Želim postati dobra baka i sada gledam kako to ostvariti. Prepustila sam se vodstvu unuka, jer on to najbolje zna. Trebam samo "izgladiti" zaostatke u odnosu sa suprugom-didom, djecom-sada roditeljima i ostalima koji imaju primjedbe. (malo karikiram). @rutvica gledam kako se danas roditelji i službe odnose prema odstupanjima u očekivanom npr. motoričkom razvoju djeteta. Moj unuk malo kasni u prohodavanju i eto ga danas na Goljaku na kontroli. Dida, mm mi je posebno otkriče u svojoj novoj ulozi: napravi što se od njega traži (vozi, čuva, igra) i pusti ih na miru; sada kaže neka idu na te kontrole da budu mirni (roditelji!). Iskustvo sa motoričkim razvojem kod moje djece: kćer prohodala sve po knjizi (Razvoj djeteta u prvoj godini i naravno Penelope), više sam gledala u knjigu nego u nju. Sin je imao čudno prekrižen prstić, kao da pokazuje "figu", išli u Klaićevu kod ortopeda, pokazali vježbu za ispravljanje, gotovo. Što se govornog dijela razvoja tiće kćerka je više promatrala kasnije progovorila, a kod sina se brzo propričao nekim svojim jezikom, ali nakon operacije krajnika izgovor mu se zakompliciralo sa nazalnim govorom. Kod mene kao djeteta bila je situacija da nisam govorila do treće godine, mama me odvela liječniku (u malom mjestu, jedan liječnik za sve uzraste), koji joj je rekao, kada odraste govoriti će i previše i poslao kući. Sin je išao u Waldorfsku školu, gdje ne forsiraju razvoj po knjigama, tako da nam je on tri godine doma pričao zanimljive i duge priče, a onda u trećem razredu otvorio knjigu i "samo" počeo čitati. I danas rado u puno čita. Zaključak na ovu temu bi bio neka roditelji vodaju svoju djecu na sve preglede koje smatraju nužnim za njihov "normalni" razvoj, ali to se sve ipak neakako kasnije izbalansira unutar potencijalnih njihovih sposobnosti.