija može da potencira depresiju, i obrnuto?
Ali kako tebi, tangerina, zvuči opis njenog razreda? :"samo ih je troje u razredu, a i ostalo dvoje su tihi i nezainteresirani, njihove mame kažu da ih samo jedinice mogu trgnuti."
Meni to zvuči kao da tamo postoji troje, a ne jedno dete, koji bi jako profitirali da dobiju neku stručnu pomoć sa strane. I objektivnu analizu njihove situacije, stanja i sposobnosti.
Posljednje uređivanje od pulinka : 20.04.2021. at 12:13
Meni zvuči kao seoska školica iz koje ljudi pobjegnu čim dobiju posao bliže domu, ne stignu se ni zainteresirati za tih par učenika, a pitanje je i imaju li uopće stručni kadar. Troje učenika u razredu praktički je individualna nastava pa ako nisu primijetili dosad da dijete ima teškoće u učenju ili da je depresivno, ne budu ni odsad.
Posljednje uređivanje od čokolada : 20.04.2021. at 12:52
Vjerojatno je to točno.
Što se tiče nastavnika - primijetili su, ali im nije stalo. Misle si - današnja djeca ionako samo bulje u mobitele i ne slušaju ništa na satu (što je vjerojatno točno, nisam napomenula da bi trebalo ograničiti upotrebu ekrana, jer internet, a pogotovo igrice znaju biti pogubni za koncentraciju).
Jasno, tako i meni zvuči.
Smoriti učenika na individualnoj nastavi do apatije i jedinica stvarno treba postići.
Ne znam kako kod vas, ali kod nas IP vuče dooosta papirologije i rada, čak i ako ga radiš maksimalno ofrlje, moraš bar nešto prikazati inspekciji ako dođe.
Bilo bi zanimljivo videti kako bi se postavili nastavnici da im odjednom sva tri učenika dođe sa nalazima i predlozima za IP. Možda bi se ipak setili da mogu da motivišu učenike još nečim osim jedinicama i znaju da prilagode nastavu svakom učeniku, samo da ne pišu i ne pripremaju poseban materijal svakom od njih... Imam utisak da takav kadar zaslužuje takav epilog.
Možda ti ljudi rade daleko od kuća, ali u nematerijalnom smislu oni rade posao svojih snova. Nula kontrole, nula potrebnog znanja, nula rada, plata ide i još si privatni mali bog i tvoje je samo da ponavljaš roditeljima kako deca moraju više raditi samostalno kod kuće. Genijalno!
Zašto stalno komentarišem nastavni kadar? Zato što su oni očigledno bar pola problema.
Razred sa troje učenika je mogao da bude divno mesto za dete sa poremećajem pažnje, gde bi se sa njom moglo tako mnogo raditi, izvući sve najbolje iz njenih sposobnosti i jakih strana, naučiti je kako da kompenzuje slabe strane. Ako ništa drugo mogla je imati čvrsto samopouzdanje, umesto da sve više sumnja u sebe.
Ovako, i uz kontrolu anemije, nalaze i preporuke psihologa i drugih stručnjaka, uz sav trud celeste oko deteta, činjenica je da dete mora provesti još godinu dana u takvom okruženju. Koje je sve samo ne podsticajno. Čini mi se da će tek srednja škola biti pomak na bolje, ili bar na drugačije...
Malo smo mjesto, malo učenika, učitelji su većinom lokalni, tu i tamo prozuji koji vanjski.
Sjećam se jedne curice, vukla je jedinice , dvojčice, svih osam razreda, puštali su je tek da prođe. Upisala je srednju obrtničku u RI, nakon 2 mj. OTKRILI PROFE DISLEKSIJU; prilagodili program , cura zadovoljna i vrlo dobra učenica. Što reći, pouka :kreni sam, traži pomoć negdje izvan , rizikiraj svoj posao i bori se za svoje dijete.
Zahvaljujući vašoj podršci , kontaktirala sam privatno jedan tim stručne pomoći , pa ćemo vidjeti
Malo smo mjesto, malo učenika, učitelji su većinom lokalni, tu i tamo prozuji koji vanjski.
Sjećam se jedne curice, vukla je jedinice , dvojčice, svih osam razreda, puštali su je tek da prođe. Upisala je srednju obrtničku u RI, nakon 2 mj. OTKRILI PROFE DISLEKSIJU; prilagodili program , cura zadovoljna i vrlo dobra učenica. Što reći, pouka :kreni sam, traži pomoć negdje izvan , rizikiraj svoj posao i bori se za svoje dijete.
Zahvaljujući vašoj podršci , kontaktirala sam privatno jedan tim stručne pomoći , pa ćemo vidjeti
Sorry, prošlo dvaput.....
Celeste, ri psihologi, Zrinka je the best ali je jako jako jako krcata, pogotovo trenutno https://zrinka-ricka-zauhar.hr/
Ja sam svoju vodila i kod Rebeke Bulat isto suZer, ali kad je bila manja, možda je za teenagere Zrinka bolja opcija. I sretno!!
Posljednje uređivanje od In love : 26.05.2021. at 08:05
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom